Broj: Jž-1923/2020

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI PREKRŠAJNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Siniše Senjanovića kao predsjednika vijeća, te Renate Popović i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Roberta Završkog u svojstvu višeg sudskog savjetnika kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog V. Š., zbog prekršaja iz članka 39.a stavka 1. točke 2. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima („Narodne novine“, broj 117/03, 71/06, 43/09 i 34/11), odlučujući o žalbi ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, IV Policijske postaje Zagreb, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 23. listopada 2020. broj: 62. Pp J-2750/2020, na sjednici vijeća održanoj 18. siječnja 2021.,

p r e s u d i o j e :

I. Prihvaća se žalba ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, IV Policijske postaje Zagreb kao osnovana, te se preinačuje pobijana presuda u odluci o prekršajnopravnim sankcijama, na način da se okrivljenom V. Š. za djela prekršaja činjenično opisana izreci pobijane presude, pravno označeno kao prekršaj iz članka 39.a stavka 1. točke 2. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, na temelju članka 32. stavak. 1. podstavak 1. istog Zakona, izriče zaštitna mjera zabrane prisustvovanja svim nogometnim utakmica u kojima sudjeluje GNK „Dinamo“ na području cijele Republike Hrvatske s obvezom javljanja u policijsku postaju, u trajanju od 1 (jedne) godine.

II. Zaštitna mjera stupa na snagu po primitku ove presude od strane okrivljenog V. Š., a povjerava se na provedbu nadležnoj policijskoj postaji prema mjestu prebivališta okrivljenika.

III. Na temelju čl. 32a. stavak 1., 2. i 3. Zakona o sprečavanju nereda na športskim natjecanjima, okrivljenik je dužan najkasnije 2 sata prije početka navedenih športskih natjecanja pristupiti u nadležnu policijsku postaju prema mjestu prebivališta, a ako je odsutan iz mjesta prebivališta i nalazi se u RH, u najbližu policijsku postaju i javiti se dežurnom policijskom službeniku te ga izvijestiti o adresi na kojoj će se nalaziti za vrijeme trajanja navedenih športskih natjecanja, kao i za vrijeme od njegovog izlaska iz policijske postaje do isteka dva sata nakon završetka natjecanja. Spomenuta adresa ne može biti unutar područja od 2 (dva) kilometra od športskog objekta na kojem se održava športsko natjecanje za koje je okrivljeniku izrečena zaštitna mjera, osim u slučaju kada okrivljenik unutar navedenog područja ima prebivalište ili boravište, odnosno mjesto rada, ili drugim opravdanim slučajevima. Ako je u tome onemogućen zbog zdravstvenog stanja ili profesionalnih obveza koje ne trpe odgodu, dužan se javiti telefonom i izvijestiti o adresi na kojoj se nalazi.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom okrivljenik je proglašen krivim zbog djela prekršaju iz članka 39.a stavka 1. točke 2. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, te mu je uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18), izrečena novčana kazna u iznosu od 1.000,00 kuna,.

Istom presudom okrivljenik je, temeljem članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona, oslobođen naknade troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu.

Protiv te presude ovlašteni tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, odnosno zbog neizricanja zaštitne mjere zabrane prisustvovanja športskim natjecanjima, navodeći da je nužno izreći navedenu zaštitnu mjeru i da bi ista utjecala na počinitelja i njegovo daljnje ponašanje, s obzirom da se radi o ozbiljnom protupravnom ponašanju, predlažući da se žalba prihvati, jer će se svrha kažnjavanja postići upravo izricanjem zaštitne mjere.

Žalba je osnovana.

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

Osnovano ističe ovlašteni tužitelj da je okrivljeniku trebalo izreći i zaštitnu mjeru zabrane prisustvovanja športskim natjecanjima.

Naime, inkriminirano ponašanje okrivljenika predstavlja teži oblik kršenja propisa iz područja javnog reda i mira i javne sigurnosti, takvo ponašanje upućuje na opasnost da bi okrivljenik odlaskom na nogometne utakmice mogao ponoviti prekršaje, pa je izricanje ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužno zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja vezanih uz športska natjecanja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.

Cijeneći težinu i način počinjenja djela, te uz uvažavanje okolnosti koje su istaknute u žalbi tužitelja, ovaj Sud je utvrdio da je nužno izreći zaštitnu mjeru zabrane prisustvovanja svim nogometnim utakmica u kojima sudjeluje GNK „Dinamo“ na području RH, u trajanju od jedne godine koje trajanje je primjerena težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponavljanja istog.

Svako protupravno ponašanje je upereno protiv nekog društvenog interesa ili društvenog dobra, koje se pojavljuje kao objekt zaštite. Objekt zaštite u predmetnom slučaju je športsko natjecanje i drugi učesnici istog, a sve u svjetlu Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, čiji je legitimni cilj prevenirati, procesuirati i otkloniti društveno neprihvatljivo ponašanje pojedinca na športskim natjecanjima da bi se na taj način spriječilo pojedinca da ugrožava sigurnost i onemogućava druge gledatelje da mirno i neometano prate i navijaju na športskom natjecanju. P olazeći od utvrđene legitimnosti cilja miješanja države u pojedinačno pravo, kada je nedvojbeno utvrđeno da je određena osoba ugrožavala izrekom propisane vrijednosti kao što su poštivanje slobode i prava drugih ljudi, pravnog poretka, javnog morala i zdravlja, javni interesi i pravo drugih osoba da neometano i sigurno prisustvuju športskim natjecanjima preteži nad pojedinačnim interesom, pa je ostvarena mjera prevencije razvidna legitimnom cilju - sprječavanju i kontroli problema nasilja i nešportskog ponašanja gledatelja na športskim događajima s obzirom da je šport često scena provala nasilja koja je društveni fenomen sa širokom posljedicama.

Ovaj Sud je stoga utvrdio da su u konkretnom slučaju ostvareni uvjeti za izricanje navedene zaštitne mjere uz novčanu kaznu, trajanje izrečene mjere je primjereno i dostatno ličnosti okrivljenika i svim vidovima zakonske svrhe prekršajnopravnih sankcija, držeći da će se upravo takvim sankcijama postići opća svrha prekršajnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona.

Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 15. siječnja 2021.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Robert Završki, v. r.

Siniša Senjanović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.