REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 34 Gž R-1277/2020-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u Vijeću sutkinja Lidije Jelavić, predsjednice, Slavice Garac, izvjestiteljice i članice, Nike Grospić Ivasović, članice, u pravnoj stvari tužiteljice J. K. /OIB: …/ iz S. Đ., …, koju zastupa M. R., odvjetnica u Z., protiv tuženika trgovačkog društva, A. L. d.o.o. /OIB: …/ iz L., …, kojeg zastupaju odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda D. D. i A. P. iz Z., radi utvrđenja nedopuštenosti redovitog otkaza ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Pr-8/2020-15 od 26. listopada 2020., u sjednici održanoj 21. siječnja 2021.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Pr-8/2020-15 od 26. listopada 2020.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev na utvrđenje da je nedopuštena Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu od 10. prosinca 2019., za vraćanje tužiteljicu na rad i prijavljivanje H.z.z.z.o. i H.z.z.m.o. s nadnevkom otkazivanja Ugovora o radu i naknadu parnični troškova (stavak I. izreke).
Naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 2.500,00 kn (stavak II. izreke).
Protiv presude žali se tužiteljica iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., u daljnjem tekstu: ZPP-a), predlaže preinaku ili ukidanje iste i zahtijeva trošak žalbenog postupka u iznosu od 600,00 kn.
U odgovoru na žalbu tužiteljice, protivi se tuženik navodima iste, predlaže odbiti je kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
Žalba je neosnovana.
Predmet spora jest zahtjev na utvrđenje nedopuštene Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog Ugovora o radu od 10. prosinca 2019., za vraćanje tužiteljicu na rad i prijavljivanje H.z.z.z.o. i H.z.z.m.o. s nadnevkom otkazivanja Ugovora o radu i naknadu parnični troškova.
Iz rezultata raspravljanja i stanja spisa proizlazi:
- da su tužiteljica (radnica) i tuženik (poslodavac) 14. srpnja 2010. sklopili Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto Tehničara završne kontrole, koji Ugovorom se tužiteljica suglasila da će pored poslova Tehničara zaštitne kontrole po potrebi i po nalozima nadležne osobe poslodavca obavljati i sve druge poslove koji po svojoj naravi, organizaciji rada u Društvu, standardima i pravilima struke te radnim uputama spadaju u njezin djelokrug rada, uključivo i sve potrebne pripreme i završne poslove, i druge poslove u okvirima svoje stručne spreme i/ili sukladno radnom iskustvu (članak 4.), i sa izmjenom rasporeda radnog vremena (članak 5. stavak 3.);
- da je tužiteljica i prije sklapanja navedenog Ugovora o radu bila zaposlena kod tuženika od 1987. godine i da je uslijed promjena u organizaciji rada i sistematizaciji radila na više radnih mjesta, među kojima i na radnom mjestu Sortiranja i parkiranja (kao radnik na "ručnom sortingu" radila je dvadesetak godina koji je uključivao i rad u noćnim smjenama /iskaz tužiteljice - list 102. spisa);
- da je tuženik radi povećane proizvodnje i s tim u vezi nužnih organizacijski promjena na radnom mjestu Tehničar završne kontrole, a nakon provedenog postupka savjetovanja sa sindikalnim povjerenikom (članak 150. Zakona o radu /Narodne novine, broj: 93/2014., 127/2017., u daljnjem tekstu: ZR-a/) nadnevka 19. studenog 2019. donio Odluku o radnom vremenu radnika zaposlenih na radnom mjestu Tehničar završne kontrole, kojom je određeno da će od 1. prosinca 2019. svi radnici zaposleni na radnom mjestu Tehničar završne kontrole obavljati poslove tog radnog mjesta u tri smjene (jutarnjoj od 6,00 - 14,00 sati, popodnevnoj od 14,00 do 22,00 sata i noćnoj od 22,00 do 6,00 sati) i o istoj obavijestio radnike, među kojima je bila i tužiteljica (list 33. spisa);
- da tuženik bez punog smjenskog rada radnog mjesta Tehničar završne kontrole nije mogao, niti može organizirati pravilna izmjena svih radnika na tom radnom mjestu (primjerice ako jedan ili više radnika ne bi radili noćnu smjenu, ostale radnike bi se moralo optereti noćnim smjenama, što nastavno s obzirom na prava radnika koji radi noću, te godišnje odmore i bolovanja, dovodi do problema u organizaciji redovne izmjene kod svih radnika na radnom mjestu Tehničar završne kontrole /manji broj radnika bi se morao rotirati u smjenama, odnosno raditi više noćnih smjena/, a time i do održavanja povećanog obima proizvodnje /iskaz svjedoka M. M. /list 91. - 93. spisa, A. M. /list 96. spisa/, zakonskog zastupnika tuženika G. G. /list 104. - 106. spisa/);
- da je tužiteljica prema Uvjerenju o zdravstvenoj sposobnosti od 15. listopada 2019. sposobna obavljati poslove Tehničara završne kontrole uz ograničenje rada u noćnoj smjeni i dizanja tereta težih od 5 kg (list 23. spisa);
- da je tuženik Odlukom o redovitom otkazu Ugovora o radu s ponudom izmijenjenog Ugovora o radu od 10. prosinca 2019. tužiteljici redovito otkazao Ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj L-145/2010 od 14. srpnja 2010. zbog nemogućnosti izvršavanja obveza iz radnog odnosa uslijed određenih trajnih osobina, odnosno sposobnosti (redoviti - osobno uvjetovani otkaz - članak 115. stavak 1. točka 2. ZR-a) i istovremeno ponudio sklapanje izmijenjenog Ugovora o radu na neodređeno vrijeme i puno radno vrijeme za radno mjesto Radnik na sortiranju i pakiranju uz obrazloženje da "...Radnica zaposlena na radnom mjestu s posebnim uvjetima rada /Tehničar završne kontrole/ nije zdravstveno sposobna za rad u noćnoj smjeni... s obzirom na zdravstveno stanje Radnice, ali i na potrebe organizacije poslovanja i obavljanja poslova radnog mjesta Tehničar završne kontrole u tri smjene poslodavac je utvrdio kako Radnici ne može osigurati obavljanje poslova radnog mjesta Tehničar završne kontrole izvan noćnog rada... Poslodavac je 28. studenog 2019. ponudio Radnici sklapanje novog ugovora o radu, za radno mjesto Radnik na sortiranju i pakiranju koje odgovara sposobnostima Radnice i koje ne podrazumijeva obvezu rada u noćnoj smjeni... ponuđeni ugovor o radu... Radnica je odbila prihvatiti... s obzirom da Radnica zbog trajnih osobina, odnosno sposobnosti nije zdravstveno sposobna za obavljanje poslova radnog mjesta Tehničar završne kontrole, poslodavac joj otkazuje trenutno važeći Ugovor o radu za radno mjesto Tehničar završne kontrole te istodobno nudi sklapanje novog ugovora o radu za drugo odgovarajuće radno mjesto Radnik na sortiranju i pakiranju koje ne uključuje obvezu rada u noćnoj smjeni, a uz to poslodavac bi prilagodio poslove radnog mjesta Radnici te je oslobodio obveze dizanja tereta težih od 5 kg s obzirom da Radnica za isto nije zdravstveno sposobna... poslodavac je uzeo u obzir da radnica ima 53 godine života, da je u radnom odnosu kod poslodavca 32 godine i 11 mjeseci i nema obveze uzdržavanja... prije donošenja ove Odluke poslodavac je sukladno članku 150. ZR-a proveo prethodni postupak savjetovanja sa sindikalnim povjerenikom..." (list 13. - 17. spisa);
- da je poslodavac razgovore o promjeni radnih mjesta sa radnicama koje su imale ograničenje rada u noćnoj smjeni (tužiteljica i Jadranka Horvat) vodio i prije i nakon donošenja Odluke o radnom vremenu radnika zaposlenih na radnom mjestu Tehničar završne kontrole što je u konačnici radnica H. prihvatila, a tužiteljica odbila inzistirajući da nastavi raditi na radnom mjestu Tehničara završne kontrole u jednoj smjeni i da ne radi vikendom (iskaz svjedoka M. M. - list 91. spisa, A. M. - list 96. - 97. spisa, iskaz tužiteljice - list 102. spisa, iskaz direktora tuženika G. G. - list 104. spisa);
- da je protiv predmetne Odluke o redovitom otkazu Ugovora o radu tužiteljica pravovremeno podnijela Zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa navodeći kako je ista nezakonita iz formalnih (... u izreci pobijane odluke o redovitom otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu nije decidirano navedeno zbog kojih je to trajnih osobina odnosno sposobnosti radnici otkazan ugovor o radu) i materijalnih razloga (razlozi otkazivanja ugovora o radu su neosnovani i na zakonu neutemeljeni ... poslodavac ima rad na tom radnom mjestu organiziran kroz tri smjene isti je mogao tužiteljicu rasporediti na rad u jutarnjoj ili popodnevnoj smjeni ...);
- da je tuženik Odlukom od 13. siječnja 2020. odbio kao neosnovan Zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa i potvrdio Odluku o redovitom otkazu s ponudom izmijenjenog Ugovora o radu od 10. prosinca 2019. (list 33. spisa);
- i da je predmetna tužba pravovremena (Odluka o redovitom otkazu s ponudom izmijenjenog Ugovora o radu uručena tužiteljici 10. prosinca 2019., Zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa podnesen 27. prosinca 2019., Odluka kojom je odbijen isti zahtjev uručena punomoćniku tužiteljice 17. siječnja 2020., tužba podnesena 3. veljače 2020. - posljednji dan roka s obzirom na neradne dane suda koji se ne računaju u rok).
Mjerodavnim pravilima o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora propisano je da se odredbe ZR-a koje se odnose na otkaz, primjenjuju i na slučaj kada poslodavac otkaže ugovor i istodobno predloži radniku sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima (članak 123. ZR-a), a pravilima o redovitom otkazu da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako radnik nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti (članak 115. stavak 1. točka 2. ZR-a).
Na temelju u bitnome navedene činjenične i pravne osnove predmetnog spora zaključio je sud prvog stupnja da tužbeni zahtjevi nisu osnovani jer da je predmetna Odluka o redovitom otkazu Ugovora o radu s ponudom izmijenjenog Ugovora o radu (u daljnjem tekstu: Odluka o otkazu) dopuštena u smislu odredbe članka 115. stavka 1. točke 2. ZR-a, odnosno da tuženik s obzirom na povećanju proizvodnju na radnom mjestu Tehničar završne kontrole i izmijenjenu organizacije rada tog radnog mjesta, nije mogao tužiteljici za koju je ograničen rad noću, ponuditi da ostane raditi na radnom mjestu Tehničar završne kontrole bez da radi noću, već joj je ponudio sklapanje Ugovora o radu za radno mjesto Radnika na sortiranju i parkiranju, kao jedino slobodno radno mjesto, koje je ista odbila prihvatiti, apostrofirajući da je u Odluci o otkazu pravilno naveden razlog otkazivanja, a u obrazloženju na što se odnosi, da je ponudom sklapanja Ugovora o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto Radnik na sortiranju i parkiranju tuženik ispunio svoju obvezu iz članka 72. stavka 7. ZR-a i da kod tuženika, izuzev nuđenih radnih mjesta tužiteljici prije donošenja Odluke o otkaz, nema drugih slobodnih radnih mjesta na kojim bi tužiteljica s obzirom na ograničenja koja su posljedica njezinog zdravstvenog stanja mogla raditi, te da bi privilegiranjem tužiteljičinog položaja vezano za smjenski rad, drugi radnici bili dovedeni u neravnopravan položaj.
Osporavajući prvostupanjsku presudu tužiteljica kao i tijekom prvostupanjskog postupka tvrdi da tuženik nije pravilno naznačio razlog otkaza (tuženik kao poslodavac je trebao donijeti odluku sukladno odredbi članka 115. stavku 1. točki 1. ZR-a, nema mjesta osobno uvjetovanom otkazu, u obrazloženju iako je trebalo nije navedeno razdoblje kroz koje radnik nije izvršavao obveze iz radnog odnosa i koje su to obveze koje nije mogla izvršavati uslijed određenih trajnih osobina i sposobnosti, s tim više što je do donošenja Odluke normalno radila na radnom mjestu Tehničar završne kontrole), da nisu navedene okolnosti iz kojih bi proizlazilo pogodovanje tužiteljici ukoliko bi bila raspoređena raditi samo prvu i drugu smjenu na radnom mjestu Tehničar završne kontrole, da tuženik ponuđenim Ugovorom o radu nije ispunio svoju zakonsku obvezu iz članka 72. stavka 7. ZR-a (ponuđeno radno mjesto za koje nije sposobna jer ne može dizati teret teži od 5 kg, uvjeti ponuđenog posla ne odgovaraju uvjetima posla na kojima je prije radila /kvalifikaciji, koeficijentu složenosti/, novim ugovorom se nije garantiralo da neće raditi noću, te da je nastavno i odluka o parničnim troškovima nezakonita ("…odnosno nije tuženiku priznao sve potrebne radnje prema troškovniku dostavljenom u spis…").
Tuženik se, u odgovoru na žalbu tužiteljice priklanja stajalištu prvostupanjskog suda, ponavljajući da su tužiteljici nuđena odgovarajuća i slobodna radna mjesta, da tužiteljica niti jedno od ponuđenih nije prihvatila, da je razlog otkaza pravilno naznačen, da od 2018. tužiteljica ima ograničenje rada noću, da je ponuđenim Ugovorom o radu ispunio svoju obvezu iz članka 72. ZR-a i da se u Odluci o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora, obvezao osigurati sve uvjete rada na radnom mjestu Radnik na sortiranju i parkiranju (da ne radi noću i ne diže terete teže od 5 kg).
Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji je prethodio u granicama žalbenih navoda i po službenoj dužnosti nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a. Naprotiv, odlučio je sud prvog stupnja o zahtjevima iz sudske nadležnosti s osobama koje mogu biti stranke u postupku i pravilno su zastupane, a vezano za koje zahtjeve nije u tijeku druga parnica, pravomoćno suđeno, sklopljena sudska niti s njom izjednačena nagodba, presudom jasne izreke i obrazloženja, utemeljenoj na pravilno izabranom i primijenjenom materijalnom pravu.
Tumačenje činjenica po tužiteljici i zaključci koje iz takvog tumačenja izvodi ne predstavlja ukazivanje na bitne povrede odredaba parničnog postupka, nepravilno utvrđeno činjenično stanje, niti pogrešnu primjenu materijalnog prava, već tužiteljičino osobno viđenje predmetnog spora koje je bez pravnog uporišta.
Naime, kako je u izreci Odluke o otkazu pravilno naznačen razlog otkaza Ugovora o radu (nemogućnost urednog izvršavanja obveza iz radnog odnosa zbog određenih trajnih osobina, odnosno sposobnosti /redoviti, osobno uvjetovan otkaz Ugovora o radu - članak 115. stavak 1. točka 2. ZR-a/), te kako nesporno tužiteljica nije zdravstveno sposobna raditi noćne smjene, to se ne mogu prihvatiti žalbeni navodi u dijelu kojim tužiteljica tvrdi da je sud prvog stupnja pogrešno zaključio da je u Odluci o otkazu Ugovora o radu, razlog otkazivanja pravilno naveden i da tužiteljica zbog svojih trajnih zdravstvenih osobina ne može uredno izvršavati poslove radnog mjesta Tehničara završne kontrole, odnosno da je tuženik trebao donijeti Odluku o otkazu prema odredbi članka 115. stavku 1. ZR-a, a ne prema odredbi članka 115. stavku 1. točki 2. ZR-a).
Osim toga, tužiteljica ispušta iz vida da odredba članka 115. stavka 1. točke 2. ZR-a, koja se kako je navedeno primjenjuje i na slučaj otkaza s ponudom izmijenjenog ugovora, opravdanost razloga za otkaz ugovor o radu veže uz trajne promjene u osobnosti ili sposobnosti radnika, uslijed kojih je radnik objektivno nesposoban za izvršavanje obveza iz radnog odnosa (radnih ih želi izvršavati, ali ih nije u mogućnosti izvršavati zbog bolesti ili stanja koja impliciraju trajnu promjenu njegove osobnosti ili sposobnosti, uslijed koje objektivno nije u mogućnosti raditi određene poslove na način i u uvjetima predviđenim za konkretno radno mjesto).
Nadalje, kako je tužiteljici uz Odluka o otkazu dostavljen Ugovor o radu za rad na neodređeno vrijeme na radnom mjestu Radnika na sortiranja i pakiranja, koje radno mjesto ne uključuje noćne smjene, te kako su i prije donošenja Odluke o otkazu nesporno vođeni razgovori između tužiteljice i tuženika vezano za radno mjesto na kojem bi nastavila raditi tužiteljica i radnica J. H., nakon uvođenja noćne smjene za sve radnike na radnom mjestu Tehničar završne kontrole, u kojim razgovorima joj je nuđeno i takozvano radno mjesto mazalice ili čistačice i dano do znanja da će biti oslobođena i dizanja tereta težih od 5 kg na radnom mjestu Radnika za sortiranju i parkiranju, što je u konačnici potvrdila i sama u svom iskazu (list 104. spisa), to se ne mogu prihvatiti žalbeni navodi u dijelu kojim tužiteljica tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da joj je nuđeno više radnih mjesta na kojima ne bi trebala raditi noću.
S obzirom na navedeno, pravilno je sud prvog stupnja zaključio da je tuženik ponudom radnog mjesta Radnika za na sortiranju i pakiranju, na kojem je nesporno tužiteljica radila dvadesetak godina, ispunio jednu od alternativnih obveza određenih pravilom o radnom vremenu sadržanom u odredbi članka 71. ZR-a i da istim pravilom nije isključeno pravo tuženika na otkazivanje radnog odnosa sukladno pravilima mjerodavnim za otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora, zbog čega se suprotni žalbeni navodi tužiteljice ne mogu prihvatiti.
Budući da se nesporno kod tuženika u proljeće 2019. zbog povećane proizvodnje u novom proizvodnom pogonu ukazala potreba za punim smjenskim radom svih dvanaest radnika koji su radili na radnom mjestu Tehničar zaštite kontrole, jer se u protivnom ne bi mogla organizirati pravilna izmjena tih radnika na tom radnom mjestu (primjerice ako jedan ili više radnika ne bi radio/li noćnu smjenu, ostale radnike bi se moralo optereti noćnim smjenama, što nastavno s obzirom na prava radnika koji radi noćnu smjenu, te godišnje odmore i bolovanja, dovodi do problema u organizaciji redovne izmjene kod svih radnika na radnom mjestu Tehničar završne kontrole /manji broj radnika se ne može rotirati u smjenama/, a time i do održavanja povećanog obima proizvodnje), to se ne mogu prihvatiti žalbeni navodi tužiteljice da ju je tuženik mogao rasporediti da poslove radnog mjesta Tehničar zaštite kontrole obavlja samo u prvoj i drugoj smjeni, odnosno da to ne bi bilo pogodovanje u odnosu na ostale radnike koji rade i noćnu smjenu na radnom mjestu Tehničar zaštite kontrole.
Prema tome, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio činjenično stanje i zaključio da je predmetni otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora zakonit i dopušten (članak 115. stavak 1. točka 2. ZR-a), i odbio kao neosnovane tužbene zahtjeve s obzirom da tuženik iz opravdanih razloga nije mogao osigurati tužiteljici da nakon 1. prosinca 2019., za razliku od ostalih radnika zaposlenih na radnom mjestu Tehničar zaštite kontrole u punom smjenskom radu, osigura rad na tom istom radnom mjestu samo u prvoj ili drugoj smjeni, a da pri tome ne dovede u pitanje organizaciju izmjene radnika koji rade na radnom mjestu Tehničar zaštite kontrole koji rade puni smjenski rad i održavanje proizvodnje, i da je tužiteljica odbila prihvatiti ponuđeni joj Ugovor o radu na neodređeno vrijem za radno mjesto Radnik na sortiranju i pakiranju, za koje joj je tuženik jamčio uvjete rada prema njezinim radnim sposobnostima i na kojem je u konačnici kako sama navodi radila dvadesetak godina.
I odluka o troškovima postupka je pravilna u osnovi i visini.
S obzirom da tužiteljica nije uspjela s predmetnom žalbom to joj ne pripada trošak žalbenog postupka (članak 154. stavak 1. ZPP-a).
Zaključno, ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji je prethodio nisu ustanovljeni razlozi zbog kojih se pobija, a ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, zbog čega je odlučeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a za stavak I., članak 166. stavak 1. ZPP-a za stavak II.).
U Zagrebu 21. siječnja 2021.
Predsjednica Vijeća:
Lidija Jelavić
