1

 

Poslovni broj: 17 Gž-4253/2023-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 17 Gž-4253/2023-2

 

 

R E P U B L I K EA  H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu Robertu Jamboru kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari I. tužiteljice H. K. iz Z., OIB: … i II. tužiteljice L. K. iz Z., OIB: …, obje zastupane po punomoćniku I. Č., odvjetniku u Z., protiv tuženika S. o. d.d. – Podružnica Hrvatska, Z., OIB: …, radi naknade štete, odlučujući o žalbi I. i II. tužiteljice protiv rješenja o troškovima parničnog postupka sadržanog u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1439/21-20 od 27. travnja 2023., dana 26. veljače 2024.

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

I.              Uvažava se žalba I. i II. tužiteljice, preinačuje se rješenje o troškovima parničnog postupka sadržano u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1439/21-20 od 27. travnja 2023. u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke u dijelu u kojem zahtjev I. i II. tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka nije prihvaćen za iznos od 322,28 eura / 2.428,22 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama, te se u tom dijelu rješava:

 

              Nalaže se tuženiku da I. i II. tužiteljici u roku od 15 dana nadoknadi daljnje troškove parničnog postupka u iznosu od 322,28 eura / 2.428,22 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 26. veljače 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena.

 

II.              Nalaže se tuženiku da I. i II. tužiteljici u roku od 15 dana nadoknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 102,65 eura / 773,43 kuna.

 

 

Obrazloženje

 

 

1.     Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da I. tužiteljici isplati iznos od 1.933,77 eura / 14.570,00 kuna i II. tužiteljici iznos od 1.697,52 eura / 12.790,00 kuna, sve sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 19. prosinca 2020. do isplate (točka I. izreke). Tužbeni zahtjev I. tužiteljice odbijen je za iznos od 140,52 eura / 1.055,00 kuna i II. tužiteljice za iznos od 137,37 eura / 1.035,00 kuna sve sa zateznim kamatama tekućim od 19. prosinca 2020. do isplate (točka II. izreke). Tuženiku je naloženo i da I. i II. tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.750,95 eura / 13.192,53 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 27. travnja 2023. do isplate (točka III. izreke).

 

2.     Protiv rješenja o troškovima parničnog postupka sadržanog u točki III. izreke presude u dijelu u kojem zahtjev I. i II. tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka nije prihvaćen žalbu su podnijele I. i II. tužiteljica (dalje u tekstu rješenja tužiteljice) zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlažu pobijano rješenje preinačiti i zahtjev tužiteljica za naknadom troškova parničnog postupka prihvatiti.

 

3.     Žalba je osnovana.

 

4.     U žalbenom stadiju postupka sporan je utvrđeni omjer uspjeha stranaka u sporu, te trošak sastava odštetnog zahtjeva. Tužiteljice naime u žalbi ističu da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio uspjeh stranaka u sporu, a s obzirom na okolnost da su tužiteljice u cijelosti uspjele u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva, te da sud prvog stupnja neosnovano tužiteljicama nije dosudio trošak sastava odštetnog zahtjeva.

 

5.     Sud prvog stupnja utvrdio je u prvostupanjskom postupku da su tužiteljice u postupku uspjele u omjeru od 92,90 % odnosno da je tuženiku u postupku uspio u omjeru od 7,10 %, te je na temelju takvog utvrđenja tužiteljicama dosudio troškove parničnog postupka u iznosu od 1.750,95 eura / 13.192,53 kuna.

 

6.     Međutim, osnovano tužiteljice u žalbi ističu da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio omjer uspjeha stranaka u sporu, te je u tom dijelu sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo. Naime, u konkretnom slučaju sud prvog stupnja nije pravilno ocijenio da su tužiteljice u cijelosti dokazale osnovu svoga zahtjeva. Stoga kada se uzme u obzir da su tužiteljice u odnosu na osnovu zahtjeva uspjele u omjeru od 100%, te da su u odnosu na visinu uspjele u omjeru od 92,90 %, proizlazi da su tužiteljice u sporu uspjele u omjeru od 96,45 % (100 % osnova + 92,90 % visina podijeljeno sa 2). To nadalje znači da uspjeh tuženika u sporu iznosi 3,55 %, tako da tužiteljice nisu uspjele u razmjerno neznatnom dijelu zahtjeva u smislu odredbe čl. 154. st. 5. ZPP, pa je stoga temeljem te odredbe tuženik dužan nadoknaditi sve troškove koje su tužiteljice imale.

 

7.     Osnovani su i žalbeni navodi tužiteljica koji se odnose na trošak sastava odštetnog zahtjeva. Naime, točno je sud prvog stupnja utvrdio da odštetne zahtjeve tužiteljice nisu priložile u spis. Međutim, to u konkretnom slučaju ne znači i da tužiteljice nisu dokazale da su te troškove postupka imale. Naime, tužiteljice su uz tužbu priložile e-mailove koji su upućeni tuženiku iz kojih je vidljivo da su se u privitku istih nalazili odštetni zahtjevi za svaku od tužiteljica. Također, u postupku nije sporno da je tužiteljicama tuženik prije podnošenja tužbe isplatio nesporne iznose naknade štete, što tuženik i sam navodi u odgovoru na tužbu. Kada se uz navedeno uzme u obzir da tuženik u postupku nije niti osporio da su tužiteljice prije utuženja podnijele odštetni zahtjev, ovaj sud smatra da su tužiteljice s dovoljnim stupnjem izvjesnosti, neovisno o tome što odštetne zahtjeve nisu priložile u spis, dokazale da su prije podnošenja tužbe tuženiku podnijele odštetni zahtjev. Stoga je tuženik dužan tužiteljicama nadoknaditi trošak sastava (jednog) odštetnog zahtjeva u iznosu od 100 bodova uvećano za porez na dodanu vrijednost kako su tužiteljice zahtjevom za naknadom troškova parničnog postupka i zahtijevale.

 

8.     Dakle, troškovi zastupanja tužiteljica po punomoćniku ne iznose 525 bodova kako je top utvrdio prvostupanjski sud već 625 bodova. To nadalje znači da troškovi zastupanja iznose 9.375,00 kn uvećano za porez na dodanu vrijednost od 25 % koji iznosi 2.343,75 kn, odnosno ukupno iznos od 11.718,75 kn. Kada se tim troškovima pribroje troškovi vještačenja u iznosu od 3.000,00 kn, troškovi sudskih pristojbi na tužbu u iznosu od 258,00 kn i troškovi sudskih pristojbi na presudu u iznosu od 644,00 kn, proizlazi da je tuženik dužan tužiteljicama nadoknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.073,23 eura /15.620,75 kuna. Dakle, tužiteljicama je, osim troškova postupka dosuđenih točkom III. izreke presude, valjalo dosuditi daljnje troškove parničnog postupka u iznosu od 322,28 eura / 2.428,22 kuna.

 

9.     Slijedom iznijetog, valjalo je, temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP, uvažiti žalbu tužiteljica i preinačiti pobijano rješenje o troškovima postupka sadržano u presudi u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke, te zahtjev tužiteljica za naknadom troškova parničnog postupka prihvatiti za daljnji iznos od 322,28 eura / 2.428,22 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama.

 

10. Tužiteljicama je na dosuđeni iznos troškova postupka, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP valjalo dosuditi i zatezne kamate tekuće od dana donošenja drugostupanjske odluke, kao odluke kojom je naloženo plaćanje troškova, pa do isplate.

 

11. S obzirom da su tužiteljice uspjele sa žalbom, tužiteljicama su, temeljem čl. 166. st. 2. u svezi s čl. 154. st. 1. ZPP, dosuđeni troškovi žalbenog postupka s osnove troška sastava žalbe u iznosu od 618,75 kn (Tbr. 10.5. u svezi s Tbr. 36.1. OT), što uvećano za porez na dodanu vrijednost od 25 % koji iznosi 154,68 kn, sveukupno iznosi 102,65 eura / 773,43 kuna.

 

12. Tužiteljicama nisu dosuđeni troškovi sudskih pristojbi na žalbu jer u tom dijelu zahtjev tužiteljica za naknadom troškova parničnog postupka nije određen u smislu odredbe čl. 164. st. 2. ZPP a s obzirom da tužiteljice nisu određeno navele visinu troškova sudskih pristojbi koje zahtijevaju da im tuženik nadoknadi.

 

13. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

 

 

U Zagrebu, 26. veljače 2024.

 

 

                          Sudac:

              Robert Jambor, v.r.