Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Gundulićeva 27 21000 Split
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Jerki Kovačić, kao sucu pojedincu u
pravnoj stvari tužiteljice S. B., O.: …, S.,
zastupane po punomoćnici M. R. Š. , odvjetniku u S., protiv tuženika
KBC S., O.:…, radi isplate, nakon
održane glavne i javne rasprave zaključene dana 11. rujna 2023. u nazočnosti zamj.
pun. tužitelja M. D., odvj. vjež. kod M. R. Š., odvj. u S., i pun.
tuženika B. D., dipl. iur., objavljene dana 26. veljače 2024.
p r e s u d i o j e
I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju
razliku manje isplaćene naknade bruto plaće od one koju je trebao isplatiti po osnovi
naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjih odmora i bolovanja, za razdoblje od
01.12.2015.g. do 31.12.2020.g. u ukupnom iznosu od 104,57 € zajedno s
pripadajućom:
zakonskom kamatom koja na iznos od 4,71 € teče od 15. siječanj 2016.
zakonskom kamatom koja na iznos od 4,48 € teče od 15. ožujak 2016.
zakonskom kamatom koja na iznos od 0,16 € teče od 15. lipanj 2016.
zakonskom kamatom koja na iznos od 15,47 € teče od 15. rujan 2016.
zakonskom kamatom koja na iznos od 0,08 € teče od 15. listopad 2016.
zakonskom kamatom koja na iznos od 0,04 € teče od 15. lipanj 2017.
zakonskom kamatom koja na iznos od 0,02 € teče od 15. kolovoz 2017.
zakonskom kamatom koja na iznos od 13,77 € teče od 15. rujan 2017.
zakonskom kamatom koja na iznos od 0,09 € teče od 15. listopad 2017.
zakonskom kamatom koja na iznos od 0,01 € teče od 15. ožujak 2018.
zakonskom kamatom koja na iznos od 31,21 € teče od 15. travanj 2018.
zakonskom kamatom koja na iznos od 7,33 € teče od 15. veljača 2020.
zakonskom kamatom koja na iznos od 0,42 € teče od 15. svibanj 2020.
zakonskom kamatom koja na iznos od 26,79 € teče od 15. prosinac 2020. do
isplate po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima
izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena,
bez zakonskih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.
II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju
parnični trošak u iznosu od 541,26 eura uvećan za zakonsku kamatu tekuću od dana
donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište
uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje
posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog
dana trećeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri
postotnih poena.
Obrazloženje
1.Tužbom koja je zaprimljena kod suda 28. prosinca 2020. tužiteljica potražuje
od tuženika isplatu razlike plaće, odnosno naknade plaće navodeći kako je u radnome
odnosu kod tuženika na radnome mjestu medicinske sestre K. za neurologiju, a
rad da joj je zbog prirode posla organiziran između ostaloga, i u smjenama, dvokratno,
noću, vikendima, blagdanom i prekovremeno. Tuženik da joj u utuženome razdoblju,
protivno Kolektivnom ugovoru, nije evidentirao ni isplaćivao naknadu za cjelokupni
prekovremeni rad, dodatak na plaću s osnova otežanih uvjeta rada za sve sate koje je
odradio, te dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve stvarno
odrađene sate rada. Nadalje, da tuženik nije tužiteljici odgovarajuće isplaćivao
naknadu za dolazak u pripravnost u smislu prekovremenoga rada, naknadu za po
jedan plaćeni slobodni dan nakon odrađenog dežurstva subotom, nedjeljom i
blagdanom te da je pogrešno obračunao naknadu za godišnji odmor, kao i naknadu
za znanstveni stupanj.
2.Podneskom od 21. prosinca 2022. tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka na način kako glasi u izreci.
3.U odgovoru na tužbu, točnije podneskom od 08. prosinca 2022. tuženik je
osporio tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti. Tuženik je istakao da tužiteljica nije radila
prekovremeno, pa da stoga niti nisu mogli biti dodaci obračunavani. Tuženik je
prigovorio pogrešnom obračunu naknade za godišnji odmor i bolovanje, s tim u svezi
predložio je izvesti dokaz dopunskim vještačenjem po vještaku financijsko
knjigovodstvene struke.
4.U postupku su izvedeni dokazi pregledom evidencije rada i platnih lista
tužiteljice, te je provedeno financijsko knjigovodstveno vještačenje po vještaku
financijske struke dipl. oec. D. C., te je pregledana i ostala pisana
dokumentacija koja prileži spisu.
5.Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.
6.Pun. tužiteljice popisao je parnični trošak.
7.Nesporno je između stranaka da je tužiteljica u utuženome razdoblju bila
zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre K. za neurologiju,
da je radila i u redovnom i u prekovremenom radu.
8.Sporno je, je li joj tuženik isplatio umanjene plaće na način da mu nije plaćao
dodatke sukladno Kolektivnom ugovoru, te je li mu pogrešno obračunao i isplatio
naknadu za godišnji odmor.
9.Tužiteljici je radni odnos reguliran Zakonom o radu (NN 149/09, 61/11, 82/12
i 73/13, dalje: ZR/09), ZR/14, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i
zdravstvenog osiguranja (NN 88/13, 143/13, 96/15, dalje: KU/13), Dodatkom I.
Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 96/15,
29/18, dalje: Dodatak I. KU) te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i
namještenike u javnim službama (NN 141/12, dalje: TKU/12 i NN 128/17, dalje:
TKU/17).
10.Sukladno čl. 58. st. 9. KU/13, čl. 51. st. 9. KU/13 (NN 143/13) i čl. 49. st. 9.
KU/18, prekovremenim radom se smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada
utvrđenoga dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog
mjesečnog fonda radnih sati, dok će se sukladno odredbama KU osnovan plaća
radnika uvećati za prekovremeni rad za 50%.
11.Sukladno čl. 65. KU/13, čl. 57. KU (NN 143/13) i čl. 55. KU/18, tužitelj je u
spornome razdoblju od 1. listopada 2013. do 30. studenoga 2016. ostvario dodatak za
uvjete rada od 25% osnovne plaće, a od 1. prosinca 2016. do 30. travnja 2018. 28%
osnovne plaće.
12.Nadalje, sukladno čl. 66. (KU/13) i čl. 59. KU/13 (NN 143/13), zbog iznimne
odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine
ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 10% od osnovne plaće, dok sukladno čl. 59.a
Dodatka I. KU (NN 96/15), počevši od 1. listopada 2015. proizlazi da se u članku 59.
brojka „10“ zamjenjuje brojkom „12%“.
13.Sukladno čl. 60. st. 2. KU/13, nakon odrađenog dežurstva subotom,
nedjeljom i blagdanom radnik ima pravo na jedan plaćeni slobodni dan. Navedeno se
odnosi na razdoblje od 1. lipnja 2013. do 30. studenoga 2013.
14.Izvedenim dokazom financijsko-knjigovodstvenog vještačenja po vještaku
dipl. oec. D. C., utvrđeno je da razlika kod obračuna plaće za razdoblje od 01.
prosinca 2015. do 31. prosinca 2020. predstavlja ukupan iznos od 787,90 kn, i to s
osnova naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja do 42 dana.
14.1. Odgovarajući na prigovor tuženika, vještakinja je na ročištu održanom 19.
travnja 2023. iskazala da iako tuženik tvrdi da izračun naknade za godišnji odmor i
bolovanje neovisno o neobračunavanju dodatka prekovremenog rada, nije bio predmet
tužbe, te da je tužitelj preinačio tužbu i tužbeni zahtjev. Vještakinja je navela da se radi
o pravnom pitanju. Međutim, zaključila je da COP pogrešno obračunava, i računa
prosjek godišnjeg odmora i bolovanja na temelju plaće isplaćene u prethodna tri
mjeseca, ne kako to zakon definira, kao plaću obračunatu u prethodna tri mjeseca.
Zbog navedenog da je došlo do greške u obračunu plaće za godišnji odmor i bolovanje.
15.Čl. 60. ZR/09, odnosno čl. 81. ZR/14 propisano je da za vrijeme korištenja
godišnjega odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim
ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove
prosječne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi
koja predstavljaju naknadu za rad).
16.Temeljem odredbi čl. 37. KU (NN 126/11) i čl. 36. KU (NN 143/13), radniku
čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno
zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na
naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u
prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.
17.Dakle, u postupku je utvrđeno da je tuženik za predmetno razdoblje tužiteljici
obračunao i isplatio navedene dodatke na osnovnu plaću, ali ne sukladno KU. Naime,
sukladno citiranim odredbama, plaću tužiteljice čini osnovna plaća sa pripadajućim
uvećanjima. Osnovna plaća ne postoji samo u redovnom radu, već se osnovna plaća
tužiteljici isplaćuje za svaki efektivno odrađeni sat, bilo u redovnome, bilo u
prekovremenom radu, a svaki efektivno odrađeni sat se uvećava za one dodatke koji
u tome satu postoje. Ova uvećanja se obračunavaju za sve sate u kojima su ostvareni
i obračunavaju se od vrijednosti osnovne plaće te se ista kumuliraju ukoliko se ostvari
pravo na više uvećanja budući ni iz jedne odredbe KU ne proizlazi da radniku to
uvećanje pripada samo za ostvarenu redovnu satnicu, odnosno da se uvećanje plaće
po osnovi prekovremenoga rada i uvećanje po osnovi otežanih uvjeta rada i drugih
predmetnih dodataka međusobno isključuju. Nelogično bi bilo tumačenje tuženika da
tužitelju utuženi dodaci pripadaju samo za redovan rad jer ukoliko postoje otežani uvjeti
rada ili posebna odgovornost za živote i zdravlje pacijenata, tada oni postoje i u
redovnome i u prekovremenom radu. Ovo pravo tužiteljice je utvrđeno i citiranim
odredbama KU i čl. 86. ZR/09, odnosno čl. 94. ZR/14.
18. Kako je vještačenjem utvrđeno da tuženik nije isplatio tužiteljici propisana
uvećanja s osnova naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja,
pri čemu je tužbeni zahtjev tužiteljice sukladan nalazu i mišljenju vještaka, a tuženik
nije imao daljnjih primjedbi na vještačenje, valjalo je odlučiti kao u izreci.
19.Na dosuđene iznose tužiteljici su priznate zakonske zatezne kamate
primjenom odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i
78/15) koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog dijela iznosa do isplate (čl. 84. st.
3. ZR/09 odnosno, čl. 92. st. 3. ZR/14).
20.Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom
postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08,
57/11, 148/11, 25/13, 89/14) pa je tužiteljici, imajući u vidu vrijednost predmeta spora
i popisani trošak, za puni uspjeh u parnici valjalo priznati sukladno Tarifi o nagradama
i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15) trošak za
sastav tužbe 49,77 eura, za sastav podneska od 21. prosinca 2022. 49,77 eura, za
zastupanje na ročištima održanim 18. svibnja 2022., 01. veljače 2023. i 19. travnja
2023. po 49,77 eura, za pristup na objavno ročište 24,89 eura. kojem iznosu je trebalo
pridodati i iznos od 68,44 eura na ime pripadajućeg PDV-a, kao i iznos od 199,08 eura
kn za troškove knjigovodstveno financijskog vještačenja, tako se pun. tužitelja
obistinjuje parnični trošak u ukupnom iznosu od 541,26 eura, na dosuđeni iznos
tužitelju pristoji pravo na zakonsku zateznu kamatu koja teče od presuđenja, pa do
isplate, kao što je odlučeno pod točkom II. izreke presude.
U Splitu, 26. veljače 2024.
S u d a c
Jerka Kovačić Garac v.r.
PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana
primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda za Županijski sud,
u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku.
DNA: -pun. tužiteljice
-tuženiku
-u spis