Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Kž-75/2018-7
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sutkinje Melite Avedić predsjednice vijeća, suca izvjestitelja i člana vijeća mr. sc. Zorislava Kaleba te sutkinje Ivančice Cvitanović članice vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Blaženke Wolf, u kaznenom predmetu protiv optuženika Z. T. zbog kaznenog djela iz članka 147. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj: 125/11 i 144/12, dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj: K-56/15- 20 od 30. studenog 2017., u sjednici vijeća održanoj 28. siječnja 2021.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba optuženika Z. T. te potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
Pobijanom presudom optuženi Z. T. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv časti i ugleda, uvredom iz članka 147. stavka 1. i 2. KZ/11. te je osuđen na novčanu kaznu od trideset dnevnih iznosa, pri čemu je jedan dnevni iznos 90,00 kuna, što ukupno iznosi 2.700,00 kuna.
Na temelju članka 42. stavka 6. KZ/11. optuženi je dužan novčanu kaznu platiti u roku od četiri mjeseca od pravomoćnosti presude. Na temelju članka 43. stavak 1., 2. i 3. KZ/11 ukoliko novčana kazna ne bude u određenom roku plaćena u cijelosti ili djelomično, ista će se naplatiti prisilno, a ako se novčana kazna neće moći ni prisilno naplatiti u roku od tri mjeseca, sud će uz pristanak osuđenika donijeti odluku o zamjeni novčane kazne radom za opće dobro, na način da se jedan dnevni iznos zamijeni s dva sata rada, dok će se u slučaju da osuđenik ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna, odnosno rad za opće dobro zamijeniti kaznom zatvora.
Na temelju odredbe članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj; 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje: ZKP) optuženik Z. T. je dužan platiti paušalni trošak kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP u iznosu od 1.000,00 kuna, naknaditi nužne izdatke privatnog tužitelja te nagradu i nužne izdatke njegovog opunomoćenika iz članka 145. stavka 2. točke 7. ZKP/08 u iznosu od 6.687,50 kuna, sve u roku od 15 dana.
Protiv presude žalbu je pravodobno podnio optuženik po braniteljici A.
V., odvjetnici iz V.. Optuženik se žali se zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i zbog troškovima kaznenog postupka. Predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se optuženi oslobodi od optužbe, a podredno da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
Odgovor na žalbu nije podnesen.
Žalba optuženog Z. T. nije osnovana.
Nije osnovan žalbeni navod optuženika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točke 9. ZKP-a jer je prvostupanjski sud izveo pravilan zaključak da se u postupanju optuženika ostvaruju sva objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela uvrede te je osnovano optuženika proglasio krivim za počinjenje kaznenog djela uvrede iz članka 147. stavka 1. i 2. KZ/11. čime je, protivno žalbenom navodu, u potpunosti riješio predmet optužbe te je stoga izreka presude jasna i razumljiva, a svoju odluku prvostupanjski sud je jasno i argumentirano obrazložio.
Također nije osnovan navod žalitelja da bi postojala bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točke 9. ZKP-a po kojoj bi sud osudom prekoračio optužbu (članak 449. stavak 1.) jer u presudi nije naznačio broj osoba kojima je podnesak bio dostupan. Nesporno je kako je samom predajom podneska privatnog tužitelja u sudski spis isti nedvojbeno postao dostupan većem broju osoba i to strankama u postupku, njihovim opunomoćenicima, sucu, zapisničaru, te sudskim službenicima, čime je ostvarena teža kvalifikacija navedenog kaznenog djela.
Nadalje žalitelj neosnovano smatra kako tijekom postupka nije dokazana namjera optuženika s ciljem vrijeđanja ili omalovažavanja privatnog tužitelja, s obzirom da je inkriminirane navode napisao u obrani svog prava i zaštiti opravdanih interesa. Poziva se na članak 147. stavak 5. i članak 148.a KZ/11-17. te navodi kako je podnesak optuženika trebalo promatrati u svjetlu dokaznog materijala u postupku te da navodi nisu pisani u namjeri vrijeđanja i omalovažavanja privatnog tužitelja. Ističe i brojne primjere u sudskoj praksi koji govore o isključenju protupravnosti kod kaznenih djela protiv časti i ugleda.
Kazneni zakon u članku 148.a predviđa isključenje protupravnosti za kaznena djela uvrede, te nema kaznenog djela iz članka 147. KZ ako je počinitelj njegova obilježja ostvario ...obranu nekog prava..., ili zbog drugih opravdanih razloga. Ovaj sud smatra kako nema mjesta primjeni članka 148.a KZ/11-17 koji predviđa isključenje protupravnosti kod kaznenog djela uvrede, jer je u podnesku sudu optuženik prekoračio granice koje ima stranka u postupku u obrani nekog svojeg prava i to u svojstvu privatnog tužitelja koji je želio dokazati krivnju optuženika.
Pravilno stoga prvostupanjski sud navodi kako, navedeni podnesak koji u sebi sadrži citate iz nalaza i mišljenja privatnog tužitelja kao vještaka, a stari su više godina i koji je predan u postupku bio potpuno nepotreban, s obzirom da predmet postupka nisu bili citirani vještački nalazi, i to s očiglednim ciljem omalovažavanja privatnog tužitelja te da time našteti njegovoj časti i ugledu.
Razmatrajući optuženikov izbor riječi u inkriminacijama iz podneska koje su usmjerene na privatnog tužitelja, više je nego očigledna namjera optuženika usmjerena upravo na vrijeđanje i omalovažavanje privatnog tužitelja kao sudskog vještaka, te namjera naštetiti njegovoj časti i ugledu. Također, optuženik nedvojbeno nije kompetentan procjenjivati stručnost ovlaštenog sudskog vještaka, već su tu stručnost ovlaštena procjenjivati jedino ovlaštena tijela te je jasno da inkriminacije koje se optuženiku stavljaju na teret predstavljaju isključivo negativne vrijednosne sudove koje optuženik iznosi protiv privatnog tužitelja.
Dakle, činjenično stanje je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio i na tako utvrđeno činjenično stanje sud je pravilno primijenio materijalno pravo, te nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a niti da bi došlo do povrede kaznenog zakona.
Protivno daljnjim žalbenim navodima, u odnosu na odluku o kazni koju optuženik posebno ne obrazlaže, prvostupanjski sud je u skladu s načelom individualizacije u kažnjavanju te opće i posebne prevencije osnovano optuženika osudio na novčanu kaznu od 30 dnevnih dohodaka, što iznosi 2.700,00 kuna, uzimajući u obzir olakotne okolnosti posebice da nije osuđivan te da je umirovljenik s malom mirovinom, dok posebnih otegotnih okolnosti sud nije našao. Time će se ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11., te pozitivno utjecati na optuženika, a i ostale da ne čini nova kaznena djela.
Optuženik se žali i na troškove postupka, te pritom ne obrazlaže žalbene razloge. Sud je osnovano naložio optuženiku, s obzirom da je proglašen krivim, naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 1.000,00 kuna, te naknaditi nužne izdatke privatnog tužitelja na ime sudskih pristojbi te nagradu i nužne izdatke njegovog opunomoćenika iz članka 145. stavka 2. točke 7. ZKP/08 u iznosu od 6.687,50 kuna, podnijetog prema odvjetničkoj tarifi, a koje troškove je sud valjano i detaljno obrazložio na stranici 8 presude.
Ovaj sud je smatrao kako je visina troškova u paušalnom iznosu primjerena složenosti i trajanju postupka, te je optuženik u mogućnosti platiti iste s obzirom na primanja i imovinsko stanje.
Slijedom iznijetoga, budući povodom žalbi optuženika nisu nađene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 476. stavka 1. ZKP, žalbu optuženika valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu temeljem članka 482. ZKP kao u izreci.
U Sisku 28. siječnja 2021.
Predsjednica vijeća
Melita Avedić
Broj zapisa: eb2f6-b4781
Kontrolni broj: 0d000-4933b-c6668
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=MELITA AVEDIĆ, L=SISAK, O=ŽUPANIJSKI SUD U SISKU, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web
adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-
dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Županijski sud u Sisku potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
