REPUBLIKA HRVATSKA

Povrv- 1836/19

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex vojarna Sveti Križ-Dračevac

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Živomiru Topić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja H. E. d.o.o. Z., OIB: …., zastupan po pun. J. Š. odvj. u S., protiv tuženika I. A. iz

S., OIB:…., radi isplate, nakon glavne i javne rasprave,

održane dana 09. prosinca 2020. god., u prisustvu zamj. pun. tužitelja B. G. odvj. vjež. u S., dana 15. siječnja 2021. godine,

p r e s u d i o  j e :

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika A. Š. iz S., posl. br. Ovrv-4315/2019 od 28. kolovoza 2019. god.,

pa je dužan tuženik u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od ukupno 5.531,37 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja na pojedine iznose teče kako slijedi;

-na iznos od 1.302,06 kn, teče od 22. prosinca 2018. god.,

-na iznos od 1.302,06 kn, teče od 22. siječnja 2019. god.,

-na iznos od 1.302,06 kn, teče od 22. veljače 2019. god.,

-na iznos od 541,73 kn, teče od 05. travnja 2019. god.,

-na iznos od 541,73 kn, teče od 24. travnja 2019. god.,

-na iznos od 541,73 kn, teče od 22. svibnja 2019. god., sve do isplate.

II Dužan je tuženik u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.219,37 kn.

Obrazloženje

Dana 28. kolovoza 2019. god., kod Javnog bilježnika A. Š. iz S.,, zaprimljen je ovršni prijedlog tužitelja na temelju vjerodostojne isprave,

protiv tuženika kao ovršenika, a radi naplate novčanog potraživanja u iznosu od ukupno 5.531,37 kn, sa pripadajućim zateznim kamatama koje na svaki iznos pojedinog računa teku od dospijeća, pa do isplate, a sve temeljem priloženog Izvoda iz poslovnih knjiga (specifikacija računa) br. naloga 81043340 od 22. kolovoza 2019. godine.

Rješenjem ovršnog odjela ovog suda posl.br. Povrv-1836/19 od 12. prosinca 2019. god., a nakon blagovremeno podnesenog prigovora tuženika, stavljeno je van snage donijeto rješenje o ovrsi Javnog bilježnika A. Š. iz S., posl. br. Ovrv-

4315/2019 od 28. kolovoza 2019. god., koje se kod ovog suda vodi pod posl. br. Povrv- 1836/19, u dijelu kojim je određena ovrha uz ukidanje provedenih radnji, te određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, a spis ustupljen parničnom odjelu ovog suda nakon pravomoćnosti rješenja.

U podnesenom prigovoru od 24. rujna 2019.god., tuženik navodi da je predmetna tražbina neosnovana iz razloga što tužitelj nije dostavljao račune na koje se potraživanje istog odnosi, ali isto tako nije očitao brojilo tuženika da bi temeljem stvarnog stanja na brojilu koje evidentira potrošnju el. energije, mogao izvršiti obračun odnosno, ispostaviti račun. Nadalje ističe da iznosi evidentirani u Izvodu iz poslovnih knjiga tužitelja (specifikacija računa) ne odgovaraju stvarnoj potrošnji el. energije, stoga ističe i prigovor na visinu potraživanja, a posebno zbog činjenice da mu nisu dostavljeni računi na koje bi sukladno odredbama ZOO-a imao pravo prigovoriti tužitelju.

Osim toga, tuženik navodi da sa tužiteljem nije zaključio Ugovor o isporuci el. energije, uvjete isporuke i rok plaćanja usluga, pa na temelju iznijetog smatra kako nije u obvezi, niti je dužan podmiriti gore navedeni iznos.

Tuženik smatra da je tužitelj jednostrano ustrojio svoje poslovne knjige, i u njoj jednostrano i neosnovano nametnuo tuženiku obvezu plaćanja el. energije. Dakle, tužiteljeva poslovna knjiga nije zakonita, a time niti priloženi Izvadak iz neovjerenih poslovnih knjiga – obračun, nije vjerodostojna isprava. Također ističe kako priloženi Izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga nije ovjeren od strane ovlaštenog tijela pravne osobe, te se sukladno Zakonu ne može smatrati vjerodostojnom ispravom. Ispravu na temelju koje se izdaje platni nalog, u koliko nije priložena u izvorniku ili ovjerovljenom prijepisu, potrebno je ovjeriti od strane ovlaštenog tijela pravne osobe.

U podnesku od 06. ožujka 2020. god., tužitelj navodi da tuženik ne spori da je kupac i stvarni potrošač el. energije na adresi S., pa stoga postoji njegova obveza za podmirenje utuženih mjesečnih novčanih obveza (akontacija), upravo temeljem čl. 90 st. 2 Općih uvjeta za opskrbu električnom energijom (N.N. br.14/06, dalje: Opći uvjeti), kao i obveza podmirenja utuženih računa na temelju čl. 90 st. 3 Općih uvjeta, a što i proizlazi iz utuženih računa u kojima se pod šifrom kupca navodi upravo tuženik. Dospjeli neplaćeni račun ili Izvadak iz poslovnih knjiga, predstavlja vjerodostojnu ispravu u smislu odredbi čl. 31 Ovršnog zakona. Predmetne vjerodostojne isprave sadržavaju sve što je potrebno u smislu odredbi čl. 31 Ovršnog zakona.

Okolnost da tuženik eventualno nije zaprimio utužene račune, nije bitna za ovaj postupak. Naime, računi za ispostavljenu el. energiju se korisnicima šalju običnom poštom, a ne preporučenom, te je obveza plaćanja el. energije mjesečna. Ukoliko tuženik nije zaprimio račune od tužitelja, trebao je reagirati i mogao je u bilo kojem trenutku zatražiti iste ponovno, te bi mu ih tužitelj ponovno poslao.

Tužitelj se poziva na odredbu čl. 9 Zakona o obveznim odnosima (N.N. br. 35/05 i 41/08, dalje: ZOO/95), koja propisuje da su sudionici obveznih odnosa dužni ispuniti svoju obvezu i odgovorni su za njezino ispunjenje. Navodi da je tuženiku isporučio električnu energiju, koju mu tuženik nije platio.

Nadalje navodi da je način obračunavanja računa propisan Općim uvjetima, kojima je u čl. 90 st. 1 određeno da iznos mjesečnih novčanih obveza za tarifne kupce kategorije kućanstvo, određuje opskrbljivač tarifnih kupaca (ovdje H. O. d.o.o.) na temelju prosječne mjesečne potrošnje iz odgovarajućeg prethodnog obračunskog razdoblja, pomnožene s korekcijskim faktorom promjene potrošnje u odgovarajućem obračunskom razdoblju prethodne kalendarske godine, i tarifnim stavkama odabranog tarifnog modela, uvećano za stalnu mjesečnu naknadu. U čl. 90 st. 2 Općih uvjeta je određeno da iznos mjesečne novčane obveze iz st. 1 istog članka, predstavlja račun za ugovorenu električnu energiju s datumom dospijeća sredinom mjeseca na koji se ta obveza odnosi. U čl. 90 st. 3 Općih uvjeta je određeno da po isteku obračunskog razdoblja, opskrbljivač (tužitelj) temeljem očitanog brojila, izrađuje konačni obračun za trošenu električnu energiju toga razdoblja i ispostavlja račun obračunskog razdoblja, a novčanu obvezu iz tog računa, tarifni kupac kategorije kućanstvo je dužan platiti u roku od 10 dana od dana izdavanja računa.

Temeljem potrošnje svakog potrošača iz odgovarajućeg prethodnog obračunskog razdoblja (ljeto se uspoređuje s ljetnim očitanjem, a zima sa zimskim očitanjem), vrši se procjena koliko će se potrošiti el. energije za buduće zimsko odnosno ljetno razdoblje, te se sukladno tome izdaju nove akontacijske rate. Ukoliko potrošnja bude manja nego što su to iznosile akontacijske rate koje su izdane, tada se nove akontacijske rate smanjuju za iznos preplate potrošača, a ukoliko potrošač sukladno njegovim zakonskim pravima ne zatraži povrat sredstava u roku od 15 dana od dana zaprimanja računa. Ukoliko potrošač smatra da iznosi mjesečnih novčanih obveza ne odgovaraju njegovoj stvarnoj potrošnji, isti može zatražiti prilagodbu trenutnoj potrošnji, te je takva usluga besplatna jednom u kalendarskoj godini.

Tuženik se nije očitovao u odnosu na navode iz podneska tužitelja od 06. ožujka 2020. god., i priloženu dokumentaciju uz isti podnesak, te je podneskom od 29. lipnja 2020. god., zbog zdravstvenih razloga zamolio odgodu pripremnog ročišta zakazanog na dan 07. srpnja 2020. god, i to kroz narednih pet mjeseci zbog očekivane potrebe za daljnjim liječenjem, a potom uredno pozvan nije pristupio na pripremno ročište zakazano na dan 09. prosinca 2020. god., niti je sudu opravdao svoj izostanak.

Tužitelj je zatražio parnični trošak.

Sud je u dokazne svrhe pregledao spis predmeta Javnog bilježnika A. Š. iz S., posl.br. Ovrv-4315/2019, Izvod iz poslovnih knjiga (specifikacija računa) br. naloga 81043340 od 22. kolovoza 2019. god., Račun br. 2201385572-190220-0 od 18. ožujka 2019. god., br. 2201385572-180920-0 od 11. listopada 2018. god., Konto karticu za razdoblje od 15. travnja 2016. god., - 19. veljače 2020. god, te obavijest od 11. listopada 2018. godine.

Tužbeni zahtjev je osnovan.

Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (N.N. br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00,129/00 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, u daljnjem tekstu ZV), propisuje u odredbi čl. 66 st. 1, da vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine (etažno vlasništvo), proizlazi i ostaje neodvojivo povezano s odgovarajućim suvlasničkim dijelom (idealnim dijelom) nekretnine na kojem je uspostavljeno.

U odredbama čl. 84 st. 1 i st. 2 ZV-a, propisano je da suvlasnik na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine, održava taj dio o svome trošku, te snosi sve javne obveze i terete u svezi s vlasništvom toga dijela, ako nije što drugo zakonom određeno. Kada dužnik obveze na povremena davanja za komunalne usluge u svezi s uporabom nekog posebnoga dijela nekretnine (naknade zbog trošenja električne energije, plina, toplinske energije, odvoda otpada i sl.) nije neka druga osoba, suvlasnik na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo toga posebnoga dijela nekretnine, duguje te naknade dobavljačima, odnosno davateljima usluga.

Među strankama nije sporan sadržaj naprijed navedenih odredbi Općih uvjeta za opskrbu električnom energijom (N.N. br.14/06), a na koje se poziva tužitelj u podnesku od 06. ožujka 2020. godine.

Pregledom priloženog Izvoda iz poslovnih knjiga (specifikacija računa) br. naloga 81043340 od 22. kolovoza 2019. god., i Konto kartice za razdoblje od 15. travnja 2016. god., - 19. veljače 2020. god, utvrđeno je da kupac A. I. na adresi u S., (Ugovorni konto: 2201385572), duguje za utrošenu električnu energiju iznos od ukupno

5.531,37 kn, i to temeljem računa br. 012201385572-181204-9 od 15. prosinca 2018. god. (dospijeće 21. prosinca 2018. god.), br. 012201385572-190105-0 od 15. siječnja 2019. god. (dospijeće 21. siječnja 2019.god.), i br. 012201385572-190206-4 od 15. veljače 2019. god. (dospijeće 21. veljače 2019. god.), iznose od po 1.302,06 kn, a temeljem računa br. 012201385572-190301-0 od 16. ožujka 2019. god. (dospijeće 04. travnja 2019. god.), br. 012201385572-190402-4 od 15. travnja 2019. god. (dospijeće 23.travnja 2019. god.), i br. 012201385572-190503-9 od 15. svibnja 2019. god. (dospijeće 21. svibnja 2019. god.), iznose od po 541,73 kn.

Zakon parničnom postupku (N.N. br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 70/19), propisuje u odredbama čl. 230 st. 1, st. 2 i st. 3, da isprava koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti, te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu (javna isprava), dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje. Istu dokaznu snagu imaju i druge isprave koje su posebnim propisima u pogledu dokazne snage izjednačene s javnim ispravama. Dopušteno je dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena.

Nema nikakve dvojbe da priloženi Izvod iz poslovnih knjiga (specifikacija računa) br. naloga 81043340 od 22. kolovoza 2019. god., i Konto kartica za razdoblje od 15. travnja 2016. god., - 19. veljače 2020. god, predstavljaju javne isprave u smislu odredbi čl. 230 Zakona o parničnom postupku, koje dokazuju istinitost onoga što se u njima potvrđuje ili određuje, dok tuženik tijekom postupka nije dostavio, odnosno predložio sudu izvođenje niti jednog dokaza kojim bi se utvrdile činjenice na kojima temelji svoje paušalno iznesene prigovore u odgovoru na tužbu od 24. rujna 2019. godine.

Tuženik je stoga kao potrošač (kupac) i vlasnik stambenog objekta na adresi u S., obvezan da iz osnova duga za električnu energiju za obračunsko razdoblje od

15. prosinca 2018. god., do 15. svibnja 2019. god., temeljem ispostavljenih predmetnih računa, obvezan na isplatu zatraženog iznosa od ukupno 5.531,37 kn sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog računa, pa do isplate.

Radi svega navedenog, valjalo je bez izvođenja daljnjih dokaza kao suvišnih, donijeti odluku kao u izreci presude.

Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi čl. 154. st. 1 Zakona o parničnom postupku. Tužitelju su priznati zatraženi troškovi za zastupanje po punomoćniku, i to za sastav ovršnog prijedloga - tužbe 75 bod., sastav jednog podneska 75 bod., pristup na jedno ročište 18,75 bod., pristup na jedno ročište 75 bod., a priznati su i troškovi PDV-a u iznosu od 421,87 kn, sve sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tužitelju su osim toga priznati i troškovi Javnog bilježnika na ime javnobilježničke nagrade u iznosu od 160,00 kn, i troškovi za sudske pristojbe, i to pristojbe presude u iznosu od 200,00 kn, sukladno važećoj Uredbi o tarifi sudskih pristojbi (N.N. br. 53/19). Ostali zatraženi troškovi na ime materijalnih troškova, i troškova otprave Javnog bilježnika u iznosu od ukupno 60,00 kn, nisu potkrijepljeni dokazima, pa je zahtjev u ovom dijelu odbijen kao neosnovan.

U Splitu, 15. siječnja 2021. godine

S U D A C

Živomir Topić, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 8 dana od dana prijema pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu u Splitu, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu.

Presuda u sporovima male vrijednosti se može pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA: - pun. tužitelja

- tuženiku