REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 55 Pž-4312/2019-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Lidije Tomljenović, predsjednice vijeća, Mirne Maržić, sutkinje izvjestiteljice i Marine Veljak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HIDROBEL d.o.o., za vodne usluge, OIB 90047074492, Belišće, Starovalpovački put 1, kojeg zastupa punomoćnik Zlatko Zvonarević, odvjetnik u Osijeku, Vrt Jagode Truhelke 3, protiv tuženika DVORAC d.o.o., OIB 15734642164, Valpovo, Reljkovićeva 16, kojeg zastupa punomoćnica Margareta Krivić, odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Krivić Hrvoje, Krivić Margareta & Aćimović Drago, Osijek, Kardinala A. Stepinca 23, radi utvrđenja (v.p.s. 211.589,50 kn), odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-249/2015-72 od 24. travnja 2019., u sjednici vijeća održanoj 14. siječnja 2021.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-249/2015-72 od 24. travnja 2019. u točkama I. i III. izreke i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud u svojoj konačnoj odluci.

Obrazloženje

Presudom Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-249/2015-72 od 24. travnja 2019., u pobijanoj točki I. izreke utvrđena je cijena pitke vode u iznosu od 3,87 kn/m3 te cijena prihvata otpadne vode u iznosu od 3,42 kn/m3, te je naloženo tuženiku plaćati tužitelju cijenu za isporučenu pitku vodu u iznosu od 3,87 kn/m3, a za prihvat otpadne vode u iznosu od 3,42 kn/m3 i to od 24. travnja 2019. (od donošenja prvostupanjske presude) pa nadalje dok za to budu postojali uvjeti, dok je pobijanom točkom III. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 8.730,73 kn (osamtisućasedamstotridesetkuna i sedamdesettri lipe) u roku osam dana.

Iz obrazloženja proizlazi da je tako odlučio prvostupanjski sud utvrdivši kako tužitelj i tuženik nisu u ugovornom odnosu i da stoga odnosi stranaka glede isporuke vodnih usluga nisu utemeljeni na ugovorima kako to pogrešno smatra tuženik, slijedom čega prvostupanjski sud zaključuje da je tužitelj ovlašten zahtijevati od tuženika cijenu određenu u skladu s odredbom čl. 197. st. 5. i čl. 208. u vezi čl. 205. st. 3. Zakona o vodama. Prihvaćajući u cijelosti nalaz i mišljenje vještaka financijsko-knjigovodstvene struke Gordane Ratković prvostupanjski sud je utvrdio da cijena za proizvedenu pitku vodu iznosi 3,87 kn/m3, a za sakupljanje i pročišćavanje otpadne vode 3,42 kn/m3. Tuženikov prigovor o nedopuštenosti tužbe zbog toga što tužitelj tužbom traži utvrđenje činjenica prvostupanjski sud smatra neosnovanim navodeći da je tužitelj ovlašten podnijeti takvu tužbu u smislu odredbe čl. 187. st. 2. ZPP-a zbog toga što je podnošenje tužbe radi utvrđivanja cijene vodnih usluga predviđeno odredbama Zakona o vodama. O troškovima parničnog postupka odlučeno je na temelju čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku.

Tuženik je podnio žalbu protiv navedene prvostupanjske presude pobijajući je u točkama I. i III. njezine izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku, nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu i odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, podredno da sam zakaže raspravu pred drugostupanjskim sudom radi pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja, odnosno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu u kojem u bitnome osporava osnovanost podnesene žalbe i predlaže potvrditi pobijanu presudu kao pravilnu i zakonitu.

Žalba je osnovana.

Ispitavši prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu na temelju odredaba iz čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ocjena je ovog suda da pobijana presuda nije pravilna i na zakonu osnovana.

Tužitelj u ovom sporu „preciziranim“ tužbenim zahtjevom od 15. ožujka 2017. (list 390. spisa) zahtijeva prihvaćanje tužbenog zahtjeva koji glasi na utvrđenje da je cijena pitke vode u iznosu od 3,87kn/m3 te prihvata otpadne vode u iznosu od 3,42kn/m3 određena po tužitelju u njegovoj Odluci o cijeni vodnih usluga za drugog isporučitelja od 1. srpnja 2014. koja stupa na snagu 1. kolovoza 2014. donesena sukladno odredbi čl. 208. i čl. 197. Zakona o vodama, a koja cijena obvezuje tuženika plaćati tužitelju isporučenu pitku vodu i prihvat otpadne vode po cijenama određenim u navedenoj Odluci i to od stupanja na snagu te odluke pa nadalje dok za to budu postojali uvjeti, te da se naloži tuženiku da s tužiteljem zaključi Ugovor o međusobnim odnosima u distribuciji vode u kojem će cijena pitke vode biti ugovorena u iznosu od 3,87kn/m3 bez PDV-a, a cijena prihvata otpadnih voda u iznosu od 3,42kn/m3.

Prvostupanjski sud je pobijanim dijelom presude djelomično prihvatio navedeni tužbeni zahtjev tužitelja i utvrdio cijenu pitke vode u iznosu od 3,87 kn/m3, a cijenu prihvata otpadne vode u iznosu od 3,42 kn/m3, te je naložio tuženiku plaćati tužitelju navedene cijene od 24. travnja 2019. (od donošenja prvostupanjske presude) pa nadalje dok za to budu postojali uvjeti, dok je nepobijanim dijelom presude (točka II. izreke) odbio tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom dijelu.

Polazeći od utvrđenja:

- da je trgovačko društvo Kombel d.o.o., Belišće, 15. svibnja 2006. sklopilo s tuženikom Ugovor o međusobnim odnosima u distribuciji vode za piće (list 9. i 10. spisa) te Ugovor o međusobnim odnosima u sakupljanju i pročišćavanju komunalnih otpadnih voda (list 11. i 12. spisa) i to oba 15. svibnja 2006. (dalje: Ugovori od 15. svibnja 2006), temeljem kojih se Kombel d.o.o. obvezao isporučivati tuženiku vodu za piće u ukupnoj količini od 600.000 m3 godišnje po cijeni od 1,65 kn/m3, s time da će se obračun količina vode izvršiti na temelju očitanja brojila, te prihvatiti i pročistiti na uređaju za pročišćavanje komunalnu otpadnu vodu do količine od 480.000 m3 te dostaviti tuženiku najmanje četiri puta godišnje analize pročišćene vode i to po ugovorenoj cijeni od 1,65 kn/m3;

- da je između trgovačkog društva Duropack Belišće d.o.o. i trgovačkog društva Kombel d.o.o. 30. prosinca 2013. sklopljen Ugovor o prijenosu (kupoprodaji) gospodarske cjeline i prijenosu ugovora (list 30. - 38. spisa), a koji ugovor je prenesen na trgovačko društvo Hidrobel d.o.o. (ovdje tužitelja), koje je nastalo podjelom trgovačkog društva Kombel d.o.o. odvajanjem s osnivanjem i to na temelju Ugovora o prijenosu (ustupanju) Ugovora o prijenosu (kupoprodaji) gospodarske cjeline i prijenosu ugovora od 20. veljače 2014: da je tada tužitelj postao vlasnik uređaja za proizvodnju pitke vode i predtretmana komunalnih otpadnih voda, odnosno proizvođač pitke vode, ali da tužitelj nije time postao i nositelj prava i obveza iz Ugovora od 15. svibnja 2006. jer iz sadržaja Ugovora o prijenosu od 20. veljače 2014. proizlazi da na tužitelja nisu prešli ugovori koje je Kombel d.o.o. sklopio s drugim javnim isporučiteljima, odnosno s ovdje tuženikom;

- da je tužitelj donio Odluku o povećanju pitke vode i prihvatu otpadnih voda od 1. srpnja 2014., te je pozvao tuženika na sklapanje novih ugovora i to po cijeni pitke vode od 4,20 kn/m3 bez PDV-a, te po cijeni prihvata otpadnih voda od 3,31 kn/m3 bez PDV-a, koje je tuženik odbio;

- da prema rezultatima vještačenja provedenog po vještaku financijsko- knjigovodstvene struke Gordani Ratković cijena za proizvedenu pitku vodu iznosi 3,87 kn/m3, a za sakupljanje i pročišćavanje otpadnih voda 3,42 kn/m3;

- prvostupanjski sud utvrđuje kako tužitelj i tuženik nisu u ugovornom odnosu, odnosno da odnosi stranaka glede isporuke vodnih usluga nisu utemeljeni na ugovorima kako to pogrešno smatra tuženik i da je stoga tužitelj ovlašten zahtijevati od tuženika cijenu određenu u skladu s odredbom čl. 197. st. 5. i čl. 208. u vezi čl. 205. st. 3. Zakona o vodama („Narodne novine“ broj: 153/09, 130/11 i 56/13; dalje: ZOV) slijedom čega nalazi osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja kao u točki I. izreke pobijane presude.

Osnovano tuženik u žalbi ukazuje na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a zbog koje pobijanu presudu za sada nije moguće valjano ispitati.

Odredbom čl. 197. st. 5. ZOV-a je propisano da se cijene vodnih usluga određuju prema načelima punoga povrata troškova kako je utvrđeno zakonom kojim se uređuje financiranje vodnog gospodarstva, socijalne prihvatljivosti cijene vode i zaštite od monopola, dok je odredbom čl. 205. st. 3. ZOV-a propisan način utvrđivanja osnovice cijene vodne usluge za odvodnju i/ili pročišćavanje otpadnih voda prema kojoj se ta osnovica utvrđuje prema količini (prostorni metar) ispuštene otpadne vode.

Odredbama čl. 208. ZOV-a je propisano:

Isporučitelj vodne usluge koji isporučuje vodu namijenjenu ljudskoj potrošnji drugom isporučitelju vodne usluge ne može odrediti cijenu vode u iznosu većem od troška proizvodnje vode ili nabave vode od trećeg isporučitelja, koja se može uvećati za razuman trošak provoda vode kroz građevine javne vodoopskrbe, a ako takvih korisnika nema obvezan je odrediti cijenu vodne usluge sukladno načelima iz čl. 197. st. 5. ovog Zakona.

Osoba koja isporučitelju vodne usluge isporučuje tehnološku ili drugu vodu, koja nakon kondicioniranja može služiti ljudskoj potrošnji određuje njezinu cijenu sukladno načelima iz čl. 197. st. 5. ovog Zakona.

Nezadovoljna strana ima pravo tražiti da sud u parničnom postupku izmijeni ugovornu cijenu iz stavka 1. i 2. ovoga članka. Do odluke suda nezadovoljna strana može tražiti da Vijeće za vodne usluge privremenom mjerom odredi cijenu vode.

Polazeći od naprijed iznesenih utvrđenja i citiranih zakonskih odredaba na kojima prvostupanjski sud temelji osnovanost tužbenog zahtjeva, ocjena je ovog suda da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može valjano ispitati (čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a), zbog čega se za sada ne može valjano ispiti ni pravilna primjena materijalnog prava prihvaćanjem tužbenog zahtjeva kao u izreci pobijane presude.

Tužitelj je u prihvaćenom dijelu tužbenog zahtjeva tužbom zatražio da sud deklaratornom presudom utvrdi cijenu vodnih usluga u određenom iznosu, te naloži tuženiku plaćanje takve cijene ubuduće, sve dok za to budu postojali uvjeti.

Pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj ovlašten podnijeti takvu tužbu u smislu odredbe čl. 187. ZPP-a.

Naime, tom je zakonskom odredbom propisano da tužitelj može u tužbi tražiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave (st. 1.), a takva tužba se može podići kad je to posebnim propisima predviđeno, kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe (st. 2.).

Tužbenim zahtjevom prihvaćenim pobijanom presudom tužitelj traži utvrđenje postojanja određenih činjenica kada zahtijeva da sud utvrdi da cijena pitke vode (sukladno tužiteljevoj Odluci o cijeni vodnih usluga za drugog isporučitelja) iznosi 3,87 kn/m3, a cijena prihvata otpadne vode 3,42 kn/m3, a u kojem slučaju tužitelj sukladno čl. 187. ZPP-a nema pravo podnošenja tužbe na utvrđenje, jer se ne radi o utvrđenju postojanja odnosno nepostojanja kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitosti odnosno neistinitosti kakve isprave. Pravo na takvo traženje ne proizlazi ni iz odredaba Zakona o vodama kako to pogrešno tumači prvostupanjski sud, budući da prema odredbi čl. 208. st. 3. ZOV-a nezadovoljna strana ima pravo tražiti da sud u parničnom postupku izmijeni ugovornu cijenu iz stavka 1. i 2. tog članka, dakle, da sud konstitutivnom presudom izmijeni postojeću ugovornu cijenu među ugovornim stranama.

Navedeno pak pretpostavlja postojanje valjanog ugovora između javnog isporučitelja vodnih usluga i drugog isporučitelja vodnih usluga u vezi s njihovim pravima i obvezama glede isporuke vodnih usluga, a koja pretpostavka u konkretnom slučaju, prema utvrđenju prvostupanjskog suda, nije ispunjena budući da je prvostupanjski sud utvrdio da tužitelj i tuženik nisu u ugovornom odnosu. Zbog navedenog je pobijana presuda proturječna sama sebi, čime je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, te je i odredba čl. 208. st. 3. ZOV-a pogrešno primijenjena.

Pritom valja istaknuti da se tužbom na utvrđenje ne osnivaju novi niti se preinačavaju postojeći pravni odnosi. U tom smislu, kad među strankama postoji spor o cijeni vodnih usluga, sud je to pitanje dužan prethodno raspraviti u (kondemnatornom) sporu radi isplate novčane tražbine s osnove isporučene vodne usluge (kakav spor je prema sadržaju žalbe i odgovora na žalbu među strankama u tijeku).

U drugom svom dijelu, kojim je naloženo tuženiku plaćati tužitelju utvrđenu cijenu vodnih usluga ubuduće sve dok za to budu postojali uvjeti, ističe se kako o osnovanosti tog dijela tužbenog zahtjeva pobijana presuda nema nikakvih razloga, čime je također ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

Naime, u tom dijelu je naloženo tuženiku plaćati tužitelju (još) nedospjele novčane tražbine s osnove vodnih usluga, a pravo postaviti kondemnatorni tužbeni zahtjev prije dospjelosti tražbine pripada tužitelju pod pretpostavkama iz čl. 186.c ZPP-a u kojem je propisano da tužitelj koji učini vjerojatnim da tuženik ozbiljno dovodi u pitanje postojanje njegove još uvijek nedospjele tražbine, ili da će morati sudskim putem ostvarivati svoju tražbinu nakon što ona dospije, ili da iz drugih razloga ima za to pravni interes, može i prije dospjelosti tražbine zatražiti od suda da tuženiku naloži da mu ispuni dužnu činidbu u vrijeme njezine dospjelosti, time da vrijeme dospjelosti mora biti određenom naznačeno u tužbenom zahtjevu.

Prema tome, tužitelj ima pravo postaviti kondemnatorni tužbeni zahtjev prije dospjelosti tražbine pod pretpostavkama iz čl. 186.c ZPP-a, dok pobijana presuda nema nikakvih razloga temeljem koje pravne osnove tužitelju pripada pravo na takav zahtjev, niti je vrijeme dospjelosti tražbine određeno naznačeno u tužbenom zahtjevu.

Slijedom navedenog, zbog ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, valjalo je na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a uvažiti tuženikovu žalbu, ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud otkloniti uočenu bitnu postupovnu povredu na način da će prije svega ispitati je li tužitelj ovlašten podnijeti predmetnu tužbu u smislu odredbe čl. 187. ZPP-a, a potom jesu li u pogledu kondemnatornog dijela tužbenog zahtjeva ispunjene pretpostavke iz čl. 186.c ZPP-a. Ovisno o utvrđenome sud će donijeti odgovarajuću odluku uz navođenje valjanih razloga i mjerodavnog prava kojeg je primijenio. Odluka iz točke II. izreke ovog rješenja temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 14. siječnja 2021.

Predsjednica vijeća

Lidija Tomljenović

Broj zapisa: eb2f6-c7157

Kontrolni broj: 0ce65-42e2c-82212

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=LIDIJA TOMLJENOVIĆ, L=ZAGREB, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.