REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: II Kž 2/2021-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Davorke Simunić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog A. Š. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama okrivljenog A. Š. i maloljetnog R. Š. podnesenima protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 14. prosinca 2020. broj Kov-Iz-22/20, o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice i podnesenog prijedloga za izricanje maloljetničke sankcije, u sjednici održanoj 14. siječnja 2021.,
r i j e š i o j e :
Odbijaju se žalbe okrivljenog A. Š. i maloljetnog R. Š. kao neosnovane.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog A. Š. zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. KZ/11 i podnesenog prijedloga za izricanje maloljetničke sankcije prema maloljetnom R. Š. zbog kaznenih djela iz članka 230. stavka 2. i članka 231. stavka 1. KZ/11., produljen je istražni zatvor protiv okrivljenika i prema maloljetniku iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.).
Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni A. Š. po braniteljici, odvjetnici I. Š., s prijedlogom da se istražni zatvor ukine, podredno, da se zamijeni mjerom opreza.
Žalbu je protiv navedenog rješenja podnio i maloljetni R. Š. po branitelju, odvjetniku D. P., ne navodeći izrijekom žalbene osnove, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine. Žalbe nisu osnovane.
II Kž 2/2021-4
Suprotno navodima u žalbama okrivljenog A. Š. i maloljetnog R. Š., po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, kako onih koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i onih koji se odnose na postojanje posebne pretpostavke iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika i prema maloljetniku, a potom je pravilno utvrdio i da se svrha istražnog zatvora ne bi mogla ostvariti primjenom blažih mjera.
Prije svega je prvostupanjski sud naveo i obrazložio dokaze iz kojih proizlazi osnovana sumnja da su okrivljenik i maloljetnik počinili kazneno djelo razbojništva iz članka 230. stavka 2. KZ/11., a maloljetnik i kazneno djelo razbojničke krađe iz članka 231. stavka 1. KZ/11., a koje obrazloženje u cijelosti prihvaća ovaj drugostupanjski sud. Stoga je ispunjen opći uvjet iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora.
U odnosu na okrivljenika A. Š., iz podataka u spisu proizlazi da je isti u dva navrata osuđivan uvjetnim osudama zbog kaznenih djela prisile prema službenoj osobi i oštećenja tuđe stvari, koje sankcije očito u odnosu na njega nisu u dostatnoj mjeri preventivno djelovale da se suzdrži od daljnjeg činjenja kaznenih djela. Štoviše, okrivljenik je osnovano sumnjiv da je terećeno kazneno djelo počinio u roku provjeravanja iz obje uvjetne osude.
Nadalje, iz rezultata provedenog psihijatrijskog vještačenja proizlazi da je kod okrivljenika prisutan poremećaj ličnosti miješanog tipa dominantno disocijalnih karakteristika koje uključuju impulzivno ponašanje, sklonost kršenju prihvaćenih društvenih normi, nisku toleranciju na frustracije i nizak prag očitovanja agresije, uključujući i nasilje.
Navedene okolnosti, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, jesu one osobite okolnosti koje upućuju na razborito predvidivu bojazan da će okrivljeni A. Š. na slobodi nastaviti s činjenjem novih kaznenih djela, zbog čega mu je prvostupanjski sud opravdano produljio istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.
I u odnosu na maloljetnog R. Š., osnovan je zaključak prvostupanjskog suda da je prema njemu nužna daljnja primjena mjere istražnog zatvora. Naime, iz podataka Centra za socijalnu S. proizlazi da maloljetnik odrasta u obitelji neadekvatnog funkcioniranja roditelja kod kojih je prisutan alkoholizam, isti su nedostatnih roditeljskih kompetencija, ne prepoznaju razvojne potrebe djece niti na njih primjereno reagiraju. Maloljetnik je od 2014. do 2017. smještavan u institucije (Dom za djecu M. S., Odgojni dom M. L., podružnica C., Dom za djecu Z., Dom za odgoj djece i mladeži Z.) u kojima je bio nedostupan odgojnim utjecajima, neprimjereno se i agresivno ponašao prema drugim štićenicima i odgojnom osoblju. U tom je razdoblju bio hospitaliziran i na odjelu dječje psihijatrije Psihijatrijske bolnice L., no, nakon hospitalizacije nastavio je s istim obrascem ponašanja, potpuno nekritičan prema vlastitim postupcima, hvalio se brojem izvršenih kaznenih djela, prihvaćajući model ponašanja "uličnih bandi".
Zbog počinjenih kaznenih djela razbojničke krađe i teške tjelesne ozljede, rješenjem Općinskog suda u Splitu od 24. listopada 2018. broj Km-12/18 izrečena mu je odgojna mjera upućivanja u odgojni zavod, dok mu je zbog počinjenog kaznenog djela teške krađe rješenjem Općinskog suda u Splitu od 20. srpnja 2020. broj Km-15/18 izrečena odgojna mjera pojačane brige i nadzora. Provedenim psihijatrijskim vještačenjem kod maloljetnika su dijagnosticirane
II Kž 2/2021-4
crte ličnosti koje ukazuju na poremećaj ponašanja (emocionalna nestabilnost i nezrelost, impulzivnost, smanjene mogućnosti kontrole impulsa, smanjena empatija) uz ovisnost o marihuani i sklonost zlouporabi psihostimulansa.
Iz navedenih podataka proizlazi da je riječ o maloljetniku na kojeg obitelj ni institucije nemaju odgovarajući odgojni utjecaj, a do sada izrečene odgojne mjere nisu polučile učinak budući da je maloljetnik nastavio s činjenjem kaznenih djela. Stoga je, unatoč iznimnosti primjene mjere istražnog zatvora prema maloljetnicima u skladu s člankom 66. stavkom 1. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine" broj 84/11., 143/12., 184/13., 56/15. i 126/19.), maloljetnog R. Š. nužno izdvojiti iz sredine u kojoj boravi i smjestiti u strukturirane uvjete da bi se spriječilo njegovo daljnje činjenje istih ili istovrsnih kaznenih djela. Prema tome, prvostupanjski je sud prema maloljetniku osnovano produljio istražni zatvor iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., pravilno isključivši primjenu blažih mjera kao neodgovarajućih za otklanjanje postojeće iteracijske opasnosti.
Zbog svega navedenog, žalbe okrivljenog A. Š. i maloljetnog R. Š. nisu osnovane, dok nije udovoljeno prijedlogu branitelja maloljetnika za pozivom na sjednicu drugostupanjskog vijeća na kojoj se odlučivalo o njegovoj žalbi, budući da se u skladu s člankom 475. stavkom 2. u vezi s člankom 495. ZKP/08. stranke ne obavještavaju o sjednici vijeća na kojoj se odlučuje o žalbama na rješenje.
Budući da ispitivanjem pobijanog rješenja, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 14. siječnja 2021.
Predsjednik vijeća:
Ranko Marijan, v.r.
