REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-855/2021

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Koraljke Bašić kao predsjednice vijeća, te Davorka Kučana i Drage Klasnića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika – specijaliste Zlatka Hasića kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika M.M. zbog prekršaja iz članka 289. stavak 4. i članka 232. stavak 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, odlučujući o žalbi okrivljenika M.M., podnesenoj protiv presude Općinskom suda u Zadru od 23. lipnja 2020., broj:11.PpP- 2160/2020, u sjednici vijeća održanoj dana 28. siječnja 2021.

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se kao osnovana žalba okrivljenika M.M. i preinačuje se pobijana presuda u odnosu na odluku o kazni, tako da se okrivljeniku temeljem članka 33. stavak 10. Prekršajnog zakona određuje plaćanje novčane kazne u 6 (šest) mjesečnih obroka u iznosu svakog obroka od 2.000,00 kn (dvijetisuće kuna), tako da je okrivljenik prvi obrok dužan platiti u roku od mjesec dana od dostave ove presude, a preostale obroke protekom svakih narednih mjesec dana od proteka prethodnog obroka.

II. Ukoliko okrivljenik M.M. u roku od šest mjeseci određenom za plaćanje novčane kazne u obrocima plati dvije trećine izrečene novčane kazne temeljem članka 152. stavak 3. Prekršajnog zakona smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti plaćena.

III. Temeljem članka 139. stavak 6. Prekršajnog zakona okrivljenik se oslobađa plaćanja paušala troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja okrivljenik je proglašen krivim i izrečena mu je ukupna novčana kazna u iznosu od 12.300,00 kuna zbog djela prekršaja iz članka 289. stavak 4. i članka 232. stavak 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, opisanih pod točkom 1. i 2. izreke pobijane presude.

Sud prvog stupnja okrivljeniku je uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona ublažio novčanu kaznu za djelo pod točkom 1. izreke u iznosu od 6.300,00 kuna, te za djelo pod točkom 2. izreke novčanu kaznu u iznosu od 6.000,00 kuna.

Presudom suda prvog stupnja okrivljeniku se temeljem članka 40.s tavak 1. i 2. Prekršajnog zakona u izrečenu novčanu kaznu uračunava vrijeme uhićenja po izvješću o uhićenju Policijske uprave zadarske, Policijske postaje Biograd od 16. svibnja 2020. godine u 01,10 sati koje je trajalo do dovođenja na sud dana 16. svibnja 2020. godine u 11,00 sati i izjednačava sa započetih 300,00 kuna novčane kazne i jednim danom zatvora, stoga okrivljeniku ostaje za platiti novčanu kaznu u iznosu od 12.000,00 kuna.

Istom presudom okrivljenik je dužan platiti i paušalni iznos troška prekršajnog postupka od 100,00 kuna.

Protiv presude suda prvog stupnja okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o kazni.

Žalitelj predlaže da se zbog navedenih razloga u žalbi, žalba prihvati.

Sud prvog stupnja u odnosu na djelo pod točkom 2. izreke nepravilno je pravno označio to djelo kao prekršaj iz članka 232. stavak 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama umjesto pravilno je trebalo pravno označiti to djelo kao prekršaj iz članka 282. stavak 1. kažnjivog po članku 282. stavak 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

Žalba je osnovana.

Razmotrivši predmet, te isputujući presudu suda prvog stupnja po službenoj dužnosti u smislu članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona ovaj Sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede postupka iz članka 195. stavak 1. točka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, kao i to da na štetu okrivljenika nije povrijedio odredbe prekršajnog materijalnog prava, te da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona.

Kako je okrivljeniku za djela prekršaja koja mu se stavljau na teret izrečena visoka novčana kazna u iznosu od 12.300,00 kuna, te uzimajući u obzir i okolnost da okrivljenik vodi brigu o majci koja je bolesna (mutliplaskleroza) prema ocjeni ovog Suda postojali su opravdani razlozi u smislu članka 33. stavak 10. Prekršajnog zakona da se okrivljeniku odredi plaćanje novčane kazne u šest mjesečnih obroka u iznosu svakog obroka od 2.000,00 kuna.

Neosnovani su žalbeni navodi okrivljenika da mu je izrečena novčana kazna previsoka.

Sud prvog stupnja primjenom instituta ublažavanja kazne okrivljeniku je novčanu kaznu propisano za svako od djela prekršaja zasebno pod točkom 1. i 2. izreke pobijane presude u iznosu posebnog zakonskog minimuma od 10.000,00 kuna za djelo pod točkom 1. izreke pravilno je ublažio do iznosa novčane kazne od 6.300,00 kuna, a za djelo pod točkom 2. izreke do iznosa novčane kazne od 6.000,00 kuna, te uzimajući u obzir da je prema potvrdi Ministarstva pravosuđa okrivljenik bio osuđivan kao počinitelj djela prekršaja iz područja sigurnosti prometa na cestama, nije bio zakonskog osnova da se izrečena novčana kazna za svako od djela prekršaja zasebno ublaži za još veći iznos novčane kazne.

Ovaj Sud je kao pod točkom II. izreke ove presude ukazao okrivljeniku na zakonsku pogodnost prema kojoj će se temeljem članka 152. stavak 3. Prekršajnog zakona novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ukoliko okrivljenik u određenom roku za plaćanje novčane kazne u obrocima od šest mjeseci uplati dvije trećine izrečene novčane kazne.

U nedostatku relevatnih podataka o imovinskim prilikama okrivljenika prema stanju u spisu ovaj Sud je okrivljenika oslobodio obveze plaćanja paušala troška žalbenog postupka.

Zbog iznesenih razloga trebalo je žalbu prihvatiti osnovanom i preinačenjem pobijane presude odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 28. siječnja 2021.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Zlatko Hasić v.r.

Koraljka Bašić v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Zadru u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.