Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Split, Gundulićeva 27
P 2937/18-43
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sucu tog suda Sandi Petričić, u pravnoj stvari
tužitelja M. Š. B., OIB:……, iz Z., , zastupanog po pun. I. G., odvj. u S. protiv tuženika G. S.,
OIB:….., zastupanog po pun. J.
V., dipl. pravnici kod tuženika, radi isplate, nakon provedene glavne i javne
rasprave zaključene dana 13. prosinca 2023. g., u prisutnosti pun. tužitelja i pun.
tuženika, dana 26. veljače 2024. g.,
p r e s u d i o j e
I.Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
''Dužan je tuženik isplatiti tužitelju na ime naknade za dio bivše čest. zem.
6047 k.o. S. površine 3.163 m² (od ukupno 4.005 m²), koji danas čine dijelovi čest.
zem. 10323/1 z.u.11443 za 290 m², čest. zem. 10323/10 z.u. 11443 za 410 m², čest.
zem. 6046/3 z.u. 406 za 1006 m², čest. zem. 6046/5 z.u. 7641 za 304 m², čest. zem.
6046/4 z.u. 8215 za 426 m², čest. zem. 6047/2 z.u. 1483 za 411 m², čest. zem.
6045/2 z.u. 406 za 193 m², čest. zem. 9988/3 z.u. POPIS 1 za 29 m², čest. zgr. 4555
z.u.1483 za 94 m² k.o. S. ukupni iznos od 1.081.410,00 EUR sa zakonskom
zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do
isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je
Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja koje je
obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,
sve u roku od 15 dana.''.
II.Svaka stranka snosi svoje troškove.
Obrazloženje
Tužitelj G. B. je dana 16. srpnja 1991. g. ustao tužbom, koja je
evidentirana pod poslovnim brojem II P 1484/91, u kojoj je naveo da je rješenjem
bivšeg Kotarskog suda za II. i III. rejon Grada Z. broj I-390/47 od 11. studenog
1947. g. određena konfiskacija cjelokupne imovine sada pok. M. B., pok.
J.. U izvršenju tog rješenja da je doneseno rješenje bivšeg Kotarskog suda u
S. broj Konf. 32/47 od 9. travnja 1948. g. kojim je preneseno vlasništvo
nekretnina koje su se nalazile na području bivšeg Kotarskog suda u S. s M.
B., pok. J. na ime općenarodne imovine te su nekretnine predane na
upravljanje Gradskom NO S., čiji je pravni slijednik tuženik Općina S. i to: čest.
zem. 6047 z.u. 1483 k.o. S., u naravi prizemna kuća, dvorište na kojem je
podignuta otvorena teza i vrt, nekretnine upisane u z.u. 701 k.o. G. u cijelosti i
3/16 dijela nekretnina upisanih u z.u. 17 i 19 k.o. G.. Navedeno rješenje je
provedeno u zemljišne knjige ovog suda pod brojem Z-2334/48. Međutim, rješenjem
Općinskog suda u Zagrebu broj Konf. 24/48 od 25. listopada 1976. g., na prijedlog
tužitelja, dokinuta je u cijelosti konfiskacija određena rješenjem broj I-390/47 od 11.
studenog 1947. g., nakon čega je Općinski sud u Zagrebu rješenjem broj Konf.
24/48 od 21. travnja 1979. g. vratio tužitelju svekoliku imovinu koja je bila
konfiscirana, a koja se nalazila na području tog suda s tim da je u t. IV. izreke tog
rješenja određeno da će imovinu koja se nalazi na području S. vratiti Općinski
sud u Splitu. Tužitelj je bio podnio prijedlog za vraćanje imovine u izvanparničnom
postupku ali je taj postupak (I R 551/88) obustavljen s obrazloženjem da je za
odlučivanje o zahtjevu tužitelja nadležan parnični sud. Nadalje, čest. zem. 6047 k.o.
S. da je nakon konfiskacije doživjela različite promjene kao i kuća koja je na toj
parceli bila izgrađena: parcelirana je na podčestice 6047/1/2/3 i /4, od dijela čest.
zem. 6047 k.o. S. nastala je nova čest. zgr. 4555, naknadno je čest. zem. 6047/1
poništena, nova čest. zem. 6047/3 dodijeljena je, zajedno s kućom, F.
G., pok. L. rješenjem Komisije za određivanje naknade za ekspropriiranu
imovinu višeg NOK S. broj Eks. 56/55 od 26. srpnja 1957. g. i sada se nalazi u
z.u. 10480 dok se jedan dio nalazi u z.u. 1483, a preostali dio parcele priključen je
drugim parcelama, već prema svrsi tako da ne postoji više ni jedan dio ranije čest.
zem. 6047 koji bi bio slobodan i koji bi tužitelj mogao tražiti natrag u naravi. Površina
kuće bila je 84 m2, a preostalog dijela čest. zem. 6047 bila je 3.921 m2. Prema
cijenama u vrijeme podnošenja tužbe i prema stanju u vrijeme konfiskacije m2 kuće
vrijedi 25.000 din, odnosno 84 m2 vrijede 2.100.000 din. S obzirom da se radi o
građevinskom zemljištu m2 vrijedi 4.000 din, odnosno 3.921 m2 vrijedi 15.684.000
din ili sveukupno kuća i zemljište 17.784.000 din. Dio nekretnina koje su
konfiscirane, a nalaze se u k.o. G. kasnijim agrarnim odlukama dodijeljene su
trećim osobama pa tužitelj ne može tražiti njihovo vraćanje u naturi radi čega
pridržava pravo naknadno tražiti naknadu i za te nekretnine. Nadalje, čest. zem.
3819/9 /10 i /11 prenesene su iz z.u. 17 u z.u. 1478 k.o. G. te tužitelj traži
vraćanje i uknjižbu nekretnina upisanih u z.u. 17, 19, 701 i 1479 k.o. G.. Stoga
je predloženo donošenje presude kojom će se tuženika obvezati na vraćanje
nekretnina položenih u k.o. G. i to 3/16 čest. zem. 1533, 1873/1, 1875/1, 1889,
1890/2, 1892/1, 1892/2, 1892/5, 1893, 2158/2, 2198, 2212/2, 2266, 2353/2, 2382/1,
2387/2, 2398, 2409/1, 2410/5, 2581, 2670/2, 2670/3, 3465, 3494/2, 3750, 3811/12,
3909/1, 3909/2, 4028/21 sve z.u. 17, čest. zem. 23/2, 1123, 1164/2, 1165/2, 1165/3,
1171/1, 1171/2, 1274/1, 1611/1, 1612/2, 1657/1, 1657/2, 1658, 1659, 1662/1, 1665
z.u. 19 i čest. zem. 3819/9, 3819/10 i 3819/11 z.u. 1479, u cjelini čest. zgr. 50, 51/1,
51/2, 53/2 i 54 z.u. 701 te ovlaštenje tužitelja na temelju presude izvršiti uknjižbu
prava vlasništva navedenih nekretnina na svoje ime uz istovremeno brisanje tog
prava s općenarodne imovine. Zatražena je i isplata iznosa od 17.784.000 din na
ime naknade za čest. zem. 6047 k.o. S. i kuće izgrađene na toj parceli s
pripadajućim kamatama.
U odgovoru na tužbu tuženik se opreza radi usprotivio tužbi i tužbenom
zahtjevu navodeći da uz tužbu nisu priloženi dokazi na koje se tužitelj poziva.
Podneskom od 9. studenog 1999. g. tužitelj je označio slijednika tuženika
Općine S.: Grad S..
U podnesku od 24. veljače 2000. g. pun. tužitelja je obavijestio sud da je
tužitelj preminuo i da su njegovi nasljednici supruga Š. i sin M., koji su u
podnesku od 4. svibnja 2001. g. označeni kao tužitelji pod 1) i 2).
Na ročištu od 22. veljače 2007. g. prekinut je postupak u ovoj pravnoj stvari te
je na istom ročištu doneseno rješenje o nastavku postupka. Predmet nije dobio novi
poslovni broj.
Tužbeni zahtjev konačno je uređen u podnesku predanom u spis na ročištu
od 26. svibnja 2006. g. te su tužitelji pod 1) i 2) uredili t. 3. petita tužbe i zatražili
isplatu na ime naknade za čest. zem. 6047 k.o. S. i kuće oznake čest. zgr. 4555
k.o. S. u ukupnom iznosu od 11.375.395,20 kn s pripadajućim kamatama.
U postupku su izvedeni dokazi pregledom predmeta Kotarskog suda u S.
broj Konf. 32/47, Općinskog suda u Splitu broj I R 551/88, Z-2254/57, I-945/54,
rješenja Općinskog suda u Zagrebu broj VIII-I-Konf. 24/48 od 21. travnja 1979. g.,
rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zagrebu broj VI-O-7841/94 od 16.
ožujka 1995. g., povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka za z.u. 1483 k.o. S., z.u. 17,
19 i 1479 k.o. G., djelomičnog rješenja Gradskog ureda za imovinsko-pravne
poslove, Odjela za upravno-pravne poslove Zagreb od 19. svibnja 2000. g., rješenja
Kotarskog suda za II. i III. rajon Grada Z. broj I-390/47-3 od 11. i 21. studenog
1947. g., rješenja Općinskog suda u Zagrebu broj Konf. 24/48 od 25. listopada 1976.
g., rješenja Okružnog suda u Zagrebu broj Gž-8041/1976-2 od 15. veljače 1977. g.,
izvatka iz zemljišne knjige za z.u. 10480 k.o. S., z.u. 19, 17 i 1479 k.o. G.,
prijepisa rješenja Kotarskog suda u Splitu broj Konf. 32/47 od 9. travnja 1948. g. i
povijesti promjena na katastarskim česticama 1901/1, 1904/4, 1902/1, 1902/2, k.o.
S. (z.k. čest. zem. 6046/3, 6047/2, 6047/3 i čest. zgr. 4555 k.o. S.). Sud je izveo
dokaz uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika koji je izradio pisani nalaz i mišljenje od 21. travnja 2004. g. i vještaka građevinske
struke koji je izradio pisani nalaz i mišljenje od 1. veljače 2006. g. i
usmenu dopunu na ročištu od 24. listopada 2007. g.
Nakon ovako provedenog postupka sud je donio presudu pod poslovnim
brojem II P 1484/91 od 6. prosinca 2007. g. kojom je djelomično prihvaćen tužbeni
zahtjev. Odlučujući o žalbi tužitelja drugostupanjski sud u Splitu je rješenjem broj
Gžx-362/09 od 2. srpnja 2009. g. ukinuo presudu u pobijanom dijelu kojim je odbijen
tužbeni zahtjev tužitelja i predmet u tom dijelu vratio ovom sudu na ponovno suđenje.
U nastavku postupka sud je iznova izveo dokaze provedene u dotadašnjem
postupku te je proveden dokaz pregledom zaključka broj I-3773/88 od 13. prosinca
1988. g., podneska broj I-3773/88 od 26. prosinca 1988. g., izjave tužitelja pod 2) od
9. prosinca 2009. g., smrtnog lista broj 294 od 7. veljače 1997. g., potvrde od 10. i
16. studenog 2009. g., rješenja Kotarske ekspropijacione komisije u S. broj Eks.
56/55 od 24. svibnja 1956. g. i zemljišnoknjižnog izvatka za z.u. 8583 k.o. S..
Nakon ovako provedenog postupka sud je donio presudu pod poslovnim
brojem P 1 8489/09 od 9. ožujka 2010. g. kojom je odbijen kao neosnovan tužbeni
zahtjev. Odlučujući o žalbi tužitelja drugostupanjski sud u Splitu je presudom broj
Gžp-1210/2010 od 7. travnja 2011. g. potvrdio pobijanu presudu u cijelosti.
Odlučujući o reviziji tužitelja Vrhovni sud RH je rješenjem broj Rev-x 843/11-2
od 2. travnja 2014. g. ukinuo presude oba suda te je predmet vraćen ovom sudu na
ponovno suđenje.
Podneskom od 24. listopada 2014. g. tužitelji su pravilno označili prezime
tužitelja pod 2) M. Š. B..
Na ročištu od 31. siječnja 2018. g. doneseno je rješenje kojim je utvrđen
prekid postupka po tužbi tužiteljice pod 1) Š. B., a nakon što je sud
obaviješten da je tužiteljica pod 1) preminula. Postupak je nastavljen rješenjem od
24. kolovoza 2017. g. te je kao jedini tužitelj označen M. Š. B., kao
nasljednik tužiteljice pod 1) i kao već označeni tužitelj pod 2).
Tužbeni zahtjev konačno je uređen u podnesku od 1. prosinca 2017. g. u
kojem je tužitelj zatražio isti iznos od 11.375.395,20 kn s pripadajućim kamatama
navodeći dodatno za koje novooznačene čest. zem. traži isplatu, a koje danas čine
bivšu čest. zem. 6047 k.o. Split.
U nastavku postupka sud je iznova izveo dokaze provedene u dotadašnjem
postupku te je proveden dokaz pregledom ovjerene kopije predmeta Konf. 24/48
koju je dostavio sudu Državni arhiv u Zagrebu, zemljišnoknjižnih izvadaka (i
povijesnih) za z.u. 406, 1486, 7641, 8215, 10480, 11443 k.o. Split i za čest. zem.
9988/3 z.u. POPIS I k.o. S..
Nakon ovako provedenog postupka sud je donio presudu pod poslovnim
brojem Px 79/14 od 5. ožujka 2018. g. kojom je djelomično prihvaćen tužbeni
zahtjev. Odlučujući o žalbama stranaka drugostupanjski sud je presudom broj Gž-
1295/18 od 17. svibnja 2018. g. potvrdio pobijanu presudu u dijelu pod točkom I.
izreke kojim je djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev te ukinuo pobijanu presudu u
dijelu pod točkom I. kojim je djelomično odbijen tužbeni zahtjev te u odluci o
troškovima postupka te predmet u tom dijelu vratio ovom sudu na ponovno suđenje.
Predmet je dobio novi poslovni broj P 2937/18.
U nastavku postupka sud je iznova izveo dokaze provedene u dotadašnjem postupku te je proveden dokaz pregledom Ugovora od 21. studenog 1969. g.,
dokaza o isplati od 21. studenog 1969. g., prerisa katastarskog plana od 2. studenog
1973. g., Ugovora od 20. ožujka 1970. g., dokaza o isplati od 20. ožujka 1970. g.,
procjene Instituta za jadranske kulture i melioraciju krša od 11. listopada 1973. g.,
Ugovora od 7. studenog 1973. g. s Aneksom od 15. studenog 1973. g., dokaza o
isplati od 7. studenog 1973. g., zahtjeva poduzeća PIS od 15. listopada 1970. g.,
potvrde od 22. srpnja 1970. g. s priležećim planom, Ugovora od 18. svibnja 1971. g.,
rješenja od 15. veljače 1972. g., zapisnika s lica mjesta od 22. svibnja 1972. g.,
rješenja od 14. lipnja 1972. g., zapisnika s lica mjesta od 21. veljače 1973. g. s
nagodbom i isplatom od 1. ožujka 1973. g. i očitovanja vještaka geodetske struke
od 18. studenog 2023. g.
Stranke su popisale parnični trošak
Tužbeni zahtjev nije osnovan.
Predmet ovog postupka, a nakon donošenja drugostupanjske odluke broj Gž-
1295/18 od 17. svibnja 2018. g., ostao je zahtjev tužitelja, kao nasljednika ranijeg
tužitelja G. B., za isplatu naknade za dio nekretnina koje su predniku
tužitelja M. B., pok. J. konfiscirane rješenjem Kotarskog suda za II. i III.
rajon Grada Zagreba broj I-390/47 od 11. studenog 1947. g. i za koje je doneseno
rješenje o dokidanju konfiskacije te koje predniku tužitelja nisu vraćene, a nalaze se
u k.o. S. i to za: dio bivše čest. zem. 6047 k.o. S., koju danas čine, između
ostalih, dijelovi čest. zem. 10323/1 za 290 m², čest. zem. 10323/10 za 410 m², čest.
zem. 6046/3 za 1006 m², čest. zem. 6046/5 za 304 m², čest. zem. 6046/4 za 426 m²,
čest. zem. 6047/2 za 411 m², čest. zem. 6045/2 za 193 m², čest. zem. 9988/3 za 29
m².
U postupku nije bilo sporno:
-da je pravnom predniku tužitelja M. B., pok. J. rješenjem
Kotarskog suda za II. i III. rajon Grada Zagreba broj I-390/47 od 11. studenog 1947.
g. konfiscirana cjelokupna pokretna i nepokretna imovina, a nakon što je izgubio
državljanstvo,
-da je Kotarski sud u Splitu u postupku provođenja konfiskacije nad imovinom
ing. M. B., pok. J., donio pod poslovnim brojem Konf. 32/47 rješenje od
9. travnja 1948. g. kojim se, između ostale imovine, prenosi kao općenarodna
imovina i predaje Gradskom NO S., Komunalni odjel, čest. zem. 6047 z.u. 1483
k.o. S. koja u naravi predstavlja prizemnu kućicu, veliki vrt iza te kućice, dvorište
pred kućom na kojem je podignuta otvorena teza, sve u procijenjenoj vrijednosti
754.050 din te je određen prijenos prava vlasnosti na ime općenarodne imovine pod
upravom Gradskog NO Split, Komunalni odjel uz istodobnu uknjižbu brisanja istog
prava s imena M. B., pok. J. u zemljišniku za k.o. S.,
-da je 9. siječnja 1974. g. pok. G. B. u predmetu Konf. 24/48 podnio
prijedlog za ponavljanje postupka konfiskacije navodeći da je njegovom pok. ocu
M. B. rješenjem Državnog sekretarijata za unutrašnje poslove NRH broj
14104/2-1961 od 13. rujna 1961. g. vraćeno državljanstvo SFRJ,
-da je rješenjem Općinskog suda u Zagrebu broj Konf. 24/48 od 25. listopada
1976. g. udovoljeno prijedlogu G. B. te je dokinuta konfiskacija
cjelokupne imovine ing. M. B. te odlučeno da će se odluka o vraćanju
konfiscirane imovine nasljedniku konfiskata donijeti naknadno nakon pravomoćnosti
tog rješenja. Povodom žalbe protustranke Gradskog javnog pravobranilaštva Zagreb
drugostupanjski je sud rješenjem broj Gž-8041/1976-2 od 15. veljače 1977. g.
potvrdio rješenje suda prvog stupnja,
-da je u dopisu Općinskog suda u Zagrebu od 15. travnja 1977. g. Općinskom
sudu u Splitu navedeno da se traženi spis u predmetu konfiskacije imovine ing.
M. B. za sada ne može dostaviti jer treba donijeti rješenje o povratku
konfiscirane imovine, a postupak je još u toku. Napomenuto je da je taj sud 28.
ožujka 1977. g. Općinskom sudu u Splitu (na broj II P 1235/72) dostavio primjerak
drugostupanjskog rješenja Okružnog suda u Zagrebu broj Gž-8041/76 iz kojeg je
vidljivo da je dokinuta konfiskacija cjelokupne imovine pok. ing. M. B.,
-da je dopisom od 6. siječnja 1978. g. sutkinja zadužena za predmet II P
1235/72 obavijestila Općinski sud u Zagrebu da je u tom predmetu tužitelj povukao
tužbu protiv Općine Split, radi čega se predmet Konf. 24/48 vraća,
-da se u predmetu Konf. 24/48 nalazi službena bilješka od 7. ožujka 1978. g.
o pristupanju pun. G. B. koji je zamolio odgodu roka za obavijest na koju
se sve imovinu odnosi zahtjev za povrat, a budući da je stavio molbu u S. radi
nekretnina koje se nalaze u S.,
-da je podneskom od 11. svibnja 1978. g. u predmetu Konf. 24/48 predlagatelj
dostavio izvatke iz zemljišnih knjiga o nekretninama za koje se traži povrat. Između
dostavljenih izvadaka nalazio se i izvadak za z.u. 1483 i 10480 k.o. S.,
-da je u predmetu Konf. 24/48 doneseno rješenje od 21. travnja 1979. g. kojim
je određena uspostava ranijeg gruntovnog stanja kako je bilo prije konfiskacije
provedene temeljem rješenja Kotarskog suda za II. i III. rajon Grada Zagreba od 11.
studenog 1947. g. i to na nekretninama upisanim u z.u. 11674 i 7192 k.o. Grad
Z., provedba rješenja za navedene nekretnine povjerena zemljišnoknjižnom
odjelu Općinskog suda u Zagrebu time da se prethodno ima izvršiti postupak
nacionalizacije pod koji bi eventualno potpale te nekretnine, dok je u pogledu
zahtjeva za vraćanje građevinskog poduzeća ing. M. B. predlagatelj upućen
ostvariti naknadu štete u parničnom postupku. Za ostale nekretnine koje su predmet
dekonfiskacije, a s obzirom da se nalaze na području S., odlučeno je (pod
točkom IV. izreke rješenja) da će odluku o vraćanju istih donijeti Općinski sud u
Splitu kojem će biti upućen spis nakon pravomoćnosti rješenja,
-da je rješenjem broj Eks. 56/55 od 24. svibnja 1956. g. F. G.,
pok. L. u zamjenu za ekspropriiranu nekretninu čest. zem. 6979/5 i čest. zgr.
4249 z.u. 8583 k.o. S. dana u vlasnost stambena zgrada u S. sagrađena na
čest. zem. 6047 z.u. 1483 k.o. Split vlasnosti općenarodna imovina kojoj će se
nakon izvršene parcelacije pridodati i dio zemljišta iz fonda općenarodne imovine,
-da je rješenjem Kotarskog suda u Splitu broj Z-2252/57 od 28. kolovoza
1957. g. dozvoljena dioba čest. zem. 6047 z.u. 1483 k.o. S. u podčestice zem.
6047/1 (1913 m2), 6047/2 (705 m2) i 6047/3 (964 m2),
-da iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka za z.u. 1483 k.o. S. proizlazi da
je čest. zem. 6047/3 iz 4. zemljišnoknjižnog tijela prenesena u novi z.u. 10480 k.o.
Split (upis pod rednim brojem 5. pod brojem Z-2254/57), da je temeljem upisa pod
brojem 8. od 6. studenog 1962. g. pod brojem Z-2316/62 evidentirano cijepanje čest.
zem. 6047/1 u podčestice 6047/1 i 6047/4, da je upisom pod rednim brojem 10. od
7. veljače 1973. g. pod brojem Z-305/73 evidentirano poništenje čest. zem. 6047/1
te da je upisom pod rednim brojem 11. od 7. veljače 1973. g. pod brojem Z-308/73
evidentirana promjena površine čest. zgr. 4555 sa 84 na 94 m2,
-da je prednik tužitelja G. B. ovom sudu podnio prijedlog od 17. rujna
1986. g. da se temeljem rješenja Općinskog suda u Zagrebu broj Konf. 24/48 od 25.
listopada 1976. g. donese rješenje kojim će se na nekretninama u k.o. S.
uspostaviti ranije gruntovno stanje odnosno predlagatelja uknjižiti kao gruntovnog
vlasnika. Prijedlog je evidentiran pod brojem Z-2777/86 odnosno I-3773/88. U istom
predmetu, ali pod poslovnim brojem I R 551/88 doneseno je rješenje od 6. prosinca
1990. g. kojim je odlučeno o prijedlogu (zavedenom pod poslovnim brojem Z-
2777/86 odnosno I-3773/88) te je odlučeno da se izvanparnični postupak obustavlja
uz obrazloženje da je predlagatelj postavio vlasničkopravni zahtjev koji
podrazumijeva brisanje upisanih prava s imena uknjiženih osoba i predaju za što je
nadležan redovan sud u građanskoj parnici.
Iz prve ukinute presude ovog suda broj P 1 8489/09 od 9. ožujka 2010. g.
proizlazi da je sud smatrao da je pravni osnov zahtjeva tužitelja stjecanje bez
osnove i to institut iz odredbe čl. 210. Zakona o obveznim odnosima (Narodne
novine broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, dalje ZOO), ali
da tako postavljeni zahtjev nije osnovan jer pravni osnov uknjižbe prava vlasništva iz
rješenja o konfiskaciji i eksproprijaciji nije otpao. Sud je smatrao da odluka o
dokidanju konfiskacije od 25. listopada 1976. g. nema neposrednog učinka na
uspostavu ranijeg zemljišno-knjižnog stanja što da potvrđuje rješenje Općinskog
suda u Zagrebu broj Konf. 24/48 od 25. listopada 1976. g. Osim toga, sud je
smatrao da tuženik nije pasivno legitimiran u ovom postupku jer niti jedan propis
tužiteljima nije davao pravo na obeštećenje od jedinice lokalne samouprave. Korist
radi prelaska imovine da je stekla RH, a sve da je pravni osnov postavljenog
zahtjeva i opravdan. I konačno, sud je prihvatio i prigovor zastare smatrajući da
petogodišnji zastarni rok iz odredbe čl. 371. ZOO-a ima započeti teći od dana kada
je prednik tužitelja saznao da tuženik nije u mogućnosti vratiti sporne nekretnine, što
da je prednik tužitelja saznao najkasnije iz sadržaja zemljišnoknjižnog izvatka koji je
njegov punomoćnik zatražio od Općinskog suda u Splitu te je izdan na dan 31.
ožujka 1978. g.
Iz drugostupanjske presude broj Gžp 1210/2010. g. od 7. travnja 2011. g.
proizlazi da se taj sud složio s procjenom prvostupanjskog suda da u konkretnom
slučaju nije riječ o tome da je imovina jedne osobe prešla u imovinu druge osobe, a
da taj prijelaz nema osnove u pravnom poslu ili zakonu (čl. 210. ZOO-a) te da je u
konkretnom slučaju nastupila zastara potraživanja novčanog iznosa naknade za
sporne čest. zem. 6047 i čest. zgr. 4555 k.o. S., a računajući da je prednik tužitelja
tužbu u ovoj pravnoj stvari podnio 16. srpnja 1991. g. te da je rješenje Općinskog
suda u Zagrebu broj Konf. 24/48 postalo pravomoćno 11. lipnja 1979. g., od kada da
se ima računati petogodišnji zastarni rok. Nadalje, punomoćnik prednika tužitelja da
je za nemogućnost vraćanja spornih nekretnina saznao još 31. ožujka 1978. g. kada
je izdan zatraženi zemljišno-knjižni izvadak.
Revizijski sud, pak, u odluci broj Rev-x 843/11-2 od 2. travnja 2014. g.
ocijenio je osnov potraživanja tužitelja kao zahtjev za naknadu za oduzete
nekretnine osnovom ranije donesenog rješenja o dokidanju konfiskacije broj Konf.
24/48 od 25. listopada 1986. g. koje je postalo pravomoćno 11. lipnja 1979. g. i
temeljem kojeg vlasnik, kojem je imovina konfiscirana, a potom doneseno rješenje o
dokidanju te konfiskacije, ima pravo na vraćanje odnosno naknadu u novcu ako
vraćanje nije moguće. Vrhovni sud RH u ovoj se odluci pozvao na odredbe Zakona o
konfiskaciji imovine i izvršenju konfiskacije (Službeni list FNRJ broj 40/45, 70/45 i
61/46, dalje Zakon o konfiskaciji) obrazlažući da su sporne nekretnine prednika
tužitelja temeljem tog Zakona bile konfiscirane te je temeljem tog istog Zakona
konfiskacija i poništena.
U slijedećoj, djelomično ukinutoj presudi (Px 79/14 od 5. ožujka 2018. g.) sud
je citirao odredbu čl. 6. Zakona o konfiskaciji u slučajevima prema kojoj u slučaju
obustave postupka o konfiskaciji, pravomoćne oslobađajuće presude ili poništenja
odluke o konfiskaciji, konfiscirana imovina mora biti vraćena vlasniku, a ako nije
moguće vraćanje same imovine naknaditi će mu se njena vrijednost u novcu. Prema
st. 2. isplata se vrši iz prihoda od konfisciranih i likvidiranih imovina o čemu će
podrobnije odredbe propisati pravilnikom ministar financija FNRJ.
Nadalje je sud naveo da s obzirom da je u provedbi rješenja o izricanju
konfiskacije broj I-390/47 od 11. studenog 1947. g. doneseno rješenje Kotarskog
suda u Splitu Konf. 32/47 od 9. travnja 1948. g. kojim je čest. zem. 6047 z.u 1483
k.o. Split prenesena kao općenarodna imovina i predana Gradskom Narodnom
odboru Splitu na upravljanje, proizlazi da je konfiskacija izvršena u korist pravnog
prednika tuženika i da u slučaju primjene odredbe čl. 6. Zakona o konfiskaciji, a na
što ukazuje Vrhovni sud RH, imovinu mora vlasniku vratiti onaj u čiju je korist
konfiskacija izvršena, a u slučaju nemogućnosti vraćanja imovine ima se izvršiti
isplata vrijednosti imovine u novcu. Stoga je zaključeno da je tuženik u ovoj pravnoj
stvari pasivno legitimiran za zahtjev kojeg je postavio tužitelj.
Pravni prednik tuženika, naime, Gradski NO Split upisan je kao organ
upravljanja za čest. zgr. 4555, čest. zem. 6047/2 i 6047/4 z.u. 1483 k.o. Split što
znači da je stupanjem na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima
(Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06,
141/06, 146/08, 38/09 i 153/09, dalje ZV) i primjenom odredbe čl. 360. st. 1. ZV-a
pravo upravljanja odnosno korištenja i raspolaganja na stvari u društvenom
vlasništvu postalo pravo vlasništva dotadašnjeg nositelja prava upravljanja,
korištenja i raspolaganja odnosno osobe koja je pretvorbom postala sveopći slijednik
dotadašnjeg nositelja prava upravljanja, korištenja i raspolaganja.
Nadalje, odlučujući o istaknutom prigovoru zastare potraživanja tužitelja, sud
je vodio računa o stajalištima revizijskog suda iznesenim u ukidnom rješenju Rev-x
843/11-2 od 2. travnja 2014. g.:
-po mišljenju tog suda potrebno je primijeniti zastarni rok iz odredbe čl. 6.
Zakona o zastarjelosti potraživanja koji je prestao važiti stupanjem na snagu ZOO-a
26. svibnja 1978. g.,
-nadalje, potrebno je cijeniti je li prednik tužitelja ostvario pravo na povrat
spornih nekretnina odnosno pravo na isplatu ako povrat nije moguć za svog života
(a umro je 10. listopada 1994. g.), koju bi naknadu onda mogli ostvariti njegovi
slijednici (slijednik) radi čega da treba raspraviti je li predmet nakon donošenja
rješenja o dokidanju konfiskacije iz 1976. g. dostavljen ovom sudu radi izvršenja
odluke o vraćanju odnosno isplate naknade. Izraženo je i mišljenje da bi se zahtjev
prednika tužitelja iz 1986. g. upućen ovom sudu mogao smatrati požurnicom za
rješavanje o njegovim pravima po rješenju o poništenju konfiskacije za nekretnine na
području k.o. S.. Od važnosti, nadalje, da nije ishođenje zemljišnoknjižnog izvatka
za predmetne nekretnine iz 1978. g. nego donošenje rješenja o obustavi
izvanparničnog postupka iz 1990. g., ako je taj postupak vođen radi povrata spornih
nekretnina,
-ponovljen je stav da pravo vlasnika u pogledu naknade za oduzetu stvar ne može prestati zbog zastare sve dok on može zahtijevati povrat svoje stvari.
Stoga je u djelomično ukinutoj presudi sud zaključio da je bilo potrebno
detaljno pregledati i posložiti aktivnosti prednika tužitelja u predmetu Konf. 24/48
nakon donošenja rješenja broj I-390/47 od 11. studenog 1947. g. kojim je predniku
tužitelja konfiscirana cjelokupna pokretna i nepokretna imovina, a nakon što je
izgubio državljanstvo pa je navedeno:
-prednik tužitelja G. B. podnio je 9. siječnja 1974. g. prijedlog za
ponavljanje postupka u kojem je naveo da je njegovom, tada već pok. ocu M.
B., rješenjem Državnog sekretarijata za unutrašnje poslove NRH broj 14104/2-
1961 od 13. rujna 1961. g. vraćeno državljanstvo NRH i FNRJ pa da nije bilo mjesta
donošenju rješenja o izricanju konfiskacije imovine,
-nakon donošenja i pravomoćnosti rješenja o dokidanju konfiskacije
cjelokupne imovine pok. M. B. (Konf. 24/48 od 25. listopada 1976. g.)
predlagatelj G. B. rješenjem Općinskog suda u Zagrebu od 5. travnja 1977.
g. pozvan je izvijestiti sud na koju se imovinu odnosi zahtjev za povrat, pa je
podneskom od 19. svibnja 1977. g. obavijestio sud da se, između ostale imovine,
zahtjev za povrat odnosi na čest. zem. 6047 z.u. 1483 k.o. Split, u naravi prizemna
kućica, veliki vrt iza kućice, dvorište pred kućom s otvorenom tezom te je predložio
izvršiti povrat i predaju navedene imovine predlagatelju, Ova je imovina u podnesku
navedena u točki 4.,
-iz dopisa ovog suda upućenog Općinskom sudu u Zagrebu od 11. siječnja
1978. g. proizlazi da je u predmetu Općinskog suda u Splitu broj II P 1235/72 tužitelj
podneskom od 13. prosinca 1977. g. povukao tužbu. Radi se o predmetu koji se
vodio po tužbi tužitelja (od 10. listopada 1972. g.) G. B. protiv Općine
S., radi utvrđenja zajedničke imovine stečene radom u toku braka, u kojoj je
prednik tužitelja tvrdio da je rješenjem o konfiskaciji Konf. 32/47 konfiscirana i
imovina koja nije bila isključivo vlasništvo M. B. nego i njegove supruge M., stečena zajedničkim radom u toku braka,
-uz podnesak predlagatelja G. B. od 11. svibnja 1978. g. u spis su
dostavljeni zemljišnoknjižni izvadci za nekretnine za koje se traži povrat na području
k.o. S., a nalaze se u z.u. 1483 i 10480, izdani predniku tužitelja 31. ožujka i 12.
travnja 1978. g.,
-očitujući se na poziv suda na prijedlog predlagatelja u vezi načina vraćanja
konfiscirane imovine protustranka Grad Z., zastupan po Javnom
pravobranilaštvu G. Z., u podnesku od 4. travnja 1979. g. naveo je da bi
pojedine nekretnine iz popisa predlagatelja, i da nije bilo konfiskacije, silom zakona
postale društvena imovina pa da vraćanje u vlasništvo ne bi bilo moguće nego samo
isplata naknade. Točnije, da bi nekretnine iz točke 1. prijedloga već 28. travnja 1948.
g. postale društveno vlasništvo, a za nekretnine iz točaka 2. do 7. da bi sud
rješenjem trebao utvrditi da je pok. M. B. na dan stupanja na snagu Zakona o
nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta (Službeni list FNRJ 52/58)
odnosno 25. prosinca 1958. g. bio vlasnikom tih nekretnina u cijelosti ili u nekom
idealnom dijelu pa će se te nekretnine, a koje mogu biti u vlasništvu odnosno na
korištenju, ostaviti u vlasništvo ili dati na korištenje nasljedniku ranijeg vlasnika, dok
će se za ostale provesti postupak za određivanje naknade,
-nakon donošenja i pravomoćnosti rješenja od 21. travnja 1979. g. o vraćanju
konfisciranih nekretnina iz k.o. G. Z. uz prethodno provođenje postupka
nacionalizacije pod koji bi potpale te nekretnine, o upućivanju predlagatelja u
pogledu zahtjeva za vraćanje građevinskog poduzeća ing. M. B. ostvariti
naknadu štete u parničnom postupku te odluke da će za ostale nekretnine na
području S. odluku o vraćanju donijeti Općinski sud u Splitu kojem će spis biti
ustupljen nakon pravomoćnosti rješenja doneseno je rješenje Z-15594/81 od 23.
studenog 1981. g. kojim je dozvoljena uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja u
odnosu na kat. čest. 7933/1 z.u. 19036 k.o. G. Z., dok je u pogledu kat. čest.
7933/4 z.u. 19036 k.o. G. Z., kat. čest. 7933/5, 7933/3 i 7933/2 z.u. 7192 k.o.
G. Z. i kat. čest. 2273/31 z.u. 11674 k.o. G. Z. uskraćena provedba
rješenja Konf. 24/48 od 21. travnja 1979. g. iz razloga navedenim pod t. II. st. 1. do
5. tog rješenja odnosno, samo ukratko treba navesti, radi toga što nekretnina nije
prešla u društveno vlasništvo temeljem rješenja Konf. 24/48 već prema očitovanju o
odreknuću nekretnine u korist G. Z., radi toga jer su nekretnine upisane u
vlasništvo drugog vlasnika prije provedbe konfiskacijskog spisa, radi toga jer je
nekretnina još 1941. g. prije provedbe spisa Konf. 24/48 bila otpisana u drugi z.u. na
druge osobe, radi toga što rješenjem Komisije za nacionalizaciju izuzet jedan
trosobni stan kao posebni dio zgrade uz uputu da je potrebno putem upravnog
postupka zatražiti eventualno izuzeće stanova kao posebnih dijelova zgrade u korist
bivšeg vlasnika uz prethodnu nacionalizaciju zgrade po objektivnom kriteriju ili pak
izuzeće cijele zgrade od nacionalizacije ukoliko zgrada ne prelazi maksimum po
broju stanova,
-nakon uvezanog rješenja Z-15594/81 od 23. studenog 1981. g. u spisu se
nalazi dopis od 21. rujna 1982. g. iz kojeg proizlazi da se Općinskom sudu u Splitu
vraća spis Konf. 32/47 bivšeg Kotarskog suda u Splitu i spis P 303/71 Općinskog
suda u Splitu, jer ti predmeti više nisu potrebni tom sudu u postupku Konf. 24/48. Iza
dopisa nalazi se i dostavnica iz koje proizlazi da su navedeni predmeti dostavljeni Općinskom sudu u Splitu,
-rješenjem od 12. studenog 1982. g. spis je određen za a/a.
Nakon iznošenja detaljnog pregleda sud je zaključio kako bez ikakve sumnje
proizlazi da nakon donošenja rješenja broj Z-15594/81 od 23. studenog 1981. g., čiji
je sadržaj interpretiran, i vraćanja predmeta P 303/71 i Konf. 32/47, predmet Konf.
24/48 nije po službenoj dužnosti dostavljen Općinskom sudu u Splitu, radi donošenja
odluku o vraćanju nekretnina upisanih u k.o. S..
Nadalje, navedeno je da je prednik tužitelja podnio ovom sudu 15. rujna 1986.
g. prijedlog koji je evidentiran pod poslovnim brojem Z-2777/86 odnosno I-3773/88
te kasnije pod poslovnim brojem I R 551/88. Sud je smatrao da je i u ovom predmetu
potrebno detaljno pregledati i posložiti aktivnosti prednika tužitelja, pa je tako
navedeno:
-u prijedlogu od 15. rujna 1986. g. citirana je točka IV. rješenja Općinskog
suda u Zagrebu broj Konf. 24/48 od 21. travnja 1979. g. te je navedeno da se
prijedlog podnosi radi donošenja rješenja kojim će se na predmetnim nekretninama
uspostaviti ranije zemljišnoknjižno stanje odnosno predlagatelja uknjižiti kao
zemljišnoknjižnog vlasnika,
-prije odluke o prijedlogu pravnog prednika tužitelja sud je izvršio uvid u
zemljišne knjige ovog suda te utvrdio da je na nekretnini oznake čest. zem. 6047/3
k.o. S. (koja je nakon konfiskacije formirana od početne čest. zem. 6047 k.o. S.)
uknjižen F. G., pok. A., koji je tu nekretninu dobio kao naknadu za
ekspropriiranu zgradu oznake čest. zgr. 4249 od 68 m2 z.u. 8583 k.o. S.
rješenjem NO Kotara Split od 24. srpnja 1957. g. pod brojem Eks. 56/55,
-rješenjem broj I R 551/88 od 6. prosinca 1990. g. obustavljen je izvanparnični
postupak koji je pokrenut prijedlogom pravnog prednika tužitelja uz obrazloženje da
je predlagatelj postavio vlasničkopravni zahtjev koji podrazumijeva brisanje upisanih
prava s imena osoba koje su uknjižene na nekretninama koje su nekada bile
konfiscirane predniku predlagatelja i predaju predlagatelju na slobodno
raspolaganje, za ostvarenje kojih prava nije nadležan sud u izvanparničnom
postupku već predlagatelj pravnu zaštitu može ostvariti pred redovnim sudom u
građanskoj parnici, te je ovo rješenje pun. pravnog prednika tužitelja primio 22.
prosinca 1990. g.,
-nakon zaprimanja rješenja broj I R 551/88 od 6. prosinca 1990. g. o
obustavljanju izvanparničnog postupka prednik tužitelja izjavio je žalbu od 6. veljače
1991. g. koju je sud ocijenio nepravovremenom i odbacio.
Uvažavajući okolnost da je Općinski sud u Zagrebu,
nakon donošenja i pravomoćnosti rješenja o dokidanju konfiskacije
cjelokupne imovine pok. M. B. broj Konf. 24/48 od 25. listopada 1976. g.,
nakon donošenja i pravomoćnosti rješenja broj Konf. 24/48 od 21. travnja 1979. g. o
vraćanju konfisciranih nekretnina iz k.o. Grad Zagreb uz prethodno provođenje
postupka nacionalizacije pod koji bi potpale te nekretnine, o upućivanju predlagatelja
u pogledu zahtjeva za vraćanje građevinskog poduzeća ing. M. B. ostvariti
naknadu štete u parničnom postupku te odluke da će za ostale nekretnine na
području S. odluku o vraćanju donijeti Općinski sud u Splitu kojem će spis biti
ustupljen nakon pravomoćnosti rješenja te nakon donošenja rješenja Z-15594/81 od
23. studenog 1981. g. kojim je dozvoljena uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog
stanja u odnosu na dio nekretnina iz k.o. Zagreb,
propustio po službenoj dužnosti dostaviti cijeli predmet Konf. 24/48 radi
donošenja odluke o vraćanju nekretnina koje su konfiscirane pravnom predniku
tužitelja na području k.o. S., izražen je stav kako ovaj sud dijeli mišljenje VSRH o
pravnoj prirodi prijedloga pravnog prednika tužitelja od 17. rujna 1986. g. koji je kod
ovog suda zaveden pod poslovnim brojevima Z-2777/86, I 3773/88 i I R 551/88:
odnosno o tome da se radi o požurnici za rješavanje o njegovim pravima po rješenju
o dokidanju konfiskacije za nekretnine na području k.o. S..
Stoga da je tek dostavom rješenja o obustavi izvanparničnog postupka broj I
R 551/88 od 6. prosinca 1990. g., kojim je okončan postupak vođen radi povrata
spornih nekretnina, jer je tako glasio prijedlog pravnog prednika tužitelja (koji je sud
interpretirao), pravni prednik tužitelja saznao da postoji mogućnost da mu se barem
dio nekretnina ne vrati u posjed i vlasništvo, već da za te nekretnine mora postaviti
zahtjev za isplatu naknade vrijednosti oduzetih nekretnina. To, nadalje, da znači da
je zastarni rok za podnošenje zahtjeva za isplatu naknade za oduzete nekretnine
počeo teći danom zaprimanja rješenja o obustavi izvanparničnog postupa (22.
prosinca 1990. g.), pa da je prigovor zastare koji je istaknuo tuženik u cijelosti
neosnovan, jer je pravni prednik tužitelja ustao tužbom (16. srpnja 1991. g.) bez da
je prekoračio i najkraći zastarni rok koji bi bio u primjeni.
Ujedno je navedeno da se u obrazloženju presude sud, a postupajući po uputi
višeg suda, osvrnuo na sporna pitanja na koja je ukazao VSRH u rješenju broj Rev-x
843/11-2 od 2. travnja 2014. g.
Sud je smatrao i da je potrebno raspraviti i prigovor tuženika da je o zahtjevu
tužitelja za naknadu za imovinu oduzetu temeljem konfiskacije nakon donošenja
rješenja o dokidanju konfiskacije nadležno upravno tijelo temeljem Zakona o naknadi
za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne
novine broj 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01,
80/02 i 81/02, dalje Zakon o naknadi).
Prema ocjeni suda, koja je izražena u djelomično ukinutoj presudi, prilikom
ocjene osnovanosti ovog prigovora tuženika trebalo je voditi računa o mišljenju
Vrhovnog suda RH izraženom u odluci broj Uzz-5/1999 od 8. svibnja 2002. g., u
kojem je predmetu centralno sporno pitanje bilo da li naknadu za oduzeto
građevinsko zemljište treba utvrditi prema odredbama ukinutog Zakona o
građevinskom zemljištu (Narodne novine broj 48/88, 16/90 i 53/90) ili prema
odredbama Zakona o naknadi. U konkretnom slučaju postupak radi utvrđivanja
naknade za oduzeto zemljište započeo je 1986. g., a temeljem odredbe čl. 37.
ranijeg Zakona o građevinskom zemljištu, prema kojoj prijašnjem vlasniku
građevinskog zemljišta pripada pravična naknada koja se određuje na način i po
postupku propisanom Zakonom o eksproprijaciji. Vrhovni sud RH ocijenio je u ovoj
odluci da se naknada za oduzeto neizgrađeno građevinsko zemljište na način kako
je to uredio Zakon o naknadi određuje samo u slučaju ako je postupak za
određivanje naknade pokrenut nakon stupanja na snagu Zakona o naknadi, a na i
na postupke koji su pokrenuti prije stupanja na snagu Zakona o naknadi. Ovakvo je
stajalište obrazloženo time što Zakon o naknadi ne sadrži odredbe o postupcima koji
su u tijeku, ali da ZV sadrži prijelaznu odredbu u čl. 394. st. 2. koja upućuje na
primjenu ranijih propisa u postupcima utvrđivanja naknade za oduzeto zemljište koji
su bili u tijeku u vrijeme stupanja na snagu ZV-a, koji je stupio na snagu istovremeno
kao i Zakon o nakadi, odnosno 1. siječnja 1997. g.
U konkretnom slučaju, a prema stajalištu Vrhovnog suda RH iz ukidnog
rješenja broj Rev-x 843/11-2 od 2. travnja 2014. g., tužitelj svoje potraživanje temelji
na odredbi čl. 6. Zakona o konfiskaciji imovine i izvršenju konfiskacije, a o
postupcima koji su u tijeku temeljem ovog Zakona prijelazne odredbe nemaju ni ZV
ni Zakon o naknadi. Prema mišljenju ovog suda izraženom u ranijoj djelomično
ukinutoj presudi, u tom je slučaju trebalo ocijeniti da stupanjem na snagu Zakona o
naknadi tužitelj nije izgubio pravo voditi ovaj spor jer niti jedan od navedenih Zakona
nema izričitu odredbu u odnosu na postupke u tijeku pokrenute prije stupanja na
snagu Zakona o naknadi. Pri tome je sud vodio računa i o tome da se obveznik
naknade u novcu prema odredbama Zakona o konfiskaciji imovine i izvršenju
konfiskacije razlikuje od obveznika naknade u novcu prema odredbama Zakona o
naknadi, kao i da su za tužitelja povoljnije odredbe Zakona o konfiskaciji imovine i
izvršenju konfiskacije u pogledu visine naknade. Stoga je prigovor sudske
nenadležnosti sud odlučio odbiti kao neosnovan.
U odnosu na visinu zahtjeva tužitelja u ranijoj djelomično ukinutoj presudi sud
je ukazao na to da iz rezultata uviđaja na licu mjesta i nalaza i mišljenja oba
angažirana sudska vještaka u postupku proizlazi da su svi dijelovi nekretnine koja su
nekad nosila oznaku čest. zem. 6047 z.u. 1483 k.o. S. i koja je konfiscirana
pravnom predniku tužitelja, osim čest. zem. 6047/3 i čest. zgr. 4555 k.o. Split, u
naravi predstavljaju javne površine odnosno da bi dijelovi te nekretnine zasigurno bili
oduzeti pravnom predniku tužitelja i da mu imovina nije konfiscirana, i to za potrebe
gradnje ulica odnosno stambenih zgrada i parkova.
Navedeno je da iz provedenog postupka proizlazi da:
-je nekretnina koja je konfiscirana pravnom predniku tužitelja bila označena
kao čest. zem. 6047 z.u. 1483 k.o. S. i u naravi je predstavljala prizemnu kućicu,
veliki vrt iza te kućice i dvorište pred kućom na kojem je podignuta otvorena teza,
-prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka mjernika nekadašnja čest. zem. 6047 k.o. Split danas predstavlja kompleks koji se sastoji od:
-dijela čest. zem. 10323/1 (naknadno je tužitelj odredio da je ova čest. zem.
upisana u zemljišne knjige u z.u. 11443) u površini od 290 m²,
-dijela čest. zem. 10323/10 (naknadno je tužitelj odredio da je ova čest. zem.
upisana u zemljišne knjige u z.u. 11443) u površini od 410 m²,
-dijela čest. zem. 6046/3 (naknadno je tužitelj odredio da je ova čest. zem.
upisana u zemljišne knjige u z.u. 406) u površini od 1006 m²,
-dijela čest. zem. 6046/5 (naknadno je tužitelj odredio da je ova čest. zem.
upisana u zemljišne knjige u z.u. 7641) u površini od 304 m²,
-dijela čest. zem. 6047/3 (naknadno je tužitelj odredio da je ova čest. zem.
upisana u zemljišne knjige u z.u. 10480) u površini od 842 m²,
-dijela čest. zem. 6046/4 (naknadno je tužitelj odredio da je ova čest. zem.
upisana u zemljišne knjige u z.u. 8215) u površini od 426 m²,
-dijela čest. zem. 6047/2 (naknadno je tužitelj odredio da je ova čest. zem.
upisana u zemljišne knjige u z.u. 1483) u površini od 411 m²,
-dijela čest. zem. 6045/2 (naknadno je tužitelj odredio da je ova čest. zem.
upisana u zemljišne knjige u z.u. 406) u površini od 193 m²,
-dijela čest. zem. 9988/3 (naknadno je tužitelj odredio da je ova čest. zem.
upisana u zemljišne knjige u z.u. POPIS I) u površini od 29 m² i
-čest. zgr. 4555 (naknadno je tužitelj odredio da je ova čest. zem. upisana u
zemljišne knjige u z.u. 1483) u površini od 94 m²,
odnosno da je ukupno riječ o površini od 4005 m².
Nadalje, a prema navodima iz zapisnika o uviđaju na licu mjesta od 11. srpnja
2003. g., dio čest. zem. 6047/2 u naravi predstavlja dio u S., a
dio čest. zem. 6046/3/4 i /5 u naravi predstavljaju dio javnog parka, parkinga i
pristupa stepenicama za okolne stambene blokove,
Nadalje je sud ponovio, a prema već iznesenim utvrđenjima iz obrazloženja
djelomično ukinute presude, da je dio čest. zem. 6047/3 u površini od 842 m² i čest.
zgr. 4555 k.o. S. upisan u zemljišnim knjigama kao vlasništvo nasljednika F.
G., pok. A., kojem su ove nekretnine dodijeljene kao naknada za
ekspropriiranu zgradu oznake čest. zgr. 4249 od 68 m² z.u. 8583 k.o. S. rješenjem
NO Kotara S. od 24. srpnja 1957. g. pod brojem Eks. 56/55.
Stoga je sud smatrao da je osnovan zahtjev tužitelja da mu se nadoknadi
tržišna vrijednost čest. zgr. 4555 z.u. 1483 k.o. S. i zemljišta oko zgrade koje
predstavlja vrt ograđen betonskim zidom obloženim kamenom s ugrađenom
željeznom ogradom, a prema opisu sudskog vještaka iz njegovog
pisanog nalaza i mišljenja, da se radi o zemljištu površine 842 m² koje nosi novu
oznaku čest. zem. 6047/3 z.u. 10480 k.o. S.. Tim zemljištem tuženik da je
raspolagao na način da je dodijeljeno trećoj osobi kao naknada za ekspropriiranu
zgradu, a što da se ne bi dogodilo da pravnom predniku tužitelja nije bila oduzeta
sva imovina, od koje je u S. bio vlasnik samo jedne čest. zem. (6047) s
pripadajućom zgradom (čest. zgr. 4555) jer bi ta nekretnina ostala u vlasništvu
pravnog prednika tužitelja i ne bi bila dodijeljena na korištenje drugoj osobi kao
naknada za oduzetu kuću, radi čega je sud iznio mišljenje da je tuženika bilo
potrebno obvezati na plaćanje naknade za navedenu nekretninu u visini koju je
procijenio vještak prilikom izvanjskog pregleda kuće na uviđaju na licu
mjesta, jer ulaz u kuću i detaljna procjena nije bila moguća. Stoga je tužbeni zahtjev
prihvaćen u dijelu kojim je tužitelj zatražio isplatu iznosa od 3.227.507,20 kn s
pripadajućim kamatama, koliko je sud procijenio, uz pomoć vještaka, da
iznosi tržišna vrijednost oduzete kuće i pripadajućeg zemljišta, a drugostupanjski
sud je u odluci Gž1295/18 od 17. svibnja 2018. g. u ovom dijelu potvrdio pobijanu
presudu ovog suda.
U odnosu na ostalo zemljište, koje ima površinu od ukupno 3163 m² i koje je
vještak procijenio prema istoj jediničnoj cijeni za m² (2.576,00 kn) i dobio ukupan
iznos od 8.147.888,00 kn s pripadajućim kamatama, tužbeni zahtjev odbijen je kao
neosnovan uz obrazloženje da tužitelju za ovaj dio zemljišta ne može pripasti
naknada u visini većoj nego što bi mu pripadala da je, po redovnom tijeku stvari,
nekretnina u prijašnjem vlasništvu njegovog pravnog prednika, da nije bila
konfiscirana (jer je pravnom predniku bilo oduzeto državljanstvo), bila
nacionalizirana ili ekspropriirana za potrebe izgradnje stambenih zgrada i ulica.
Navedeno je da sud nije mogao bez pomoći osobe koja raspolaže stručnim znanjem
procijeniti o kojoj se naknadi radi, odnosno koja bi naknada nakon oduzimanja
dijelova zemljišta radi izgradnje prometnica i objekata od općeg i javnog interesa, po
redovnom tijeku stvari bila isplaćena pravnom predniku tužitelja, a da provođenje
dokaza vještačenjem radi utvrđivanja visine te naknade ni jedna od stranaka
postupka nije htjela predložiti. Navedeno je i da je teret dokaza vezano uz visinu
naknade koja pripada tužitelju za preostali dio nekretnine izvorne oznake čest. zem.
6047 k.o. S. upravo na tužitelju, koji da nije dokazao kolika bi njegovom pravnom
predniku visina naknade pripadala za preostali dio ove čest. zem. koji danas nije u
sastavu kuće s vrtom nego u naravi predstavlja dio ulica, parkova, parkinga i prilaza
stambenim zgradama, pa je tužbeni zahtjev u preostalom dijelu, za isplatu iznosa od
8.147.888,00 kn s pripadajućim kamatama odbijen kao neosnovan.
U ukidnom rješenju broj Gž-1295/18 od 17. svibnja 2018. g. izvrgnut je kritici
stav suda vezano za odbijanje dijela tužbenog zahtjeva jer je ocijenjen osnovanim
prigovor tužitelja iz žalbe da za navedene čestice predniku tužitelja u razdoblju od 60
godina, odnosno od konfiskacije do danas nije bilo nikakve odluke o ekspropriaciji ili
nacionalizaciji, pa da nije jasno na temelju kojih dokaza je prvostupanjski sud
zaključio da bi dio bivše čest. zem. 6047 k.o. S., koju danas čine, između ostalih,
dijelovi čest. zem. 10323/1 za 290 m², čest. zem. 10323/10 za 410 m², čest. zem.
6046/3 za 1006 m², čest. zem. 6046/5 za 304 m², čest. zem. 6046/4 za 426 m², čest.
zem. 6047/2 za 411 m², čest. zem. 6045/2 za 193 m² i čest. zem. 9988/3 za 29 m²
bio pravnom predniku nacionaliziran ili ekspropriiran za potrebe izgradnje stambenih
zgrada i ulica, bez obzira što sada iste predstavljaju dio ulica, parkova, parkinga i
prilaza stambenim zgradama.
Stoga da je u nastavku postupka potrebno utvrditi status navedenih čestica u
trenutku kad je rješenja o dokidanju konfiskacije broj Konf. 24/48 od 25. listopada
1976. g. postalo pravomoćno, tj. 11. lipnja 1979. g., i na temelju kojeg statusa bi
prednik tužitelja kao vlasnik (kojem je imovina konfiscirana, a potom doneseno
rješenje o dokidanju te konfiskacije), imao pravo na vraćanje, odnosno naknadu u
novcu ako vraćanje nije moguće. Objašnjeno je da je u nastavku postupka potrebno
nedvojbeno utvrditi bi li bi tada označene nekretnine bile nacionalizirane na temelju
odredaba Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta iz 1958.
g. (Službeni list FNRJ broj 52/58, 46/61 i 40/64), jer, ako bi se radilo o
nacionaliziranim nekretninama, a nacionalizacija predstavlja originarni način
stjecanja vlasništva, da se od nacionalizacije nadalje smatra da je prijašnji vlasnik
izgubio pravo vlasništva, ili bi, pak, bile pak eksproprirane kroz primjenu odredaba
Zakona o eksproprijaciji (Narodne novine broj 46/82, 28/87, 39/88 i 73/91), uz
plaćanje naknade ili davanja zamjenske nekretnine, a što da prvostupanjski sud nije
raspravio niti utvrdio, pa shodno tome nije utvrđeno ni kolika bi eventualno naknada
pripadala tužitelju za navedene nekretnine po tom Zakonu ili eventualno po Zakonu
o konfiskaciji imovine i izvršenju konfiskacije.
U skladu s uputom iz ukidnog rješenja Županijskog suda tužitelj je na ročištu
od 23. listopada 2018. g. predložio na okolnost utvrđenja statusa dijela predmetnih
čestica u trenutku kada je rješenje o dokidanju konfiskacije postalo pravomoćno
zatražiti od vještaka geodetske i građevinske struke dopunu nalaza i mišljenja
sukladno utvrđenjima iz povijesnih izvadaka koji su priloženi u spisu.
Tuženik je pak, u spis na ročištu od 11. travnja 2019. g. dostavio podnesak u kojem je objasnio i potkrijepio dokazima da je:
-Poduzeće za izgradnju S. (PIS) još 15. listopada 1970. g. Općini S.
uputilo zahtjev radi deposesije zemljišta za izgradnju stambene jedinice K., a
odnosi se na čest. zem. 6045/1, 6045/2 i 6046/4 k.o. S.,
-Općina S. 22. srpnja 1970. g. izdala potvrdu o urbanističkoj lokaciji stambene jedinice K. s priležećim planom,
-Općina S. 18. svibnja 1971. g. s obitelji R.-K., kao vlasnicima čest.
zem. 6045/2/5 i 6 i čest. zgr. 4554 k.o. S. zaključila Ugovor radi obeštećenja zbog
provođenja urbanističke regulacije na predjelu K.,
-Općina S. donijela rješenje od 15. veljače 1972. g. o udovoljenju zahtjeva
PIS-u o dodjeli na trajno korištenje nekretnina oznake čest. zem. 6042/4, 6044,
6046/2, 6046/5 i čest. zgr. 4554 k.o. Split za izgradnju stambene jedinice K., o
čemu je dostavljen i zapisnik s lica mjesta od 22. svibnja 1972. g.,
-Općina S. donijela rješenje od 14. lipnja 1972. g. o predaji posjeda
zemljišta označenog kao čest. zem. 6046/5 k.o. S. korisnosti P. R. te je
određena isplata za čest. zem. 6046/2, 6045/5 i čest. zgr. 4554.
Tuženik je naveo da iz dokaza dostavljenih uz podnesak predan u spis na
ročištu od 11. travnja 2019. g. proizlazi da su nekretnine tužitelja izvorne oznake
čest. zem. 6047 (od koje su nastale sve ostale utužene nekretnine) i čest. zgr. 4555
k.o. S. bile predmetom nacionalizacije i eksproprijacije pa da ih je tuženik stekao
na originaran način.
Prema ocjeni ovog suda time što je tuženik dokazao kakvo je bilo postupanje
pravnog prednika tuženika u odnosu na čest. zem. 6047/3 i čest. zgr. 4555 k.o. S.
(u odnosu na koje je donesena pravomoćna presuda) dokazao je i kakav bi bio
status ostalih čest. zem. nastalih od izvorne čest. zem. 6047 k.o. S., koje u naravi
nisu predstavljale izgrađeno zemljište, da nisu bile u zemljišnim knjigama upisane
kao općenarodna imovina pod upravljanjem Narodnog odbora grada S. i radi
toga samo dane na trajno korištenje poduzeću PIS radi izgradnje stambenih
objekata E-437 i E-438 (rješenje s lista 378 spisa). Po redovnom tijeku stvari, naime,
te bi čest. zem. bile oduzete ranijem vlasniku-pravnom predniku tužitelja na isti način
kako su bile oduzete članovima obitelji R.-K. odnosno G.. Time je, po
ocjeni ovog suda, razjašnjeno kakav bi bio status navedenih čestica u trenutku kad
je rješenja o dokidanju konfiskacije broj Konf. 24/48 od 25. listopada 1976. g. postalo
pravomoćno odnosno 11. lipnja 1979. g.: te bi čest. zem. bile ili nacionalizirane ili
ekspropriirane te deposedirane radi izgradnje stambenih objekata K., koji su u to
vrijeme već bili izgrađeni.
Ovaj sud ponavlja da u odnosu na pravnog prednika tužitelja nije bilo
donesena bilo kakva odluka o ekspropijaciji ili nacionalizaciji, što je sasvim jasno i
objašnjivo time što se radilo o nekretninama koje su u zemljišnim knjigama bile, u
vrijeme gradnje stambenih zgrada, ulice, prilaznih putova i parka, upisane kao
općenarodna imovina pa nije bilo potrebe donošenja rješenja o oduzimanju iz
vlasništva ranijeg vlasnika. Zaključak suda da bi te nekretnine, da nisu bile
konfiscirane pravnom predniku tužitelja, bile oduzete na drugi način, sud je donio ne
samo temeljem dokaza koje je sudu predočio tuženik: da su druge nekretnine u
neposrednoj blizini koje nisu bile konfiscirane svakako bile oduzete za potrebe
stambene i komunalne izgradnje za koju je postojao opći interes već i na temelju
toga što su stambeni objekti izgrađeni i pripadajuće komunalno uređenje u cijelosti
dovršeno. I konačno, vještak geodetske struke nije mogao odgovoriti na postavljeno
pitanje suda drugog stupnja: utvrditi status navedenih čestica u trenutku kada je
rješenje o dokidaju konfiskacije postalo pravomoćno, jer je odgovor u stanju u
zemljišnim knjigama: radilo se o općenarodnoj imovini, ali je sud odgovorio na
pitanje kakav bi bio status tih nekretnina da rješenje o konfiskaciji nije bilo doneseno.
Nadalje, iz dokumentacije koju je dostavio tuženik uz podnesak predan u spis
na ročištu od 11. travnja 2019. g. proizlazi da je uknjiženom i stvarnom vlasniku
F. G., pok. L. za čest. zem. 6047/3 k.o. S. u površini od 353 m² u
Ugovoru od 7. studenog 1973. g. određena naknada za zemljište u visini od 63,70
din za m² koja je i isplaćena prema nalogu od istog dana.
To, po ocjeni ovog suda, znači da bi po redovnom tijeku stvari, i pravnom
predniku tužitelja, za preostalo zemljište koje je predmet ovog postupka u ukupnoj
površini od 3163 m² bila isplaćena naknada u visini od 201.483,10 din i to 7.
studenog 1973. g.
Uzimajući u obzir da je Zakonom o promjeni vrijednosti dinara (Službeni list
SFRJ broj 83/89) koji je stupio na snagu 21. prosinca 1989. g. uveden konvertibilni
dinar na način da je došlo do denominacije na način da je 1 din zamijenio 10.000
ranijih din, zatim da je Odlukom o uvođenju hrvatskog dinara kao sredstva plaćanja
na teritoriju Republike Hrvatske (Narodne novine broj 71/91) koji je stupio na snagu
23. prosinca 1991. godine kao valuta uveden hrvatski dinar (HRD) koji je zamijenio
jugoslavenski dinara u omjeru 1:1 te da je Odlukom o prestanku važenja Odluke o
uvođenju hrvatskog dinara kao sredstva plaćanja na teritoriju RH te o načinu i
vremenu preračunavanja iznosa izraženih u hrvatskim dinarima u kune i lipe
(Narodne novine broj 37/94) uvedena 30. svibnja 1994. g. kuna kao sredstvo
plaćanja koje za zamijenila HRD u omjeru 1:1000, proizlazi da bi pravnom predniku
tužitelja bio isplaćen iznos od 0,02 kn koji iznos nema svoj ekvivalent u današnjem
sredstvu plaćanja u RH (EUR), pa ne može ni biti dosuđen tužitelju.
U slučaju drugačijeg pravnog stava treba ponoviti da je vještak građevinske
struke zemljište koje je ostalo predmet ovog postupka u ukupnoj površini od 3163 m²
procijenio u visini od 2.576,00 kn odnosno 341,89 EUR za m² te da se radi o
ukupnom iznosu od 8.147.888,00 kn odnosno 1.081.410,58 EUR na koji je iznos
tužitelj zatražio isplatu zatezne kamate koja teče od presuđenja do isplate.
Radi svega navedenog tužbeni zahtjev bilo je potrebno odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u izreci presude.
Odluka o troškovima cijelog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 4.
Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01,
117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14,
70/19, 80/22 i 114/22, dalje ZPP) jer sud uspjeh stranaka u sporu ocjenjuje
podjednakim radi čega postoji osnova za donošenje odluke da svaka stranka snosi
svoje troškove.
U Splitu, 26. veljače 2024. g.
S U D A C
SANDI PETRIČIĆ, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može
podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi
nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u 3 primjerka.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci
koja je uredno obaviještena o tom ročištu na koje nije pristupila, smatra se da je
dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda
objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda
objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog
otpravka (čl. 335. st. 7., 8., 9. i 11. ZPP-a).