REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 552/2020-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Žarka Dundovića, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i Ratka Ščekića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijaliste Marijane Kutnjak Ćaleta, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. V. K., zbog kaznenog djela iz čl. 110. u vezi čl. 34. Kaznenog zakona (“Narodne novine” br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženice podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Splitu od 23. lipnja 2020. br. K-24/2019, u sjednici održanoj 13. siječnja 2021.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba opt. V. K. i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
Županijski sud u Splitu je na temelju čl. 455. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje u tekstu: ZKP/08.) proglasio krivom opt. V. K. zbog kaznenog djela protiv života i tijela, ubojstva u pokušaju iz čl. 110. u vezi čl. 34. KZ/11. i na temelju čl. 110. u vezi čl. 34. st. 1. i 2. KZ/11. uz primjenu čl. 48. st. 1. i čl. 49. st. 1. toč. 2. KZ/11. osudio ju na kaznu zatvora u trajanju od dvije (2) godine i na temelju čl. 57. st. 1. i 2. KZ/11. izrekao joj djelomičnu u uvjetnu osudu time da se neuvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od jedne (1) godine ima izvršiti, a uvjetovani dio kazne u trajanju od jedne (1) godine neće se izvršiti ako optuženica u vrijeme provjeravanja od tri (3) godine ne počini novo kazneno djelo, time da vrijeme provjeravanja u odnosu na uvjetovani dio kazne počinje teći od pravomoćnosti presude.
Na temelju čl. 54. KZ/11. u neuvjetovani dio kazne optuženici se uračunava vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 29. ožujka 2019. do 24. travnja 2019. godine.
Na temelju čl. 69. KZ/11. optuženici se izriče sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti, a koja će se u odnosu na neuvjetovani dio kazne izvršavati u okviru zatvorskog
I Kž 552/2020-7
sustava, a u odnosu na uvjetovani dio kazne izvršavat će se u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi za liječenje ovisnosti izvan zatvorskog sustava, a koja mjera može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora odnosno do proteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude, a najdulje tri (3) godine. Na temelju čl. 79. st. 2. KZ/11. od oštećenika – žrtve V. B. trajno se oduzima nož koji je od istog oduzet zapisnikom Kliničkog bolničkog centra S. o osobnim stvarima pacijenta od 29. ožujka 2019. i potom izuzet od strane policijskog službenika Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Sektora kriminalističke policije, Službe za očevid i kriminalističku tehniku, a koji će se po pravomoćnosti presude uništiti (čl. 79. st. 6. KZ/11.).
Na temelju čl. 148. st. 6. ZKP/08. optuženica je cijelosti oslobođena obveze naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP/08. te nagrade i nužnih izdataka postavljene braniteljice.
Protiv te presude žali se optuženica osobno, s prijedlogom da se žalba usvoji.
Optuženica je podnijela i dopunu žalbe.
Odgovor na žalbu nije podnesen.
Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08. spis je prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
Žalba nije osnovana.
U žalbi podnesenoj osobno, optuženica ne navodi žalbene osnove iz kojih podnosi žalbu, a iz žalbenih razloga proizlazi da ju podnosi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni.
U odnosu na žalbeni osnov pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, optuženica osporava subjektivni element djela navodeći da je postupala u nužnoj obrani te da je u vrijeme počinjenja djela "bila neubrojiva i to bitno".
Pozivajući se na postupanje u nužnoj obrani, optuženica ukazuje na činjenicu da je od oštećenika - žrtve oduzet nož, pa je pogrešan zaključak suda da je bio goloruk. Ustrajava na obrani da je išao prema njoj sa ispruženim rukama, u pokušaju da je uhvati rukama za ramena, pa je uslijed toga postupala i u stanju prepasti.
Ukazuje i na iskaz samog oštećenika - žrtve koji je u postupku iskazao da se sam ubo na nož.
Protivno žalbenim navodima, osnovano prvostupanjski sud nije prihvatio da bi optuženica postupala u nužnoj obrani, a na temelju provedenog psihijatrijskog vještačenja, otklonjeno je i postupanje optuženice uslijed razdraženosti.
Iz iskaza oštećenika - žrtve V. B., prvostupanjski sud je utvrdio da je optuženica vikala, vrijeđala, sve zbog prigovora da je potrošila puno novaca i kako nije prestajala, da ju je "trisnuo" po licu. Nastavila je bacati i razbijati stvari, pa je tako razbila TV, DVD i drugo, pa je zatvorio vrata dnevnog boravka i držao kvaku, očekujući da će se optuženica smiriti.
I Kž 552/2020-7
Kada je pomislio da se smirila, otvorio je vrata, krenuo prema njoj stavljajući joj ruke na ramena i govoreći "daj se dušo smiri" i tada ga je optuženica ubola nožem.
Navedeno je na indirektan način potvrđeno iskazima svjedoka I. K., A. M. i N. M., koji su čuli viku i lupanje te razbijanje i glas muškarca koji je govorio da je stan otvoren i da joj neće ništa, kako je to iskazao svjedok K.. Kada je oštećenik izašao iz stana, rekao je "zovite hitnu, ubola me".
Stoga osnovano prvostupanjski sud ne prihvaća izmijenjeni iskaz oštećenika sa rasprave, kada je iskazao da se sam nabo na nož, cijeneći taj iskaz kao nastojanje da ekskulpira optuženicu, što je dodatno potvrđeno činjenicom da nije postavljao imovinskopravni zahtjev niti je tražio progon optuženice. Na kraju, očigledno je napisao i žalbu koju je optuženica i podnijela kao svoju, jer je na posebnom ročištu navela da se sa braniteljicom dogovorila da ne podnose žalbe i da joj je ovu žalbu poslao oštećenik da ju preda, što je i učinila.
Nož oštećenika je oduzet oštećeniku u Kliničkom bolničkom centru S. kada mu je pružena liječnička pomoć međutim, to nije dovoljno za zaključak da bi tim nožem prijetio ili napao optuženicu, niti je ona to navela u obrani. Naprotiv, iskazala je da je pomislila, kada je oštećenik krenuo prema njoj, da će je tući i nanijeti joj ozljede, pa je stoga krenula prema oštećeniku s nožem u ruci i tada je došlo do uboda.
S obzirom na navedeno, osnovano prvostupanjski sud otklanja postupanje u nužnoj obrani, jer napada oštećenika nije bilo, niti je isti predstojao, a onaj raniji sukob je prestao. Nije sporno da je oštećenik bio goloruk. Neovisno o tome što je kasnije nastojao pomoći optuženici, niti oštećenik nije iskazivao drugačije odnosno da bi imao nož u ruci, a niti optuženica u žalbi osporava zaključak prvostupanjskog suda da napada oštećenika nije bilo i da je kritične zgode bio goloruk.
Osnovano je prvostupanjski sud otklonio i postupanje optuženice u stanju razdraženosti i prepasti, jer nije utvrđeno postojanje napada dok iz nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka proizlazi da zbog osobina ličnosti optuženice i ranijeg konflikta između optuženice i oštećenika, mogućnost shvaćanja značenja postupaka i upravljanja njima, tempore criminis, bila bitno smanjena međutim, zbog učinka dijazepama koji je utvrđen kod optuženice, ne može se govoriti o stanju odnosno afektu razdraženosti i prepasti. Naime, dijazepan je sredstvo koje se koristi u liječenju straha i tjeskobe, a sličan učinak imaju heroin, metadon i tramadol i djeluje psihosedativno. Utvrđeno je i da je optuženica višegodišnja ovisnica o opijatima, heroinu, te da ima poremećaj ličnosti težeg stupanja sa značajkama emocionalne nestabilnosti i asocijalnosti. Predloženo je i izricanje sigurnosne mjere liječenja od ovisnosti o psihoaktivnim drogama.
S obzirom na navedeno, te uzimajući u obzir sredstvo počinjenja djela kao i dio tijela u koji je ubod zadan, osnovano prvostupanjski sud zaključuje da je optuženica, postupajući na način kako je to opisano u činjeničnom opisu, postupala s neizravnom namjerom na lišenje života ošt. V. B., što žalbenim navodima nije s uspjehom osporeno.
Stoga nije osnovana žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Žaleći se zbog odluke o kaznenoj sankciji, optuženica ukazuje da će razdvajanje nje od djeteta imati negativne posljedice na dijete, da je prestala konzumirati droge, da je sa
I Kž 552/2020-7
oštećenikom izgladila odnose i da joj je oprostio, da oštećenik nema posljedica, da joj je zagarantirano radno mjesto, što su sve olakotne okolnosti koje bi trebale rezultirati uvjetnom osudom.
Prije svega, optuženici se ukazuje da se za kazneno djelo za koje je proglašena krivom ne može po zakonu izreći uvjetna osuda.
Prilikom odmjeravanja kazne, prvostupanjski sud je optuženici pravilno utvrdio i ocijenio sve okolnosti koje utječu na odabir vrste i visine kazne, cijeneći kao olakotno da je ranije neosuđivana, korektno držanje pred sudom, da je majka maloljetnog djeteta, da oštećenik - žrtva nije zainteresiran za njezin kazneni progon i da ne postavlja imovinskopravni zahtjev te da je doprinio nastanku ovog događaja, zatim izraženo žaljenje zbog učina djela, da je optuženica bila bitno smanjeno ubrojiva kritične zgode, kao i njezinu životnu dob te obiteljske prilike, dok otegotnih okolnosti sud nije našao.
Tako utvrđene olakotne okolnosti optuženici su cijenjene kao osobito olakotne okolnosti i uz drugi zakonski osnov za ublažavanje kazne, da je djelo ostalo u pokušaju, optuženici je kazna maksimalno ublažena, koliko je to moguće po zakonu, na dvije godine zatvora, kolika je granica za ublažavanje kazne za konkretno kazneno djelo, prema čl. 49. st. 1. toč. 2. KZ/11., jer je za kazneno djelo iz čl. 110. KZ/11. zapriječena kazna zatvora najmanje pet godina i kazna se ne može ublažiti ispod dvije godine.
Uvažavanjem svih utvrđenih okolnosti, optuženici je izrečena djelomična uvjetna osuda, jer je za očekivati da će takva kaznena sankcija ostvariti svrhu kažnjavanja, prije svega utjecati na optuženicu da ne čini kaznena djela, kao i sve druge, kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti optuženici ponovno uključivanje u društvo. Imajući u vidu da je svrha kažnjavanja i izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela i jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, okolnosti koje se navode u žalbi optuženice nemaju takav značaj koji bi trebao utjecati da se ublaži neuvjetovani dio kazne zatvora, pa stoga nije prihvaćena žalba zbog odluke o kaznenoj sankciji.
S obzirom na nalaz i mišljenje psihijatrijskog vještaka, optuženici je pravilno izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti, koja nije s uspjehom osporena pukim žalbenim tvrdnjama optuženice da više nije ovisnica.
U skladu sa zakonom, pravilno je izrečena i mjera oduzimanja predmeta, noža oduzetog od oštećenika.
Kako ispitivanjem pobijane presude na temelju na temelju čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski suda pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 482. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 13. siječnja 2021.
Predsjednik vijeća:
Žarko Dundović, v.r.
