REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-225/2020

Zagreb

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković kao predsjednice vijeća te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. pravne osobe S. d.o.o. i dr., zbog prekršaja iz čl. 226. st. 1. toč. 1. i st. 3. Zakona o strancima („Narodne novine“, broj 130/11., 74/13. i 69/17.), odlučujući o žalbi okr. pravne osobe S. d.o.o. i okr. odgovorne osobe M. B., podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku od 9. rujna 2020., broj 75. Pp G-12/2019-52, u sjednici vijeća održanoj 27. siječnja 2021.,

r i j e š i o  j e

Prihvaćanjem žalbe okr. pravne osobe S. d.o.o. i okr. odgovorne osobe M. B. te u povodu te žalbe a po službenoj dužnosti, ukida se pobijana prvostupanjska presuda te se predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Osijeku od 9. rujna 2020., broj 75. Pp G-12/2019-52, okr. pravna osoba S. d.o.o. i okr. odgovorna osoba M. B. su proglašeni krivima da su, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinili prekršaj iz čl. 226. st. 1. toč. 1. i st. 3. Zakona o strancima, za koji je okr. pravnoj osobi, uz primjenu odredbe o ublažavanju kazne, izrečena novčana kazna u iznosu 15.000,00 kuna, a okr. odgovornoj osobi, također uz primjenu odredbe o ublažavanju kazne, novčana kazna u iznosu 6.000,00 kuna, koje kazne su okrivljenici dužni platiti u roku 30 dana od pravomoćnosti presude, uz pogodnost uplate dvije trećine izrečenih novčanih kazni, a obvezani su i na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 500,00 kuna, svaki okrivljenik.

Protiv te presude, okrivljenici su, po branitelju odvjetniku Z. G., podnijeli zajedničku žalbu, s prijedlogom da se ista prihvati te da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, a podredno da se izrečene novčane kazne ublaže sukladno žalbenim navodima.

Žalba je osnovana.

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Tako je, ispitivanjem prvostupanjske presude po službenoj dužnosti u smislu čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), ovaj sud utvrdio da je počinjena apsolutna bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 10. Prekršajnog zakona, jer se pobijana presuda temelji na nezakonitom dokazu.

Naime, iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud svoju odluku, između ostalog, temeljio i na obranama P. M. i J. M., koje su dali u postupcima koji su se na Općinskom sudu u Osijeku vodili protiv njih radi počinjenja prekršaja iz čl. 224. st. 1. toč. 1. Zakona o strancima.

Međutim, s obzirom da P. M. i J. M. u ovom postupku imaju svojstvo svjedoka, njihove obrane iz postupaka koji su se vodili protiv njih nisu mogle biti korištene kao dokaz u ovom prekršajnom postupku i na njima se pobijana presuda nije mogla temeljiti, jer time, na zaobilazan način, dolazi do miješanja procesnih uloga ovih osoba.

Naime, prema Zapisnicima o ispitivanju okr. J. M. i okr. P. M. od 31. kolovoza 2017., broj Pp 19. J-1497-2 i Pp 19. J-1498/17-2 nema nikakve sumnje da su ove osobe zakonito, sa svim potrebnim zakonskim upozorenjima, ispitane u svojstvu okrivljenika. Međutim, okolnost da te osobe u ovom prekršajnom postupku imaju procesni status svjedoka, a u postupcima koji su se vodili protiv njih su ispitani u svojstvu okrivljenika, priječi uporabu predmetnih iskaza, jer bi time došlo do miješanja njihovih procesnih uloga. Ista osoba u nekom prekršajnom predmetu ne može imati više procesnih uloga, jer Prekršajni zakon, kao i Zakon o kaznenom postupku, različito reguliraju prava i dužnosti okrivljenika i svjedoka u pogledu njihovog iskazivanja. Upozorenja okrivljeniku se bitno razlikuju od upozorenja svjedoku upravo u pogledu dužnosti istinitog iskazivanja. Dakle, procesna uloga i pozicija svjedoka i okrivljenika su potpuno drugačije, a miješanje procesnih uloga jedne osobe, do čega bi svakako došlo kada bi se koristile obrane okr. J. M. i okr. P. M. koje su dali u svojstvu okrivljenika, nije dopušteno. Iz navedenog razloga, takva saznanja ne mogu biti dokaz i ne mogu ni na koji način biti unesena u dokazni materijal. U navedenom smislu, ni dio iskaza svjedoka T. C., u kojem on prepričava obrane navedenih osoba, nije zakonit, jer se, kako je već rečeno, na taj način, zaobilaznim putem, u dokazni materijal unose oni elementi koji ne mogu biti temelj za donošenje presude.

Bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 10. Prekršajnog zakona postoji ako se presuda temelji na dokazu iz čl. 90. Prekršajnog zakona, pri čemu treba naglasiti da „utemeljiti“ presudu znači da je sud, slobodnom ocjenom tog dokaza, ocjenjujući taj dokaz u zajedništvu s drugim, zakonitim dokazima, utvrdio činjenično stanje na kojem je utemeljio svoju odluku. A to upravo čini prvostupanjski sud u ovom prekršajnom postupku kada koristi gore naznačene nezakonite dokaze te ih u obrazloženju presude ocjenjuje i analizira i na taj način utvrđuje činjenično stanje i donosi zaključak o krivnji okrivljenih.

Prema tome, na opisani način je ostvarena bitna povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 10. Prekršajnog zakona.

Nadalje, u pravu su okrivljenici da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 3. Prekršajnog zakona.

Naime, pobijana presuda je donesena nakon provedenog ročišta u žurnom postupku 9. rujna 2020., za koje ročište, kako to proizlazi iz podataka u spisu, dostava poziva za okrivljenu pravnu osobu i branitelja okrivljenih nije bila uredno izvršena. Iz dostavnice za okrivljenu pravnu osobu (list 92 spisa) proizlazi da je poziv za ročište 9. rujna 2020. preuzeo okr. M. B., no da bi se dostava poziva za okrivljenu pravnu osobu smatrala uredno izvršenom nužno je da, uz potpis osobe ovlaštene za zaprimanje pismena, bude i pečat pravne osobe, jer je upravo pečat „službeni potpis“ svake pravne osobe. Također, uvidom u dostavnicu za branitelja okrivljenih (list 91 spisa) proizlazi da se poziv za ročište 9. rujna 2020. vratio neuručen s napomenom dostavljača da primatelj koristi godišnji odmor.

Nadalje, na listu 95 spisa nalazi se naredba kojom je prvostupanjski sud pozive za ročište 9. rujna 2020. za oboje okrivljenih i branitelja istaknuo na oglasnoj ploči suda, pozivajući se na čl. 145. st. 5. Prekršajnog zakona. Međutim, po stavu ovog suda, u ovom prekršajnom predmetu nije bilo uvjeta za dostavu poziva putem oglasne ploče, pogotovo ne za okr. M. B. koji je poziv za 9. rujna 2020. uredno primio. Naime, kako je to jasno i izričito propisano u čl. 145. st. 5. Prekršajnog zakona, zakonski uvjeti za dostavu poziva ili odluke putem oglasne ploče prvostupanjskog suda su: da okrivljenik „nije sudu prijavio promjenu adrese“ ili da „postoje okolnosti koje ukazuju da očito izbjegava primitak poziva ili odluke“. U ovom prekršajnom predmetu, nije se radilo o situaciji da bilo tko od okrivljenika, a niti njihov branitelj kao sudionik prekršajnog postupka (čl. 108. st. 2. toč. 1. Prekršajnog zakona) „nije sudu prijavio promjenu adrese“, a niti je bilo osnove za zaključak da bilo tko od njih „očito izbjegava primitak poziva“, jer su za svako ročište okrivljenici uredno primali pozive, kao i njihov branitelj, osim za ročište 28. kolovoza 2018, za koje branitelj nije primio poziv zbog korištenja godišnjeg odmora.

Kod takvog stanja stvari, nema osnove za zaključak da okrivljenici i njihov branitelj očito izbjegavaju primitak poziva pa, prema tome, nema ni osnove za primjenu čl. 145. st. 5. Prekršajnog zakona. Ovdje svakako treba napomenuti da ni prvostupanjski sud, obrazlažući zašto je pozive za okrivljenika i njihovog branitelja za ročište 9. rujna 2020., istaknuo na oglasnoj ploči (strana 4, odlomak 1 pobijane presude), ne tvrdi da su okrivljenici i njihov branitelj očito izbjegavali primitak poziva, nego navodi: „iz stanja spisa je nesporno da okrivljenici i branitelj izbjegavaju dolazak na sud pa onemogućavaju održavanje rasprave pa je Sud za raspravu pozive istaknuo na oglasnu ploču“, a „izbjegavanje dolaska na sud“ nije zakonski uvjet za primjenu čl. 145. st. 5. Prekršajnog zakona.

Slijedom svega navedenog, nedvojbeno je da dostava poziva za okrivljenu pravnu osobu i branitelja okrivljenih za ročište 9. rujna 2020. nije bila uredno izvršena.

Odredbom čl. 167. st. 3. Prekršajnog zakona, koja se na temelju čl. 222. st. 1. i 3. Prekršajnog zakona smisleno primjenjuje i u vođenju žurnog postupka, propisano je: „Ako na glavnu raspravu nisu došle uredno pozvane stranke i drugi uredno pozvani sudionici u postupku, glavna se rasprava može održati i donijeti presuda. Glavna se rasprava može održati bez nazočnosti okrivljenika ako njegovo ispitivanje nije potrebno i ako to nije od utjecaja na zakonito i pravilno donošenje presude.“

Slijedom citirane zakonske odredbe, jasno je i nedvojbeno da je osnovni preduvjet za održavanje glavne rasprave odnosno ročišta u žurnom postupku, bez sudjelovanja okrivljenika i branitelja da su okrivljenik odnosno branitelj uredno pozvani na glavnu raspravu odnosno ročište, što u ovom predmetu nije slučaj, a tek nakon toga se ocjenjuje je li ispitivanje okrivljenika potrebno i je li to od utjecaja na zakonito i pravilno donošenje presude.

Odredbom čl. 195. st. 1. toč. 3. Prekršajnog zakona propisano je:

„3. ako je održana glavna rasprava ili postupak proveden bez sudjelovanja stranaka i sudionika u postupku protivno odredbama ovoga Zakona.“

Budući da u ovom konkretnom predmetu okrivljena pravna osoba i branitelj okrivljenih nisu bili uredno pozvani za ročište 9. rujna 2020., to prvostupanjski sud nije mogao provesti ročište bez njihovog sudjelovanja, niti donijeti presudu. Takvim postupanjem prvostupanjskog suda, počinjena je bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 3. Prekršajnog zakona, na koju okrivljenici u žalbi osnovano ukazuju.

Iz navedenih razloga, trebalo je ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U ponovnom suđenju, prvostupanjski sud će, na odgovarajući način, otkloniti istaknute bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, provesti dokazni postupak te će na temelju provedenih dokaza donijeti novu, na zakonu osnovanu, odluku.

Stoga je, na temelju čl. 206. st. 1. Prekršajnog zakona, riješeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 27. siječnja 2021.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Goranka Ratković, v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku u 5 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.