Poslovni broj: 3 UsI-992/2020-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Jasenki Beker uz sudjelovanje zapisničarke Sabine Branković, u upravnom sporu tužitelja M. Ć. iz P., F. 39, OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenica N. O., odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu S. O. i N. O., P., P. P.

5/13, protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, Zagreb, Trg N. Topalušić 1, OIB: …, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku, Kapucinska 21, Osijek, radi priznavanja statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida, 20. siječnja 2021.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-562-02/20-01/395, URBROJ: 522-05/1-1-2-20-4 od 21. kolovoza 2020. te se predmet vraća tuženiku na ponovni postupak.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju M. Ć. iz P., F. 39 trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 kn (slovima: dvije tisuće pet stotina kuna) u roku od 60 dana.

Obrazloženje

Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-562-02/20-01/395, URBROJ: 522- 05/1-1-2-20-4 od 21. kolovoza 2020. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Požeško-slavonske županije, Upravnog odjela za društvene djelatnosti, Odsjeka za hrvatske branitelje i žrtve rata, Ispostava Pakrac, KLASA: UP/I-562-02/18-01/53, URBROJ: 5177/1- 04-03/3-20-17 od 9. ožujka 2020.

Navedenim prvostupanjskim rješenjem je tužitelju, koji od ranije ima priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata X. skupine, sa 20% oštećenja organizma za stalno uslijed ranjavanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, odbijen zahtjev za priznavanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata po osnovi psihičke bolesti PTSP, bolesti kralježnice, infarkta oka i bolesti žuči te je određeno da na snazi ostaje rješenje Sekretarijata opće uprave i društvenih djelatnosti Općine Pakrac, KLASA: UP/I-562-02/92-02/146, URBROJ: 2162-05-05-92-2 od 4. ožujka 1993. na koje je Ministarstvo obrane dalo suglasnost svojim aktom KLASA: 562-02/94-01/12518, URBROJ: 512-21-05-94-2 od 24. listopada 1994.

Tužitelj u podnesenoj tužbi navodi da je pobijano rješenje proturječno s nalazom i mišljenjem na osnovu kojega je doneseno, obzirom da je drugostupanjsko tijelo vještačenja utvrdilo kako oštećenje tužitelja po osnovi psihičke bolesti PTSP iznosi manje od 20% stalno, dok tuženik pogrešno navodi da je tužitelju u predmetnom nalazu i mišljenju bolest psihe ocijenjena s 20% trajno. Nadalje ističe da je nalaz i mišljenje drugostupanjskog tijela vještačenja neutemeljen, imajući u vidu da je tužitelj sudjelovao kao hrvatski branitelj u Domovinskom ratu ukupno 828 dana borbenog sektora na prvoj liniji obrane na području Pakraca, da je u ratu snajperom ranjen u šaku desne ruke koja je smanjeno pokretna, da je doživio niz ekstremno stresnih iskustava, a po završetku ratnog puta počeo je osjećati tegobe s raspoloženjem, razdražljivost, napetost zbog sitnice, strah od gubitka samokontrole, nesanicu i repeteciju traumatskog iskustva, da je prilikom povlačenja iz Pakraca ozlijedio kičmu zbog čega trpi sve veće bolove i otežanu pokretljivost, a uslijed kroničnog stresa i pojačane napetosti operirao je žuč te ima kroničnu bolest žuči. Poziva se na odredbu članka 12. stavka 1. točke c. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, broj 121/17., nastavno: Zakon) i Tbr. 238. sada nevažećeg Pravilnika o utvrđivanju postotka oštećenja organizma HRVI iz Domovinskog rata te smatra da niti u jednom specijalističkom nalazu nije utvrđeno da je tužitelj prije rata bolovao od psihičkog poremećaja, štoviše, tužitelj je tijekom svake kontrole opisao psihičke tegobe kao neposredne ratne posljedice. Osim toga, u nalazima i mišljenjima psihologa i psihijatara kod tužitelja su utvrđeni izraženi simptomi iz kruga PTSP-a, depresivno osnovno raspoloženje, kao i izrazite anksiozne i psihosomatske reakcije na stres, dok je u tri navrata bio na bolničkom liječenju zbog lošeg psihičkog stanja. Stoga smatra da je drugostupanjsko tijelo vještačenja nepotpuno cijenilo predmetnu medicinsku dokumentaciju i tužiteljev ratni put, a posebice ističe kako je predmetno rješenje doneseno bez neposrednog pregleda tužitelja, a što je ključan element pri utvrđivanju postotka psihičkog oštećenja. Također smatra da drugostupanjsko tijelo vještačenja neosnovano nije uzelo u obzir bolesti kralježnice, infarkt oka i bolest žuči za priznavanje postotka oštećenja organizma, obzirom da je tužitelj prilikom povlačenja iz Pakraca ozlijedio kičmu te otada trpi bolove koji su nakon određenog vremena postali nesnošljivi do mjere da tužitelj već nakon pola sata sjedenja osjeća bol u kralježnici, dok je uslijed kroničnog stresa i pojačane razdražljivosti, neurednog spavanja, odnosno akutne nesanice obolio od kronične bolesti žuči koju je operirao u prosincu 2017. godine. Posebice ističe kako prije rata nije bolovao od bolesti takve vrste niti su one bile evidentirane prije rata u tužiteljevoj anamnezi pa su stoga iste izravna posljedica neposrednog sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu. Slijedom navedenog, predlaže Sudu poništiti osporavano rješenje tuženika, uz naknadu troška upravnog spora koji nije specificiran.

Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje u cijelosti kod obrazloženja iz pobijanog rješenja, te predlaže Sudu da tužbu odbije kao neosnovanu. Naglašava kako je osporavana odluka donijeta na temelju nalaza i mišljenja Vijeća viših vještaka od 20. srpnja 2020. kojim je ocijenilo da kod tužitelja i nadalje postoji oštećenje organizma s osnove ranjavanja koje iznosi 20% stalno, dok oštećenje organizma po osnovi bolesti psihe PTSP iznosi manje od 20% cijeneći isto prema točki 238. a) Liste postotaka oštećenja organizma (Lista II) koja je sastavni dio Uredbe o metodologijama vještačenja („Narodne novine“, broj: 67/17. i 56/18., nastavno: Uredba), dok bolesti kralježnice, bolest oka i žuči nisu u uzročno-posljedičnoj vezi sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu. Tuženik smatra da tužitelj ničim konkretnim nije osporio zaključke nadležnih vještaka niti se pozvao na bilo kakve dokaze koji bi doveli u dvojbu medicinska utvrđenja od strane istih, već ih osporava samo paušalno, dok su nalazi i mišljenja stručnih tijela prihvatljivo i opširno obrazloženi te utemeljeni na medicinskoj dokumentaciji tužitelja. Osim toga, tuženik je mišljenja da je realno i odgovorno postupanje tijela vještačenja kada s obzirom na novonastalu epidemiološku situaciju (pandemija zbog širenja virusa COVID19) i preporuke nadležnih tijela, medicinska vještačenja do daljnjenga obavlja isključivo uvidom i analizom medicinske dokumentacije bez neposrednog pregleda osobe.

Tužitelj u podnesku od 12. studenoga 2020. ističe da je u tužbi naveo razloge zbog kojih je tužitelju trebao biti utvrđen stupanj oštećenja PTSP prema točki 238. b, umjesto 238. a Liste postotaka oštećenja organizma, zbog čega ukazuje na nezakonitost tuženikovog rješenja, kao i na neutemeljenost drugostupanjskog nalaza i mišljenja. Nadalje dostavlja dokumentaciju kojom potvrđuje navode da su njegove psihičke i fizičke tegobe izazvane ratnom traumom, a posebice ističe da je u tri navrata bio na bolničkom liječenju zbog lošeg psihičkog stanja, o čemu prilaže otpusna pisma. Ponovno ističe kako su drugostupanjsko tijelo vještačenja, a potom i tuženik, do ocjene psihičkog stanja tužitelja mogli doći tek neposrednim pregledom tužitelja i temeljitom psihološkom obradom, a što nisu učinili. Stoga u cijelosti ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva.

U provedenom dokaznom postupku Sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i isprave koje su priložene u taj spis, a dana 13. siječnja 2021. kod ovoga Suda održana je javna rasprava kako bi se sukladno odredbi članka 6. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., dalje: ZUS) svakoj stranci dala mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koji su predmet upravnog spora.

Na raspravu je pristupio tužitelj, uz opunomoćenicu koja je ostala kod navoda iz tužbe, navoda iz podneska od 12. studenoga 2020., kao i postavljenog tužbenog zahtjeva, te opunomoćenica tuženika koja je u cijelosti ostala kod navoda iz odgovora na tužbu i obrazloženja osporavanog rješenja. Ujedno je opunomoćenica tužitelja zatražila trošak na ime pristupa na ročište u iznosu od 2.500,00 kn.

Sud je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi članka 55. stavak 3. ZUS-a, utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

U ovom sporu među strankama je nesporno kako je tužitelju, od ranije, priznat status HRVI iz Domovinskog rata X. skupine sa 20% oštećenja organizma za stalno uslijed ranjavanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, rješenjem Sekretarijata opće uprave i društvenih djelatnosti Općine Pakrac, KLASA: UP/I-562-02/92-02/146, URBROJ: 2162-05- 05-92-2 od 4. ožujka 1993. na koje je Ministarstvo obrane dalo suglasnost svojim aktom KLASA: 562-02/94-01/12518, URBROJ: 512-21-05-94-2 od 24. listopada 1994. Iz stanja spisa tuženika je vidljivo da je tužitelj, na temelju odredbe članka 179. stavka 1. točke f) Zakona, podnio zahtjev za priznavanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata, i to po osnovi psihičke bolesti PTSP, bolesti kralježnice, infarkta oka i bolesti žuči.

Prema odredbi članka 12. stavak 1. točka c) Zakona hrvatski ratni vojni invalid iz Domovinskog rata je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata kojem je organizam oštećen najmanje 20% zbog bolesti, a bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti neposredna je posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

Odredbom članka 179. stavka 1. točke f) Zakona, propisano je da se status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata na temelju bolesti, a bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti neposredna je posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, utvrđuje u upravnom postupku na temelju urednog zahtjeva hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata nakon nalaza i mišljenja tijela vještačenja iz članka 181. stavka 1. ovoga Zakona.

Dana 28. siječnja 2019. N. b. „Dr. I. B.“ P. donijela je mišljenje o postojanju/nepostojanju uzročno-posljedične veze između bolesti navedenih u zahtjevu tužitelja i sudjelovanja tužitelja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, na uniformiranom obrascu naziva „Stručna procjena uzroka oštećenja organizma radi ostvarivanja statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida po osnovu bolesti, pogoršanja bolesti odnosno pojave bolesti kao posljedice sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske“ iz kojega proizlazi da je psihička bolest PTSP u uzročno-posljedičnoj vezi sa sudjelovanjem tužitelja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, dok ostale bolesti nisu u uzročno-posljedičnoj vezi sa njegovim sudjelovanjem u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

Nadalje, nadležno Vijeće vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područni ured Osijek, temeljem neposrednog pregleda tužitelja donijelo je nalaz i mišljenje, evidencijski broj vještačenja: 289714 od 22. kolovoza 2019. iz kojeg je vidljivo da kod tužitelja postoji bolest koja se uzima kao osnova za priznavanje postotka oštećenja organizma, i to PTSP prema točki 238.b. Liste postotaka oštećenja organizma koja je sastavni dio Uredbe te da oštećenje organizma iznosi 30 % privremeno do 31. kolovoza 2020., dok se bolest kralježnice, infarkt oka i bolest žuči stavljaju pod točku 3. nalaza i mišljenja kao bolesti koje se ne uzimaju u obzir za priznavanje postotka oštećenja organizma.

Međutim, potom je sukladno članku 182. stavku 1. Zakona, spis predmeta s nalazom i mišljenjem vještaka dostavljen radi revizije nadležnom Vijeću viših vještaka u postupku revizije o postojanju rane, ozljede, bolesti, postotka oštećenja, potrebi njege i pomoći druge osobe, o razvrstavanju u stupanj oštećenja i stupanj ortopedskog dodatka hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, Središnjeg ureda Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, koje je donijelo nalaz i mišljenje, evidencijski broj vještačenja: 375588 od 18. veljače 2020. u kojem je zaključilo da se kod tužitelja radi o tjelesnom oštećenju organizma s osnove psihičke bolesti (PTSP) koje iznosi manje od 20% prema točki 238.a. Liste postotaka oštećenja organizma koja je sastavni dio Uredbe, dok se bolest kralježnice, infarkt oka i bolest žuči stavljaju pod točku 3. nalaza i mišljenja kao bolesti koje se ne uzimaju u obzir za priznavanje postotka oštećenja organizma.

Vijeće viših vještaka u postupku revizije obrazlaže da se psihička bolest kod tužitelja pojavila 2009. godine, petnaest godina nakon ratnog stresa te da je riječ o odgođenom obliku PTSP-a koji se cijeni prema kontinuitetu i provedenim oblicima liječenja, a kod tužitelja postoji diskontinuitet u liječenju.

Na temelju navedenog revizijskog nalaza i mišljenja od 18. veljače 2020. doneseno je prvostupanjsko rješenje od 9. ožujka 2020., kojim je odbijen predmetni zahtjev tužitelja za priznavanje statusa HRVI iz Domovinskog rata po osnovi psihičke bolesti PTSP, bolesti kralježnice, infarkta oka i bolesti žuči.

U žalbenom postupku pribavljen je nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka Središnjeg ureda Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, evidencijski broj vještačenja: 440571 od 20. srpnja 2020., kojim je ocijenjeno da kod tužitelja postoji oštećenje organizma s osnove bolesti PTSP-a koje iznosi manje od 20%, cijeneći isto prema točki 238.a Liste postotaka oštećenja organizma koja je sastavni dio Uredbe te da postoji bolest kralježnice, infarkt oka i bolest žuči koje se ne uzimaju u obzir za priznavanje postotka oštećenja organizma.

U predmetnom nalazu i mišljenju je obrazloženo da je iz priložene medicinske dokumentacije vidljivo kako se tužitelj psihijatru javlja 2009. godine u OŽB P. kada se postavlja dg. F43.1 i 43.2, učinjena psihologijska obrada 30. lipnja 2009. ukazuje na naglašenu anksioznost, sa izraženim simptomima iz kruga PTSP-a. Liječenje nastavlja 2015. godine u OŽB P. (1 nalaz) te potom 2018. godine kada se provodi bolničko liječenje od 23. siječnja 2018. do 29. siječnja 2018., retestiranje psihologa 25. siječnja 2018. pokazuje da postoji sumnja na psihoorganske promjene, neurotska struktura, depresivno raspoloženje i smetnje iz kruga PTSP-a. Hospitaliziran je u KB D. od 18. prosinca 2017. do 20. prosinca 2017., operiran radi simptomatske holelitijaze, laparaskopski. Tijekom 1997. godine ima bolove u kralježnici, pregledan po fizijatru. RTG: incipijentne subhondrale osteosklerotske promjene malih zglobova C6/C7 te pojačana torakalna kifoza i lumbalna lordoza. Provede se ciklus fizikalne terapije. Kasnije učinjena obrada u S. b. z. m. r. L., nalaz 4. rujna 2015. učinjen RTG, CT i MR kralježnice ukazuju na primjerene dobi spondilolitičke promjene te artroske promjene malih zglobova primjerene dobi, protruzija iv. diska C5/C6 i L5/S1. Liječen na odjelu neurologije dnevne bolnice zbog bolesti kralježnice i desnostrane lumboishijalgije i CB Sy uz vrtoglavice. 22. svibnja 2017. nagli gubitak vida na desno OCVR (stanje nakon tromboze VCR).

Vijeće viših vještaka u žalbenom postupku, temeljem uvida u priloženu medicinsku dokumentaciju, žalbene navode, a vezano uz novonastalu situaciju i preporuke nadležnih tijela da se do daljnjega vještačenja odvijaju isključivo po medicinskoj dokumentaciji i bez neposrednog pregleda te uvažavajući ratni put, zaključuje da se slaže s mišljenjem provedene stručne procjene, a koje se odnosi na uzročno-posljedičnu vezu psihičkih smetnji i PTSP-a, ali zbog diskontinuiteta liječenja, kao i vrijeme početka liječenja, cijeni oštećenje organizma s manje od 20% kao lakše po PTSP-u, cijeneći isto prema točki 238.a Liste postotaka oštećenja organizma koja je sastavni dio Uredbe, dok se bolest žuči i bolest oka ne dovodi u vezu sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu.

Dakle, predmetni nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka donesen je bez osobnog pregleda tužitelja, a u odgovoru na tužbu je navedeno da je isto posljedica postupanja tijela vještačenja u skladu s epidemiološkom situacijom.

Člankom 185. stavkom 3. Zakona propisano je da u drugostupanjskom postupku, povodom izjavljene žalbe na prvostupanjsko rješenje, žalbeno vijeće donosi nalaz i mišljenje isključivo nakon neposrednog pregleda hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata ili hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata odnosno nakon neposrednog vještačenja u kojem sudjeluje stranka.

Odredbom članka 27. stavka 2. Uredbe propisano je da u drugostupanjskom postupku prema propisu o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji, povodom izjavljene žalbe na prvostupanjsko rješenje vijeće viših vještaka donosi nalaz i mišljenje isključivo nakon neposrednog pregleda hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata ili HRVI odnosno nakon neposrednog vještačenja u kojem sudjeluje stranka.

Sud ne smatra opravdanim donijeti nalaz i mišljenje stručnog medicinskog tijela, bez pregleda tužitelja koji je obavezan prema članku 185. stavku 3. Zakona, odnosno članku 27. stavku 2. Uredbe, iz razloga epidemioloških mjera radi virusa COVID 19, već upravo suprotno, Sud smatra da se takav pregled morao obaviti, ali uz primjenu svih propisanih mjera zaštite. K tome, epidemiološka situacija u vezi virusne bolesti respiratornog sustava ne može biti opravdanje za uskraćivanje prava hrvatskog branitelja sa statusom HRVI. Stoga Sud smatra da tužitelj osnovano prigovara jer nije osobno pregledan, a sve uzimajući u obzir da u postupku revizije i žalbenog vijeća nisu prihvaćena stajališta prvostupanjskog tijela vještačenja u smislu većeg postotka oštećenja organizma od onoga koji je utvrđen u postupku revizije i žalbenog postupka.

Imajući u vidu navedeno, ovaj Sud je stajališta kako je u žalbenom postupku došlo do povrede citiranih odredbi Zakona i Uredbe na štetu tužitelja, a koje su takvog karaktera da čine nezakonitim pobijano rješenje tuženika koje ima za podlogu navedena činjenična utvrđenja.

Obzirom na navedeno, Sud je stajališta kako tuženik pobijanu odluku nije mogao donijeti bez da je u žalbenom postupku izvršen neposredan pregled tužitelja te je isti dužan u ponovnom postupku, a pridržavajući se pravnog shvaćanja ovoga Suda u smislu odredbe članka 81. stavka 2. ZUS te uz sve odgovarajuće epidemiološke mjere, omogućiti neposredan pregled tužitelja po Vijeću viših vještaka, a kako to propisuju relevantne zakonske odredbe. Slijedom iznijetog, Sud je stajališta kako je pobijana odluka nezakonita i kako je istu potrebno poništiti, a s obzirom na prirodu stvari, tuženik će navedene nedostatke ispraviti u ponovnom postupku te je Sud na temelju odredbe članka 58. stavka 1. ZUS-a donio odluku kao u točki 1. izreke presude.

Odlučujući o zahtjevu za naknadu troškova upravnog spora, Sud je odluku utemeljio na odredbi članka 79. stavku 4. ZUS-a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

Budući da je tuženik u cijelosti izgubio spor, Sud je odlučujući o zahtjevu za naknadu troškova upravnoga spora odluku utemeljio na citiranoj odredbi ZUS-a, a sama visina troškova određena je u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., u daljnjem tekstu: Tarifa). Tako je tužitelju priznat trošak za zastupanje na raspravi 13. siječnja 2021. (Tbr. 23/2. Tarife) u iznosu od 2.500,00 kn te je stoga tuženik obvezan nadoknaditi tužitelju trošak upravnog spora u ukupnom iznosu od 2.500,00 kuna u roku od 60 dana (točka II. izreke presude). Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Osijeku 20. siječnja 2021.

Sutkinja

Jasenka Beker v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv točke I. izreke presude nije dopuštena žalba (odredba članka 66.a stavak 1. ZUS-a), dok je protiv točke II. izreke presude dopuštena žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.