REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: II Kž 16/2021-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sande Bramberger Ostoić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog S. K., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola od 31. prosinca 2020. broj Kv I-303/2020 (K- 15/2020-105), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 19. siječnja 2021.,
r i j e š i o j e:
Odbija se žalba optuženog S. K. kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Puli-Pola, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog S. K., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11., pod točkom I. izreke, na temelju članka 127. stavka 4. u vezi s člankom 131. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), protiv optuženika produljen je istražni zatvor iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a pod točkom II. izreke je, na temelju članka 131. stavaka 2. i 3. ZKP/08. određeno da istražni zatvor može trajati do pravomoćnosti presude, a nakon pravomoćnosti presude najdulje do pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora, time da će sud svaka dva mjeseca do izricanja nepravomoćne presude, računajući od dana pravomoćnosti prethodnog rješenja o istražnom zatvoru, ispitivati postoje li zakonski uvjeti za daljnju primjenu istražnog zatvora te ga rješenjem produljiti ili ukinuti.
Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi S. K. po branitelju, odvjetniku M. M., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se prijedlog za produljenje istražnog zatvora odbije i optuženiku odrede mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 2., 3., 4., 5. i 10. ZKP/08.
II Kž 16/2021-4
Žalba nije osnovana.
Nije u pravu optuženik kada tvrdi da je prvostupanjski sud u pobijanom rješenju propustio utvrditi sve činjenice odlučne za donošenje odluke o pitanju da li se svrha istražnog zatvora, u konkretnom slučaju, može ispuniti nekom od predloženih mjera opreza iz članka 98. ZKP/08.
Suprotno žalbenim navodima optuženika, Vrhovni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud, nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio sve činjenice odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora. Za svoju je odluku, što prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, iznio jasne i valjane razloge, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje, kao opće i temeljne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora, tako i one koji upućuju na postojanje konkretne i razborito predvidive bojazni od ponavljanja istog ili počinjenja istovrsnog kaznenog djela od strane optuženika. Jednako tako, prvostupanjski je sud iznio jasne i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora nekom blažom mjerom.
Postojanje osnovane sumnje da je optuženik počinio kazneno djelo za koje ga se tereti, proizlazi iz dokaza na kojima se temelji optužnica, koje je prvostupanjski sud pobliže i naveo u pobijanom rješenju.
Nadalje, postojanje konkretne i razborito predvidive bojazni od ponavljanja kaznenih djela na strani optuženika, kao posebne pretpostavke, prvostupanjski sud pravilno temelji na ranijoj osuđivanosti optuženika te na psihijatrijskom vještačenju optuženika po stalnom sudskom vještaku za psihijatriju, dr. med. I. Š.
Naime, iako optuženik u žalbi navodi kako istom ne problematizira utvrđenja suda prvog stupnja koje je naveo u pogledu postojanja opće i posebne pretpostavke za produljenje istražnog zatvora, okolnosti koje su navedene u pobijanom rješenju, te njihova kvaliteta i značaj, opravdavaju stav suda da se u konkretnom slučaju, za sada, svrha istražnog zatvora ne bi mogla ostvariti niti jednom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08., koje optuženik predlaže žalbom.
Naime, prema izvatku iz kaznene evidencije, optuženik je osuđivana osoba, i to presudom Općinskog suda u Pazinu, broj K-486/19, pravomoćnom 17. rujna 2019., zbog kaznenog djela napada na službenu osobu iz članka 315. stavka 2. i 4. KZ/11., kojom je osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine uz rok kušnje u trajanju tri godine. Kako proizlazi iz činjeničnog opisa kaznenog djela za koje je optuženik sada osnovano sumnjiv da bi ga počinio, do počinjenja kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11. došlo je 15. srpnja 2020., dakle u roku kušnje ranije presude, iz čega se može zaključiti ne samo da je optuženikovo ranije ponašanje bilo neusklađeno s prihvatljivim društvenim normama, već i da citirana kazna nije očekivano djelovala na optuženika da ga odvrati od počinjenja novih kaznenih djela.
Osim toga, ispravno je prvostupanjski sud uzeo u obzir činjenicu da je optuženik i prekršajno kažnjavan, i to, između ostaloga, zbog prekršaja iz članka 22. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ("Narodne novine" broj 70/17. i 126/19.), iz čega proizlazi da je njegovo
II Kž 16/2021-4
nasilno ponašanje prema članovima obitelji progrediralo, sada do razine kaznenog djela ubojstva u pokušaju, koje mu je optužnicom stavljeno na teret.
Kada se uz navedeno uzme u obzir i da su psihijatrijskim vještačenjem optuženika po stalnom sudskom vještaku za psihijatriju, dr. med. I. Š. utvrđene dijagnoze poremećaja ličnosti i zlouporabe više psihoaktivnih tvari, a uslijed kojih nije isključena mogućnost počinjenja težih kaznenih djela, onda i po ocjeni ovoga suda drugog stupnja, sve izložene okolnosti u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti upućuju na opasnost da će optuženik boravkom na slobodi ponoviti isto ili istovrsno kazneno djelo, odnosno dovršiti pokušano, a da se ta opasnost ne može s uspjehom otkloniti niti jednom od mjera opreza na koje ukazuje optuženik.
U konkretnom slučaju, prema stavu ovog drugostupanjskog suda, primjena mjere istražnog zatvora, suprotno navodima žalbe optuženika, nužne su i razmjerne opasnosti koja je utvrđena na strani optuženika, pa je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je nužno daljnje produljenje mjere istražnog zatvora protiv optuženog S. K. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Ista se svrha, imajući na umu kvalitetu i značaj svih odlučnih okolnosti, za sada ne bi mogla ostvariti niti jednom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08.
Budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a niti su ostvarene povrede na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 19. siječnja 2021.
Predsjednik vijeća:
Damir Kos, v.r.
