Broj: Ppž-380/2020
REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Siniše Senjanovića kao predsjednika vijeća, te Renate Popović i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Roberta Završkog u svojstvu višeg sudskog savjetnika kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog F. Š., zbog prekršaja iz članka 39. stavka 1. točke 4. i članka 39.a stavka 1. točke 3. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima („Narodne novine“, broj 117/03, 71/06, 43/09 i 34/11), odlučujući o žalbi okrivljenog Filipa Škrleca podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od dana 25. studenog 2020., broj: 14.Pp J-2840/20, na sjednici vijeća održanoj 21. siječnja 2021.,
p r e s u d i o j e :
I. Prihvaća se žalba okrivljenog F. Š. kao djelomično osnovana, te se preinačuje pobijana presuda u odluci o zaštitnoj mjeri, na način da se okrivljenom F. Š. za djela prekršaja činjenično opisana u izreci pobijane presude, izriče zaštitna mjera zabrane prisustvovanja svim nogometnim utakmicama u kojima sudjeluje GNK “Dinamo“ na području cijele Republike Hrvatske s obvezom javljanja u policijsku postaju, u trajanju od 1 (jedne) godine.
II. Zaštitna mjera stupa na snagu po primitku ove presude od strane okrivljenika, a povjerava se na provedbu nadležnoj policijskoj postaji prema mjestu prebivališta okrivljenika.
III. U ostalom pobijanom i nepreinačenom dijelu odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog Filipa Škrleca i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
II. Na temelju članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18), okrivljenik se oslobađa obveze naknade paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom okrivljenik je proglašen krivim i kažnjen zbog prekršaja iz članka 39. stavka 1. točke 4. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima činjenično opisanog u točki 1. izreke prvostupanjske presude za koje djelo mu je utvrđena novčana kazna u iznosu od 2.000,00 kuna, te zbog prekršaja iz članka 39.a stavka 1. točke 3. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima činjenično opisanog u točki 2. izreke za koje djelo mu je utvrđena novčana kazna u iznosu od 5.000,00 kuna, nakon čega mu je temeljem članka 39. stavka 1. Prekršajnog zakona, izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 7.000,00 kuna.
Na temelju članka 32. stavka 1. podstavak 2. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane prisustvovanja svim utakmicama GNK “Dinamo“ i nogometne reprezentacije Republike Hrvatske u trajanju od jedne godine s obvezom javljanja u policijsku postaju.
Istom presudom okrivljenik je, temeljem članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona, oslobođen obveze plaćanja troškova prekršajnog postupka.
Protiv te presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o sankcijama. Navodi u bitnom, da je djela priznao, a da brojne olakotne okolnosti su trebale utjecati na izricanje puno blaže sankcije. Naime, student je i financijski je na teret roditeljima, te radi razne poslove kako bi olakšao obitelji, pa tako trenira kadete u muškom rukometnom klubu Sesvete za neto iznos od 1.200 kuna. Iskreno se kaje zbog djela kojim je osramotio sebe i obitelj, dosada se nikad nije ponašao društveno neprihvatljivo i ovo je učinio prvi puta zbog nepromišljene oklade koju je izgubio pa je to morao uraditi i iako to nije opravdanje želi naglasiti kako nije kod njega postojala zla namjera nego se radilo o mladenačkoj nepromišljenosti zbog koje prolazi teške trenutke u obitelji. Dolazak policije na adresu radi buduće provjere izrečene mjere psihički bi jako teško pao njemu i obitelji a zasigurno bi izgubio i status u momčadi i dobio otkaz na poslu kojeg radi s ljubavlju. Ukazuje da je zadnjih 7 godina radio kao volonter crvenog križa i studentske udruge AIESC, aktivno igra rukomet i vodi djecu na utakmice otprilike u isto vrijeme kada se igraju i nogometne, pa bi sve to otežavalo javljanje u postaju. Nikada nije bio član niti jedne navijačke skupine niti je bio redovni posjetitelj utakmica, pa bi barem molio da mu se ukine zabrana za utakmice repraezentacije koju izuzetno poštuje, a svaki trenutak ga podsjeća na počinjeno djelo zbog kojeg će se kajati čitavog života, pogotovo zbog sramote koju je nanio roditeljima, predlažući da se žalba prihvati.
Žalba je djelomično osnovana.
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
Razmotrivši odluku o izrečenoj ukupnoj novčanoj kazni, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud okrivljeniku za svaki počinjeni prekršaj izrekao odgovarajuću prekršajnopravnu sankciju, pravilno utvrdivši sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu na vrstu i mjeru kazne, te se u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, opravdano odlučio za blaže kazne – novčane kazne u minimalnom predviđenom iznosu za svako od djela.
Ovaj Sud nije našao opravdanje za primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, odnosno za ublažavanje izrečene novčane kazne, jer su sve olakotne okolnosti na strani okrivljenika koje navodi u žalbi, standardne olakotne okolnosti, a nikako posebno izražene olakotne okolnosti na temelju kojih bi sud mogao, primjenom citirane zakonske odredbe, okrivljeniku ublažiti novčanu kaznu ispod posebnog minimuma propisanog za to djelo prekršaja.
Po ocjeni ovog Suda izrečena ukupna novčana kazna zatvora nije prestroga, primjerena je i dostatna svim okolnostima počinjenog prekršaja, ličnosti žalitelja i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, te će se takvom novčanom kaznom, imajući u vidu prirodu i težinu počinjenih djela prekršaja, ostvariti kako opća tako i specijalna svrha kažnjavanja iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona.
Nadalje, u odnosu na izrečenu zaštitnu mjeru, ističe se da inkriminirano ponašanje okrivljenika predstavlja teški oblik kršenja propisa iz područja javnog reda i mira i javne sigurnosti, takvo ponašanje i ugrožavanje ostalih navijača i gledatelja upućuje na opasnost da bi okrivljenik odlaskom na nogometne utakmice mogao ponoviti prekršaje, pa je izricanje ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužno zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja vezanih uz športska natjecanja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.
Vrednujući razmjere i objektivnu težinu djela u smislu cjelovite koncepcije svrhe kažnjavanja i analitičkog postupka pri sudskom odmjeravanju kazne, uzimajući u obzir težinu i način počinjenja djela, cijeneći specifičnosti športskih natjecanja kao vrste javnih okupljanja, te posebno uzimajući u obzir da takvo ponašanje može izazvati pravu provalu nasilja jer je sugestibilnost pojedinca u velikoj grupi ogromna, a da je nedopustivo u socijalnom i civilizacijskom smislu iskoristiti športsko događanje za poticanje na čine nasilja pa bilo to i zaodjenuto u ponašanje prema pripadnicima drugačije športske opcije, dakle za ciljeve koji su očito protivni svim onim vrijednostima koje bi šport trebao predstavljati, otklonjena je mogućnost da bi se svrha kažnjavanja mogla postići samo novčanom kaznom, držeći da će se jedino novčanom kaznom u kombinaciji sa zaštitnom mjerom postići svrha kažnjavanja, odnosno utjecati kako na počinitelje da ubuduće ne ponove takvo ponašanje.
Polazeći od utvrđene legitimnosti cilja miješanja države u pojedinačno pravo, kada je nedvojbeno utvrđeno da je određena osoba ugrožavala izrekom propisane vrijednosti kao što su poštivanje slobode i prava drugih ljudi, pravnog poretka, javnog morala i zdravlja, javni interesi i pravo drugih osoba da neometano i sigurno prisustvuju športskim natjecanjima preteži nad pojedinačnim interesom, pa je izrečena mjera razvidna legitimnom cilju - sprječavanju i kontroli problema nasilja i nešportskog ponašanja gledatelja na športskim događajima s obzirom da je šport često scena provala nasilja koja je društveni fenomen sa širokom posljedicama.
Ovaj Sud je stoga utvrdio da su u konkretnom slučaju ostvareni uvjeti za izricanje navedene zaštitne mjere uz novčanu kaznu, a trajanje izrečene mjere (određena je u najmanjem mogućem trajanju) je primjereno i dostatno svim vidovima zakonske svrhe prekršajnopravnih sankcija.
No, uzimajući u obzir žalbene navode i činjenicu da je djelo počinjeno na klupskoj nogometnoj utakmici (Dinamo-Hajduk), ovaj Sud nalazi da zaštitnu mjeru nije nužno izreći u odnosu na utakmice nogometne reprezentacije RH. Stoga je preinačio pobijanu presudu u dijelu koji se odnosi na zaštitnu mjeru, na način da je izrekao zabranu prisustvovanja samo nogometnim utakmicama u kojima sudjeluje GNK “Dinamo“ na području cijele Republike Hrvatske s obvezom javljanja u policijsku postaju, u trajanju od 1 godine.
Temeljem članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona, žalitelj je oslobođen obveze naknade paušalnog iznosa troškova ovog žalbenog postupka, a cijeneći da je nezaposlen. Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 21. siječnja 2021.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Robert Završki, v. r.
Siniša Senjanović, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
