REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 32/2021-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivone Horvatić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika S. J., zbog kaznenog djela iz članka 215. stavka 1. točke 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. ispravak, – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu od 18. prosinca 2020. broj Ik I-267/2020-13, u sjednici održanoj 25. siječnja 2021.,

r i j e š i o  j e:

Odbija se kao neosnovana žalba zatvorenika S. J.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Karlovcu odbijeni su kao neosnovani prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika S. J. podnesen od strane Zatvora u K. i prijedlog za uvjetni otpust podnesen od strane zatvorenika S. J.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik putem opunomoćenika, odvjetnika D. G. navodeći da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog "pogrešne primjene materijalnog prava" time da ta povreda nije obrazložena. Žalitelj predlaže da se pobijano rješenje preinači na način da se prihvati prijedlog zatvorenika i da ga se pusti na uvjetni otpust.

U skladu s odredbom članka 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) i članka 44. stavka 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 128/99., 55/00., 59/00. - ispravak, 129/00., 59/01., 67/01. - ispravak, 11/02. - ispravak, 190/03. - pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11. - Odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 125/11. - Kazneni zakon, 56/13., 150/13. i 98/19.

- dalje: ZIKZ) spis je prije dostave izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje ga je vratilo uz dopis broj KŽ-DO-62/2021. od 22. siječnja 2021.

I Kž 32/2021-4

Žalba nije osnovana.

Pravilno je prvostupanjski sud odbio prijedloge za uvjetni otpust zatvorenika podnesene po službenoj dužnosti od strane Zatvora u K. i od strane zatvorenika.

Tako je utemeljen dio odluke kojim je odbijen prijedlog Zatvora u K. za uvjetni otpust zatvorenika S. J. podnesen po službenoj dužnosti u smislu članka 158.a ZIKZ-a. Naime, ostvaren je obligatorni razlog za odbijanje tog prijedloga iz članka 159.a točke 4) ZIKZ-a koja odredba propisuje da će se odbiti prijedlog za uvjetni otpust podnesen po službenoj dužnosti ako je protiv zatvorenika u tijeku kazneni postupak. Kod ovog zatvorenika je ostvaren navedeni razlog tako što je, prema izvješću Zatvora u K. i podacima iz elektronskog sustava (tzv. e-spis), protiv S. J. u tijeku kazneni postupak na Općinskom sudu u Karlovcu broj K- 280/2018.

Stoga u tom dijelu nije bila moguća drugačija odluka prvostupanjskog suda i nikakvi žalbeni navodi je ne mogu dovesti u pitanje.

Prvostupanjski sud je u konkretnoj situaciji osnovano odbio i osobni prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika S. J. vodeći računa da je isti višestruko osuđivan zbog raznih kaznenih djela (prema podacima navedenim u izvatku iz kaznene evidencije s lista 17. spisa zatvorenik je prije osude zbog koje izdržava kaznu zatvora osuđivan u pet navrata) i da se protiv istoga vodi drugi kazneni postupak, kako je već spomenuto u ovom rješenju.

Naime, jedna od pretpostavki za primjenu instituta uvjetnog otpusta propisana u članku 59. stavku 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.-19.) je osnovano očekivanje da zatvorenik neće počiniti kazneno djelo nakon izdržavanja kazne, koja kod zatvorenika S. J. nije ostvarena.

Uz argumente pobijanog rješenja u tom pravcu treba uzeti u obzir i procjenu Zatvora u K., kao institucije koja ima najbolji uvid u rezultate izdržavanja kazne, da kod zatvorenika postoji visoka vjerojatnost kriminalnog povrata, a da je zatvorenik nekritičan prema počinjenom kaznenom djelu i da ne preuzima odgovornost. Kod takvog stanja stvari, može se zaključiti da do sada izdržana kazna zatvora nije dovoljno utjecala na zatvorenika da se uključi u život na slobodi bez rizika od kriminalnog povrata.

Stoga je, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, unatoč određenim okolnostima koje zatvoreniku idu u prilog i koje se ističu u žalbi, kao što su uredno ponašanje u zatvoru, poštivanje pravila kućnog reda i izostanak stegovne kažnjavanosti, pravilan zaključak prvostupanjskog suda da u odnosu na zatvorenika nisu ispunjeni uvjeti iz članka 59. stavka 1. KZ/11.-19.

Žalitelj ističe da se "prihvatio rada u zatvoru", no u izvješću Zatvora u K. je navedeno da nije radno angažiran. Također nije uvjerljivo da jedino zatvorenik može popraviti krov na kući oštećenoj u potresu u kojoj živi budući da je iz izvješća Probacijskog ureda G. vidljivo da u istoj kući stanuju još dvije obitelji. Isto tako, žalbena tvrdnja da je zatvorenik shvatio koju je štetu počinio svojim kaznenim djelom je u suprotnosti s izvješćem zatvora u kojem je navedeno da je zatvorenik nekritičan prema počinjenom kaznenom djelu i da ne preuzima

I Kž 32/2021-4

odgovornost. Niti ostalim žalbenim navodima o namjeri preuzimanja brige o djeci nije dovedena u pitanje pobijana odluka.

Prema tome, zatvorenikovom žalbom nije dovedena u sumnju činjenična osnovanost pobijanog rješenja, a ispitivanjem rješenja po službenoj dužnosti, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., nisu nađene povrede na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti.

Slijedom navedenog i na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 25. siječnja 2021.

Predsjednica vijeća

Vesna Vrbetić, v. r.