Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž R-468/2019-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Butković Brljačić, u pravnoj stvari tužitelja D. J. iz J., OIB: … zastupanog po punomoćniku R. Š., odvjetniku iz Z., protiv tuženika H. - H. pošta d.d. iz Z., OIB: …zastupanog po punomoćnicima po zaposlenju, radi naknade štete, rješavajući žalbu tuženika, izjavljenu protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj 9-Pr-2685/2016-41 od 18. srpnja 2019., 15. siječnja 2021.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj 9-Pr-2685/2016-41 od 18. srpnja 2019. potvrđuje u točkama I. i III. izreke.

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka i zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja tuženik je obvezan isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 71.500,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 10. ožujka 2016. do isplate, pobliže navedeno točkom I. izreke citirane presude.

Točkom II. izreke odbijen je preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja s osnove neimovinske štete u iznosu od 6.000,00 kn i zahtjev za isplatu zateznih kamata na dosuđenu glavnicu s tijekom od 3. ožujka 2016. do 9. ožujka 2016.

Točkom III. izreke tuženik je obvezan nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 20.162,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18. srpnja 2019. do isplate.

Protiv citirane presude u njezinom dosuđujućem dijelu (točke I. i III. izreke) žali se tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ( "Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje ZPP), predlažući da se presuda u pobijanom dijelu preinači na način da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije u cijelosti, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz obvezu tužitelja na naknadu parničnog troška.

Tužitelj je podnio odgovor na žalbu u kojem negira sve žalbene navode tuženika kao neosnovane, predlažući da se žalba odbije i presuda suda prvog stupnja potvrdi, uz obvezu tuženika na naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Žalba nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga, a pazeći po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, na postojanje apsolutno bitnih povreda postupka, ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem citirane presude bila počinjena neka od navedenih povreda postupka, pa tako ni ona iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu u proturječju, te je presudu moguće ispitati.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete pretrpljene na radu 23. Listopada 2013., kojom prigodom je ozlijeđen u prometnoj nezgodi upravljajući službenim mopedom, marke T. tip A. 6S/10, reg. oznake … s koje osnove je zatražio isplatu naknade imovinske i neimovinske štete u ukupnom iznosu od 77.500,00 kn s kamatama.

I u ovoj žalbenoj fazi postupka prijeporna je osnovanost pravne osnove i visine zahtjeva za naknadu štete u iznosu od 71.500,00 kn s kamatama, kao i pravilnost odluke o parničnom trošku, dok je citirana presuda pravomoćna u odbijajućem dijelu (točka II. izreke).

U provedenom je postupku utvrđeno:

- da je tužitelj 23. listopada 2013. kao radnik tuženika doživio prometnu nezgodu za vrijeme radnog vremena, upravljajući službenim vozilom/mopedom reg. oznake …;

- da je prema tvrdnjama tužitelja navedeni moped za vrijeme vožnje, uslijed neispravnosti zablokirao, radi čega se tužitelj zajedno sa mopedom prevrnuo i ozlijedio, čemu tuženik suprotstavlja tvrdnje da je uredno održavao navedeni moped i da kvar na istom nije mogao biti uzrok štetnog događaja;

- da je navedeni moped u trenutku štetnog događaja bio registriran;

- da je u razdoblju od 15. veljače 2011. do 6. siječnja 2016. navedeni moped bio trideset puta pregledan, što zbog servisa, što zbog popravaka;

- da iz lista preventivnog održavanja predmetnog mopeda proizlazi da je 29. listopada 2013. bio na popravku kada mu je zamijenjen cilindar sa klipom, brtva glave, brtva cilindra, brtva auspuha i svjećice, koji popravak je izvršen šest dana nakon prometne nezgode u kojoj je ozlijeđen tužitelj, a tim popravkom da je zapravo izvršena zamjena motora tog mopeda;

- da tuženik tijekom postupka nije pojasnio zašto je samo tjedan dana nakon prometne nezgode u kojoj je ozlijeđen tužitelj izvršena zamjena motora na mopedu, niti je dostavio podatke gdje je taj moped bio nakon štetnog događaja i je li ga tko u međuvremenu, u razdoblju od štetnog događaja do izvršenog popravka vozio, je li eventualno moped pregledan po strojarskom vještaku nakon prometne nezgode kako bi se utvrdilo je li isti u trenutku prometne nezgode bio tehnički ispravan ili nije;

- da iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za cestovni i zračni promet S. H. dipl. ing. proizlazi da se tužitelj kretao na mopedu tuženika vrlo blagim desnim zavojem u padu kada se zajedno s mopedom prevrnuo na desni bok. Kojom se brzinom tužitelj kretao prije nezgode nije moguće utvrditi, da je brzina mopeda tvornički ograničena na 45km/h, s time da bi se samo polijeganje zbog izostanka većeg oštećenja na mopedu dogodilo pri nekoj manjoj brzini, što znači da je moped na neki način prije pada usporen. Do prevrtanja je moglo doći zbog kratkotrajnog blokiranja stražnjeg kotača mopeda nagnutog na desni bok, pri čemu na kolniku zbog kratkoće blokade nisu morali ostati vidljivi tragovi. Okolnost da je šest dana nakon štetnog događaja obavljena zamjena cilindra s klipom na mopedu, koji kvar nije mogao biti uzrokovan padom mopeda, već unutarnjim stanjem motora, dopušta mogućnost da se nestabilnost dogodila ako je taj kvar uzrokovao zastajanje pogonskog lanca i time blokiranje stražnjeg kotača. Ovu okolnost nije moguće provjeriti jer moped odmah nakon nezgode nije pregledan. Jedino ako je moped bio normalno vožen i nakon predmetnog štetnog događaja onda se ne može kao uzrok nezgode isključiti i greška upravljanja tužitelja mopedom koji je prejako zakočio neki od kotača dok je bio nagnut. Prema dostupnoj dokumentaciji policijskog očevida vještak nije našao nikakvog dinamičkog razloga iz načina vožnje tužitelja koji bi doveo do pada, a nema niti potvrde da bi nešto s mopeda zapelo za površinu kolnika ili da bi se ispraznio pneumatik, iz kojih razloga kao najvjerojatniji razlog početka prevrtanja nalazi blokiranje kotača.

Suprotno žalbenim navodima tuženika pravilno je sud prvog stupnja ocjenom provedenih dokaza te prihvaćajući stručnim i objektivnim nalaz i mišljenje imenovanog vještaka prometne struke utvrdio postojanje objektivne odgovornosti tuženika za nastanak predmetnog štetnog događaja te posljedično tome obvezu istog nadoknaditi tužitelju prouzročenu štetu.

Naime, i po ocjeni ovoga suda okolnost popravka mopeda 29. listopada 2013., kada je mijenjan cilindar s klipom, dopušta mogućnost da je upravo kvar pogonskog agregata uzrokovao kratkotrajno zastajanje pogonskog lanca i time blokiranje stražnjeg kotača, što je u konačnici dovelo do pada tužitelja.

Tuženik kao poslodavac, na kojem je bio teret dokaza isključive ili djelomične odgovornosti tužitelja za nastanak predmetnog štetnog događaja, navedeno nije dokazao. Naime, odgovornost poslodavca za štetu uzrokovanu radniku uređena je posebnim propisima, prije svega odredbama čl. 103. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 149/09, 61/11, 82/12, 73/13 - dalje ZR), a kako je riječ o ozljedi na radu koja se dogodila 23. listopada 2013. odgovornost tuženika valja sagledavati prema posebnom pravnom uređenju iz Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj 59/96, 94/96 i 114/03- dalje ZZR). Prema odredbi čl. 15. ZZR-a, poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu, profesionalnom bolešću ili bolešću u svezi s radom po načelu objektivne odgovornosti, na koju ne utječu propisane obveze radnika u području sigurnosti i zdravlja na radu (stavak 1.), a iznimno poslodavac se može osloboditi odgovornosti ili se njegova odgovornost može ograničiti prema općim propisima obveznog prava, ako se radi o događajima nastalim zbog izvanrednih i nepredvidivih okolnosti, odnosno više sile, a na koje poslodavac unatoč njegovoj dužnoj pažnji nije mogao utjecati (st. 2.).

U primjeni ove odredbe Vrhovni sud Republike Hrvatske izrazio je shvaćanje (Revr – 794/16 – 2 od 30. svibnja 2017.) da navedenim zakonskim odredbama, koje su u odnosu na opće obveznopravne propise specijalne prirode, ni u kojem slučaju nije isključena primjena općih propisa obveznog prava. Naprotiv, kada naznačeni propisi nisu potpuno riješili pitanje objektivne odgovornosti poslodavca i kada ne sadrže cjelovita pravila o oslobođenju poslodavca od objektivne odgovornosti, već u tom dijelu izrijekom upućuju na primjenu općih propisa obveznoga prava, tada se u slučaju naknade štete koju pretrpi radnik na radu i u svezi s radom, moraju primijeniti opće odredbe o oslobođenju od odgovornosti iz čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” broj: 35/05, 41/08, 125/11 - dalje ZOO).

Međutim, do odgovarajuće primjene općih propisa obveznog prava o odgovornosti za štetu dolazi samo u dijelu kojim to nije drukčije regulirano posebnim pravnim uređenjem ZZR-a.

Opća odredba o objektivnoj odgovornosti štetnika iz čl. 1063. ZOO-a propisuje da šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari odnosno djelatnosti, izuzev ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete. Sukladno odredbi čl. 1064. ZOO-a za štetu od opasnih stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi.

Nadalje, prema odredbi čl. 1067. ZOO-a vlasnik se oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti (st. 1.). Vlasnik stvari oslobađa se od odgovornosti i ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti (st. 2.). Vlasnik se oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete (st. 3.).

U konkretnom slučaju pravilno sud prvog stupnja polazeći od nalaza i mišljenja angažiranog prometnog vještaka u kojem se navodi: "jedino ako je moped bio normalno vožen i nakon predmetnog štetnog događaja onda se ne može kao uzrok nezgode isključiti i greška upravljanja tužitelja mopedom koji je prejako zakočio neki od kotača dok je bio nagnut.", a da tuženik na kojem je ležao teret dokaza tijekom postupka nije dokazao da bi predmetni moped bio normalno vožen i nakon štetnog događaja, odnosno od 23. listopada 2013. do 29. listopada 2013. kada je na istom izvršena zamjena motora-cilindra s klipom, koji kvar nije mogao biti uzrokovan padom mopeda već unutarnjim stanjem motora, to je ocjena i ovoga suda da je tuženik isključivo odgovoran za nastanak predmetnog štetnog događaja i za naknadu štete proizašle iz tog događaja tužitelju.

Visina štete utvrđena je provedenim vještačenjem po vještacima iz domene kirurgije, neurologije i psihijatrije, osnovom kojih je utvrđeno da je tužitelj u štetnom događaju 23. listopada 2013. zadobio sljedeće ozljede: iščašenje desnog lakta, prijelom glavice desne palčane kosti i natučenje desnog koljena. Ozljede koje je tužitelj zadobio u predmetnom štetnom događaju mogle su se dogoditi u dinamici ozljeđivanja što predstavlja uzročno- posljedičnu vezu sa štetnim događajem. Po završenom liječenju kod tužitelja su zaostale trajne posljedice uslijed redukcije kretnji desnog lakta i desnog koljena sa zaostalim slobodnim fragmentima u području desnog lakta i manje nestabilnosti desnog koljena s artrotskim promjenama, što jasno proizlazi iz anamnestičkih podataka, kliničke slike tijekom liječenja i pozitivnih nalaza dijagnostičke obrade. Liječenje tužitelja završeno je 3. ožujka 2016.

S psihijatrijske strane utvrđeno je da je nakon akutne reakcije na stres, tijekom idućih više mjeseci tužitelj imao i poremećaj prilagodbe, a zaostale su trajne vrlo blage do blage posttraumatske neurotske psihičke smetnje u vidu anksiozno-depresivnog poremećaja. Prema mehanizmu ozljeđivanja i slijedu medicinske dokumentacije postoji uzročno-posljedična veza između predmetnog štetnog događaja i navedenih psihičkih ozljeda tužitelja. Zbog zadobivenih tjelesnih ozljeda, kod tužitelja je došlo do povrede tjelesnog, ali i duševnog zdravlja.

S tim u svezi, pravilno je sud prvog stupnja u primjeni odredbi iz čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a, vodeći računa o okolnostima konkretnog slučaja, načinu nastanka štetnog događaja, trajanju i jačini pretrpljenih fizičkih bolova, pretrpljenoga straha, trajnom smanjenju životne aktivnosti tužitelja od ukupno 15 %, a koje će tužitelj trpjeti u svom predvidivom životnom vijeku (stradao u dobi od 39 godina), dosudio tužitelju na ime pretrpljene neimovinske štete po kriteriju fizičkih bolova iznos od 23.000,00 kn, po kriteriju pretrpljenog straha iznos od 23.000,00 kn, kriteriju pretrpljenih duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti iznos od 12.000,00 kn te po kriteriju zaostalog naruženja u lakom stupnju iznos od 3.500,00 kn, ukupno 61.500,00 kn.

Isto tako, pravilno je u primjeni odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a tužitelju na ime tuđe pomoći i njege, koju su mu pružali ukućani, a s obzirom na trajanje i opseg iste, dosuđena naknada imovinske štete u iznosu od 10.000,00 kn.

Pravilna je i odluka o parničnom trošku utemeljena na odredbama iz čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a, pri čemu je za navesti da je kao vrijednost predmeta spora pravilno uzet iznos od 77.500,00 kn, na koji je snižen tužbeni zahtjev, te tužitelju dosuđen trošak prema omjeru uspjeha u parnici od 92 % (uspio iznosom od 71.500,00 kn).

Neosnovano pri tome tuženik ističe da podnesak od 2. svibnja 2019. nije bio potreban za vođenje parnice, jer da je predan na ročištu, budući da je tužitelj istim uredio tužbeni zahtjev, dok činjenica da tuženiku ne bi bili dostavljeni podnesci od 17. siječnja, 22. svibnja i 29. prosinca 2017. te 17. srpnja i 5 studenoga 2018. sama za sebe ne ukazuje da ti podnesci nisu bili potrebni za vođenje parnice, budući da navedeni podnesci prileže spisu, a tuženik ne konkretizira iz kojih bi razloga isti bili nepotrebni.

Iz ovih je razloga na temelju odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.

Tuženiku nije dosuđen trošak žalbenog postupka, budući da u istom nije uspio, a tužitelju nije dosuđen trošak sastava odgovora na žalbu pozivom na odredbu iz čl. 155. st. 1. ZPP-a.

U preostalom dijelu (točka II. izreke), presuda suda prvog stupnja kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci, 15. siječnja 2021.

Sutkinja

Dubravka Butković Brljačić