REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 306/2018-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. S., zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 2. u vezi s čl. 38. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07 i 152/08 – dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Sisku od 9. ožujka 2018. broj K-9/2016-49, u sjednici održanoj dana 21. siječnja 2021.,

r i j e š i o  j e:

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika te se ukida pobijana presuda i predmet upućuje sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku pred potpuno izmijenjeno vijeće.

Obrazloženje

Pobijanom presudom, na temelju čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 - dalje u tekstu: ZKP/08), oslobođen je optužbe opt. I. S. zbog kaznenog djela razbojništva u pomaganju iz čl. 218. st. 2, u vezi st. 1. i čl. 38. KZ/97, činjenično i pravno opisanog u izreci te presude.

Temeljem čl. 149. st. 1. ZKP/08, optuženik je oslobođen dužnosti plaćanja troškova kaznenog postupka (ispravno troškovi postupka pali su na teret proračuna).

Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Prije održavanja sjednice vijeća spis je, sukladno čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda

I Kž 306/2018-4

Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - dalje u tekstu: ZKP/08- I), dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba je osnovana.

Uvodno treba reći da je prethodna prvostupanjska presuda kojom je optuženik oslobođen optužbe, ukinuta rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž-109/2016 od 14. ožujka 2016. zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te je prvostupanjskom sudu dana uputa da pažljivije ocijeni vjerodostojnost iskaza svjedoka A. J. koji, usprkos izmjene iskaza, dosljedno ponavlja neke okolnosti koje optuženika terete.

U ponovljenom suđenju prvostupanjski je sud iznova ocijenio iskaz svjedoka A. J. kao nevjerodostojan te je, u nedostatku drugih dokaza, optuženika oslobodio optužbe.

U pravu je državni odvjetnik da je činjenično stanje i dalje ostalo pogrešno utvrđeno jer kada se iskazi svjedoka A. J., M. P. i Ž. B. stave u kontekst optuženikove obrane koji priznaje da je u oba navrata prevozio neposredne počinitelje, svjedoka A. J. i Ž. B., do trgovina u kojima su oni, kako je pravomoćno utvrđeno, počinili kaznena djela razbojništva, tada bi optuženikovi postupci ukazivali na pomagačke radnje.

Naime, iako je svjedok A. J., kao pravomoćno osuđena osoba zbog počinjenja kaznenih djela razbojništava u trgovinama S. i M. mijenjao iskaz tijekom postupka, objašnjavajući da mu je u zatvoru bilo prijećeno te da se zbog ozljede glave slabije sjeća događaja, on više puta ponavlja da mu je optuženik, dok ga je prevozio do trgovine S. rekao "samo uđi, pokaži pištolj, oni će se prestrašiti i odmah dati novac". Dapače, u svom iskazu na posljednjoj raspravi od 7. ožujka 2018. taj svjedok iskazuje da je optuženik znao da će on u trgovini S. počiniti kazneno djelo razbojništva te ga je poslije počinjenja djela "pokupio" svojim vozilom i odvezao u C. P. Također, na istoj raspravi svjedok je izričit da je pištolj, kojim su počinjena oba kaznena djela, svaki puta uzeo ispod suvozačevog sjedala optuženikovog vozila.

Ovakav iskaz svjedoka A. J. dan na posljednjoj raspravi u ponovljenom suđenju u bitnom je suglasan onome što je iskazao na raspravi od 17. prosinca 2013., ali i terećenju optuženika danom u istrazi. Pri tome, pogrešno je shvaćanje prvostupanjskog suda da se iskaz svjedoka dan pred državnim odvjetnikom bez nazočnosti obrane uopće ne može koristiti pri utvrđivanju činjeničnog stanja pa niti u presudi reproducirati i ocijeniti. Nasuprot tome, radi se o zakonitom dokazu kojeg nema zapreke na raspravi svjedoku predočiti pa i pročitati, u smislu čl. 426. ZKP/08. Činjenica što obrana nije bila nazočna ispitivanju svjedoka tijekom istrage niti mu je mogla postavljati pitanja ne utječe na zakonitost provedene dokazne radnje, ali se samo na takvom, nekonfrontiranom iskazu, ne može zasnovati presuda u isključivoj ili odlučujućoj mjeri. Stoga je promašeno te iskaze u cijelosti zanemariti, kako to izrijekom čini prvostupanjski sud u obrazloženju svoje presude (list 6, zadnji pasus).

Slijedom toga, s obzirom da je optuženik nesporno u kraćem vremenskom intervalu dva puta prevozio neposredne počinitelje do mjesta izvršenja kaznenih djela te da su oni, nesporno, prije počinjenja kaznenog djela razbojništva u trgovini M. iz optuženikovog vozila preuzeli vrećicu nepoznatog sadržaja, a svjedok A. J., kako u istrazi, tako i na posljednjoj raspravi, tvrdi da je pri izvršenju oba kaznena djela koristio isti pištolj koji je uzeo iz vozila

I Kž 306/2018-4

optuženika, tada s pravom državni odvjetnik dovodi u sumnju zaključak prvostupanjskog suda o nedokazanosti kaznenog djela koje se opt. I. S. stavlja na teret. Naime, u kontekstu naprijed navedenog, za ostvarivanje pomagačkih radnji optuženika bitno je utvrditi je li on, prilikom prevoženja neposrednih počinitelja, znao da će oni potom izvršiti kaznena djela razbojništva, jer ako jest, tada nema dvojbe da je postupao po prethodnom, makar i prešutnom, dogovoru s njima, što ga čini sudionikom pri izvršenju tih kaznenih djela. U prilog tom zaključku, osim naprijed navedenog, svakako govore citirani dijelovi iskaza svjedoka A. J., ali i iskaza svjedoka A. S. koji dosljedno tvrdi da mu je optuženik sam rekao kako je, zajedno s A. J., "opljačkao" trgovinu S.

Sve navedeno prvostupanjski je sud trebao uzeti u obzir pri ocjeni dokazanosti kaznenog djela, na što žalitelj s pravom ukazuje pozivajući se i na razloge navedene u ranijem ukidnom rješenju ovog žalbenog suda. Pri tome, kod ocjene vjerodostojnosti iskaza svjedoka A. J. uopće nije odlučno što je on, na raspravi od 26. svibnja 2015., iskazao dvojbe u pitanju identiteta osobe koja ga je prevezla do spornih trgovina, jer sam optuženik, kao i svjedok M.

P., tu činjenicu ne osporavaju.

S obzirom da su navodi žalbe državnog odvjetnika kojima se osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja osnovani, trebalo je pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak, sukladno čl. 483. st. 1. ZKP/08-I.

U ponovljenom suđenju prvostupanjski će sud održati novu raspravu na kojoj će provesti sve do sada izvedene dokaze, ali i nove, ukoliko ih ocijeni opravdanima, te će, vodeći računa o okolnostima na koje mu je ovdje skrenuta pažnja, sveobuhvatno ocijeniti rezultate dokaznog postupka i donijeti novu, na zakonu osnovanu presudu koju je dužan i valjano obrazložiti.

Zagreb, 21. siječnja 2021.

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v.r.