Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Ulica plemića Borelli 9
Poslovni broj: 5 Gž-1184/2020-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Katije Hrabrov, kao predsjednice vijeća, Marina Grbića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Sanje Dujmović, kao članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja M. P. OIB: … iz P., ., zastupanog po punomoćniku H. M.,
odvjetniku u Z., protiv tuženika I. P. OIB: … iz Z., .. zastupanog po punomoćniku D. R., odvjetniku u Z., radi predaje u posjed,
odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 17. srpnja 2020. poslovni broj P-5398/2018, u sjednici vijeća održanoj dana 19. siječnja 2021.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika I. P. kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 17. srpnja 2020. poslovni broj P-5398/2018.
Obrazloženje
Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:
„I. Nalaže se tuženiku da tužitelju preda u posjed sobu površine 14 m2 u prizemlju uličnog stambenog objekta T., u Z., u zemljišnim knjigama upisana kao zkč. br. 2627 Ulična stambena zgrada popisni broj 468, dvorišna stambena zgrada, dvorište i vrt u T., u površini od 120,4 čhv (433 m2), zk. ul. 2429 k.o. …, u
roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzrokovan parnični trošak u iznosu od 3.300,00 kn sa zateznim kamata tekućim od 17. srpnja 2020. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“
Protiv gornje presude žalbu je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, pobijajući i odluku o trošku, s prijedlogom da se pobijana odluka preinači ili ukine.
Na žalbu nije odgovoreno.
Žalba nije osnovana.
broj: 5 Gž-1184/2020-2
Svoju odluku o meritumu sud prvog stupnja obrazlaže time:
- da je tužitelj, saslušan u dokaznom postupku, iskazao da je kod istog suda proveden postupak razvrgnuća suvlasništva na predmetnoj nekretnini te je određeno da se razvrgnuće provede isplatom, naloženo je tužitelju da tuženiku isplati iznos od 160.130,10 kn, međutim, kako tuženik taj novac nije htio primiti, tužitelj je uplatu izvršio na sudski polog. U međuvremenu tužitelj se upisao kao vlasnik predmetne nekretnine i to u cijelosti. Tuženik se nalazi u posjedu sobe u uličnoj stambenoj zgradi na adresi u Z., . te
mu tu nekretninu odbija predati u posjed, sud je iskaz tužitelja ocijenio istinitim,
- da je tuženik, saslušan u dokaznom postupku, iskazao da je proveden izvanparnični postupak, poznato mu je da je tužitelj na sudski polog uplatio 160.130,10 kn, međutim, kako nije zadovoljan s tim iznosom, novac sa sudskog pologa nije preuzeo. Nadalje, iskazao je da se protivi predati tužitelju predmetnu nekretninu u posjed jer mu "nije isplaćeno kako treba i zato što se radilo iza leđa, na prijevaru.", da je naslijedio ½ dijela nekretnine u P. B., da rješenje o nasljeđivanju nije pravomoćno, da je objekt izgrađen između 1972. do 1975. i u tom objektu sada nema struje, da je predmetnu sobu koja je površine 14 m[2] u prizemlju uličnog stambenog objekta u Z., ., preuredio u garsonijeru u kojoj stanuje 55 godina, iskaz tuženika sud je ocijenio usmjerenim ka izbjegavanju obveze predaje predmetne nekretnine u posjed tužitelju,
- da je predmet postupka zahtjev tužitelja da mu tuženik preda u posjed sobu površine 14 m[2] u prizemlju uličnog stambenog objekta koji se nalazi na adresi Z., .koja nekretnina je u zemljišnim knjigama upisana u zk. ul. 2429 k.o. … i to zkč. br. 2627 Ulična stambena zgrada popisni broj 468, dvorišna stambena zgrada, dvorište i vrt u T., u površini od 120,4 čhv (433 m[2] ). Radi se o tužbi (reivindicatio)
vlasnika neposjednika prema posjedniku nevlasniku radi predaje u posjed nekretnine,
- da nije sporno da je kod istog suda pod posl. br. R1-350/13-26 vođen izvanparnični postupak radi razvrgnuća suvlasničke zajednice na predmetnoj nekretnini, da je tužitelj 30. 1. 2015. po osnovi ovosudnog rješenja posl. br. R1-350/13-26 od 15. 9. 2014. na sudski polog kod istog suda, na tuženikovo ime, uplatio iznos od 160.130,10 kn, da tuženik taj novčani iznos nije preuzeo sa sudskog pologa, da je tužitelj u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. 2429 k.o. … i to zkč. br. 2627 Ulična stambena zgrada popisni broj 468, dvorišna stambena zgrada, dvorište i vrt u T., u površini od 120,4 čhv (433 m[2] ), u cijelosti, da se tuženik nalazi u posjedu sobe površine 14 m u prizemlju uličnog stambenog objekta koji se nalazi na adresi Z.,
- da je sporno između stranaka da li je tuženik obvezan predati predmetnu nekretninu tužitelju u posjed. Sud smatra da se na konkretnu pravnu situaciju trebaju primijeniti odredbe čl. 30. st.1., čl. 161. st. 1. i čl. 162. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima («Narodne novine», broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 - pročišćeni tekst, dalje ZVDSP), da nije od pravnog značaja navod tuženika da novac sa sudskog pologa nije preuzeo jer se nije slagao sa iznosom pologa s obzirom da je ovosudno rješenje posl. br. R1-350/13-26 od 15. 9. 2014. postalo pravomoćno,
- što se tiče pozivanja tuženika na pravo na dom i Europsku konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje: Konvencija) koju je Republika Hrvatska ratificirala 7. studenoga 1997., da je prema čl. 34. i čl. 16. Ustava Republike Hrvatske dom nepovrediv te da se slobode i prava mogu ograničiti samo zakonom da bi se zaštitile slobode i prava drugih
broj: 5 Gž-1184/2020-2
ljudi, pravni poredak, javni moral i zdravlje, s time da svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju, dok je odredbom čl. 8. Konvencije propisano da svatko ima pravo na poštivanje doma te da se javna vlast neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu to nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira ili gospodarske dobrobiti zemlje te radi sprečavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih. Stoga su u konkretnom predmetu razmatrana pitanja da li je predmetna nekretnina dom tuženika, da li bi nalog za predaju nekretnine u posjed tužitelju predstavljao miješanje u pravo na poštivanje njegovog doma te da li je takvo miješanje u skladu sa zakonom, ima li legitimni cilj i je li nužno u demokratskom društvu,
- da je predmetna nekretnina, uzimajući u obzir navode tuženika iz odgovora na tužbu i njegov iskaz u dokaznom postupku, dom tuženika i prihvaćanje tužbenog zahtjeva bi predstavljalo miješanje u njegovo pravo na poštivanje doma. Međutim, takvo je miješanje u skladu sa zakonom i proizlazi iz čl. 161. ZVDSP-a odnosno ima legitimni cilj - zaštitu vlasništva tužitelja. Kako je miješanje nužno s obzirom na okolnosti i legitimni se cilj ne može postići primjenom blaže mjere odnosno predaja predmetne nekretnine u posjed tužitelju je nužna radi zaštite vlasničkih prava tužitelja, pri čemu je sud uzeo u obzir i interes pravne sigurnosti, javnog reda i mira jer je prvenstveno potrebno štititi legitimno vlasništvo nasuprot posjeda bez valjane pravne osnove, uz napomenu da su u konkretnom slučaju suprotstavljena dva pojedinačna privatna prava i pravo vlasništva tužitelja preteže nad pravom tuženika koji nekretninu posjeduje bez valjane pravne osnove,
- da iz pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Donjoj Stubici posl. br. O-129/95-5 od 20. 10. 1995. (listovi 16 i 17 spisa), proizlazi da je tuženik iza smrti pok. J. P. iz M. B.naslijedio ½ dijela kuće u P. 16-a pri čemu nije od pravnog značaja činjenica je li rješenje (koje je pravomoćno) provedeno u zemljišnim knjigama ili nije. Osim toga, tuženik od 30. 1. 2015. nije preuzeo po tužitelju uplaćen na sudski polog iznos od 160.130,10 kn, kojim novcem je tuženik u mogućnosti riješiti svoje stambeno zbrinjavanje i to putem najma neke druge nekretnine ili pak riješiti stambeno pitanje putem nadležnih tijela u čijem je djelokrugu obavljanje poslova kojima se neposredno ostvaruju stambene potrebe građana. Stoga, uzimajući u obzir sve naprijed navedeno, a kako je nakon provedenog dokaznog postupka utvrđeno da je tuženik vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. 2429 k.o. …
. i to zkč. br. 2627 Ulična stambena zgrada popisni broj 468, dvorišna stambena zgrada, dvorište i vrt u T., u površini od 120,4 čhv (433 m[2] ), da se tuženik nalazi u posjedu sobe površine 14 m[2] u prizemlju uličnog stambenog objekta, u
Z., sud je, temeljem čl. 30. st. 1., čl. 161. i čl. 162. ZVDSP-a naložio tuženiku da tužitelju preda u posjed sobu površine 14 m2 u prizemlju uličnog stambenog objekta u Z.
Po ocjeni ovog suda pobijana presuda nije opterećena niti jednom bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine», broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje ZPP) na koje pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a.
Isto tako, presuda nije rezultat ni pogrešne primjene materijalnog prava, s time da je glede prigovora na poštivanje doma, u čemu se žalba u bitnom iscrpljuje, kazati, a imajući u vidu odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-738/2014, U-III-2404/2015 i U/5064/2015, da je sud prvog stupnja proveo test razmjernosti i zaključio da je miješanje utemeljeno na zakonu, da je usmjereno na postizanje legitimnog cilja i da je bilo nužno u
broj: 5 Gž-1184/2020-2
demokratskom društvu te da je u konkurenciji prava stranaka ipak opravdano dao prednost pravu tužitelja kao vlasnika na posjed stvari.
Naime, iako je tuženik uspostavio dovoljno jaku stvarnu i trajnu povezanost sa jednom prostorijom (sobom) u kući iz koje mora iseliti prigovor po motrištu ovog suda treba promatrati u svjetlu da tuženik to pravo nije isticao, a mogao je, još u postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice, da iz tog postupka slijedi da se nije protivio diobi isplatom, osim što je zahtijevao i isplatu na ime ulaganja u zajedničku stvar, što ponavlja i u ovoj parnici tvrdeći da "...nije isplaćeno kako treba i zato što se radilo iza leđa, na prijevaru...", što nije prihvaćeno u postupku diobe jer se radi o obvezno-pravnom zahtjevu koji može ostvarivati samo u parnici, a u ovoj nije istaknut prigovor prava zadržanja.
Konačno, tuženik i po ocjeni ovog suda ipak ima mogućnost stanovanja u kući u P. broj 16-a u neposrednoj blizini Z. koju je naslijedio iza smrti roditelja za ½
dijela, a što se tiče uvjeta stanovanja nije sporno da je na kući, kako sam navodi, do sada već uložio značajna sredstava radi poboljšanja uvjeta stanovanja, što potire tvrdnje da se nije dogovorio s bratom oko posjedovanja kuće, pa je za zaključiti da time, i isplaćenim iznosom od 160.130,10 kuna, kuću može dovesti u stanje koje je sasvim pogodno za stanovanje, posebno ako se ima u vidu fotografija kuće na listu spisa 22 iz koje je bjelodano vidljivo da je renovirana i s priključkom za struju, pri čemu je nebitno da li je tuženik i uknjižen jer je nesporno izvaknjižni suvlasnik još od smrti oca 1995. budući ostavina na nasljednika prelazi trenutkom smrti ostavitelja u smislu čl. 4. st. 4. Zakona o nasljeđivanju («Narodne novine», broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19).
Stoga je valjalo odbiti žalbu tuženika te potvrditi prvostupanjsku presudu, a posljedično i odluku o trošku, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a, dok je odluka o trošku žalbenog postupka u smislu odredbe čl.166. st. 1. ZPP-a izostala jer nije popisan trošak.
U Zadru, 19. siječnja 2021.
PREDSJEDNICA VIJEĆA
Katija Hrabrov, v. r.
