REPUBLIKA HRVATSKA

Broj: Jž-1080/2020

VISOKI PREKRŠAJNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Siniše Senjanovića predsjednika vijeća, te Renate Popović i Kristine Gašparac Orlić članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog D. M. zbog prekršaja iz članka 11. stavka 4. kažnjivog po članku 70. stavku 1. točki 1. i dr. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana („Narodne novine“ broj: 94/2018), odlučujući o žalbi okrivljenog D. M. zastupanog po branitelju J. C. odvjetniku iz S., podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju od 9. ožujka 2020., broj: 23. Pp J-819/2020-9, na sjednicama vijeća održanim dana 9. srpnja 2020. i 15. siječnja 2021.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog D. M. i prvostupanjska presuda potvrđuje.

II Na temelju članka 139. stavka 3. i članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18) okrivljeni D. M. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 300,00 (tristo) kuna u roku 30 dana od primitka ove presude.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju od 9. ožujka 2020., broj: 23. Pp J-819/2020-9 proglašen je krivim okrivljeni D. M. zbog prekršaja iz članka 11. stavka 4. kažnjiv po članku 70. stavku 1. točki 1. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana, članka 30. stavka 3. kažnjiv po članku 70. stavku 1. točki 7. tog zakona i iz članka 28. kažnjiv po članku 71. stavku 1. točki 3. cit. Zakona, činjenično opisanog u izreci, te mu je za prekršaj pod 1. izrečena kazna zatvora u trajanju od 10 dana zatvora u čije trajanje mu se uračunava vrijeme koje je proveo u uhićenju i zadržavanju na temelju članka 40. Prekršajnog zakona, a za prekršaje pod 2. i 3. mu je na temelju članka 39. Prekršajnog zakona izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 10.000,00 kuna koju je kaznu dužan platiti u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude, a ako u tom roku plati 2/3 te kazna ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.

Nadalje, okrivljeniku su na temelju članka 76.a Prekršajnog zakona oduzeti predmeti oružje B kategorije pištolj marke Češka zbrojovka cal. 7,65 mm, sa pripadajućim umetnutim okvirom i 7 komada streljiva 7,65 mm.

Okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kn.

Protiv prvostupanjske presude okrivljeni D. M. je pravodobno po branitelju podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prava, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnim sankcijama i troškovima postupka.

Žalitelj predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Žalba nije osnovana.

Razmotrivši predmet, ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud) je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6.,7.,9. i 10. tog Zakona, niti su povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika, na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti i da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona.

Žalitelj smatra da je prvostupanjski sud prekoračio optužni prijedlog time što je samoinicijativno izmijenio činjenični opis što je utjecalo na postojanje zakonskih obilježja prekršaja i time što je samoinicijativno mijenjao pravnu oznaku djela čime je počinio bitnu povredu postupka i povrijedio materijalno pravo na štetu okrivljenika. Nadalje, smatra da pogrešno sud nije kao dokaz pregledao internetski portal, a da se o navedenom dokazu nije očitovao. Žalitelj smatra da se u konkretnom slučaju radi o produljenom prekršaju, a ne o stjecaju djela prekršaja ili barem da se radi o konsumpciji odnosno prividnom stjecaju.

Žalitelj dalje smatra kako je prvostupanjski sud povrijedio materijalno pravo u odluci o novčanoj kazni kada je okrivljeniku izrekao ukupnu novčanu kaznu jer nije za svaki prekršaj utvrdio novčanu kaznu. Smatra i da je kazna prestroga jer je od pravomoćne odluke zbog nezakonitog posjedovanja pištolja proteklo skoro dvije godine naročito stoga jer je evidentno da država nije u stanju okrivljeniku omogućiti zaštitu života i tijela, a o čemu sud nije vodio računa donoseći odluku o kazni.

Neosnovani su žalbeni navodi žalitelja da je prvostupanjski sud prekoračio optužni prijedlog time što je samoinicijativno izmijenio pravnu oznaku djela jer je sud vezan samo činjeničnim opisom djela, a ne i njegovom pravnom oznakom. To što je prvostupanjski sud izreku učinio preglednijom i što je dodan zakonski opis djela, ne predstavlja prekoračenje optužnog prijedloga niti više inkriminacije od onih kojim mu je optužnim prijedlogom stavljeno na teret.

Suprotno žalbenim navodima pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da se u konkretnom slučaju radi o stjecaju, a ne o produljenom djelu prekršaja. Činjenica je da su Zakonom o nabavi i posjedovanju oružja građana neovlašteno posjedovanje oružja, neovlašteno posjedovanje streljiva te ne postupanje s oružjem i streljivom s osobitom pažnjom propisani kao zasebni prekršaji i da ih je okrivljenik u cijelosti priznao. O produljenom djelu prekršaja bi se eventualno radilo da je okrivljenik npr. dan za danom ili više puta tijekom kraćeg vremenskog razdoblja ponavljao neki od inkriminiranih prekršaja.

Neosnovan je i pokušaj žalitelja, koji kao drugu mogućnost koja bi ga ekskulpirala barem za neko djelo, ukazuje sudu da bi se moglo raditi o prividnom stjecaju. Naime, niti jedna od opisanih radnji ne predstavlja nekažnjivo prateće djelo, nego upravo suprotno, svako od inkriminiranih djela je propisano kao zaseban prekršaj. Nošenje nelegalno nabavljenog pištolja s metkom u cijevi sigurno ne može predstavljati manji intenzitet povrede zaštićenog dobra, nego dapače veći intenzitet od osnove povrede, a to je nabavljanje pištolja za koji nema odobrenje nadležnog tijela. Svakom od opisanih radnji (pod 1., 2. i 3. izreke), dakle, svakim od inkriminiranih prekršaja ugrožavanje zaštićenog dobra je sve veće jer pokazuje izvjesnim da će nelegalno nabavljeni pištolj i nelegalno nabavljeno streljivo za njega, u datim okolnostima okrivljenik i upotrijebiti. Stoga se po ocjeni ovog suda u konkretnom slučaju ne radi o prividnom stjecaju nego o tri zasebna prekršaja u stjecaju.

Neosnovani su žalbeni navodi žalitelja kako je pobijana presuda nejasna jer iz uvoda odluke proizlazi da se okrivljeniku stavljaju na teret citirani članci zakona, a ne pravni opis prekršaja jer su protivni odredbi članka 185. stavku 3. Prekršajnog zakona kojim je propisano da uvod presude između ostalog sadrži prekršaj za koji se tereti optužnim prijedlogom, a što je u istom navedeno.

Ispitujući potom odluku o kazni, neosnovanima su ocijenjeni i žalbeni navodi kojima se ukazuje da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio članak 39. Prekršajnog zakona, jer je opravdano za dva prekršaja u stjecaju za koje je utvrdio novčane kazne bio dužan izreći ukupnu novčanu kaznu upravo temeljem navedene odredbe zakona.

Nadalje, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud cijenio sve okolnosti odlučne za odluku o kazni sukladno članku 35. i 36. Prekršajnog zakona, da je opravdano okrivljeniku za prekršaj pod 1. izrekao kaznu zatvora kao težu vrstu kazne, budući da mu je otegotnim cijenio istovrsni povrat, odnosno činjenicu da je za taj prekršaj već pravomoćno kažnjen, pravilno držeći da dosadašnje kazne nisu utjecale na okrivljenika da prekršaj ne čini. Okrivljenika ne opravdava njegov osjećaj ugroženosti da bi zbog toga nabavio i nosio oružje i streljivo niti imao opravdanje za nabavu i nošenje tog ilegalnog oružja i streljiva.

Ovaj Sud smatra da su i izrečena ukupna novčana i zatvorska kazna primjerene težini počinjenih prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, ali i da zbog težine počinjenih prekršaja nema uvjeta za ublažavanje novčane kazne niti za izricanje blaže vrste kazne pod 1. izreke.

Okrivljeniku je pravilno u kaznu zatvora uračunato vrijeme koje je proveo u uhićenju, a u odnosu na novčanu kaznu upozoren je na zakonsku pogodnost ako u roku ostavljenom za plaćanje novčane kazne, plati dvije trećine novčane kazne izrečene pobijanom prvostupanjskom presudom, novčana kazna će se smatrat plaćenom u cijelosti.

Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona. Kako je Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj:18/13), propisan opći okvir paušalne svote u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna te kako okrivljenik ima redovna mjesečna primanja, to je visina paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona određena u iznosu od 300,00 kn, što je po mišljenju ovog suda primjereno s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika.

U Zagrebu, 15. siječnja 2021.

ZAPISNIČARKA :

PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Koraljka Polak Medaković, v. r.

Siniša Senjanović,v.r.

Presuda i rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.