REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: 8 Gž-534/2020-2.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, po sucu mr. sc. Zlatku Pircu, u pravnoj stvari tužitelja F. M. iz N. (OIB:…), zastupano po punomoćnici M. M., odvjetnici iz Z., protiv tuženika Ureda, Z. (OIB:…), zastupan po punomoćnici M. K. V., dipl. iur., zaposlenica tuženika, radi naknade štete, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 31. ožujka 2020., poslovni broj: 105 Pn-2383/2018-24., 14. siječnja 2021.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Ureda kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 31. ožujka 2020., poslovni broj: 105 Pn- 2383/2018-24.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova podnesene žalbe.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 13.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. ožujka 2018. do isplate, kao i naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 9.600,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31. ožujka 2020. do isplate, sve po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema članku 29. stavku 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj potražuje platež zatezne kamate na iznos od 13.000,00 kn za period od 4. siječnja 2017. do 23. ožujka 2018., odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 125,00 kuna sa pripadajućom kamatom tekućom od dana presuđenja do isplate, kao i zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u cijelosti."

Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tuženik zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točke 1-3. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, dalje u tekstu: ZPP). Smatra da se prvostupanjska presuda temelji na nalazu i mišljenju sudsko-medicinskog vještaka koji nije dan u skladu pravila struke kao ni na činjenicama koje prileže spisu te na arbitrarnom pristupu vještaka uslijed kojih nije potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje te se ni pravilna primjena materijalnog prava ne može ispitati. Također da je pogrešno određen tijek zakonske zatezne kamate za naknadu štete na ime tuđe pomoći i njege. Predlaže da se prvostupanjska presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev te tuženiku dosudi troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom. Traži troškove podnesene žalbe.

U odgovoru na žalbu tužitelj ističe neosnovanost žalbenih navoda smatrajući da je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava donio pobijanu presudu pa predlaže da se žalba odbije i potvrdi prvostupanjska presuda. Traži troškove podnesenog odgovora.

Žalba nije osnovana.

Ispitujući prvostupanjsku presudu u pravcu žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a koju u žalbi ističe tuženik, ovaj sud je stajališta da prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu.

Prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, sadrži valjane razloge kao i razloge o odlučnim činjenicama, te ne postoji proturječnost između medicinskog vještačenja i isprava na temelju kojega je vještačenje provedeno.

Ne nalazi se ni da bi prvostupanjski sud počinio koju od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a od onih na koje se sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

Neosnovan je i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja na koji se u žalbi također poziva tuženik.

Činjenično stanje odlučno za ocjenu osnovanosti osnove tužbe te osnovanosti visine tužbenog zahtjeva potpuno je i pravilno utvrđeno i ono se navodima žalbe ne dovodi u sumnju budući tuženik u žalbi ne iznosi određene činjenice i dokaze koji bi upućivali na drugačije činjenično stanje od onoga kojeg je utvrdio prvostupanjski sud i na temelju kojega je donio pobijanu presudu.

U žalbi po ocjeni ovog suda tuženik iznosi činjenice i tvrdnje koje je već iznosio tijekom prvostupanjskom postupka, a o kojima je prvostupanjski sud zauzeo stajalište donoseći prvostupanjsku presudu.

Dakle, razmatrajući žalbene navode razvidno je da se oni svode samo na isticanje razloga (obrazloženje) tuženikovih shvaćanja da je u postupku pogrešno primijenjeno materijalno pravo prema činjeničnom stanju kako je po tuženiku trebalo utvrditi odnosno na isticanju razloga zašto je tužbeni zahtjev trebalo odbiti.

Tužitelj u tužbi traži naknadu neimovinske i imovinske štete koju je pretrpio stradavši kao putnik u prometnoj nezgodi koju je prouzročilo vozilo koje nije bilo osigurano, a kojom prilikom je zadobio tjelesne povrede te imao potrebu za tuđom njegom i pomoći.

Među strankama je nesporan nastanak štetnog događaja no osporena je uzročno-posljedična veza između ozljeda tužitelja i štetnog događaja.

Prvostupanjski sud je utvrđenja, poglavito utemeljenog na nalazu i mišljenju sudsko-medicinskog vještaka kojeg prihvaća kao stručnog i objektivnog, da je tužitelj u štetnom događaju zadobio istegnuće mišića vratne kralježnice u odnosu na koje ozljede je liječenje završeno i stanje se stabiliziralo 22. ožujka 2018. Uslijed navedene ozljede da je tužitelj trpio bolove jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 3 dana, bolove slabijeg intenziteta tijekom 45 dana. Primarni strah da je bio jačeg intenziteta i kraćeg trajanja, sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju kumulativno 2 dana, srednjeg intenziteta 10 dana i manjeg intenziteta u trajanju kumulativno 21 dan. Nadalje, nastupilo je smanjenje životne aktivnosti trajno od 3% koje se očituje u ograničenoj pokretljivosti vratnog segmenta kralježnice te bolovima u vratu pri dužem radu u nefiziološkim položaju glave i vrata. Tužitelju je nakon štetnog događaja bila potrebna tuđa pomoć (nestručna) u trajanju od 14 dana, 2 sata dnevno i još 7 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove, pomoć pri odlasku na tržnicu, trgovinu i slično.

Zaključak je prvostupanjskog suda da postoji uzročno-posljedična veza između predmetnog događaja i ozljeda zadobivenih u medicinskoj dokumentaciji.

Žalbene navode tuženik je već isticao u prvostupanjskom postupku i o njima je (prigovori na nalaz i mišljenje vještaka) vještak odgovorio tako da ponovljeni u žalbi ne dovede u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda na temelju kojih je prvostupanjski sud pravilno zaključio da postoji povreda prava osobnosti, pa je utvrđujući pravičnu novčanu naknadu po pojedinim kvalifikatornim okolnostima i to za pretrpljene fizičke bolove i to za pretrpljene fizičke bolove u iznosu od 4.500,00 kn, pretrpljeni strah u iznosu od 4.800,00 kn, smanjenje životne aktivnosti od 3% u iznosu od 30.000,00 kn temeljem članka 1100. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/19, dalje u tekstu: ZOO) u svezi članka 19. ZOO-a po ocjeni ovog suda pravilno dosudio pravičnu novčanu naknadu za povredu prava osobnosti u iznosu od 12.300,00 kn vodeći računa o okolnostima predmetnog slučaja i dajući valjane razloge o pojedinim kvalifikatornim okolnostima kao i o ukupno dosuđenom iznosu pravične novčane naknade za povredu prava osobnosti.

Također, žalitelj neosnovana upire na određeni tijek zakonske zatezne kamate na imovinsku štetu koju je prvostupanjski sud pravilno utemeljio na odredbi člana 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, dalje u tekstu Zakon).

Odredbom članka 12. stavka 4. Zakona propisano je da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete u roku iz stavka 1., oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

Tužitelj je podnio zahtjev 4. siječnja 2017. no kako je liječenje trajalo do 22. ožujka 2018. pravilno je prvostupanjski sud odredio tijek zakonske zatezne kamate.

Zbog iznesenog, valjalo je odbiti žalbu tuženika te potvrditi prvostupanjsku presudu kako u odluci o glavnom zahtjevu tako i u odluci o troškovima koji se proizlazi posljedično pobijaju ovisno o odluci o žalbi, ali koji su kako po osnovi tako i visini pravilno odmjereni.

Odluka o zatraženim troškovima podnesene žalbe temelji se na odredbi članka 166. stavka 1. ZPP-a, a o odgovoru na žalbu odlučeno je temeljem članka 155. ZPP-a.

Isti trošak naime nije bio neophodan za uspješno vođenje postupka.

Temeljem članka 368. ZPP-a, presuđeno je kao u izreci.

Slavonski Brod, 14. siječnja 2021.

Sudac

mr. sc. Zlatko Pirc, v. r.