REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Kž-eun 3/2021-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv tražene osobe D. L., zbog kaznenog djela iz članka 30. a stavka 1. i članka 33. Zakona o narkoticima Savezne Republike Njemačke i članka 25. te članka 74. Kaznenog Zakona Savezne Republike Njemačke, odlučujući o žalbi tražene osobe podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Dubrovniku od 28. prosinca 2020. broj Kv-eun-11/2020. (Kir-eun-26/2020.), u sjednici održanoj 21. siječnja 2021.
r i j e š i o j e:
Žalba tražene osobe D. L. odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Pobijanim rješenjem, na temelju članka 29. stavka 5. Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama europske unije („Narodne novine“, broj 91/10., 81/13., 124/13., 26/15., 102/17., 68/18., 70/19. i 141/20., dalje: ZPSKS-EU), pod točkom I. izreke, odobrena je predaja tražene osobe D. L., državljanina Crne Gore, Saveznoj Republici Njemačkoj radi vođenja kaznenog postupka na temelju europskog uhidbenog naloga izdanog od suda Amatsgericht Cottbus br. 84Gs54/20 od 7. listopada 2020., zbog kaznenog djela ilegalne trgovine narkoticima iz članka 30. A stavka 1. i članka 33. Zakona o narkoticima Savezne Republike Njemačke, činjeničnog opisa kao u ovoj točci izreke pobijanog rješenja.
Nadalje, točkom II. izreke određeno je da, bez dopuštenja Republike Hrvatske, za djela počinjena prije predaje, tražena osoba ne smije biti kaznjeno gonjena niti se protiv nje smije izvršiti kazna u državi izdavanja, biti predana drugoj državi članici ili biti izručena trećoj državi radi kaznenog progona ili izvršenja kazne zatvora.
Na temelju članka 35. stavka 1. ZPSKS-EU, točkom III. izreke određeno je da će predaju tražene osobe nadležnim tijelima Savezne Republike Njemačke izvršiti Ured …. Ministarstva … Republike Hrvatske, odmah i bez odgode, a najkasnije u roku od 10 dana po pravomoćnosti rješenja o predaji.
Protiv tog rješenja žali se tražena osoba po braniteljici V. B., odvjetnici iz D., bez navođenja žalbenih osnova pobijanja, predlažući Vrhovnom sudu Republike Hrvatske „da se žalba usvoji i ukine istražni zatvor traženoj osobi – uhićeniku“.
Temeljem članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
Žalba nije osnovana.
Žalitelj ne osporava utvrđenje prvostupanjskog suda da je riječ o djelu iz kataloga propisanog člankom 10. ZPSKS-EU, kao i da ne postoje razlozi za obvezno ili, pak, fakultativno odbijanje predaje tražene osobe određeno člankom 20. i člankom 21. ZPSKS-EU. Žalbenim navodima tražena osoba, paušalno i bez konkretiziranja, ističe kako nisu „osnovani razlozi za odobravanje predaje“, da ne želi biti predan, kao i da nije počinio kazneno djelo zbog kojeg se predaja traži.
U odnosu na izloženo, valja navesti da, sukladno načelima uzajamnog priznavanja između država članica Europske unije i učinkovite suradnje iz članaka 3. i 4. ZPSKZ-EU, u ovom postupku, kojem je cilj omogućavanje vođenja kaznenog postupka u drugoj državi članici Europske unije, ne ispituje se osnovana sumnja ili, pak, krivnja tražene osobe, već samo jesu li ispunjene pretpostavke za odobrenje zahtjeva države tražiteljice, uz izostanak izrijekom propisanih razloga za odbijanje predaje, među kojima nije i provjera postojanja osnovane sumnje.
Stoga, protivno žalbenim tvrdnjama, osnovano je prvostupanjski sud odobrio predaju tražene osobe državi članici Europske unije i to nakon što je na temelju podataka iz europskog uhidbenog naloga utvrdio postojanje svih zakonom za to predviđenih pretpostavki te izostanak razloga zbog kojih bi se, na temelju članaka 20. i 21. ZPSKS-EU, izvršenje naloga moralo ili moglo odbiti.
U odnosu na sve druge žalbene tvrdnje kojima žalitelj, zapravo, osporava osnovanost razloga za primjenu mjere istražnog zatvora temeljem članka 26. stavaka 1. i 2. ZPSKS-EU, za naglasiti je da je pobijanim rješenjem, kako je to ranije izloženo, prvostupanjski sud odlučivao samo o pitanju odobravanja predaje tražene osobe drugoj državi članici, a ne o mjerama osiguranja predaje, odnosno o istražnom zatvoru. Slijedom toga, izloženim žalbenim razlozima osnovanost pobijanog rješenja nije dovedena u pitanje.
S obzirom na to da utvrđenja prvostupanjskog suda žalbom tražene osobe nisu s uspjehom osporena, a ispitivanjem pobijanog rješenja, na temelju odredbe članka 494. stavka 4. ZKP/08., nisu nađene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju odredbe članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 21. siječnja 2021.
Predsjednik vijeća:
Ranko Marijan, v.r.
