REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ps-72/2018

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sudcu Branku Malenici, u pravnoj stvari tužitelja G. V., O. …, kojeg zastupa punomoćnik V. S.,

odvjetnik u S., protiv tužene B. U. iz V., O. …, koju zastupa punomoćnik M. A., odvjetnik u V., radi iseljenja i predaje u posjed, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 15. prosinca 2020. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja A. T., odvjetničke vježbenice i zamjenika punomoćnika tužene I. A., odvjetničkog vježbenika, radi objave dana 15. siječnja 2021.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I Nalaže se tuženoj iseliti iz stana koji se nalazi na katu zgrade i to 3. (treći) stan gledano sa zapadne strane, površine 31m2, koji se nalazi u zgradi sagrađenoj na nekretnini oznake čest. zem. 6220/7 KO V., te

istoga predati u posjed tužitelju slobodnog od osoba i stvari tužene, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II Nalaže se tuženoj u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe podmiriti tužitelju troškove ovog postupka, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate."

II Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi parnični trošak tužene u iznosu od 3.000,00 kn.

Obrazloženje

Dana 7. lipnja 2018. zaprimljena je tužba kojom je tužitelj ustao protiv tužene radi iseljenja i predaje u posjed slobodnog od osoba i stvari iz stana na prvom katu, od zapada prema istoku trećeg stana u nizu, površine 31 m2, koji se nalazi položen u zgradi sagrađenoj na nekretnini oznake čest. zem. 6220/7 KO V.. Navodi kako je temeljem Odluke Ministarstva dodijeli stanova u

najam za službene potrebe od 20. ožujka 2000. dobio na korištenje stanove u gore označenoj ulici i dodaje kako se tužena nalazi u posjedu predmetnog stana bez valjane pravne osnove te se oglušila na poziv tužitelja radi predaje ove nekretnine jer s tužiteljem nije potpisala ugovor o najmu. Podneskom od 12. listopada 2020. tužitelj je konačno postavio tužbeni zahtjev na način koji je sadržajno praktički istovjetan točki I izreke ove presude.

U svom odgovoru od 22. srpnja 2019. tužena se usprotivila tužbi ističući nedostatak tužiteljeve aktivne legitimacije uz dodatak kako u predmetnom stanu živi kao član zajedničkog obiteljskog domaćinstva izvanbračnog supruga Ž. M. koji je bio korisnik stana do smrti 15. studenog 2017. te kako je vlasniku predmetne nekretnine Ministarstvu i Ministarstvu podnijela zahtjev za priznavanjem stanarskog prava i

otkupa stana.

U tijeku postupka pregledani su i izvedeni dokazi koje su parnične stranke priložile ili predložile do zaključenja prethodnog postupka i to pregledom Odluke o dodijeli stanova u najam za službene potrebe MORH K.: 370-01/97-04/923 od 20. ožujka 2000., fotografija priloženih spisu, dopisa G. V. od 13. travnja i 4. svibnja 2018., dopisa PP V. od 24. svibnja 2018. uz uvjerenje o prebivalištu tužene od 24. svibnja 2018., obavijesti MORH od 30. listopada 2019., obavijesti Ministarstva od 18. studenog 2019., očevidom održanim na licu mjesta 4. lipnja 2020. uz sudjelovanje sudskog vještaka za geodeziju R. R. i pregledom njegovog nalaza od 22. srpnja 2020. s prilozima, saslušanjem svjedoka N. Š., S. B., A. B., I. V., D. F. i M. H.

te tužene kao parnične stranke.

Isprave i pismena koje su stranke priložile nakon zaključenja prethodnog postupka na pripremnom ročištu održanom 22. listopada 2019. sud u smislu odredbe iz čl. 299. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("NN" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje ZPP) nije uzeo u obzir, a radi se o pismenima priloženim uz podnesak tužene od 1. ožujka 2020. (dopis MORH od 20. veljače 2019. i potvrda o uplati – listovi 46-49 spisa) i pismenu priloženom uz podnesak tužitelja od 12. listopada 2020. (dopis MORH od 13. veljače 2019. – list 68 spisa). Naime, odredbama iz čl. 299. st. 1. i 2. ZPP propisano je kako su stranke dužne u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu, iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za njihovo utvrđivanje. U tijeku glavne rasprave stranke mogu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka. U konkretnom slučaju, tužitelj je kao inicijator ovog postupka, a posebno nakon zaprimanja odgovora na tužbu 28. kolovoza 2019., znao koji su mu dokazi neophodni za ostvarivanje pravnog interesa pa tako i dokazi na okolnost prigovorenog nedostatka aktivne legitimacije, što tužena posebno ističe u svom odgovoru, stoga je do zaključenja prethodnog postupka na pripremnom ročištu održanom 22. listopada 2019. mogao priložiti spisu raspoloživi dopis MORH od 13. veljače 2019., budući je to pismeno zaprimio znatno ranije, odnosno 19. veljače 2019., kako to proizlazi iz prijemnog štambilja otisnutog na pismenu. Što se tiče gore označenih pismena tužene, za navesti je kako je od trenutka zaprimanja tužbe 6. srpnja 2019. znala što je predmet spora pa s tim u vezi i koje je dokaze potrebno priložiti ili predložiti, stoga je i ona do zaključenja prethodnog postupka mogla priložiti raspoloživ dopis MORH od 20. veljače 2019. i potvrde o uplatama za najamninu spornog stana u razdoblju do zaključenja. Dakle, očito je kako su stranke raspolagale označenim pismenima znatno prije održavanja pripremnog ročišta, a njihovo naknadno prilaganje sudu nisu obrazložile opravdanim razlozima, stoga je valjalo primijeniti citiranu odredbu iz čl. 299. st. 3. ZPP.

Stranke su zatražile naknadu parničnog troška.

Tužbeni zahtjev je neosnovan.

Među strankama je kao sporno valjalo utvrditi je li tužitelj aktivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari, odnosno ovlašten zahtijevati iseljenje i predaju u posjed stana koji je predmet postupka te utvrditi ima li tužena pravo na njegov posjed. Odredbom iz čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje ZV) propisano je kako vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar predaju posjeda te stvari.

Prije svega valja navesti kako stranke u tijeku postupka nisu učinile spornim da je predmetni stan u vlasništvu R. H., a ta činjenica proizlazi i temeljem pregleda zemljišne knjige iz koje je razvidno kako je nekretnina oznake čest. zem. 6220/7 K. V. upisana kao vlasništvo označenog naslovnika.

P. O. o dodijeli stanova u najam za službene potrebe K.: 370-01/97-

04/923 od 20. ožujka 2000., razvidno je kako je S. komisija MORH dodijelila u najam na određeno vrijeme za službene potrebe devet stanova, među kojima i šest stanova, sve fizičkim osobama, među kojima nije označena B.U.

Pregledom dopisa G. V. od 13. travnja 2018. upućen B. U. na adresi

u V., razvidno je kako tužitelj obavještava tuženu o utvrđenom

korištenju stana na katu zgrade za koji nije potpisala ugovor o najmu, radi čega je poziva u roku od 7 dana predati ključeve uz upozorenje iseljenja prisilnim putem.

Pregledom uvjerenja PP V. od 24. svibnja 2018., razvidno je kako je tužena od 6. listopada 2015. prijavljenog prebivališta u V.,.

Prilikom očevida održanog na licu mjesta tužitelj je kao predmet spora pokazao stan položen na prvom katu stambene zgrade u V., (katnosti prizemlja i prvog kata) na čijim ulaznim vratima i na poštanskom sandučiću nema oznake korisnika. Ova u cijelosti uređena nekretnina sastoji se od hodnika, kupaonice, kuhinje s blagovaonicom i terase položene sa sjeverne strane, a prilikom očevida sud je u stanu zatekao tuženu.

Pregledom nalaza sudskog vještaka za geodeziju R. R. od 22. srpnja 2020.,

razvidno je kako je predmetni stan položen u zgradi sagrađenoj na čest. zem. 6220/7 KO V.. Na njegov nalaz stranke nisu iskazale primjedbe, a sud ga prihvaća u cijelosti kao stručan i objektivan.

Slijedom iznijetog, nedvojbeno je utvrđeno kako je stan pokazan prilikom očevida upravo nekretnina koja je predmet tužbenog zahtjeva, a na okolnost njegovog posjeda i korištenja saslušani su svjedoci N. Š., S. B., A. B., I. V.,

D. F. i M. H., koji potvrđuju navode tužene. Naime, poznato im je kako je tužena od 2014., odnosno 2015. stanovala u ovoj nekretnini kao član zajedničkog obiteljskog domaćinstva izvanbračnog supruga Ž. M. koji je bio korisnik do smrti….

., nakon čega je nekretninu nastavila koristiti samostalno i neosporavano uredno podmirujući sve režije. Radi se o susjedima (B. i V.), prijateljima (H.), komunalnom redaru tužitelja (B.) i domaćim ljudima, stoga je logično i očekivano da su prethodnih godina imali svakodnevna ili česta neposredna zapažanja o nekretnini o kojoj su govorili, kao i o osobama koje su je koristile, tako da njihove iskaze sud smatra uvjerljivim i vjerodostojnim te im poklanja vjera u cijelosti, posebno iz razloga što je i prilikom očevida utvrđeno kako je tužena korisnica namještenog i opremljenog spornog stambenog prostora. Dakle, nedvojbeno je kako je tužena u posjedu predmetne nekretnine i time pasivno legitimirana u ovoj parnici.

Što se tiče aktivne legitimacije tužitelja, valja navesti kako sud prihvaća ovaj prigovor tužene kao utemeljen, jer je teret dokaza na tužitelju koji nije postupio u skladu s odredbom iz čl. 7. st. 1. ZPP i na ovu okolnost dostavio dokaze iz kojih bi jasno proizlazilo ovlaštenje zahtijevati iseljenje protivne stranke iz stana i njegovu predaju u slobodan posjed. Kako je ranije izneseno, vlasnik nekretnine nesporno je R. H., a iz Odluke o dodjeli stanova u najam za službene potrebe S. komisije MORH od 20. ožujka 2000. razvidno je kako se stanovi dodjeljuju na određeno vrijeme trećim osobama

(J. P., I. P., S. B. i A. A.), a ne i tuženoj ili njezinom

izvanbračnom suprugu Ž. M., uz napomenu kako se iz njezinog sadržaja ne može zaključiti da se ta odluka odnosi i na ovdje sporni stan. Dakle, sud ne nalazi da bi označena isprava predstavljala dokaz da je vlasnik ovlastio tužitelja na raspolaganje i korištenje predmetnom nekretninom, a posebno ovlaštenje na pokretanje i vođenje ovog postupka, niti takav dokaz nalazi u preostaloj raspoloživoj dokaznoj građi pa čak ni onoj koja nije uzeta u obzir. Naime, čak i pod pretpostavkom da je tužitelj pravodobno priložio dopis MORH od 13. veljače 2019., sud ovo pismeno ne bi smatrao dokazom aktivne legitimacije G. V. u ovoj pravnoj stvari, već bi ga cijenio kao vlasnički poziv tužitelju radi dostave izviješća o statusu korisnice i pozivanja na povrat stana, što je tužitelj prethodno i uradio dopisom od 13. travnja 2018. (list 8 spisa), a ne i jasnim nalogom, odnosno ovlaštenjem za pokretanje parnice. Konačno, iznesenom valja dodati kako iz stanja u spisu ne proizlazi da je tužitelj prethodno bio u posjedu stana, stoga mu aktivna legitimacija ne može pripadati ni po odredbi iz čl. 166. st. 2. ZV po kojoj je posjednik bez pravnog temelja posjedovanja ili slabijeg prava na posjed, dužan predati stvar na zahtjev predmnijevanog vlasnika.

Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja, nedvojbeno je utvrđeno kako tužitelj nije vlasnik predmetne nekretnine, niti je od vlasnika ovlašten zahtijevati od tužene, kao posjednice, iseljenje iz stana te njegovu predaju slobodnog od osoba i stvari, stoga predmetna tužba nema valjano zakonsko uporište u gore citiranim odredbama ZV, radi čega je tužbeni zahtjev valjalo odbiti u cijelosti, kako je i odlučeno u točki I izreke presude.

S obzirom na ishod postupka, tuženoj u smislu odredbe iz čl. 154. st. 1. ZPP i primjenom Tbr. 7. toč. 2. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12), pripada pravo na naknadu troška jednokratne nagrade njezinom punomoćniku u iznosu od 2.000,00 kn, koji je valjalo uvećati za 25% PDV i trošak sudske pristojbe odgovora na tužbu u iznosu od 500,00 kn, dok se u više zatraženom dijelu njezin zahtjev ne drži osnovanim.

Slijedom iznijetog, tužitelju je valjalo naložiti naknadu parničnog troška tužene u iznosu od 3.000,00 kn, kako je i odlučeno u točki II izreke ove presude.

Split, 15. siječnja 2021.

Sudac

Branko Malenica v.r.

Pravna pouka: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tužene