REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Pž-4552/2020

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. A.L., zbog prekršaja iz čl. 199. st. 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.), odlučujući o prigovoru okrivljenika, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave požeško- slavonske, Policijske postaje Požega od 31. kolovoza 2020., broj: 511-22-05/05-3-204- 1/2020, u sjednici vijeća održanoj 27. siječnja 2021.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan prigovor okr. A.L.i potvrđuje pobijani prekršajni nalog. II. Na temelju čl. 138. st. 2. toč. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okr. A.L.je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka od 200,00 (dvjesto) kuna u roku od 8 (osam) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

Pobijanim prekršajnim nalogom, proglašen je krivim okr. A.L.da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz čl. 199. st. 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je izrečena novčana kazna od 10.000,00 kuna, u koju je uračunato oduzimanje slobode okrivljenika 10. srpnja 2020. u 23,35 sati do 11. srpnja 2020. u 11,35 sati kao 600,00 kuna novčane kazne, tako da mu preostaje 9.400,00 kuna novčane kazne koju je dužan platiti u roku od 8 dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene (preostale) novčane kazne, izrečena mu je zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca, te je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka od 500,00 kuna.

Protiv navedenog prekršajnog naloga, okr. A.L.osobno je pravodobno podnio prigovor zbog izrečene novčane kazne i zaštitne mjere. Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.

S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237. st. 1. toč. 2. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

Prigovor nije osnovan.

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prekršajni nalog, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

Okrivljenik u prigovoru krivnju priznaje u potpunosti i izražava kajanje. Navodi da je tih dana doživio teške obiteljske probleme, okrenuo se alkoholu, a sada shvaća da je to bila najveća pogreška. Moli da se sankcije korigiraju, radi kod privatnika gdje mora doći na vrijeme koje varira, a djeca idu u školu u Požegu i ovise o njegovom prijevozu. Novčanu kaznu mu je nemoguće platiti jer pomaže i roditelje koji žive od jedne male mirovine, a bolest oca iziskuje dodatne financijske troškove.

Međutim, razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjsko tijelo okrivljeniku za počinjeni prekršaj izreklo vrstu i mjeru kazne primjerenu stupnju njene krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.

Naime, za predmetni prekršaj zakonom je propisana novčana kazna od 10.000,00 do 20.000,00 kuna ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana, pa izrečena novčana kazna u iznosu od 10.000,00 kuna predstavlja, prije svega, blažu vrstu propisane kazne, a osim toga i najnižu zakonom propisanu novčanu kaznu za predmetni prekršaj.

I po ocjeni ovog suda, cijeneći da se radi o prekršaju koji predstavlja težak oblik kršenja prometnih propisa, budući je okrivljenik upravljao vozilom iako je imao 2,10 g/kg alkohola i s time povezanim izuzetno velikim stupnjem ugrožavanja zaštićenog dobra, kao i cijeneći da okolnosti koje se ističu u prigovoru ni svaka za sebe, a ni u svojoj ukupnosti, ne predstavljaju naročite olakotne okolnosti u smislu čl. 37. st. 2. Prekršajnog zakona koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne, kao i da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, u konkretnom slučaju nema osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.

Nadalje, ovaj sud nalazi da je prvostupanjsko tijelo, osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izreklo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju 3 mjeseca. Inkriminirano ponašanje okrivljenika predstavlja težak oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu da upućuje na opasnost da će upravljajući motornim vozilom ugroziti sigurnost prometa. Stoga je pobijanim prekršajnim nalogom osnovano i u skladu sa zakonom izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije, budući da je primjena iste u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnog prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Duljina trajanja izrečene mjere od 3 mjeseci, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, izrečena vrlo blizu donje granice propisanog trajanja, a imajući na umu sve okolnosti počinjenog prekršaja, naročito visinu koncentracije alkohola u organizmu okrivljenika i s tim povezanu jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, primjerena je težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponavljanja istog.

Također, potrebno je navesti da motiv odnosno razlog zbog kojeg je okrivljenik počinio prekršaj, u konkretnom slučaju, nema utjecaja na odabir vrste i visine prekršajnopravne sankcije.

Stoga, nije bilo osnove za prihvaćanje prigovora.

Svakako je potrebno napomenuti da je, sukladno odredbi čl. 237. st. 2. Prekršajnog zakona, okrivljenik bio dužan podnijeti dokaze o činjenicama na kojima temelji prigovor, što okr. Alen Louč nije učinio.

Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Naime, prema podacima u spisu okrivljenik je zaposlen, pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 200,00 kuna, dakle doista vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

Slijedom navedenog, na temelju čl. 238. st. 11. u vezi sa čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 27. siječnja 2021.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašič, v.r.

Gordana Korotaj, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi požeško-slavonskoj, Policijskoj postaji Požega u 2 otpravka: za spis i okrivljenika.

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Upraviteljica sudske pisarnice

Edita Vrkljan