Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Kž-60/17-
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Sisku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Melite Avedić kao predsjednice vijeća te Ivančice Cvitanović i mr. sc. Zorislava Kaleba kao članova vijeća, uz sudjelovanje Tamare Brodarac kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika T. V. zbog kaznenog djela iz članka 133. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11 i 144/12 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika T. V. od 29. ožujka 2017. izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu broj K-483/14 od dana 30. siječnja 2017., na sjednici vijeća održanoj dana 28. siječnja 2021.,
p r e s u d i o j e
I/ Povodom žalbe optuženika, a po službenoj dužnosti, preinačava se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci o djelu i odluci o kazni te se optuženik T. V. proglašava krivim za počinjenje kaznenog djela protiv radnih odnosa i socijalnog osiguranja – zlostavljanja na radu iz članka 133. stavak 1. KZ/11, te se temeljem članka 133. stavak 1. KZ/11 optuženik T. V. osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci a temeljem članka 56. KZ/11 mu se izriče uvjetna na način da se kazna na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u roku od 1 godine ne počini novo kazneno djelo.
II/ Žalba optuženika T. V. odbija se kao neosnovana, te se u ostalom nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
Pobijanom presudom optuženik T. V. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv radnih odnosa i socijalnog osiguranja – zlostavljanja na radu iz članka 133. stavak 1. u svezi članka 52. KZ/11 te je temeljem članka 133. stavak 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 8 mjeseci. Temeljem članka 56. KZ/11 optuženiku je izrečena uvjetna osuda s rokom kušnje u trajanju od 1 godine. Temeljem članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 121 /11, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – dalje u tekstu ZKP/08) oštećenik M. S.. je s ostvarivanjem imovinskopravnog zahtjeva upućen u parnicu. Temeljem članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP/08 optuženik je dužan platiti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 500,00 kuna te trošak vještačenja u iznosu od 3.671,20 kuna, u roku od 15 dana.
Protiv ove presude žalbu je pravodobno podnio optuženik, po branitelju, M. H., odvjetniku iz V. žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskome sudu na ponovno odlučivanje pred drugog suca pojedinca.
Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Sisku.
Žalba optuženika T. V. nije osnovana.
Nije u pravu žalitelj kada u žalbi navodi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP/08 jer se presuda temelji na nezakonitom dokazu. Naime, premda je prvostupanjski sud tijekom rasprave preslušao snimku koju je oštećenik sačinio mobitelom i predao uz podnesak od 09.03.2016., na sadržaju te snimke nije utemeljena presuda.
S tim u vezi, žalitelj kasnije u žalbi ističe kako je prvostupanjski sud ipak trebao preslušati snimku radi utvrđivanja relevantnih okolnosti i činjenica, jer se sadržaj snimke, suprotno navodima prvostupanjsko suda, dobro čuje. Međutim, s obzirom da se snimka ne odnosi na inkriminirani period, već na događaj od 03.07.2014., nije od utjecaja na odlučne činjenice koje je prvostupanjski sud pravilno utvrdio.
Isto tako, suprotno paušalnoj tvrdnji žalitelja, ne postoji znatna proturječnost između onog što se navodi u razlozima presude i izreke presude, pri čemu je prvostupanjski sud za svoja utvrđenja naveo jasne, potpune i uvjerljive razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
Pitanje je li sud prvog stupnja na pravilan način ocijenio vjerodostojnost pojedinih dokaza, konkretno iskaze svjedoka, oštećenika i obranu optuženika, predstavlja žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
Nije u pravu žalitelj navodeći kako nema dokaza da je optuženik vrijeđao oštećenika u prisutnosti nadređenih te da nije precizno utvrdio da je oštećenik bio na bolovanju točno 39 dana. To iz razloga što svjedok H. J., koji je bio nadređen i optuženiku i oštećeniku u svom iskazu potvrđuje kako je optuženik na zajedničkim sastancima govorio oštećeniku da je smeće. Što se pak tiče duljine trajanja bolovanja oštećenika, iz dokumentacije koju je obrana predala u spis nakon rasprave 31.08.2016., a radi se o podacima o duljini trajanja bolovanja oštećenika koje je sačinio njegov poslodavac, proizlazi da je oštećenik proveo najmanje 39 dana na bolovanju, kako je najpovoljnije za optuženika. Naime, tijekom inkriminiranog perioda, a nakon što se oštećenik prvi puta javio na psihijatrijsko liječenje, proveo je na bolovanju od 04. do 30.09.2013., od 03.04. do 12.04.2014. i od 30.04. do 21.05.2014.
Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj ustvari daje vlastitu analizu i ocjenu provedenih dokaza sugerirajući oprečne zaključke od onih koje je iznio prvostupanjski sud. Tako žalitelj ističe kako je oštećenik u stvari inicirao sukobe s optuženikom, da je oštećeniku zdravlje narušeno odgovornim poslom u kojem plaća ovisi o učinku te da je oštećenik i s drugim nadređenima i zaposlenicima bio u odnosima obilježenim svađama i vikom.
Međutim, prvostupanjsku sud vrlo korektno ocjenjuje odnos između optuženika i oštećenika, ne ignorirajući kako iz iskaza svjedoka i materijalne dokumentacije proizlazi da se oštećenik stalno nešto žalio, da nije htio izvršavati zadatke, pisao mailove nadređenima i da se stalno svađao s optuženikom, ali potom i ispravno zaključuje da takvo ponašanje oštećenika ne može opravdati optuženika. To iz razloga što je optuženik nadređen oštećeniku te ukoliko oštećenik nije ispunjavao svoje radne zadatke, neprimjereno se ponašao na radnom mjestu ili obnavljao police osiguranja tijekom bolovanja, morao je koristiti druge mehanizme sprječavanja takvog ponašanja oštećenika prema Zakonu o radu i drugim pozitivnim propisa kojima se regulira ova problematika. Stoga je u pravu prvostupanjski sud kada smatra dokazanim da je optuženikovo ponašanje, kada vrijeđa oštećenika, bezrazložno i zbog osobne netrpeljivosti.
Zaključno, uzimajući u obzir ranije navedeno, prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica.
Povodom žalbe optuženika a po službenoj dužnosti ovaj sud je utvrdio povredu Kaznenog zakona na štetu optuženika. Naime, prvostupanjskom presudom je optuženik proglašen krivim za počinjenje produljenog kaznenog djela zlostavljanja na radu iz članka 133. stavak 1. u svezi 52. KZ/11. Međutim, u konkretnom slučaju se ne radi o produljenom kaznenom djelu već o osnovnom kaznenom djelu zlostavljanja na radu iz članka 133. stavak 1. KZ/11 pa je u tom smislu preinačena prvostupanjska presuda.
Naime, da je optuženik samo jednokratno uvrijedio oštećenika ne bi se radilo o kaznenom djelu zlostavljanja na radu jer je za ostvarenje tog kaznenog djela vrijeđanjem potrebno kontinuirano ponavljanje uvreda kroz određeni vremenski period a kako je i opisano u činjeničnom opisu izreke presude. Samo sustavno vrijeđanje kroz duži vremenski period dovodi žrtvu u bespomoćan položaj koji za posljedicu ima narušenje zdravlja žrtve, što je ovdje slučaj.
Iako se optuženik ne žali zbog odluke o kazni, drugostupanjski sud je sukladno članku 478. ZKO/08, prvostupanjsku presudu ispitao i u odluci o kazni na koju je osuđen. Odlučujući o vrsti i visini kaznene sankcije optuženiku, prvostupanjski je sud ispravno olakotnim cijeni njegovu neosuđivanost te činjenicu da je otac malodobnog djeteta. Nasuprot tomu, prvostupanjski sud na strani optuženika pogrešno otegotnim cijeni da je ustrajno i duže vrijeme vrijeđao oštećenika jer se radi o obilježju kaznenog djela za koje je oglašen krivim Uzimajući ovako utvrđene olakotne okolnosti, uz izostanak otegotnih okolnosti, kao i razloge radi kojih je preinačena presuda, ovaj drugostupanjski sud smatra kako je kazna zatvora u trajanju od 6 mjeseci uz izricanje uvjetne osude s rokom kušnje u trajanju od 1 godine, primjerena svim utvrđenim okolnostima i da se njome mogu ostvariti sve zakonom predviđene svrhe kaznenopravne zaštite, kako opće tako i posebne iz članka članak 41. KZ/11.
Slijedom iznijetoga, budući je ovaj drugostupanjski sud, povodom žalbe u smislu članka 476. stavak 1. Točka 2. ZKP/08 utvrdio da je na štetu optuženika prvostupanjski sud povrijedio kazneni zakon odlučeno je kao pod točkom I/ izreke a temeljem članka 482.
ZKP/08 kao pod točkom II/ izreke.
U Sisku, 28. siječnja 2021.
Predsjednica vijeća
Melita Avedić
Broj zapisa: eb2f7-988f4
Kontrolni broj: 00471-70d3f-7e980
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=MELITA AVEDIĆ, L=SISAK, O=ŽUPANIJSKI SUD U SISKU, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web
adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-
dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Županijski sud u Sisku potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
