Poslovni broj: Usž-3737/20-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, mr. sc. Mirjane Juričić i Blanše Turić, članica vijeća te više sudske savjetnice Tatjane Ilić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja M. Š., S., kojeg zastupa J. Š., odvjetnica, S., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi poreza na nasljedstva i darove, odlučujući o žalbi protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 9 UsIsav- 149/19-11 od 16. ožujka 2020., na sjednici vijeća održanoj 27. siječnja 2021.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija.

II. Potvrđuje se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 9 UsIsav- 149/19-11 od 16. ožujka 2020.

III. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova za sastav žalbe.

Obrazloženje

Osporenom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-16/17-01/69, URBROJ: 513-04-19-2 od 5. srpnja 2019. i poreznog rješenja Ministarstva financija – Porezne uprave, Područnog ureda D., Ispostave S., KLASA: UP/I-410-16/2014-01/01521, URBROJ: 513-007-29-08-2017-016 od 4. travnja 2017., te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija – Porezne uprave, Područnog ureda D., Ispostave S., KLASA: UP/I- 410-16/2014-01/01521, URBROJ: 513-007-29-08-2017-016 od 4. travnja 2017. kojim je tužitelju utvrđena osnovica poreza na nasljedstva i darove u iznosu od 39.503,52 kune te je tužitelj obvezan na plaćanje poreza po stopi od 5% od osnovice u iznosu od 1.975,17 kuna. Tužitelj osporenu presudu pobija žalbom zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da je prvostupanjski sud kontradiktoran u obrazloženju presude i da je pogrešno primijenio materijalno pravo, da navodi kako je tužitelj od svog pokojnog brata naslijedio gotov novac u iznosu od 39.503,52 kune te da se granični iznos od 50.000,00 kuna ne odnosi na količinu gotovog novca koja podliježe oporezivanju ove vrste poreza. Smatra da nije u pravu prvostupanjski sud kada navodi da navedeno nasljedstvo ne spada u nasljedstvo koje je oslobođeno od plaćanja poreza sukladno članku 6. stavku 1. Zakona o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave.

Predlaže sudu da pobijanu presudu preinači na način da usvoji tužbeni zahtjev i obveže tuženika na naknadu troška tužitelju, podredno, da istu ukine te vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

Žalba nije osnovana.

Prvenstveno se napominje tužitelju da Zakonom o upravnim sporovima nije propisana mogućnost ukidanja prvostupanjske presude i vraćanja predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Ispitujući osporenu presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći na ništavost po službenoj dužnosti, sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17. - dalje: ZUS), ovaj je Sud utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi radi kojih se presuda pobija.

Naime, kako to proizlazi iz spisa predmeta dostavljenog sudu uz žalbu nije sporno da je tužitelj naslijedio od svog pokojnog brata gotov novac u iznosu od 39.503,52 kune rješenjem, broj: O-2991/12 od 24. rujna 2014. Sporno je podliježe li taj iznos oporezivanju. Prema odredbi članka 6. stavka 1. Zakona o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave („Narodne novine“, 117/93. – 100/15.) porez na nasljedstva i darove plaća se na nekretnine u skladu s zakonom, na gotov novac, novčane tražbine i vrijednosne papire (vrijednosnice) te na pokretnine, ako im je pojedinačna tržišna vrijednost veća od 50.000,00 kuna na dan utvrđivanja porezne obveze.

Imajući u vidu nespornu činjenicu da se u predmetnom slučaju radi o nasljeđivanju gotovog novca za kojeg nije propisano porezno oslobođenje, odnosno da je porezno oslobođenje propisano samo za pokretnine čija je pojedinačna vrijednost do 50.000,00 kuna, pravilno je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

Prema ocjeni ovog Suda osporena se presuda temelji na pravilno i u potpunosti utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, pa stoga ne postoje žalbeni razlozi radi kojih se presuda pobija.

Trebalo je stoga temeljem članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučiti kao u izreci.

Odluka o trošku temelji se na članku 79. stavku 4. ZUS-a.

U Zagrebu 27. siječnja 2021.

Predsjednik vijeća:

Boris Marković, v.r.