REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: 12 P-13101/2019-29
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda C. T., u pravnoj stvari tužitelja B. B. iz P., OIB: …, zastupanog po punomoćniku D. P., odvjetniku u P., protiv tuženika S. d.d., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku R. Ž., odvjetniku u Odvjetničkom društvo Ž. i P. d.o.o. u Z., radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. prosinca 2020. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja G. S., odvjetnika i zamjenika punomoćnika tuženika J. H., odvjetničkog vježbenika, dana 26. siječnja 2021.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe iz čl. 2. i 8. Ugovora o kreditu broj: 213161 koji su dana 18. prosinca 2007. sklopili tužitelj B. B., P., OIB: … kao korisnik kredita i pravni prednik tuženika S. d.d., Z., OIB: …, kao kreditor, u dijelu u kojem je tužitelj obvezan platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika, a preko ugovorene kamatne stope od 5,30% godišnje.
II. Nalaže se tuženiku S. d.d., Z., OIB: …, da tužitelju B. B. , P., OIB …, isplati iznos od 4.773,09 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:
- na iznos od 59,92 kuna od 1.1.2009. do isplate,
- na iznos od 60,50 kuna od 1.2.2009. do isplate,
- na iznos od 60,76 kuna od 1.3.2009. do isplate,
- na iznos od 60,14 kuna od 1.4.2009. do isplate,
- na iznos od 60,05 kuna od 1.5.2009. do isplate,
- na iznos od 59,07 kuna od 1.6.2009. do isplate,
- na iznos od 58,20 kuna od 1.7.2009. do isplate,
- na iznos od 58,50 kuna od 1.8.2009. do isplate,
- na iznos od 59,14 kuna od 1.9.2009. do isplate,
- na iznos od 88,70 kuna od 1.10.2009. do isplate,
- na iznos od 88,16 kuna od 1.11.2009. do isplate,
- na iznos od 89,39 kuna od 1.12.2009. do isplate,
- na iznos od 90,56 kuna od 1.1.2010. do isplate, -
na iznos od 91,79 kuna od 1.2.2010. do isplate,
- na iznos od 91,47 kuna od 10.3.2010. do isplate,
- na iznos od 93,53 kuna od 12.4.2010. do isplate,
- na iznos od 93,00 kuna od 11.5.2010. do isplate,
- na iznos od 94,04 kuna od 9.6.2010. do isplate,
- na iznos od 99,90 kuna od 12.7.2010. do
isplate, - na iznos od 98,56 kuna od 9.8.2010. do
isplate,
- na iznos od 103,56 kuna od 14.9.2010. do isplate,
- na iznos od 100,93 kuna od 11.10.2010. do
isplate, - na iznos od 98,94 kuna od 11.11.2010. do
isplate, - na iznos od 104,97 kuna od 9.12.2010. do
isplate, - na iznos od 108,70 kuna od 12.1.2011. do
isplate, - na iznos od 106,00 kuna od 10.2.2011. do
isplate, - na iznos od 106,40 kuna od 10.3.2011. do
isplate, - na iznos od 104,45 kuna od 11.4.2011. do
isplate,
- na iznos od 105,05 kuna od 9.5.2011. do
isplate, - na iznos od 111,66 kuna od 2.6.2011.
do isplate, - na iznos od 112,58 kuna od
8.7.2011. do isplate, - na iznos od 119,89 kuna
od 8.8.2011. do isplate,
- na iznos od 117,24 kuna od 12.9.2011. do isplate,
- na iznos od 113,11 kuna od 10.10.2011. do isplate,
- na iznos od 113,00 kuna od 10.11.2011. do isplate i
- na iznos od 1.591,23 kuna od 11.11.2011. do isplate,
i to do 31.7.2015. po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope
Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem
polugodištu za 5 postotnih poena, a od 1.8.2015. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako
polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od
godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana.
III. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj zahtijeva od suda naložiti
tuženiku
isplati
tužitelju
zakonsku
zateznu
kamatu:
- na iznos od 91,47 kuna od 1.3.2010. do 10.3.2010.,
- na iznos od 93,53 kuna od 1.4.2010. do 12.4.2010.,
- na iznos od 93,00 kuna od 1.5.2010. do 11.5.2010.,
- na iznos od 94,04 kuna od 1.6.2010. do 9.6.2010.,
- na iznos od 99,90 kuna od 1.7.2010. do 12.7.2010.,
- na iznos od 98,56 kuna od 1.8.2010. do 9.8.2010.,
- na iznos od 103,56 kuna od 1.9.2010. do 14.9.2010.,
- na iznos od 100,93 kuna od 1.10.2010. do 11.10.2010.,
- na iznos od 98,94 kuna od 1.11.2010. do 11.11.2010.,
- na iznos od 104,97 kuna od 1.12.2010. do 9.12.2010.,
- na iznos od 108,70 kuna od 1.1.2011. do 12.1.2011.,
- na iznos od 106,00 kuna od 1.2.2011. do 10.2.2011.,
- na iznos od 106,40 kuna od 1.3.2011. do 10.3.2011.,
- na iznos od 104,45 kuna od 1.4.2011. do 11.4.2011.,
- na iznos od 105,05 kuna od 1.5.2011. do 9.5.2011.,
- na iznos od 111,66 kuna od 1.6.2011. do 2.6.2011.,
- na iznos od 112,58 kuna od 1.7.2011. do 8.7.2011.,
- na iznos od 119,89 kuna od 1.8.2011. do 8.8.2011.,
- na iznos od 117,24 kuna od 1.9.2011. do 12.9.2011.,
- na iznos od 113,11 kuna od 1.10.2011. do 10.10.2011. i
- na iznos od 113,00 kuna od 1.11.2011. do 10.11.2011. godine.
IV. Utvrđuje se da su ništetne odredbe iz čl. 1. i 8. Ugovora o kreditu broj: 213161 koji su dana
18. prosinca 2007. sklopili tužitelj B. B., P., OIB: … kao korisnik kredita i pravni prednik tuženika S. d.d., OIB: …, kao kreditor u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.
V. Nalaže se tuženiku S. d.d., ., OIB: … da tužitelju B. B., P., OIB … isplati iznos od 31.267,99 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:
- na iznos od 31,58 kuna od 1.2.2008. do
isplate, - na iznos od 54,64 kuna od 1.3.2008.
do isplate, - na iznos od 75,35 kuna od
1.4.2008. do isplate, - na iznos od 30,27 kuna
od 1.5.2008. do isplate, - na iznos od 15,21
kuna od 1.6.2008. do isplate, - na iznos od
35,57 kuna od 1.7.2008. do isplate, - na iznos
od 3,09 kuna od 1.8.2008. do isplate, - na iznos
od 7,89 kuna od 1.9.2008. do isplate,
- na iznos od 29,80 kuna od 1.10.2008. do isplate,
- na iznos od 159,22 kuna od 1.11.2008. do
isplate, - na iznos od 64,22 kuna od 1.12.2008. do
isplate, - na iznos od 168,04 kuna od 1.1.2009. do
isplate, - na iznos od 183,99 kuna od 1.2.2009. do
isplate, - na iznos od 191,21 kuna od 1.3.2009. do
isplate, - na iznos od 174,08 kuna od 1.4.2009. do
isplate, - na iznos od 171,60 kuna od 1.5.2009. do
isplate, - na iznos od 144,74 kuna od 1.6.2009. do
isplate, - na iznos od 121,21 kuna od 1.7.2009. do
isplate, - na iznos od 129,36 kuna od 1.8.2009. do
isplate, - na iznos od 146,89 kuna od 1.9.2009. do
isplate,
- na iznos od 136,89 kuna od 1.10.2009. do
isplate, - na iznos od 127,16 kuna od 1.11.2009.
do isplate, - na iznos od 149,52 kuna od
1.12.2009. do isplate, - na iznos od 170,70 kuna
od 1.1.2010. do isplate, - na iznos od 192,99 kuna
od 1.2.2010. do isplate,
- na iznos od 187,14 kuna od 10.3.2010. do
isplate, - na iznos od 224,68 kuna od 12.4.2010.
do isplate, - na iznos od 215,01 kuna od
11.5.2010. do isplate, - na iznos od 233,89 kuna
od 9.6.2010. do isplate,
- na iznos od 340,21 kuna od 12.7.2010. do
isplate, - na iznos od 316,01 kuna od 9.8.2010. do
isplate,
- na iznos od 406,79 kuna od 14.9.2010. do isplate,
- na iznos od 358,90 kuna od 11.10.2010. do
isplate,
- na iznos od 322,89 kuna od 11.11.2010. do
isplate,
- na iznos od 432,41 kuna od 9.12.2010. do isplate,
- na iznos od 500,12 kuna od 12.1.2011. do isplate,
- na iznos od 451,03 kuna od 10.2.2011. do isplate,
- na iznos od 458,22 kuna od 10.3.2011. do isplate,
- na iznos od 422,96 kuna od 11.4.2011. do isplate,
- na iznos od 433,85 kuna od 9.5.2011. do
isplate, - na iznos od 553,73 kuna od 2.6.2011.
do isplate, - na iznos od 570,57 kuna od
8.7.2011. do isplate, - na iznos od 703,25 kuna
od 8.8.2011. do isplate,
- na iznos od 655,08 kuna od 12.9.2011. do isplate,
- na iznos od 580,03 kuna od 10.10.2011. do isplate,
- na iznos od 578,08 kuna od 10.11.2011. do isplate i
- na iznos od 19.608,01 kuna od 11.11.2011. do isplate,
i to do 31.7.2015. po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope
Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem
polugodištu za 5 postotnih poena, a od 1.8.2015. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako
polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od
godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana.
VI. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj zahtijeva od suda naložiti tuženiku isplati tužitelju zakonsku zateznu kamatu:
- na iznos od 187,14 kuna od 1.3.2010. do 10.3.2010.,
- na iznos od 224,68 kuna od 1.4.2010. do 12.4.2010.,
- na iznos od 215,01 kuna od 1.5.2010. do 11.5.2010.,
- na iznos od 233,89 kuna od 1.6.2010. do 9.6.2010.,
- na iznos od 340,21 kuna od 1.7.2010. do 12.7.2010.,
- na iznos od 316,01 kuna od 1.8.2010. do 9.8.2010.,
- na iznos od 406,79 kuna od 1.9.2010. do 14.9.2010.,
- na iznos od 358,90 kuna od 1.10.2010. do 11.10.2010.,
- na iznos od 322,89 kuna od 1.11.2010. do 11.11.2010.,
- na iznos od 432,41 kuna od 1.12.2010. do 9.12.2010.,
- na iznos od 500,12 kuna od 1.1.2011. do 12.1.2011.,
- na iznos od 451,03 kuna od 1.2.2011. do 10.2.2011.,
- na iznos od 458,22 kuna od 1.3.2011. do 10.3.2011.,
- na iznos od 422,96 kuna od 1.4.2011. do 11.4.2011.,
- na iznos od 433,85 kuna od 1.5.2011. do 9.5.2011.,
- na iznos od 553,73 kuna od 1.6.2011. do 2.6.2011.,
- na iznos od 570,57 kuna od 1.7.2011. do 8.7.2011.,
- na iznos od 703,25 kuna od 1.8.2011. do 8.8.2011.,
- na iznos od 655,08 kuna od 1.9.2011. do 12.9.2011.,
- na iznos od 580,03 kuna od 1.10.2011. do 10.10.2011. i
- na iznos od 578,08 kuna od 1.11.2011. do 10.11.2011. godine.
VII. Nalaže se tuženiku S. d.d., Z., OIB: … da naknadi tužitelju B. B., P., OIB: …, troškove parničnog postupka u iznosu od 10.297,50 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26. siječnja 2021. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.
VIII. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u ostalom iznosu od 2.500,00 kuna
sa zakonskim zateznim kamatama od 26. siječnja 2021. do isplate.
IX. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.
Obrazloženje
Tužitelj je u tužbi naveo da je 18. prosinca 2007., kao korisnik kredita, s pravnim prednikom
tuženika Volksbank d.d., kao kreditorom, sklopio Ugovor o kreditu broj: 213161 (u daljnjem tekstu:
Ugovor), kojim mu je odobren kredit u iznosu od 23.414,51 CHF u kunskoj protuvrijednosti po
srednjem tečaju HNB za devize važeće na dan isplate. Ugovoren je rok otplate kredita od 84 mjeseci.
Odredbom čl. 2. propisana je kamata na kredit, te se tužitelj obvezao platiti redovnu kamatu koja je
promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora, a ista na dan sklapanja Ugovora
iznosi 5,30% godišnje. U razdoblju od sklapanja Ugovora tuženik je samovoljno i bez pristanka
tužitelja u više navrata mijenjao kamatnu stopu, a uslijed čega je došlo do promjene iznosa mjesečnih
anuiteta. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u Zagrebu pod poslovnim brojem Pž-
6632/2017 od 14. lipnja 2018. pravomoćno je odlučeno o kolektivnoj tužbi Potrošač - Hrvatski savez
udruga za zaštitu potrošača protiv između ostalih VIII-tuženika S. d.d. (ranije: V. d.d.), ovdje tuženika, a podignutoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača. Navedenom presudom potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu
kojim je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede
traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u
potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna
kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom
odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.
Nadalje, tužitelj je temeljem odredbe čl. 8. Ugovora bio dužan otplaćivati kredit u jednakim
mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važeće na dan dospijeća. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u Zagrebu pod poslovnim brojem:
Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. pravomoćno je odlučeno o kolektivnoj tužbi Potrošač - Hrvatski
savez udruga za zaštitu potrošača protiv između ostalih VIII-tuženika S. d.d. (ranije: V. d.d.), ovdje tuženika, a podignutoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača. Navedenom presudom potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu kojim je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u
istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja ugovora nije potrošače informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjanje odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tužena postupala suprotno odredbama tada važećeg Zakona o
zaštiti potrošača, kao i Zakona o obveznim odnosima.
Odredbom čl. 502.c Zakona o parničnom postupku propisano je da se fizičke i pravne osobe u posebnim parnicama mogu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz
tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava, a u kojem je slučaju sud vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se fizička ili pravna osoba na njih pozvati. Stoga se tužitelj poziva na pravno utvrđenje iz
navedene presude kojom je utvrđena ništetnost odredbe kojom je ugovorena promjenjiva kamatna
stopa, dakle u konkretnom slučaju odredbe čl. 2.1. Ugovora, kao i pravno utvrđenje kojom je utvrđena
ništetnost odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, dakle u
konkretnom slučaju odredbe čl. 1. i 8. Ugovora.
Stoga, zahtijeva od suda utvrditi da su ništetne odredbe iz čl. 2. i 8. predmetnog Ugovora o
kreditu dijelu u kojem je tužitelj obvezan platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je
promjenjiva sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika, a preko ugovorene kamatne stope od 5,30% godišnje, te naložiti tuženiku isplatiti tužitelju novčani iznos kojega će odrediti nakon dostave potrebnih podataka od tuženika i provedenog financijskog vještačenja.
Ujedno zahtijeva od suda utvrditi da su ništetne odredbe iz čl. 1. i 8. predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF, te
naložiti tuženiku isplatiti tužitelju novčani iznos kojega će odrediti nakon dostave potrebnih podataka od tuženika i provedenog financijskog vještačenja.
Potom je u podnesku koji je ovaj sud primio 2. srpnja 2020., nakon provedenog financijskog
vještačenja ovom predmetu, ustrajući u zahtjevima iz tužbe uredio novčane zahtjeve na način da:
- po osnovi više uplaćenog zbog promjene kamatne stope zahtijeva isplatu iznosa od 4.773,09 kuna sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od 59,92 kuna od 1.1.2009. do isplate, na iznos od
60,50 kuna od 1.2.2009. do isplate, na iznos od 60,76 kuna od 1.3.2009. do isplate, na iznos od 60,14 kuna od 1.4.2009. do isplate, na iznos od 60,05 kuna od 1.5.2009. do isplate, na iznos od 59,07 kuna od 1.6.2009. do isplate, na iznos od 58,20 kuna od 1.7.2009. do isplate, na iznos od 58,50 kuna od 1.8.2009. do isplate, na iznos od 59,14 kuna od 1.9.2009. do isplate, na iznos od 88,70 kuna od 1.10.2009. do isplate, na iznos od 88,16 kuna od 1.11.2009. do isplate, na iznos od 89,39 kuna od 1.12.2009. do isplate, na iznos od 90,56 kuna od 1.1.2010. do isplate, na iznos od 91,79 kuna od 1.2.2010. do isplate, na iznos od 91,47 kuna od 1.3.2010. do isplate, na iznos od 93,53 kuna od 1.4.2010. do isplate, na iznos od 93,00 kuna od 1.5.2010. do isplate, na iznos od 94,04 kuna od 1.6.2010. do isplate, na iznos od 99,90 kuna od 1.7.2010. do isplate, na iznos od 98,56 kuna od 1.8.2010. do isplate, na iznos od 103,56 kuna od 1.9.2010. do isplate, na iznos od 100,93 kuna od 1.10.2010. do isplate, na iznos od 98,94 kuna od 1.11.2010. do isplate, na iznos od 104,97 kuna od 1.12.2010. do isplate, na iznos od 108,70 kuna od 1.1.2011. do isplate, na iznos od 106,00 kuna od 1.2.2011. do isplate, na iznos od 106,40 kuna od 1.3.2011. do isplate, na iznos od 104,45 kuna od 1.4.2011. do isplate, na iznos od 105,05 kuna od 1.5.2011. do isplate, na iznos od 111,66 kuna od 1.6.2011. do isplate, na iznos od 112,58 kuna od 1.7.2011. do isplate, na iznos od 119,89 kuna od 1.8.2011. do isplate, na iznos od 117,24 kuna od 1.9.2011. do isplate, na iznos od 113,11 kuna od 1.10.2011. do isplate, na iznos od 113,00 kuna od 1.11.2011. do isplate i na iznos od 1.591,23 kuna od 11.11.2011. do isplate, a
- po osnovi više uplaćenog zbog promjene tečaja zahtijeva isplatu iznosa od 31.267,99 kuna sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od 31,58 kuna od 1.2.2008. do isplate, na iznos od 54,64 kuna od 1.3.2008. do isplate, na iznos od 75,35 kuna od 1.4.2008. do isplate, na iznos od 30,27 kuna od 1.5.2008. do isplate, na iznos od 15,21 kuna od 1.6.2008. do isplate, na iznos od 35,57 kuna od 1.7.2008. do isplate, na iznos od 3,09 kuna od 1.8.2008. do isplate, na iznos od 7,89 kuna od 1.9.2008. do isplate, na iznos od 29,80 kuna od 1.10.2008. do isplate, na iznos od 159,22 kuna od 1.11.2008. do isplate, na iznos od 64,22 kuna od 1.12.2008. do isplate, na iznos od 168,04 kuna od 1.1.2009. do isplate, na iznos od 183,99 kuna od 1.2.2009. do isplate, na iznos od 191,21 kuna od 1.3.2009. do isplate, na iznos od 174,08 kuna od 1.4.2009. do isplate, na iznos od 171,60 kuna od 1.5.2009. do isplate, na iznos od 144,74 kuna od 1.6.2009. do isplate, na iznos od 121,21 kuna od 1.7.2009. do isplate, na iznos od 129,36 kuna od 1.8.2009. do isplate, na iznos od 146,89 kuna od 1.9.2009. do isplate, na iznos od 136,89 kuna od 1.10.2009. do isplate, na iznos od 127,16 kuna od 1.11.2009. do isplate, na iznos od 149,52 kuna od 1.12.2009. do isplate, na iznos od 170,70 kuna od 1.1.2010. do isplate, na iznos od 192,99 kuna od 1.2.2010. do isplate, na iznos od 187,14 kuna od 1.3.2010. do isplate, na iznos od 224,68 kuna od 1.4.2010. do isplate, na iznos od 215,01 kuna od 1.5.2010. do isplate, na iznos od 233,89 kuna od 1.6.2010. do isplate, na iznos od 340,21 kuna od 1.7.2010. do isplate, na iznos od 316,01 kuna od 1.8.2010. do isplate, na iznos od 406,79 kuna od 1.9.2010. do isplate, na iznos od 358,90 kuna od 1.10.2010. do isplate, na iznos od 322,89 kuna od 1.11.2010. do isplate, na iznos od 432,41 kuna od 1.12.2010. do isplate, na iznos od 500,12 kuna od 1.1.2011. do isplate, na iznos od 451,03 kuna od 1.2.2011. do isplate, na iznos od 458,22 kuna od 1.3.2011. do isplate, na iznos od 422,96 kuna od 1.4.2011. do isplate, na iznos od 433,85 kuna od 1.5.2011. do isplate, na iznos od 553,73 kuna od 1.6.2011. do isplate, na iznos od 570,57 kuna od 1.7.2011. do isplate, na iznos od 703,25 kuna od 1.8.2011. do isplate, na iznos od 655,08 kuna od 1.9.2011. do isplate, na iznos od 580,03 kuna od 1.10.2011. do isplate, na iznos od 578,08 kuna od 1.11.2011. do isplate i na iznos od 19.608,01 kuna od 11.11.2011. do isplate.
Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo, u bitnom, da utvrđenja iz parnice Potrošač nisu primjenjiva na predmetni ugovorni odnos, a sve i kada bi bila primjenjiva ona nisu primjenjiva izravno i automatski, jer u parnici Potrošač nisu ocijenjene ništetnima odredbe predmetnog Ugovora o kreditu. Tužitelj nije ni pokušao dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže među strankama. Usto je naveo i da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Ističe i prigovor zastare potraživanja, čija je i visina sporna.
Ovaj sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu broj: 213161 s javnobilježničkom potvrdom (str. 3- spisa), zahtjev za dostavu podataka od18.9.2018. (str. 7 spisa), dopis tuženika tužitelju od 25.9.2018. (str. 8 spisa), reviziju 8. tuženika u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od
17.8.2018. (str. 26-46 spisa), članak mr.sc. A. E., dipl. iur. pod nazivom Učinak podnošenja tužbe za zaštitu kolektivnih interesa na zastaru tražbine i utjecaj ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli (str. 53-59 spisa), rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Revt 575/2016-5 od 3.10.2017. (str. 60-65 spisa), otplatnu tablicu po kreditu (str. 104-105 spisa), prometnu
karticu po kreditu broj 213161 (str. 106-109 spisa) i obavijesti o promijeni anuiteta po Ugovor o kreditu broj 213161 (str. 110 i 111 spisa), te je izveo dokaz financijskim vještačenjem (str. 97-102 i 119 spisa). Na temelju ocjene izvedenih dokaza, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u smislu
odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19., u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud je ocijenio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev djelomično osnovan.
Naime, među strankama nije sporno da su tužitelj, kao korisnik kredita, i pravni prednik tuženika,
kao kreditor, 18. prosinca 2007. sklopili Ugovor o kreditu broj: 213161 (u daljnjem tekstu: Ugovor), kojim je tužitelju odobren kredit u iznosu od 23.414,51 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važeće na dan isplate (čl. 1. Ugovora), za kupnju vozila, a s rokom otplate
kredita od 84 mjeseci.
Nije sporno ni da se odredbom čl. 2. Ugovora tužitelj obvezao platiti redovnu kamatu koja je
promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora, a koja je na dan sklapanja
Ugovora iznosila 5,30% godišnje.
Nije sporno ni da je tužitelj temeljem odredbe čl. 8. Ugovora bio dužan otplaćivati kredit u
jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važeće na dan dospijeća.
Nesporno je i da je tuženik tužitelju isplatio iznos kredita i da je tužitelj kredit otplatio. Sporno je da li su naprijed navedene odredbe čl. 1., 2. i 8. predmetnog Ugovora o kreditu ništetne u dijelu kojima su ugovorene promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, te ima li tužitelj pravo na isplatu iznosa od 4.773,09 kuna na ime razlike koja proizlazi iz promjene kamatne stope u razdoblju od početka otplate kredita do konačne otplate kredita i iznosa od 31.267,99 kuna na ime razlike koja
proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan dospijeća anuiteta) i tečaja za valutu CHF na dan sklapanja ugovora u razdoblju od početka otplate kredita do konačne prijevremene otplate kredita.
U vezi s tim je sporno i da li je ovaj sud vezan utvrđenjima iz presude Trgovačkog suda u
Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 04. srpnja 2013., koja je donesena u postupku za zaštitu
kolektivnih interesa potrošača.
Sporno je i pitanje zastare novčanih potraživanja tužitelja, visina kojih smislu izračuna sadržanog u financijskom nalazu i mišljenju nije sporna.
Ovaj sud je ocijenio da je u konkretnom slučaju vezan utvrđenjima iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., a u odnosu na koju je revizija
odbijena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015., kao i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja
2018., a u odnosu na koju je revizija odbijena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-
2221/2018-11 od 3. rujna 2019., a kojima je, među ostalim, utvrđeno:
- da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način
da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima
promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima tuženika, a da prije
zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao
potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih
parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za
posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju
kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik u razdoblju od 07.08.2007. postupio protivno odredbama čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/07., 125/07.,
75/09., 79/09., 89/09. i 133/09., dalje: ZZP-a), te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima i - da je tuženik u razdoblju 01. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i
prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način
da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim
parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time u razdoblju od 07. kolovoza 2007. do 31. prosinca
2008. postupio protivno odredbama čl. 96. i 97. ZZP-a, te suprotno odredbama Zakona o obveznim
odnosima.
Naime, odredbom čl. 502. c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim
parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz kolektivne tužbe (iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a) da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje
tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Pritom valja kazati i da pojam naknade štete u smislu čl. 502.c ZPP-a treba tumačiti u smislu uklanjanja posljedica povrede, pa time i prava tražiti vraćanje onog što je stečeno zbog takve povrede,
što potvrđuje i činjenica da je zakonodavac posljednjim izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne
novine" br. 70/19.) intervenirao u sadržaj članka 502.c na način da je sada i izričito propisano da se fizičke i pravne osobe mogu pozvati na pravno utvrđenje iz postupaka po kolektivnoj tužbi i u parnicama radi isplate.
To zbog toga što je, s jedne strane, Ugovor o kreditu sklopljen 18. prosinca 2007., dakle u razdoblju obuhvaćenom naprijed navedenim presudama s ugovorenom valutom uz koju je vezana glavnica CHF i ugovorenom redovnom kamatnom stopom promjenjivom u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama tuženika, te se tužitelj na spomenute odluke pozvao, a tuženik, s druge strane, nije iznosio, pa time ni dokazivao, nikakve posebne okolnosti, mimo onih iznijetih u kolektivnom sporu, a iz kojih bi se moglo zaključiti da zbog tih specifičnih okolnosti na predmetni Ugovor o kreditu nisu primjenjive naprijed navedene odluke (tako VSRH u Rev 18/2018-2 od 26.5.2020.).
Nadalje, iz izvedenih dokaza ne proizlazi:
- da su tužitelju bili poznati egzaktni parametri i metoda izračuna parametara, a koji utječu na odluku tuženika o promjeni kamatne stope, pri čemu valja kazati da oni i nisu mogli biti poznati tužitelju, jer na taj način nisu navedeni ni u Ugovoru, a ni u drugoj dokumentaciji koju je tuženik dostavio u spis, kao ni
- da je tuženik informirao tužitelja o specifičnim rizicima koje nosi valuta CHF, a to su rizik "valute utočišta" (siguran za tuženika kao ulagača, jer nema rizika bitnog smanjenja njegove vrijednosti, a rizičan je za potrošača, jer postoji mogućnost povećanja njegove vrijednosti), kao i rizik zbog činjenice da HNB ne provodi politiku stabilnog tečaja kune prema valuti CHF, dok provodi politiku stabilnog tečaja kune prema valuti EUR, pri čemu valja kazati da tuženik nije ni iznosio tvrdnje da je informirao tužitelja o spomenutim specifičnim rizicima.
Imajući u vidu naprijed navedeno, ovaj sud je primjenom utvrđenja iz naprijed navedenih presuda, zaključio da su ništetne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na promjenjivost kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama tuženika i u dijelu u kojemu je ugovorena valutna klauzula vezana uz tečaj CHF, pa je prihvatio zahtjeve tužitelja za utvrđenje njihove ništetnosti (pod toč. I. i IV. izreke).
Nadalje, sukladno odredbama čl. 323. st. 1. i 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., dalje: ZOO), tužitelj ima pravo na isplatu razlike koja proizlazi iz promjene kamatne stope i na isplatu razlike koja proizlazi iz promjene tečaja CHF sa zakonskom zateznom kamatom od dana plaćanja pojedinog iznosa razlike do isplate, sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a, budući da se tuženika, koji je sastavio predmetne, nepoštene odredbe, ne može smatrati poštenim stjecateljem.
Imajući u vidu naprijed navedeno, ovaj sud je prihvatio zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 4.773,09 kuna na ime razlike koja proizlazi iz promjene kamatne stope u razdoblju od početka otplate kredita do konačne otplate kredita i iznosa od 31.267,99 kuna na ime razlike koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan dospijeća anuiteta) i tečaja za valutu CHF na dan sklapanja ugovora u razdoblju od početka otplate kredita do konačne prijevremene otplate
kredita, a koji zahtjevi su sukladni jasnom, stručnom i objektivnom, a stoga od strane ovoga suda prihvaćenom, nalazu i mišljenju vještakinje P. B. iz C. z. f. v. d.o.o., na koji stranke, u smislu izračuna, a nakon što je vještakinja razložno otklonila tuženikov prigovor (str. 119 spisa), nisu imale prigovora.
Nadalje, kada se usporede zahtjevi tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate na pojedine iznose s podacima o plaćanju tih iznosa u nalazu i mišljenju vještakinje (tablica na str. 100-101 spisa), tada je za zaključiti da tužitelj na iznose plaćene u razdoblju do ožujka 2010. zahtijeva zakonsku zateznu kamatu od datuma nakon plaćanja pojedinih iznosa, na iznose plaćene u razdoblju od ožujka 2010. do studenoga 2011., a za vrijeme redovne otplate kredita, od datuma koji su prethodili datumu plaćanja pojedinih iznosa, a na iznos prijevremene otplate od dana uplate tog iznosa.
Stoga je ovaj prihvatio zahtjeve tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate na pojedine iznose plaćene do ožujka 2010. od zahtijevanog datuma do isplate, na pojedine iznose plaćene u razdoblju od ožujka 2010. do studenoga 2011., a za vrijeme redovne otplate kredita, od datuma plaćanja do isplate, a na iznos prijevremene otplate od datuma plaćanja iznosa pa do isplate (pod toč. II. i V. izreke), a odbio je zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate na pojedine iznose plaćene u razdoblju od ožujka 2010. do studenoga 2011. od zahtijevanog datuma pa do dana plaćanja pojedinog iznosa (pod toč. III. i VI. izreke).
Prethodno je ocijenio neosnovanim prigovor zastare potraživanja.
Naime, tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 podnijeta je 4. travnja 2012., a presuda poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu koji se odnosi na promjenu kamatne stope postala je pravomoćna 13. lipnja 2014., kada je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13. Od 13. prosinca 2008., kao početka tijeka zastare za najstarije tužiteljevo potraživanje po osnovi promjene kamatnih stopa (plaćeno 12. prosinca 2008.) do 4. travnja 2012., kao dana podnošenja kolektivne tužbe kojom je zastara prekinuta u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a, nije proteklo pet godina (čl. 225. ZOO-a), a to vrijeme nije proteklo ni od 13. lipnja 2014., kao dana pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 i dana ponovnog početka tijeka zastare u smislu odredbe čl. 245. st. 1. ZOO-a, pa do 11. veljače 2019., kada je tužitelj predao tužbu u ovom predmetu.
Stoga, potraživanje tužitelja po osnovi razlike kamata u ukupnom iznosu od 4.773,09 kuna ni u jednom dijelu nije zastarjelo.
Nadalje, presuda poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu postala je pravomoćna 14. lipnja 2018., kada je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/2017-10.
Budući da od 13. siječnja 2008., kao početka tijeka zastare za najstarije tužiteljevo potraživanje zbog promjene tečaja (plaćeno 12. siječnja 2008.) do 4. travnja 2012., kao dana podnošenja kolektivne tužbe kojom je zastara prekinuta nije proteklo pet godina (čl. 225. ZOO) i budući da od 14. lipnja 2018., kao dana pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: Pž-6632/2017-10 i dana ponovnog početka tijeka zastare u smislu odredbe čl. 245. st. 1. ZOO, pa do 11. veljače 2019., kada je tužitelj predao tužbu u ovom predmetu, nije proteklo pet godina, to ni potraživanje tužitelja po osnovi promjene tečaja u ukupnom iznosu od 31.267,99 kuna ni u jednom dijelu nije zastarjelo. Pritom valja kazati da je odredbom čl. 223. ZOO-a propisano da kada zastari glavna tražbina, zastarjele su i sporedne tražbine kao što su tražbine kamata, plodova, troškova i ugovorne kazne. Kako, dakle, nije zastarjela glavna tražbina, to nije zastarjelo ni akcesorno potraživanje zakonske zatezne kamate.
Nadalje valja kazati i da se prema odredbi čl. 388. ZOO-a zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijekom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.
Stoga je tužitelj podizanjem predmetne tužbe, kojom je zahtijevao isplatu novčanih iznosa po osnovi više plaćenih razlika zbog promjene kamatne stope i tečaja CHF, visina kojih se utvrđuje financijskim vještačenjem, ujedno poduzeo radnju radi utvrđivanja tih potraživanja i njihovih ostvarenja i time sukladno navedenoj zakonskoj odredbi prekinuo zastarijevanje, pa za ocjenu zastarjelosti njegovih potraživanja nije ni od kakvog utjecaja što je tužitelj precizirao svoje novčane zahtjeve tek u podnesku od 2. srpnja 2020., a nakon provedenog vještačenja (u tom smislu VSRH Rev- x 1196/11-2 od 4. 4. 2012.).
I naposljetku valja kazati da je ovaj sud odustao od izvođenja dokaza saslušanjem tužitelja (koji
dokaz su predložile obje stranke) i saslušanjem svjedoka J. M. (koji dokaz je predložio tužitelj), jer je zaključio da na temelju tvrdnji stranaka i već izvedenih dokaza može donijeti odluku u ovom predmetu, u kojemu tuženik nije iznio nikakvu bitnu specifičnost zbog koje utvrđenja iz odluka u naprijed spomenutom kolektivnom sporu ne bi bila primjenjiva u ovom slučaju, pa bi izvođenje
spomenutih dokaza bilo protivno načelu ekonomičnosti postupka (tako VSRH u Rev-3142/2018-2 od
19.3.2019.).
Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a.
Vrijednost predmeta spora naznačena u tužbi od 11.000,00 kuna u smislu odredbe čl. 186.b st. 5. ZPP-a i vrijednost predmeta spora prema postavljenom tužbenom zahtjevu od ukupno 36.041,08 kuna nalaze se unutar istog bodovnog razreda Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12., 103/14., 118/14. - ispravak i 107/15., dalje: OT).
Stoga je tužitelju priznat trošak sastava tužbe od 100 bodova (Tbr. 7. toč. 1. OT), sastava podnesaka od 21.2.2020. i 1.7.2020. od po 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1. OT), sastava podneska od 21.9.2020. od 25 bodova (Tbr. 8. toč. 3. OT), zastupanja na ročištima od 13.3.2020. i 3.12.2020. od po 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT) i pristupa ročištu za objavu presude od 50 bodova (Tbr. 9. toč. 3. OT), odnosno ukupno 575 bodova, što uz vrijednost boda od 10,00 kuna (Tbr. 50. OT) iznosi 5.750,00 kuna, a s porezom na dodanu vrijednost od 25% (1.437,50 kuna) 7.187,50 kuna.
Tužitelju nije priznat trošak sastava žalbe na rješenje o nenadležnosti, jer s tom žalbom nije uspio, pa se ne može smatrati da je ista bila potrebna za vođenje ove parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a). Ukupnom trošku tužitelja za zastupanje po punomoćniku odvjetniku valjalo je pribrojiti trošak financijskog vještačenja u iznosu od 2.000,00 kuna, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 400,00 kuna (Tar. br. 1. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama, "Narodne novine", broj: 74/95., 57/96., 137/02., 26/03., 125/11., 112/12., 157/13. i 110./15.) i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 710,00 kuna (Tar. br. 2. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi, "Narodne novine", broj: 53/19.).
Stoga, ukupno priznati trošak tužitelja, koji mu je dužan nadoknaditi tuženik, iznosi 10.297,50 kuna sa zakonskom zateznom kamatom presuđenja do isplate (čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona, "Narodne novine", broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17.).
Odluka o stopi zakonskih zateznih kamata temelji se na odredbama čl. 29. st. 2. i 7. ZOO- a. Slijedom svega naprijed navedenoga, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 26. siječnja 2021.
Sutkinja:
C. T.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi putem ovog suda županijskom sudu.
DNA:
I. Pun. tužitelja uz rj. na platež pristojbe na presudu (710,00 kuna)
II. Pun. tuženika
