REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: II Kž 32/2021-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog B. B., zbog kaznenog djela iz članka 153. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i drugih Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 29. prosinca 2020. broj Kvm-33/20 (Kmp-4/20), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 27. siječnja 2021.,
r i j e š i o j e :
Odbija se kao neosnovana žalba optuženog B. B.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog B. B. zbog kaznenog djela silovanja iz članka 153. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. i kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11., pod točkom I./, izreke, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženog B. B. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Pod točkom II./ izreke, u istražni zatvor je optuženom B. B. uračunato vrijeme lišenja slobode od 12. veljače 2020. pa nadalje.
Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi B. B. osobno i po branitelju, odvjetniku J. Č. Predlaže da se pobijano rješenje preinači na način da se ukine istražni zatvor protiv optuženika ili da se isti zamijeni mjerom opreza zabrane približavanja oštećenici – žrtvi na udaljenost od 100 metara i zabrane ,,komunikacije sa istome pozivima, sms-om, e-mailom i/ili društvenim mrežama“. Budući da se obje žalbe optuženika sadržajno poklapaju i međusobno nadopunjuju, to će iste biti razmatrane kao jedna žalba.
Žalba nije osnovana.
II Kž 32/2021-4
Protivno žalbenim prigovorima, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio opstojnost opće i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog B. B. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. te potom s pravom isključio mogućnost zamjene istražnog zatvora drugim blažim mjerama.
Tako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. u vidu osnovane sumnje da je optuženi B. B. počinio kazneno djelo silovanja iz članka 153. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. i kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11. proizlazi iz materijalnih i personalnih dokaza na kojima se potvrđena optužnica temelji.
Stoga, budući da je prilikom odlučivanja o postojanju opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora dovoljan odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je optuženik počinio terećena kaznena djela, što je u konkretnom slučaju i ostvareno, opsežnim žalbenim navodima kojima optuženik, dajući vlastitu analizu i ocjenu u dosadašnjem tijeku predmetnog postupka provedenih dokaza, osporava istinitost iskaza žrtve G. G. i svjedokinje B. G., a time i dokazanost terećenih kaznenih djela, nije dovedena u sumnju pravilnost pobijanog rješenja.
Žalitelju se napominje da će osnovanost tih prigovora biti razmatrana prilikom odlučivanja o kaznenopravnoj odgovornosti optuženika i o stupnju njegove krivnje od strane raspravnog suda, na temelju sveobuhvatne analize i ocjene svih provedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti i to tek na završetku dokaznog postupka.
Prvostupanjski je sud također pravilno utvrdio da opravdanost daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika zbog opasnosti od ponavljanja djela, proizlazi iz okolnosti počinjenja kaznenih djela zbog kojih se u ovom kaznenom postupku osnovano sumnjiči te njegove dosadašnje osuđivanosti.
Naime, način počinjenja terećenih kaznenih djela, kako to proizlazi iz činjeničnog opisa potvrđene optužnice, ukazuje na odlučnost i upornost, ali i bezobzirnost optuženika u protupravnom postupanju, dok brojnost inkriminiranih radnji ukazuje na viši stupanj njegove kriminalne volje.
Pritom, optuženi B. B. je, iako se radi o osobi mlađe životne dobi, prema izvatku iz kaznene evidencije već u tri navrata osuđivan, kako zbog kaznenog djela teške krađe, tako i zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede, dakle, kaznenog djela s elementima nasilja, što je svojstveno obilježje i kaznenog djela silovanja koje mu se u ovom kaznenom postupku potvrđenom optužnicom stavlja na teret. Izneseno ukazuje da dosadašnje osude nisu utjecale na optuženika na način da se kloni daljnjeg protupravnog postupanja i uskladi svoje ponašanje sa zakonom, a time i na jasan zaključak o postojanju opasnosti od ponavljanja djela. Ovo osobito s obzirom na to da se optuženik ovdje osnovano sumnjiči da je predmetna kaznena djela počinio ubrzo nakon odobrenog uvjetnog otpusta s izdržavanja kazne zatvora iz ranije pravomoćne presude, što se žalbom ni ne spori.
Prema tome, prvostupanjski sud s pravom zaključuje da kod optuženog B. B. postoji konkretna i neposredna opasnost da će boravkom na slobodi nastaviti s istom ili sličnom kriminalnom aktivnošću te da će se isključivo daljnjom primjenom mjere istražnog zatvora
II Kž 32/2021-4
protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. s uspjehom ostvariti istražnozatvorska svrha u vidu otklanjanja opasnosti od ponavljanja djela.
Naime, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da se ista svrha za sada ne bi mogla uspješno osigurati blažim mjerama pa tako ni žalbom optuženika istaknutim mjerama opreza, neovisno o žalbenim tvrdnjama optuženika da je oštećenica u međuvremenu sklopila brak i nema namjeru uspostaviti kontakt s njom niti članovima njezine obitelji, te ga je, u slučaju puštanja na slobodu, trgovačko društvo spremno zaposliti na građevinskim poslovima, a njegova baka spremna primiti na smještaj i boravak u Z., udaljenom 200-tinjak kilometara od S. B. gdje boravi oštećenica.
Kraj takvog stanja stvari, žalbene tvrdnje optuženika da se samostalno i dobrovoljno, bez prisile ili izbjegavanja bilo kakve odgovornosti javio policiji te da je dosadašnje vrijeme provedeno u istražnom zatvoru u dovoljnoj mjeri utjecalo na njega da shvati značenje svog postupanja i posljedice koje to postupanje ima na oštećenicu i njezinu obitelj, njegovu obitelj i na život samog optuženika, nemaju značaja na pravilnost prvostupanjske odluke.
Ni daljnji žalbeni navodi optuženika kojima ističe da mu je ovakvom odlukom narušeno načelo presumpcije nevinosti i da je već unaprijed osuđen za kazneno djelo koje nije počinio te da su mu povrijeđena prava zajamčena člankom 14. stavkom 2. i člankom 29. stavcima 1. i 3. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 55/01. – ispravak, 76/10. i 5/14.), što obrazlaže tvrdnjom da ga se ,,gleda kroz prizmu ranije osuđivane osobe, a koju stigmu vrlo vjerojatno nikada neću moći skinuti, te kao Roma tzv., Cigana, sklonoga po boji kože i odgoju, činjenju kaznenih djela, sa elementima nasilja i sklonog nasilju i to iako sudske odluke govore da sam jedino i isključivo branio svoj život“, nemaju utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.
Budući da niti ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 27. siječnja 2021.
Predsjednica vijeća:
Vesna Vrbetić, v.r.
