REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-740/2021
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od Nediljka Bobana, kao predsjednika vijeća, te Drage Klasnića i Koraljke Bašić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika D.M., zbog prekršaja iz članka 54. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10 , 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20), odlučujući o žalbi okrivljenika D.M., podnesenoj putem braniteljice J.D.B., odvjetnice iz Č., protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Prekršajni odjel od 10. ožujka 2020. godine, broj: 3. Pp P-147/2020-8 na sjednici vijeća održanoj 27. siječnja 2021.,
p r e s u d i o j e:
I. Djelomično se prihvaća kao osnovana žalba okrivljenika D.M. i pobijana presuda preinačuje u odluci o prekršajnopravnoj sankciji na način da se ukida zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 1 (jedan) mjesec.
II. U ostalom dijelu odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika D.M., te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje pobijana presuda.
III. Temeljem čl. 139. st. 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) okrivljenik D.M. je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna u roku od 8 (osam) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
Pobijanom presudom, proglašen je krivim okrivljenik D.M. da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 54. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je, izrečena novčana kazna u iznosu od 5.000,00 (pettisuća) kuna.
Na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, prema okrivljeniku je primijenjena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 1 (jedan) mjesec.
Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 150,00 (stopedeset) kuna.
Protiv pobijane presude, okrivljenik je pravodobno putem braniteljice podnio žalbu po svim osnovama predviđenim u članku 194. Prekršajnog zakona, a osobito u dijelu koji se odnosi na odluku o prekršajnopravnim sankcijama.
U žalbi okrivljenik ističe da naslovni sud prilikom odmjeravanja kazne nije cijenio sve okolnosti koje okrivljeniku idu u korist te je izrečena novčana kazna suviše strogo odmjerena. Isto tako smatra da naslovni sud nije obrazložio postojanje zakonom propisanih pretpostavki za izricanje zaštitne mjere u odnosu na okrivljenika te nije primijenio niti obrazložio test razmjernosti primjene iste mjere u konkretnom slučaju. Sud da u obrazloženju pobijane presude nije uopće obrazložio zbog čega bi u ovom konkretnom slučaju postojala opasnost da okrivljenik upravljajući motornim vozilom ugrozi sigurnost prometa, osobito uzimajući u obzir da se radi o osobi koja do sada nije kažnjavana za prometne prekršaje, a što je sud i utvrdio kao olakotnu okolnost prilikom odmjeravanja novčane kazne. Ističe da je direktor trgovačkog društva Međimurje PMP d.o.o. s više od 300 zaposlenika koje se bavi izvođenjem građevinskih radova na području Republike Hrvatske i u inozemstvu pri čemu je sud propustio ocijeniti da bi nemogućnost korištenja osobnog vozila u trajanju od jednog mjeseca ugrozila i njegovo zaposlenje i uzdržavanje, a i uzdržavanje svih osoba koje ovise o njemu i njegovoj mogućnosti da obavlja svoj posao.
Predlaže da se, iz žalbenih razloga, žalba prihvati.
Žalba je djelomično osnovana.
Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
Naime, okrivljenik je u svojoj obrani u potpunosti priznao prekršaj koji mu se stavlja na teret, pa dakle već iz same obrane okrivljenika proizlazi da su se u njegovom ponašanju stekla sva bitna obilježja prekršaja za koji je proglašen krivim. Takva obrana okrivljenika u potpunoj je suglasnosti s materijalnim dokazima u spisu, u koje je prvostupanjski sud izvršio uvid, pa ni za ovaj sud nema nikakve dvojbe glede odlučnih činjenica.
Ispitujući potom odluku o kazni vijeće ovog suda je utvrdilo da izrečena kazna nije prestroga, s obzirom da je prvostupanjski sud istu izrekao u visini posebnog minimuma novčane kazne, te izrečenu kaznu i ovaj Sud smatra primjerenom svrsi kažnjavanja, pri čemu treba napomenuti da je prvostupanjski sud okrivljeniku odobrio plaćanje izrečene novčane kazne na 5 (pet) mjesečnih obroka. U svezi s tim valja istaći da je za djelo prekršaja iz članka 54. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisana novčana kazna u rasponu od 5.000,00 kn do 15.000,00 kn.
Razmatrajući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, povodom žalbe okrivljenika, ovaj Sud je utvrdio da je prestroga odluka prvostupanjskog suda o izricanju zaštitne mjere zabrane okrivljeniku da upravlja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 1 mjeseca.
Po ocjeni ovog Suda, a imajući u vidu sve okolnosti počinjenog prekršaja i ličnost okrivljenika i uvažavajući navode iz žalbe, da je okrivljenik direktor trgovačkog društva Međimurje PMP d.o.o. sa više od 300 zaposlenika koje se bavi izvođenjem građevinskih radova na području Republike Hrvatske i u inozemstvu te da bi nemogućnost korištenja osobnog vozila u trajanju o 1 mjesec ugrozila i njegovo zaposlenje i uzdržavanje, a i uzdržavanje svih osoba koje o njemu i njegovoj mogućnosti da obavlja svoj posao ovise, te da inkriminiranim ponašanjem okrivljenika nisu nastale veće štetne posljedice, te da u spisu nema podataka da bi okrivljenik bio prekršajno osuđivan, u konkretnom slučaju nije nužno izricanje zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije.
S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 200,00 kuna, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.
Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 27. siječnja 2021.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Marcela Soljačić-Prester v.r.
Nediljko Boban, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Karlovcu, Prekršajni odjel u 5 otpravaka: za spis, braniteljicu, okrivljenika i tužitelja.
