REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 11 Pž-3544/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Zubović, predsjednice vijeća, Nevenke Marković, sutkinje izvjestiteljice i dr. sc. Srđana Šimca, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. H. d.o.o. Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik B. P., odvjetnik iz Odvjetničkog društva P. & P., Z., protiv tuženika C.-N. d.o.o. S., R., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik mr.sc. Z. R., odvjetnik iz S., radi poništaja pravorijeka arbitražnog suda, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1564/2016 od 10. travnja 2019., u sjednici vijeća održanoj 26. siječnja 2021.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1564/2016 od 10. travnja 2019. u točkama I. i II. njene izreke.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se kao nedopuštena tužiteljeva žalba podnesena protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1564/2016 od 10. travnja 2019., u točki III. njene izreke.

Obrazloženje

Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1564/2016 od 10. travnja 2019. u točki I. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„Poništava se pravorijek ad hoc arbitražnog suda u sastavu prof. dr. sc. H. S., kao predsjednik arbitražnog suda, te A. V. i prof. dr. sc. Z. P., kao članovi arbitražnog suda, od 26. studenog 2015., kako je ispravljen pravorijekom o ispravku tog pravorijeka od 5. travnja 2016., u dijelu koji glasi:

"1. Tuženik dužan je isplatiti tužitelju iznos od 9.290.783,25 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. siječnja 2007. do isplate."te u dijelu koji glasi: "3. Svaka stranka snosi svoje troškove arbitražnog postupka".“

Točkom II. izreke naloženo je tužitelju nadoknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 357.250,00 kn. Točkom III. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 89.312,50 kn. Iz obrazloženja prvostupanjske odluke proizlazi da je predmet spora zahtjev za poništaj Pravorijeka A. hoc arbitražnog suda u sastavu prof.dr.sc. H. S., predsjednik, A. V. i prof. dr.sc. Z. P. članovi, od 26. studenog 2015. donesenog u arbitražnom postupku koji se vodio po tužbi ovdje tuženika kao tužitelja protiv ovdje tužitelja kao tuženika. Tužitelj svoj zahtjev temelji na tvrdnji da je predmetni Pravorijek u suprotnosti s javnim poretkom Republike Hrvatske (razlog iz čl. 36. st. 2. podst. 2.b) Zakona o arbitraži, „Narodne novine“ broj 88/01; dalje: ZA) te tvrdi da mu je u arbitražnom postupku na nezakonit način bilo onemogućeno raspravljanje (razlog iz čl. 36. st. 2. podst. 1.c) ZA), kao i da predmetni Pravorijek nije obrazložen u dijelu visine dosuđene izmakle koristi (razlog iz čl. 36. st. 2. podst. 1.f) ZA). Prvostupanjski sud u vezi navoda da je pravorijek u suprotnosti s javnim poretkom Republike Hrvatske ističe da tužitelj u obrazloženju tog razloga navodi da mu nije bilo omogućeno raspravljanje, da je sud po slobodnoj ocjeni primjenom odredbe čl. 223. st. 1. Zakona o parničnom postupku utvrdio iznos izgubljene dobiti, kao i da je arbitrarno primijenio materijalno pravo. Smatra da su povrijeđena načela stranačke ravnopravnosti i načelo saslušanja stranaka. Sud je utvrdio da povrede procesnih i materijalnih odredbi na koje se poziva tužitelj, sve da su i postojale, ne znače da je pravorijek protivan javnom poretku Republike Hrvatske. S obzirom na to da je tužitelju u arbitražnom postupku dostavljena tužba na odgovor, te da se brojnim podnescima očitovao na navode suprotne stranke, sud je ocijenio da nije povrijeđeno pravo jednakosti pred sudom iz odredbe čl. 26. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14; dalje: Ustav).

Prema ocjeni prvostupanjskog suda nije osnovan tužiteljev navod da pravorijek nije obrazložen u dijelu koji se odnosi na utvrđenje profitne marže. Budući da je utvrdio da ne postoje razlozi za poništaj arbitražnog pravorijeka, tužbeni zahtjev odbijen je kao neosnovan. O zahtjevu za naknadu troškova parničnog postupka odlučeno je primjenom odredaba čl. 154. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst i 25/13; dalje: ZPP).

Protiv ove presude žalbu je podnio tužitelj. Presudu pobija u cijelosti. Smatra da je počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP-a, jer je sud u izreci presude izostavio naznake tvrtke i ostalih podataka tužitelja odnosno tuženika, što tužitelj smatra da bi moglo dovesti u sumnju identitet presude u odnosu na pravorijek. Nadalje, smatra da se sud u obrazloženju pobijane presude nije očitovao o navodima tužitelja vezanim za postupanje arbitražnog suda kojim je tužitelju onemogućeno raspravljanje, te ponavlja navode iz prvostupanjskog postupka, ističe da je arbitražni sud odbio izvesti građevinsko vještačenje na okolnost visine štete, a potom je prihvatio tužbeni zahtjev i visinu štete utvrdio primjenom odredbe čl. 223. st. 1. ZPP-a po slobodnoj ocjeni. Ponavlja razloge na kojima temelji navod da odluka arbitražnog suda ne sadrži valjano obrazloženje u odnosu na utvrđenje visine dosuđene naknade štete. Smatra da je povrijeđeno pravo zajamčeno odredbom čl. 29. Ustava. Predlaže odluku preinačiti, podredno, ukinuti ju i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Traži naknadu troška sastavljanja žalbe u iznosu od 116.640,63 kn.

U odgovoru na žalbu tuženik u bitnom osporava žalbene navode tužitelja, predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu.

Žalba djelomično nije dopuštena, a djelomično nije osnovana.

Odredba čl. 358. st. 3. ZPP-a propisuje da je žalba nedopuštena ako osoba koja je podnijela žalbu nema pravnog interesa za podnošenje žalbe. Smatra se da ima pravni interes za podnošenje žalbe stranka koja nije uspjela u parnici. U konkretnom slučaju tužitelj nema pravni interes za podnošenje žalbe protiv dijela prvostupanjske presude u točki III. njene izreke, jer je u tom dijelu odbijen tuženikov zahtjev. Slijedom navedenog, trebalo je na temelju odredbe čl. 367. u vezi s čl. 358. st. 1. ZPP-a, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Presuda je ispitana u pobijanom dijelu na temelju odredaba čl. 365. st. 2. i čl. 467. st. 1. ZPP-a, u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredaba čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

Predmet spora je tužiteljev zahtjev za poništajem arbitražnog pravorijeka ad hoc arbitražnog suda u sastavu prof.dr.sc. H. S., predsjednik, A. V. i prof.dr.sc. Z. P. članovi, od 26. studenog 2015. donesenog u arbitražnom postupku koji se vodio povodom tužbe ovdje tuženika kao tužitelja protiv ovdje tužitelja kao tuženika. Tužitelj traži poništaj pravorijeka u dijelu u kojem mu je naloženo platiti ovdje tuženiku iznos od 9.290.783,25 kn sa zakonskim zateznim kamatama, i u dijelu kojim je riješeno da svaka stranka snosi svoje troškove arbitražnog postupka.

Prvenstveno, nije osnovan žalbeni navod o počinjenoj bitnoj povredi iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP-a, iz razloga što je prvostupanjski sud u izreci presude, navodeći sadržaj pravorijeka čiji poništaj tužitelj traži, izostavio tvrtke stranaka. Ukoliko tužitelj smatra da postoji potreba za ispravkom prvostupanjske presude, on može predložiti prvostupanjskom sudu da postupi sukladno odredbi čl. 342. ZPP-a.

U pobijanoj presudi navedeni su jasni i razumljivi razlozi o odlučnim činjenicama te se odluka može ispitati, pa nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

Prema ocjeni ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da ne postoje razlozi za poništaj pravorijeka iz odredbe čl. 36. ZA, kako oni na koje ukazuje tužitelj, tako ni oni na koje sud pazi po službenoj dužnosti.

Tužitelj razloge za poništaj pravorijeka nalazi u činjenici da je arbitražni sud o visini zahtjeva tuženika za naknadu štete odlučio po slobodnoj ocjeni, sukladno odredbi čl. 223. ZPP-a, nakon što je odbio tuženikov dokazni prijedlog da se visina utvrdi građevinskim vještačenjem. Time tužitelj smatra da je ispunjen razlog sadržan u odredbi čl. 36. st. 2. t. 1c ZA.

Smatra da odluka nije obrazložena, jer arbitražni sud nije naveo konkretne, sadržajno utemeljene indikacije u pogledu iznosa naknade štete, čime smatra da je ostvaren razlog sadržan u odredbi čl. 36. st. 2. t. 1.f, kao i da je iz tog razloga pravorijek protivan javnom poretku Republike Hrvatske (čl. 36. st. 2. podst. 2.b ZA).

Pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da razlozi na koje ukazuje tužitelj ne predstavljaju razloge zbog kojih bi, sve da su ostvareni, arbitražni pravorijek bio protivan javnom poretku Republike Hrvatske, a koji obuhvaća propise kojima se osiguravaju osnovna načela pravnog sustava, usmjerenim na zaštitu temeljnih vrijednosti.

Pored navedenog, prema ocjeni ovog suda nisu ostvareni razlozi za poništaj propisani odredbama čl. 36. st. 2. t. 1c i čl. 36. st. 2. t. 1.f ZA.

Suprotno shvaćanju tužitelja, iz spisa proizlazi da on nije bio onemogućen u raspravljanju, budući da je tijekom arbitražnog postupka iznosio činjenice, očitovao se na navode suprotne strane, sudjelovao u postupku bez da mu je na bilo koji način to sudjelovanje onemogućeno. Odluka arbitražnog suda da o visini zahtjeva odluči po slobodnoj ocjeni ne predstavlja razlog propisan odredbom čl. 36. st. 2. t. 1.c ZA. Neosnovano tužitelj u žalbi ističe da se prvostupanjski sud u pobijanoj presudi nije očitovao na te tužiteljeve navode.

Iz sadržaja arbitražnog pravorijeka proizlazi da nije osnovan tužiteljev navod o ostvarenom razlogu za poništaj propisanom odredbom čl. 36. st. 2. t. 1.f ZA. Naime, kako to sam tužitelj navodi, arbitražni sud je odluku obrazložio, sve sukladno odredbi čl. 30. st. 2. ZA. Činjenica da tužitelju takvo obrazloženje ne odgovara ili da smatra da ono nije adekvatno, predstavlja osporavanje utvrđenog činjeničnog stanja, a zbog čega nije moguće tužbom tražiti poništaj arbitražnog pravorijeka.

Iz tužiteljevih navoda ne proizlazi niti da je povrijeđeno njegovo pravo na jednakost pred sudom sadržano u odredbi čl. 26. Ustava Republike Hrvatske, niti tužitelj sadržajno iznosi navode iz kojih bi proizlazilo da je postupanjem arbitražnog suda stavljen u nepovoljniji položaj od suprotne strane.

Prema Zakonu o arbitraži, čl. 2. st. 1. t. 8., pravorijek je odluka arbitražnog suda o biti spora. Prema čl. 31. ZA, pravorijek arbitražnog suda ima prema strankama snagu pravomoćne sudske presude, osim ako su se stranke izričito sporazumjele da se pravorijek može pobijati pred arbitražnim sudom višeg stupnja. Arbitražni sud je tijelo čije se ovlasti za suđenje temelje na sporazumu stranaka a stranke sporazumom kojim ugovaraju arbitražu unaprijed pristaju na arbitražnu odluku.

Sud nije ovlašten ocjenjivati pravilnost arbitražne odluke izvan okvira zadanih odredbom čl. 36. ZA te sud ne kontrolira činjenična utvrđenja na kojima se arbitražni pravorijek temelji. Sud nije ovlašten ispitivati niti je li materijalno pravo pravilno primijenjeno u arbitražnom postupku, a eventualna pogrešna primjena materijalnog prava ne čini pravorijek ništavim, jer se u takvom slučaju ne radi o suprotnosti javnom poretku koji podrazumijeva da je pravorijek donesen u suprotnosti s temeljim načelima pravnog poretka Republike Hrvatske.

S obzirom na to da tužitelj žalbenim navodima nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude, trebalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 26. siječnja 2021.

Predsjednica vijeća

Dubravka Zubović, v.r.