Poslovni broj: Usž-2359/20-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr.sc. Inge Vezmar Barlek, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i Arme Vagner Popović, članica vijeća, te sudske savjetnice Maje Novosel, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice K. K. iz D., koju zastupa odvjetnik M. F., P., protiv rješenja tuženika Državnog inspektorata, Građevinske inspekcije, Područne jedinice u Pazinu, klasa: UP/I-362-02/19- 02/841, urbroj: 443-14-1-3-1-19-3 od 19. rujna 2019., radi izvršenja rješenja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-1330/19-8 od 1. travnja 2020., na sjednici vijeća održanoj 29. siječnja 2021.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-1330/19-8 od 1. travnja 2020.

Obrazloženje

Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za poništavanje rješenja tuženika, klasa: UP/I-362-02/19-02/841, urbroj: 443-14-1-3-1-19-3 od 19. rujna 2019., kojim je tužiteljici izrečena prva novčana kazna u iznosu od 20.000,00 kn kojom se prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju građevine tog istog tijela, klasa: UP/I-362-02/19- 02/841, urbroj: 443-14-1-3-1-19-1 od 26. kolovoza 2019.

Tužiteljica u žalbi navodi da je pokrenula postupak pred nadležnim tijelima za izdavanje rješenja o izvedenom stanju pa s obzirom da je takav zahtjev podnesen smatra da nije bilo mjesta donošenju osporenog rješenja. Upućuje na odredbu članka 47. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku prema kojoj će službena osoba pribaviti po službenoj dužnosti podatke o činjenicama o kojima službenu evidenciju vodi javnopravno tijelo kod kojeg se vodi postupak odnosno drugo javnopravno tijelo ili sud. Nadalje, iz spisa je vidljivo da u konkretnom slučaju postoje uvjeti za zadržavanje u prostoru protupravno izgrađene zgrade jer je ista vidljiva na DOF5/2011 pa prema tome nije trebalo donijeti rješenje o uklanjanju zgrade. Upućuje na odredbu članka 140. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku kao i članka 290. stavka 5. Zakona o prostornom uređenju i gradnji prema kojem žalba izjavljena protiv rješenja građevinskog inspektora ne odgađa izvršenje rješenja. Također, navodi da sukladno odredbi članka 26. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu. Predlaže da se presuda poništi i usvoji tužbeni zahtjev tužiteljice.

Tuženik nije Sudu dostavio odgovor na žalbu.

Žalba nije osnovana.

Nije sporno da je tužiteljici rješenjem tuženika od 26. kolovoza 2019., naređeno da ukloni građevinu na kč.br. 2612/14 k.o. K. sve detaljno navedeno u izreci tog rješenja. Također, tim rješenjem tužiteljica je upozorena da će se na izvršenje naredbe o uklanjanju prisiljavati izricanjem novčanih kazni (točka 4. izreke rješenja).

Nadalje, uvidom u upisnik ovog Suda utvrđeno je da je tužiteljica protiv naprijed navedenog rješenja o uklanjanju građevine, koje je ovdje izvršni naslov, podnijela tužbu koja je odbijena presudom prvostupanjskog suda, poslovni broj: UsI-1264/19-8 od 13. prosinca 2019., a žalba izjavljena protiv naprijed navedene presude prvostupanjskog suda odbijena presudom ovog Suda, poslovni broj: Usž-1048/20-2 od 11. ožujka 2020.

Tužiteljica ne osporava da nije postupila po naredbi prvostupanjskog rješenja o uklanjanju građevine koje je postalo izvršno istekom roka ostavljenog inspekcijskim rješenjem za izvršenje predmetne obveze. Stoga su ostvareni uvjeti za prisilno izvršenje rješenja izricanjem novčane kazne kako je to zapriječeno točkom 4. izreke inspekcijskog rješenja od 26. kolovoza 2019.

Tužiteljica smatra da nije bilo mjesta donošenju osporenog rješenja jer je pokrenula postupak ozakonjenja predmetne protupravno izgrađene zgrade. Navedeni prigovori tužiteljice nisu osnovani. Odredbom članka 42. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama (Narodne novine, broj 86/12., 143/13., 65/17. i 14/19.) propisano je da se građevinskom inspektoru može podnijeti zahtjev za prekid postupka izvršenja rješenja o uklanjanju nezakonito izgrađenog objekta. O takvom prekidu odlučuje se isključivo po zahtjevu stranke, uz koji zahtjev je potrebno dostaviti dokaze propisane stavkom 2. navedene zakonske odredbe. O takvom zahtjevu će odlučiti građevinski inspektor o čemu se donosi posebno rješenje protiv kojeg stranka, u slučaju da nije zadovoljna s istim može ulagati pravne lijekove. Proizlazi dakle da tom odredbom Zakona nije propisano da bi se samim podnošenjem zahtjeva za ozakonjenje objekta mogao prekinuti inspekcijski postupak. Napominje se tužiteljici da se u konkretnom slučaju ne primjenjuje odredba članka 290. stavka 5. Zakona o prostornom uređenju i gradnji (Narodne novine, broj 76/07., 38/09., 55/11., 90/11.,. 50/12. i 55/12.) pa je neosnovano pozivanje na tu odredbu Zakona. Konačno, ukoliko tužiteljica smatra da ima mjesta odgodi izvršenja predmetnog rješenja može podnijeti tuženiku takav prijedlog jer se o takvoj odgodi izvršenja odlučuje isključivo na prijedlog stranke.

Također, nije osnovan prigovor tužiteljice glede odgodnog učinka tužbe, jer bi se odgoda izvršenja u slučajevima bespravne gradnje protivila javnom interesu izraženom u odredbama Zakona o Državnom inspektoratu.

Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17.), odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 29. siječnja 2021.

Predsjednica vijeća

mr.sc. Inga Vezmar Barlek, v.r.