Republika Hrvatska

Poslovni broj: Gž-779/2020-2

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, po sutkinji ovoga suda Vedrani Perkušić, u pravnoj stvari tužitelja S. P. iz R., OIB: … zastupanog po punomoćniku Z. Ž., odvjetniku iz I., protiv tuženika N. Š. iz I., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda I. K. i D. K. iz I., radi opoziva darovnog ugovora, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu poslovni broj 18 P-27/2020-6 od 20. ožujka 2020., 21. siječnja 2021.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu poslovni broj 18 P-27/2020-6 od 20. ožujka 2020.

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem odbačena je tužba tužitelja, te je tužitelj obvezan naknaditi tuženiku na ime parničnog troška iznos od 1.562,20 kuna.

Protiv tog rješenja žali se tužitelj i to zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak. Zatražio je i trošak žalbenog postupka.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba nije osnovana.

U ovoj parnici tužitelj traži donošenje presude o opozivu ugovora o darovanju sklopljenog 12. ožujka 2012. zbog osiromašenja, te grube nezahvalnosti obdarenika uz daljnji zahtjev za brisanje prava vlasništva tuženika kao obdarenika na darovanim nekretninama.

Prema odredbi članka 493. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje u tekstu: ZOO/05) darovatelj koji nakon ispunjenja ugovora o darovanju toliko osiromaši da više nema sredstava za svoje nužno uzdržavanje, a nema ni osobe koja ga je po zakonu dužna uzdržavati, može opozvati darovanje i od obdarenika zahtijevati povrat dara.

Dakle, zbog osiromašenja darovatelj jednostranim očitovanjem volje koje ZOO naziva opoziv može izazvati prestanak ugovora i to nakon što je on ispunjen.

Osim zbog osiromašenja darovatelja, opoziv ugovora o darovanju moguć je i zbog obdarenikove grube nezahvalnosti i to jednostranom izjavom volje kao i zbog osiromašenja.

Izjava o opozivu darovanja ima konstitutivan raskidni učinak.

U slučaju opoziva darovanja, sukladno članku 498. stavku 1. ZOO/05 obdarenik je dužan vratiti dar, odnosno njegovu vrijednost, a na vraćanje dara primjenjuju se odredbe ovog zakona o stjecanju bez osnove (stavak 2. ovog članka).

Opoziv darovanja bilo zbog osiromašenja darovatelja ili nezahvalnosti obdarenika bit će valjan i stvorit će učinke opoziva iz članka 498. ZOO/05 samo ako je dan u pisanom obliku pri čemu je potpis osobe koja opoziva darovanje na izjavi o opozivu ovjerio javni bilježnik (članak 496. stavak 1. ZOO/05).

Učinci opoziva nastupaju kad obdarenik primi izjavu o opozivu.

Shodno članku 497. ZOO/05 pravo na opoziv darovanja prestaje istekom godine dana od dana kad je osoba koja ima pravo na opoziv saznala za razlog opoziva, ako ovim ili posebnim zakonom nije drukčije uređeno.

Dakle, ZOO/05 izričito i jasno propisuje da se darovanje opoziva pisanom izjavom upućenoj obdareniku, s time da na toj izjavi potpis mora ovjeriti javni bilježnik. Slijedom iznesenog, kako se darovanje učinjeno nakon stupanja na snagu novog Zakona o obveznim odnosima (1. siječnja 2006.) valjano opoziva jedino pisanom izjavom upućenom obdareniku na kojoj potpis mora biti ovjeren od strane javnog bilježnika, a tužitelj niti ne tvrdi da bi ugovor opozvao na takav zakonom propisani način, to je sud prvog stupnja pravilno tužbu tužitelja u dijelu kojim se traži donošenje presude o opozivu ugovora o darovanju odbacio (članak 16. stavak 1. ZPP-a u svezi s člankom 282. stavkom 1. i člankom 283. ZPP-a).

Kako tužitelj predmetni ugovor o darovanju nije opozvao na način propisan člankom 496. ZOO/05, a obdarenik je sukladno članku 498. stavku 1. ZOO/05 dužan vratiti stvar tek u slučaju opoziva, to prema ocjeni ovog suda zahtjev tužitelja u dijelu za uspostavom ranijeg zemljišnoknjižnog stanja brisanjem prava vlasništva tuženika na predmetnim darovanim nekretninama upisanog na osnovu ugovora o darovanju koji je na snazi, nije osnovan. Međutim, kako je rješenje o odbacivanju tužbe povoljnije za žalitelja od presude s kojom se odbija tužbeni zahtjev, s obzirom na odredbu članka 374. ZPP-a, to je i s tim u vezi prvostupanjsko rješenje trebalo potvrditi.

Za napomenuti je kako su iskazana stajališta u ovoj drugostupanjskoj odluci istovjetna stajalištima izraženim u odlukama Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-5912/14-2 od 28. listopada 2015. i Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-910/2014-7 od 24. kolovoza 2017.

Odluka o trošku zasniva se na pravilnoj primjeni odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a. Zbog navedenog, kako ne postoje žalbeni razlozi kao ni oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je temeljem odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

Pozivom na odredbe iz članka 166. stavka 1. i članka 154. stavka 1. ZPP-a, zahtjev tužitelja za naknadu troška ovog žalbenog postupka trebalo je odbiti kao neosnovan, jer nije uspio sa svojoj žalbom.

U Splitu 21. siječnja 2021.

Sutkinja:

Vedrana Perkušić