Pn-1284/2015

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu toga suda Anti Božinoviću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja I. F. iz S., O.:…,

zastupana po punomoćnici I. I. R., odvjetnici u S., protiv tuženika A.

O. d.d. Z., O.:…, zastupana po odvjetnicima iz

odvjetničkog društva G. & P. iz Z., P. S. I., radi naknade štete, nakon

održane usmene i javne glavne rasprave zaključene dne 11. studenoga 2020.god. u nazočnosti pun.stranaka, dne 15. siječnja 2021.god.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju ukupan iznos od 51.493,40 kn, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 46.975,90 kn teku od 23. lipnja 2015. god., a na iznos od 4.517,50 kn teku od 27. lipnja 2015. god. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjega dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. god., a od 01. kolovoza 2015. god. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok se za više zatraženih 45.773,09 kn tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužitelju parbeni trošak u iznosu od 13.111,75 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 15. siječnja 2021. god. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena.

Obrazloženje

U tužbi se navodi da se u mjestu L., O. dne 22. lipnja 2015. god. dogodila prometna nezgoda u kojoj je tužitelju nastala imovinska šteta na vozilu marke M., reg. oznake …., a nezgodu je skrivio osiguranik tuženika Z. F., upravljajući traktorom marke Z., reg. oznake …, osiguranim kod tuženika policom br. …. U nezgodi je na tužiteljevom vozilu nastala znatna imovinska šteta. On je štetu prijavio, te nakon obavljenoga izvida štete od ovlaštenoga M.-B. servisa

A. V. d.o.o. pribavio ponudu iz koje proizlazi da bi popravak oštećenja na automobilu, nastalih u predmetnoj prometnoj nezgodi, iznosio 92.748,99 kn.

Tužitelj je, nastavlja se dalje u tužbi, pretrpio i imovinsku štetu s osnove prijevoza vozila iz O. u S., u iznosu od 4. 517,50 kn, a koju uslugu je izvršila tvrtka G.

d.o.o. Prije podnošenja tužbe, tužitelj se obratio tuženiku odštetnim zahtjevom od 23. lipnja 2015. god., međutim do mirnog rješenja spora nije došlo, odnosno tuženik nije tužitelju isplatio niti neprijeporni iznos.

Tužitelj predlaže donijeti presudu kojom bi se naložilo tuženiku isplatiti mu ukupan iznos od 97.266,49 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 92.748,99 kn teku od 23. lipnja 2015. god., a na iznos od 4. 517,50 kn od 27. lipnja 2015. god., sve do isplate.

Tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu predloživši da se zahtjev tužitelja odbije kao neosnovan. Priznao je pasivnu legitimaciju na svojoj strani budući da je vlasnik vozila reg. oznake … na dan 22. lipnja 2015. god. imao kod tuženika sklopljen ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama zbog oštećenja ili uništenja stvari. Usprotivio se visini zatražene naknade štete, osporavajući da bi svi dijelovi vozila tužitelja mogli biti oštećeni na način na koji je prikazano u tužbi. Istaknuo je da mu je tužitelj u mirnom postupku dostavio dvije ponude br. 641/2015 A. V., a koje glase na različite iznose. Ukazuje na to da tužitelj u spis nije dostavio dokaz o popravku vozila te zahtjeva da se tužitelj očituje je li popravio vozilo, ako jest kada i gdje te za koliki iznos novca. Osporava i početak tijeka zakonskih zateznih kamata.

Tužitelj je u podnesku od 23. prosinca 2015. god. naveo da svoje vozilo nije popravio, a da na iznos štete na vozilu, u iznosu od 92.748,99 kn potražuje zakonsku zateznu kamatu od dana podnošenja odštetnoga zahtjeva, a na iznos od 4.517,50 kn kamatu potražuje od dana izdavanja računa.

U postupku su izvedeni dokazi pregledom Izvješća o predmetnoj prometnoj nezgodi, preslika prometne dozvole za vozilo marke M., reg. oznake …, preslika vozačke dozvole I. F., preslika police osiguranja od automobilske odgovornosti br. …, ponude A. V. br. 641/2015 od 01. 07. 2015. god., zapisnika

P.-uslužnoga obrta A., K. K. 07. 08. 2015.god., računa G.

d.o.o. G. od 27. 06. 2015.god.,fotografija priloženih spisu, izjave o tijeku nastanka prometne nesreće od 01. 07. 2015. god., izvida štete J. O. d.d. br. … od 30. 06. 2015. god., nalaza i mišljenja stalnoga sudskog vještaka za

strojarstvo, promet i motorna vozila N. K. od 30. svibnja 2016. god., dokumentacije koju je priložio tužitelj, uvezane na listovima 96-104 spisa, dopune nalaza i mišljenja stalnoga sudskog vještaka N. K. od 04. srpnja 2017. god., očitovanja toga vještaka od 27.

veljače 2020. god., preslušanjem svjedoka N. M., S. S., Z. F. i I. G., te preslušanjem tužitelja.

Stranke su zatražile parbeni trošak.

Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

Između stranaka u postupku nije prijeporno da se 22. lipnja 2015. god. u mjestu L., O. dogodila prometna nezgoda u kojoj je oštećeno vozilo u vlasništvu tužitelja. Nije prijeporna pasivna legitimacija tuženika. Prijeporna je visina tužbenoga zahtjeva, a tuženik je u postupku, prigovarao i načinu nastanka nezgode u smislu da je ona namjerno izazvana.

Odredbom čl.1045. Zakon o obveznim odnosima (NN

br.35/05,41/08,125/11, dalje: ZOO) propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Prema odredbi čl.1046. ZOO-a šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti ( neimovinska šteta).

Prema odredbi čl.1085. ZOO-a odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala, a ako uspostava prijašnjeg stanja ne otklanja štetu potpuno, odgovorna osoba dužna je za ostatak štete dati naknadu u novcu.

Na okolnost nastanka predmetne prometne nezgode preslušani su tužitelj te svjedoci N. M., S. S., Z. F. i I. G..

Tužitelj je u svome iskazu naveo da se svojim vozilom kretao putom o čijoj se širini nije mogao izjasniti, ali na kojemu se dva auta nisu mogla mimoići ako se jedan od njih ne da u stranu. U njegovom automobilu bila su njegova dva prijatelja, N. M. i S.

S.. Kretao se brzinom oko 30-40 km/h. Uočio je da se iz suprotnog smjera kreće traktor i to na udaljenosti od oko 50 metara. Zaustavio je svoje vozilo, prethodno se davši udesno koliko je god bilo moguće a kako bi propustio traktor. Traktor su uočili i njegovi prijatelji te su uvidjeli kako se traktor kreće pravo na njegov automobil bez da se da u desno gledajući iz njegova smjera kretanja. Blindao je svjetlima i dao zvučni znak kako bi upozorio vozača traktora, ali i pored toga osoba koja je upravljala traktorom nije reagirala pa je došlo do udara traktora, njegovim lijevim prednjim kotačem, u tužiteljevo vozilo. Traktor se tim svojim kotačem čak popeo na prednji dio tužiteljeva vozila, došavši sve do prednjeg vjetrobranskog stakla, nakon čega se, skliznuvši, vratio unatrag na prostor ispred automobila. Nakon sudara on i vozač traktora sastavili su europsko izvješće, smatrajući da nije potrebno pozivati djelatnike policije. Vozač traktora priznao je svoju krivicu za nastanak prometne nezgode. Također je izjavio da nije uočio tužiteljevo vozilo jer je razgovarao na mobitel. Svjedok N. M. iskazao je da je s tužiteljem i S. S. bio u lovu, da

su se iz lovišta vraćali tužiteljevim automobilom, u kojemu je sjedio na mjestu suvozača. Kretali su se šumskim putom nevelikom brzinom, misli oko 30-40 km/h. U jednoj blagoj okuci, odnosno izašavši iz nje, uočili su da se iz suprotnog smjera prema njima kreće traktor koji je u tom trenutku bio oko 40-50 metara udaljen. Tužitelj se, kada je uočio traktor, svojim vozilom dao u desno i zaustavio automobil. Ne sjeća se kolika je širina puta kojim su se kretali, ali se sjeća da se tužitelj svojim vozilom pomaknuo oko 1 metar u desnu stranu. U svakom slučaju ostalo je dovoljno prostora da traktor može proći pored automobila tužitelja. Vozač traktora se, međutim, nastavio kretati pravocrtno, upravo prema tužiteljevu automobilu. Svjedok je upozorio tužitelja da vozaču traktora dade svjetlosni i zvučni znak, što je on i uradio, međutim vozač traktora ni na to nije reagirao već je lijevim prednjim kotačem svoga traktora udario u prednji dio tužiteljeva automobila, popeo se na taj dio vozila, došavši do prednjeg vjetrobranskog stakla, a onda se vratio unatrag i zaustavio se ispred samog vozila. Sjeća se da je, kada je traktor svojim prednjim dijelom bio na prednjem dijelu tužiteljeva vozila, uhvatio tužitelja rukama kako bi ga odmaknuo u desnu stranu jer je kotač traktora išao baš prema onom mjestu na kojem je sjedio vozač automobila. Nakon samog sudara izašli su iz automobila, vidio je da je na tužiteljevom M. uništen branik, hauba, prednje svijetlo te da je prednji lijevi kotač pomaknut u stranu. Koliko se sjeća prometna nezgoda dogodila se u jutarnjim satima, između 8 i 9 sati.

Svjedok S. S. također je u vrijeme nezgode bio putnik u tužiteljevom vozilu, sjedio na zadnjem sjedištu, po sredini. Vraćali su se iz lovišta i kretali se brzinom oko 40 km/h jer su bili na uskoj cesti. U jednom trenutku dok su se nalazili u blagom zavoju, uočio je da se prema njima kreće traktor koji se tada nalazio na udaljenosti od 30 do 40 metara. Tužitelj se sa svojim automobilom dao u desno koliko je god to bilo moguće i zaustavio vozilo. Traktor je mogao normalno proći pored njih jer se s druge strane puta nalazila livada. Međutim, traktor se nastavio kretati pravo prema vozilu tužitelja, koji je kad je to uočio, počeo blendati svjetlima i upozoravati zvučnim signalom. Ni to nije bilo dovoljno, vozač traktora nije reagirao te je došlo do sudara na način da se traktor lijevim prednjim svojim kotačem popeo na vozilo tužitelja, a onda otkliznuo unatrag i zaustavio se ispred M.. Izašao je iz automobila nakon sudara te uočio oštećenja na tužiteljevom vozilu i to oštećenja branika, haube, cijeloga prednjeg lijevog dijela te da je lijevi prednji kotač bio dosta iskrivljen. Iz automobila se izlijevala tekućina, ne zna je li se radilo o vodi ili ulju. Ne može procijeniti koliko je vremenski prošlo od zaustavljanja vozila u kojem se nalazio do samog udara traktora u to vozilo, moguće da je prošlo 5-6- sekundi. Na mjesto nezgode nije pozvana policija već su sudionici ispunili europsko izvješće. Vozač traktora naveo je, kao razlog zbog kojeg nije reagirao na upozorenja tužitelja, to da je radio nešto s mobitelom.

Svjedok Z. F. izjavio je da je upravljao traktorom u vrijeme nastanka predmetne nezgode. Prometnu nezgodu prouzročio je zbog nepažnje i korištenja mobilnog uređaja tj. prelistavanja imenika na mobitelu. Zbog svoje neopreznosti traktorom je udario u prednju lijevu stranu automobila tužitelja, prednjim lijevim kotačem traktora popeo se na haubu M., a onda otkliznuo natrag ispred automobila. Prometnica na kojoj se dogodila nesreća uska je asfaltirana cesta u nenaseljenom dijelu, uz šumu. Do nezgode je došlo u blagom zavoju koji je, gledajući iz njegova smjera kretanja, bio zavoj udesno. Nije primijetio vozilo koje mu je dolazilo iz suprotnog smjera jer se ono nalazilo u sjeni, a u smjeru kojim se kretao bila je slaba vidljivost zbog sunčeve svjetlosti. Nakon nezgode tužitelj je fotografirao mjesto sudara. Traktor je bio u voznom stanju dok automobil tužitelja nije jer je iz njega iscurilo ulje. Na mjestu nezgode zadržali su se oko pola sata, tužitelj je pozvao nekoga da dođe po njegov automobil. Policiju nisu zvali već su sastavili europsko izvješće o nezgodi. Nitko od sudionika nije bio pod utjecajem alkohola, a tužitelja je tada prvi put vidio. Sjeća se da je na obližnjoj oranici u trenutku nezgode bio I. G. koji je odmah po sudaru došao na mjesto nezgode. Potvrdio je da se tužitelj svojim automobilom pomaknuo u desnu stranu koliko je god mogao te da je zaustavio automobil prije nezgode. Nije zamijetio ni zvučne ni svjetlosne signale koje je upućivao tužitelj, naglasivši da je traktor u vožnji dosta bučan. Imao je dovoljno prostora da zaobiđe tužiteljev automobil jer se mogao i on dati udesno izvan asfaltiranog dijela ceste. Prije sraza kretao se brzinom od oko 30 km/h te nije smanjivao brzinu kretanja do samog sraza. Vozilo tužitelja primijetio je tek prilikom sudara.

Svjedok I. G. nalazio se, u trenutku događanja predmetne nezgode, na oranici udaljenoj otprilike 200 metara od mjesta sudara. Čuo je udarac vozila o vozilo te je pomislio da se dogodila teža prometna nezgoda. Kada je došao do mjesta nesreće,sudionici su ispisivali europsko izvješće o prometnoj nezgodi. Trebalo mu je desetak minuta da dođe od svoje oranice do mjesta nezgode. Sjeća se položaja automobila M. nakon nezgode. To vozilo nalazilo se na asfaltiranom dijelu puta, a zbog blizine kamena nije se moglo pomaknuti jer se kamen nalazio uz sam rub ceste. Na tom mjestu je uzbrdica a okolo je šumica. Teren oko kolnika je kamenit. Ne zna je li se traktor mogao slobodno mimoići s automobilom. Vrijeme nastanka prometne nezgode bilo je oko 12,30 sati, a nesreća se dogodila na ravnom dijelu poslije uzbrdice. Na mjestu nezgode zadržao se dvije do tri minute, potpisavši tužitelju izvješće za svjedoka.

Sud je izveo dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za promet i motorna vozila, na okolnost nastanka prometne nezgode te na okolnost visine štete nastale na tužiteljevu vozilu.

Vještak N. K. je u svome nalazu od 30. svibnja 2016. god. naveo da se kolnik dionice ceste na kojoj se dogodila predmetna nezgoda, proteže u nizu blagih i preglednih zavoja u smjeru zapad-istok, gledano iz smjera gibanja traktora Z.. Na bližem licu mjesta nezgode ukupna širina kolnika iznosi 3 metra, s kojim se promet odvija u oba smjera, i kolnik je bez središnje crte. Izvan sjevernoga ruba kolnika, dakle izvan ruba kolnika gdje se u trenutku sraza nalazilo, prema iskazima sudionika, osobno vozilo M., nalazi se zemljano proširenje u razini s kolničkom površinom ukupne širine oko 1 metra, na koji se nastavlja šuma, dok se s južne strane kolničke površine nalazi također zemljano proširenje u razini s kolničkom površinom ukupne širine 2 metra. Neposredno prije mjesta sraza a gledano iz smjera gibanja traktora, kolnik navedene dionice čini pregledan desni zavoj s mogućnošću uočavanja za oba sudionika na udaljenosti većoj od 50m.

Iz fotodokumentacije s mjesta nezgode vidljivo je da je do sraza došlo između prednje lijeve gume traktora Z. i prednjega lijevog dijela osobnoga vozila M..

U trenutku naleta osobno vozilo M. bilo je zaustavljeno s oko polovice svoga prednjeg dijela položeno izvan svoga desnog ruba kolnika, dok je traktor Z. u trenutku naleta, a s obzirom na oštečenja prednjega lijevog dijela osobnoga vozila M. imao brzinu gibanja od oko 10km/h ili 2,77m/s.

Prema tragovima na kolničkoj površini, a posebno tragovima iscurjele tekućine osobnoga vozila, došlo je do naleta traktora lijevim kotačem na prednji lijevi dio osobnoga vozila M., odnosno s obzirom na širinu i dubinu oštećenja na prednjem lijevom dijelu osobnoga vozila M., došlo je do "penjanja" prednjega lijevog kotača traktora Z. na prednji lijevi dio osobnoga vozila M., a nakon naleta što je vidljivo po tragovima na kolniku, do vraćanja traktora unatrag na kolnik na putu od oko 3 metra.

S obzirom na mogućnost uočavanja na bližem licu mjesta nezgode (50 metara) i brzinu gibanja traktora Z. neposredno prije sraza ( 10km/h), vozač traktora jasno je mogao uočiti položaj osobnog vozila M. na svom pravcu gibanja, vremenski gledano oko 7 sekunda prije naleta, kada je, prema iskazu samoga vozača vozila M., isti zaustavio svoje vozilo uz njemu desni rub kolnika, i poduzeti sve potrebne radnje za izbjegavanje naleta.

S prometno tehničke strane nema logičnoga objašnjena zbog čega vozač traktora uz brzinu kretanja od 10km/h, vremenski gledano 7 sekunda prije naleta, kada je od mjesta naleta bio udaljen oko 20 metara, a kada je M. izašao izvan svoga desnog ruba kolnika, i kada je objektivno jasno mogao uočiti vozilo M. zaustavljeno uz sjeverni rub kolnika, nije poduzeo prikočivanje u cilju zaustavljanja prije naleta ili otklonom volana u desno izašao dijelom izvan svoga desnog ruba kolnika, jer mu to omogućava zemljano proširenje s njegove desne strane i nastavio gibanje u smjeru istoka.

U pogledu visine štete koju je pretrpjelo tužiteljevo vozilo u predmetnoj nezgodi vještak je izradio obračun. Ističe da je nakon nezgode vozilo pregledao ovlašteni procjenitelj J.O. koji je napravio popis dijelova za zamjenu i dijelova za popravak. Spisu prileži predračun ovlaštenoga M. servisera u iznosu od 92.748,89 kn (s PDV-om) i bez rada. S obzirom na opseg i karakter oštećenja popravaka vozila nije ekonomski opravdan, šteta će se obračunati kao totalna.

Analizom tržišta rabljenih vozila za predmetno vozilo u EU, vještak je utvrdio da prosječna vrijednost predmetnog vozila na tome tržištu iznosi 6.420,60 EUR ili 48.114,23 kn, po srednjem tečaju HNB (1 EUR=7,493729 kn). Naknadu za ekologiju (Co2) iznosi 10.369,60 kn, trošarina iznosi 450,85 kn, potvrda o suglasnosti 700,00 kn, a troškovi transporta 3.000,00 kn. Navedena davanja daju ukupnu cijenu kada bi se predmetno vozilo uvelo iz EU u RH, u iznosu od 62.634,60 kn. Tržišna vrijednost spašenih ostataka predmetnoga osobnog vozila, s obzirom na oštećenja i predračun popravka iznose 25% od vrijednosti vozila pred štetu ili 15.658,60 kn. Stvarna šteta na vozilu iznosi 46.975,90 kn. Nakon prigovora stranaka, vještak K. je izradio dopunu svoga nalaza. Na prigovor tužitelja da je pogrešno utvrdio tržišne vrijednosti predmetnoga osobnoga vozila, naveo je kako je pregledom oglasnika koje je u spis priložio tužitelj vidljivo da su sva vozila s tih oglasnika ili s manjim brojem prijeđenih kilometara ili s novijom godinom proizvodnje u odnosu na tužiteljev automobil. Tužiteljevo vozilo proizvedeno je 2006. god. i u trenutku nastanka štetnog događaja imalo je prijeđenih 322.646 km. Vozila iz oglasnika koje je dostavio tužitelj u spis uglavnom imaju datum prve registracije ili u 2007. ili u 2008. god., bitno manji broj prijeđenih kilometara, a u jednom slučaju i potpuno drugu opremu.

Na tuženikov prigovor glede dinamike nastanka predmetne prometne nezgode, vještak je istaknuo da je vještačenjem utvrdio sve relevantne činjenice vezane za dinamiku nastanka nezgode neposredno prije sraza i u samom srazu. Zbog čega vozač traktora nije reagirao, niti kočenjem niti prikočivanjem iako je, kako je već u nalazu rečeno, jasno mogao uočiti tužiteljevo osobno vozilo znatno prije samoga sraza, se nije mogao vještak egzaktno očitovati.

U svom usmenom očitovanju vještak prometne struke ostao je kod svoga nalaza i mišljenja u cijelosti. Ponovio je da je vozač traktora mogao uočiti osobno vozilo M. vremenski gledano 7 sekunda prije naleta, a zašto nije reagirao o tome se nije mogao očitovati. Glede u spis priloženoga izračuna vrijednosti predmetnoga vozila od C. za vozila H. naveo je da je to približni izračun koji ne obuhvaća broj prijeđenih kilometara kao ni izračun C.U. Takvi izračuni vještaka ne obvezuju na prihvaćanje u njima navedenih vrijednosti. Istaknuo je kako je u svome nalazu procijenio sve što je trebalo cijeniti pri izračunu visine štete na tužiteljevu vozilu. Kategorija spašenih ostataka vozila je kategorija tržne vrijednosti, pa je na osnovi onoga što je ostalo spašeno na vozilu tužitelja procijenio da je realna tržišna vrijednost ostataka 25% vrijednosti vozila. Spašeni ostaci su kategorija tržne vrijednosti i isključivo ovise o tome koliko se vozilo u takvom stanju može cijeniti na samom tržištu. Naveo je da pri izradi svojih nalaza koristi mnogobrojnu literaturu te da je osnovna zadaća svakoga vještačenja, a osobito vještačenja visine vrijednosti odnosno visine imovinske štete približiti se stvarno tržnoj vrijednosti oštećene stvari, u ovom slučaju motornoga vozila, ukoliko se radi o potpunoj ili totalnoj šteti. Sve ostalo, što se odnosi na tržišnu vrijednost, dao je u svom nalazu i njegovoj dopuni.

Na pitanje punomoćnika tuženika, imajući u vidu iskazanu dinamiku nastanka nezgode kao i postupanje sudionika, isključuje li mogućnost da se nezgoda dogodila u kontroliranim uvjetima, vještak je odgovorio da izostanak reakcije vozača traktora nije uobičajen, ali zašto se to dogodilo ne može se očitovati.

Sud je u cijelosti prihvatio nalaz vještaka N. K. kao nepristran i stručan i u cijelosti obrazložen i glede nastanka prometne nezgode i u pogledu visine nastale štete na tužiteljevu vozilu.

Iz nalaza vještaka proizlazi da je odgovornost za nastanak nezgode u cijelosti na strani osiguranika tuženika, vozača traktora Z. F.. Vozač traktora, s obzirom na mogućnost uočavanja vozila tužitelja (50 metara) i brzinu gibanja traktora neposredno prije sraza (10km/h), jasno je mogao uočiti položaj osobnog vozila M. na svom pravcu gibanja oko 7 sekunda prije naleta, i poduzeti sve potrebne radnje za izbjegavanje naleta. To, međutim, nije učinio te je njegovom krivnjom došlo do sraza vozila. S druge strane tužitelj se prethodno zaustavio svojim vozilom na način da je s oko polovice prednjega dijela automobila bio položen izvan svoga desnog ruba kolnika tako da je ostalo dovoljno prostora da traktor mimoiđe njegovo vozilo. Način upravljanja osobnim vozilom i zaustavljanja vozila prije nezgode sa strane tužitelja jasno su opisali u svojim iskazima svjedoci N. M. i

S. S. koji su opisali i kretanje traktora prije samog sudara navevši da se traktor kretao prema tužiteljevom zaustavljenom i udesno pomaknutom vozilu pri čemu vozač traktora nije poduzimao ni radnju kočenja ni otklon svojim vozilom u desno bez obzira na tužiteljevo upozoravanje svjetlosnim i zvučnim signalima.

Vještak je u svome nalazu istaknuo da s prometno tehničke strane nema logičnoga objašnjena zbog čega vozač traktora, uz brzinu kretanja od 10 km/h, vremenski gledano 7 sekunda prije naleta, kada je od mjesta naleta bio udaljen oko 20 metara, a kada je M. izašao izvan svoga desnog ruba kolnika, i kada je objektivno jasno mogao uočiti to vozilo, nije poduzeo prikočivanje ili otklon volana udesno te izašao dijelom izvan svoga desnog ruba kolnika odnosno zaustavio se prije sraza. Iako s prometno tehničke strane, kako navodi vještak, nema logičnoga objašnjenja zbog čega vozač traktora nije poduzeo kočenje ili otklon volana udesno te na taj način izbjegao sudar traktora s vozilom tužitelja, razlog nepoduzimanja tih radnji od strane vozača traktora proizlazi iz njegova iskaza gdje vozač traktora navodi da je koristio mobilni aparat i na njemu prelistavao imenik pa zbog nepažnje nije uočio osobni automobil u svom smjeru kretanja te je tako prouzročio predmetnu nezgodu.

Iz nalaza vještaka prometne struke te iz iskaza svjedoka jasnim proizlazi da je predmetnu prometnu nezgodu skrivio osiguranik tuženika.

Budući da je osiguranik tuženika skrivio prometnu nezgodu, tuženik je, sukladno odredbi čl. 1045. ZOO-a dužan naknaditi tužitelju štetu nastalu na njegovom vozilu.

Prema ponudi A. V. d.o.o. šteta na tužiteljevom vozilu, nastala u predmetnoj nezgodi, iznosi 92.748,99 kn.

Vještak K. je, glede štete koju je pretrpjelo tužiteljevo vozilo u prometnoj nezgodi, izvršio uvid u izvid štete koji je napravio ovlašteni procjenitelj J.O. d.d. Također je izvršio uvid u predračun ovlaštenog M. servisa koji je tužitelj priložio u spis. Istaknuo je da s obzirom na opseg i karakter oštećenja popravak vozila nije ekonomski opravdan te je šteta na vozilu totalna. Analizom tržišta rabljenih vozila u EU utvrdio je prosječnu vrijednost predmetnog vozila, uzimajući u obzir i naknadu za ekologiju, trošarinu, potvrdu o suglasnosti te troškove transporta. Utvrdio je tržišnu vrijednost spašenih ostataka predmetnoga vozila, s obzirom na oštećenja i predračun popravka, u iznosu od 25% od vrijednosti vozila pred štetu. Uzevši sve u obzir izračunao je da stvarna šteta na tužiteljevu vozilu iznosi 46.975,90 kn.

Na prigovore tužitelja vezano za izračun stvarne štete na njegovom vozilu vještak je dao obrazložene odgovore kojima je pobio prigovore. Objasnio je da je prilikom izrade nalaza i mišljenja uzeo u obzir starost tužiteljeva vozila te broj prijeđenih kilometara te i to ukalkulirao u procjenu štete.

Sud je u cijelosti prihvatio vještakovu procjenu štete nastalu na tužiteljevu vozilu, što je iznos od 46.975,90 kn. Taj iznos uvećan je za 4.517,50 kn troškova prijevoza vozila od mjesta nezgode. Naime tužiteljevo vozilo, nakon sudara, nije bilo u voznom stanju, a tužitelj je trošak prijevoza dokazao dostavom otpremnice i računa tvrtke G. d.o.o. iz G.

(listovi 12 i 13 spisa). Dakle, ukupna šteta na vozilu tužitelja, uključujući trošak prijevoza vozila, iznosi 51.493,40 kn. Do tog iznosa prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja dok je za više zatraženih 45.773,09 kn tužitelj odbijen.

Na dosuđeni iznos štete od 46.975,90 kn određena je zakonska zatezna kamata počev od 23. lipnja 2015. god.,kao od dana podnošenja tužiteljeva odštetnog zahtjeva pa do isplate, a na iznos od 4.517,50 kn od 27. lipnja 2015. god.,kao od dana kada je tužitelj platio trošak prijevoza vozila pa do isplate, po stopi propisanoj odredbom čl. 29. ZOO-a s obzirom da tužitelj nije popravio štetu na vozilu.

Odluka o trošku temelji se na odredbi čl.154.st.1. Zakona o parničnom postupku.

Tužitelju je priznat trošak za sastav tužbe, pristup na 8 ročišta ( 25.01.2016., 23.03.2016. 27.04.2016., 08.11.2016., 28.02.2019., 27.02.2020., 13.10.2020., 11.11.2020.) i sastav 4 podneska ( 23.12.2015., 13.10.2016., 19.10.2017., 30.04.2020.) po 100 bodova te za pristup na 3 ročišta (23.05.2019., 18.09.2019., 12.11.2019.) po 25 bodova. Ukupno je tužitelju priznato 1375 bodova. Pomnoženo s vrijednošću boda, prema važećoj OT, uvećano za PDV, trošak pristojbe tužbe od 1.323,00 kn i trošak pristojbe presude od 1.323,00 kn to je dalo iznos od 19.833,50 kn.

Tužitelj je u postupku uspio za 76,5%, a tuženik za 23,5%. Razlika postotaka uspješnosti je 53% u korist tužitelja. Stoga mu je od naprijed navedenoga iznosa priznat toliki postotak, što je iznos od 10.511,75 kn. Taj iznos uvećan je za trošak vještačenja od 2.600,00 kn pa je konačno dobiven iznos dosuđenog troška tužitelju 13.111,75 kn. U Splitu, dne 15. siječnja 2021. god.

S U D A C

ANTO BOŽINOVIĆ v.r.

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi Županijskom sudu, putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave odluke.

DNA:

-pun. tužitelja

-pun. tuženika

-u spis