REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
P-524/2019
Ex vojarna Sveti Križ, Dračevac
S P L I T
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Mirjani Rubić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja M. H. iz V., .O.: …
zastupan po punomoćniku M. S., odvjetniku u S. protiv tužene Z. d.d. Z., O.: … zastupane po odvjetnicima u O. P. & P. j.t.d. Z., radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene dana 27. listopada 2020. u nazočnosti punomoćnika tužitelja, dana 12. siječnja 2021.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„I/ Dužna je tužena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime razlike u iznosima kamata isplatiti tužitelju ukupan iznos od 5.465,62 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a koji vrijedi na dan anuitetnih otplata, i to sa kamatama koje teku na pojedine mjesečne iznose od po:
- 61,75 CHF koja teče od dana 1. travanj 2008.g.;
- 61,59 CHF koja teče od dana 1. svibanj 2008.g.;
- 61,43 CHF koja teče od dana 1. lipanj 2008.g.; -
61,27 CHF koja teče od dana 1. srpanj 2008.g.;
- 61,12 CHF koja teče od dana 1. kolovoz 2008.g.;
- 60,96 CHF koja teče od dana 1. rujan 2008. g.;
- 60,80 CHF koja teče od dana 1. listopad 2008.g.;
- 60,63 CHF koja teče od dana 1. studeni 2008.g.;
- 60,46 CHF koja teče od dana 1. prosinac 2008.g.;
- 60,30 CHF koja teče od dana 1. siječanj 2009.g.;
- 60,13 CHF koja teče od dana 1. veljača 2009.g.;
- 59,95 CHF koja teče od dana 1. ožujak 2009.g.;
- 59,78 CHF koja teče od dana 1. travanj 2009.g.;
- 59,61 CHF koja teče od dana 1. svibanj 2009.g.;
- 59,43 CHF koja teče od dana 1. lipanj 2009.g.;
- 59,25 CHF koja teče od dana 1. srpanj 2009.g.;
- 103,39 CHF koja teče od dana 1. kolovoz 2009.g.;
- 103,09 CHF koja teče od dana 1. rujan 2009.g.;
- 102,78 CHF koja teče od dana 1. listopad 2009.g.;
- 102,46 CHF koja teče od dana 1. studeni 2009.g.;
- 102,15 CHF koja teče od dana 1. prosinac 2009.g.;
- 101,83 CHF koja teče od dana 1. siječanj 2010.g.;
- 101,50 CHF koja teče od dana 1. veljača 2010.g.;
- 101,18 CHF koja teče od dana 1. ožujak 2010.g.;
- 100,85 CHF koja teče od dana 1. travanj 2010.g.;
- 100,51 CHF koja teče od dana 1. svibanj 2010.g.;
- 100,18 CHF koja teče od dana 1. lipanj 2010.g.;
- 99,83 CHF koja teče od dana 1. srpanj 2010.g.;
- 99,49 CHF koja teče od dana 1. kolovoz 2010.g.;
- 99,14 CHF koja teče od dana 1. rujan 2010.g.;
- 98,79 CHF koja teče od dana 1. listopad 2010.g.;
- 98,43 CHF koja teče od dana 1. studeni 2010.g.;
- 98,07 CHF koja teče od dana 1. prosinac 2010.g.;
- 97,70 CHF koja teče od dana 1. siječanj 2011.g.;
- 97,33 CHF koja teče od dana 1. veljača 2011.g.;
- 96,96 CHF koja teče od dana 1. ožujak 2011.g.;
- 96,59 CHF koja teče od dana 1. travanj 2011.g.;
- 96,20 CHF koja teče od dana 1. svibanj 2011.g.;
- 95,81 CHF koja teče od dana 1. lipanj 2011.g.;
- 95,43 CHF koja teče od dana 1. srpanj 2011.g.;
- 75,42 CHF koja teče od dana 1. kolovoz 2011.g.;
- 75,09 CHF koja teče od dana 1. rujan 2011.g.;
- 74,76 CHF koja teče od dana 1. listopad 2011.g.;
- 74,43 CHF koja teče od dana 1. studeni 2011.g.;
- 74,10 CHF koja teče od dana 1. prosinac 2011.g.;
- 73,76 CHF koja teče od dana 1. siječanj 2012.g.;
- 73,42 CHF koja teče od dana 1. veljača 2012.g.;
- 73,08 CHF koja teče od dana 1. ožujak 2012.g.;
- 72,74 CHF koja teče od dana 1. travanj 2012.g.;
- 72,38 CHF koja teče od dana 1. svibanj 2012.g.;
- 72,03 CHF koja teče od dana 1. lipanj 2012.g.;
- 71,67 CHF koja teče od dana 1. srpanj 2012.g.;
- 71,31 CHF koja teče od dana 1. kolovoz 2012.g.;
- 70,94 CHF koja teče od dana 1. rujan 2012.g.;
- 70,57 CHF koja teče od dana 1. listopad 2012.g.;
- 70,20 CHF koja teče od dana 1. studeni 2012.g.;
- 69,82 CHF koja teče od dana 1. prosinac 2012.g.;
- 69,44 CHF koja teče od dana 1. siječanj 2013.g.;
- 69,06 CHF koja teče od dana 1. veljača 2013.g.;
- 68,68 CHF koja teče od dana 1. ožujak 2013.g.;
- 68,28 CHF koja teče od dana 1. travanj 2013.g.; -
67,89 CHF koja teče od dana 1. svibanj 2013.g.; -
67,49 CHF koja teče od dana 1. lipanj 2013.g.; -
67,08 CHF koja teče od dana 1. srpanj 2013.g.;
- 66,68 CHF koja teče od dana 1. kolovoz 2013.g.; -
66,27 CHF koja teče od dana 1. rujan 2013.g.;
- 65,85 CHF koja teče od dana 1. listopad 2013.g.; -
65,44 CHF koja teče od dana 1. studeni 2013.g.;
- 65,02 CHF koja teče od dana 1. prosinac 2013.g.;
- 64,59 CHF koja teče od dana 1. siječanj 2014.g. do 31.srpnja 2015.g. prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 % poena, a od 01.kolovoza.2015.g. do isplate, sa zakonskom kamatom po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena;
II/ Dužna je tužena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime razlike smanjenja otplate glavnog duga uslijed povećanja kamatnih stopa, odnosno za povećanje anuiteta isplatiti tužitelju ukupan iznos od 1.648,24 CHF kuna u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a koji vrijedi na dan anuitetnih otplata i to sa kamatama na pojedine mjesečne iznose od po:
- 23,38 CHF koja teče od dana 1. travanj 2008.g.; -
23,22 CHF koja teče od dana 1. svibanj 2008.g.; -
23,06 CHF koja teče od dana 1. lipanj 2008. g.; -
22,90 CHF koja teče od dana 1. srpanj 2008.g.;
- 22,75 CHF koja teče od dana 1. kolovoz 2008.g.; -
22,59 CHF koja teče od dana 1. rujan 2008. g.;
- 22,43 CHF koja teče od dana 1. listopad 2008.g.; -
22,26 CHF koja teče od dana 1. studeni 2008.g.;
- 22,10 CHF koja teče od dana 1. prosinac 2008.g.; -
21,93 CHF koja teče od dana 1. siječanj 2009.g.;
- 21,76 CHF koja teče od dana 1. veljača 2009.g.; -
21,59 CHF koja teče od dana 1. ožujak 2009.g.; -
21,41 CHF koja teče od dana 1. travanj 2009.g.; -
21,24 CHF koja teče od dana 1. svibanj 2009.g.; -
21,06 CHF koja teče od dana 1. lipanj 2009. g.; -
20,89 CHF koja teče od dana 1. srpanj 2009.g.;
- 37,46 CHF koja teče od dana 1. kolovoz 2009.g.; -
37,16 CHF koja teče od dana 1. rujan 2009. g.;
- 36,85 CHF koja teče od dana 1. listopad 2009.g.; -
36,53 CHF koja teče od dana 1. studeni 2009.g.;
- 36,22 CHF koja teče od dana 1. prosinac 2009.g.; -
35,90 CHF koja teče od dana 1. siječanj 2010.g.;
- 35,57 CHF koja teče od dana 1. veljača 2010.g.; -
35,25 CHF koja teče od dana 1. ožujak 2010.g.; -
34,92 CHF koja teče od dana 1. travanj 2010.g.; -
34,58 CHF koja teče od dana 1. svibanj 2010.g.;
- 34,25 CHF koja teče od dana 1. lipanj 2010. g.;
- 33,90 CHF koja teče od dana 1. srpanj 2010.g.;
- 33,56 CHF koja teče od dana 1. kolovoz 2010.g.;
- 33,21 CHF koja teče od dana 1. rujan 2010. g.;
- 32,86 CHF koja teče od dana 1. listopad 2010.g.;
- 32,50 CHF koja teče od dana 1. studeni 2010.g.;
- 32,14 CHF koja teče od dana 1. prosinac 2010.g.;
- 31,78 CHF koja teče od dana 1. siječanj 2011.g.;
- 31,40 CHF koja teče od dana 1. veljača 2011.g.;
- 31,03 CHF koja teče od dana 1. ožujak 2011.g.;
- 30,66 CHF koja teče od dana 1. travanj 2011.g.;
- 30,27 CHF koja teče od dana 1. svibanj 2011.g.;
- 29,88 CHF koja teče od dana 1. lipanj 2011. g.;
- 29,50 CHF koja teče od dana 1. srpanj 2011.g.;
- 21,38 CHF koja teče od dana 1. kolovoz 2011.g.;
- 21,05 CHF koja teče od dana 1. rujan 2011. g.;
- 20,72 CHF koja teče od dana 1. listopad 2011.g.;
- 20,39 CHF koja teče od dana 1. studeni 2011.g.;
- 20,06 CHF koja teče od dana 1. prosinac 2011.g.;
- 19,72 CHF koja teče od dana 1. siječanj 2012.g.;
- 19,39 CHF koja teče od dana 1. veljača 2012.g.;
- 19,04 CHF koja teče od dana 1. ožujak 2012.g.;
- 18,70 CHF koja teče od dana 1. travanj 2012.g.;
- 18,34 CHF koja teče od dana 1. svibanj 2012.g.;
- 17,99 CHF koja teče od dana 1. lipanj 2012. g.;
- 17,63 CHF koja teče od dana 1. srpanj 2012.g.;
- 17,27 CHF koja teče od dana 1. kolovoz 2012.g.;
- 16,90 CHF koja teče od dana 1. rujan 2012. g.;
- 16,53 CHF koja teče od dana 1. listopad 2012.g.;
- 16,16 CHF koja teče od dana 1. studeni 2012.g.;
- 15,78 CHF koja teče od dana 1. prosinac 2012.g.;
- 15,40 CHF koja teče od dana 1. siječanj 2013.g.;
- 15,02 CHF koja teče od dana 1. veljača 2013.g.;
- 14,64 CHF koja teče od dana 1. ožujak 2013.g.;
- 14,24 CHF koja teče od dana 1. travanj 2013.g.;
- 13,85 CHF koja teče od dana 1. svibanj 2013.g.;
- 13,45 CHF koja teče od dana 1. lipanj 2013. g.;
- 13,04 CHF koja teče od dana 1. srpanj 2013.g.;
- 12,64 CHF koja teče od dana 1. kolovoz 2013.g.;
- 12,23 CHF koja teče od dana 1. rujan 2013. g.;
- 11,81 CHF koja teče od dana 1. listopad 2013.g.;
- 11,40 CHF koja teče od dana 1. studeni 2013.g.;
- 10,98 CHF koja teče od dana 1. prosinac 2013.g.;
- 10,55 CHF koja teče od dana 1. siječanj 2014.g. do 31.srpnja 2015.g. prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 % poena, a od 01.kolovoza.2015.g. do isplate sa zakonskom kamatom po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena;
II Prihvaća se podredni tužbeni zahtjev tužitelja i sudi:
I/ Dužna je tužena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime razlike u iznosima kamata isplatiti tužitelju ukupan iznos od 30.386,66 kn, i to sa kamatama koje teku na pojedine mjesečne iznose od po:
- 283,69 KN koja teče od dana 1. travanj 2008.g.; -
275,94 KN koja teče od dana 1. svibanj 2008.g.;
- 275,51 KN koja teče od dana 1. lipanj 2008.g.;
- 273,08 KN koja teče od dana 1. srpanj 2008.g.;
- 271,85 KN koja teče od dana 1. kolovoz 2008.g.;
- 271,77 KN koja teče od dana 1. rujan 2008. g.;
- 285,82 KN koja teče od dana 1. listopad 2008.g.;
- 286,73 KN koja teče od dana 1. studeni 2008.g.;
- 275,19 KN koja teče od dana 1. prosinac 2008.g.;
- 299,66 KN koja teče od dana 1. siječanj 2009.g.;
- 299,07 KN koja teče od dana 1. veljača 2009.g.;
- 290,21 KN koja teče od dana 1. ožujak 2009.g.;
- 291,20 KN koja teče od dana 1. travanj 2009.g.;
- 290,72 KN koja teče od dana 1. svibanj 2009.g.;
- 286,73 KN koja teče od dana 1. lipanj 2009.g.;
- 286,42 KN koja teče od dana 1. srpanj 2009.g.;
- 493,29 KN koja teče od dana 1. kolovoz 2009.g.;
- 499,53 KN koja teče od dana 1. rujan 2009.g.;
- 491,64 KN koja teče od dana 1. listopad 2009.g.;
- 494,11 KN koja teče od dana 1. studeni 2009.g.;
- 492,10 KN koja teče od dana 1. prosinac 2009.g.;
- 501,57 KN koja teče od dana 1. siječanj 2010.g.;
- 507,03 KN koja teče od dana 1. veljača 2010.g.;
- 503,88 KN koja teče od dana 1. ožujak 2010.g.; -
509,22 KN koja teče od dana 1. travanj 2010.g.; -
520,14 KN koja teče od dana 1. svibanj 2010.g.; -
521,26 KN koja teče od dana 1. lipanj 2010.g.; -
534,30 KN koja teče od dana 1. srpanj 2010.g.;
- 531,98 KN koja teče od dana 1. kolovoz 2010.g.;
- 560,70 KN koja teče od dana 1. rujan 2010.g.;
- 540,94 KN koja teče od dana 1. listopad 2010.g.;
- 543,10 KN koja teče od dana 1. studeni 2010.g.;
- 580,31 KN koja teče od dana 1. prosinac 2010.g.;
- 563,93 KN koja teče od dana 1. siječanj 2011.g.;
- 550,95 KN koja teče od dana 1. veljača 2011.g.;
- 552,96 KN koja teče od dana 1. ožujak 2011.g.;
- 551,03 KN koja teče od dana 1. travanj 2011.g.;
- 553,23 KN koja teče od dana 1. svibanj 2011.g.;
- 585,72 KN koja teče od dana 1. lipanj 2011.g.;
- 572,50 KN koja teče od dana 1. srpanj 2011.g.;
- 503,99 KN koja teče od dana 1. kolovoz 2011.g.;
- 466,95 KN koja teče od dana 1. rujan 2011.g.;
- 461,25 KN koja teče od dana 1. listopad 2011.g.;
- 458,37 KN koja teče od dana 1. studeni 2011.g.;
- 449,60 KN koja teče od dana 1. prosinac 2011.g.;
- 455,98 KN koja teče od dana 1. siječanj 2012.g.;
- 461,83 KN koja teče od dana 1. veljača 2012.g.;
- 457,96 KN koja teče od dana 1. ožujak 2012.g.;
- 452,90 KN koja teče od dana 1. travanj 2012.g.;
- 453,11 KN koja teče od dana 1. svibanj 2012.g.;
- 454,28 KN koja teče od dana 1. lipanj 2012.g.;
- 450,35 KN koja teče od dana 1. srpanj 2012.g.;
- 445,75 KN koja teče od dana 1. kolovoz 2012.g.;
- 440,88 KN koja teče od dana 1. rujan 2012.g.;
- 438,59 KN koja teče od dana 1. listopad 2012.g.;
- 428,65 KN koja teče od dana 1. studeni 2012.g.;
- 435,06 KN koja teče od dana 1. prosinac 2012.g.;
- 433,25 KN koja teče od dana 1. siječanj 2013.g.;
- 430,83 KN koja teče od dana 1. veljača 2013.g.;
- 419,81 KN koja teče od dana 1. ožujak 2013.g.;
- 419,58 KN koja teče od dana 1. travanj 2013.g.;
- 417,14 KN koja teče od dana 1. svibanj 2013.g.;
- 417,55 KN koja teče od dana 1. lipanj 2013.g.;
- 406,28 KN koja teče od dana 1. srpanj 2013.g.;
- 403,83 KN koja teče od dana 1. kolovoz 2013.g.;
- 406,91 KN koja teče od dana 1. rujan 2013.g.;
- 404,37 KN koja teče od dana 1. listopad 2013.g.;
- 403,87 KN koja teče od dana 1. studeni 2013.g.;
- 405,21 KN koja teče od dana 1. prosinac 2013.g.;
- 402,52 KN koja teče od dana 1. siječanj 2014.g. do 31.srpnja 2015.g. prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 % poena, a od 01.kolovoza.2015.g. do isplate, sa zakonskom kamatom po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena;
II/ Dužna je tužena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime razlike smanjenja otplate glavnog duga uslijed povećanja kamatnih stopa odnosno za povećanje anuiteta isplatiti tužitelju ukupan iznos od 8.979,87 kuna i to sa kamatama na pojedine mjesečne iznose od po:
- 107,40 KN koja teče od dana 1. travanj 2008.g.;
- 104,04 KN koja teče od dana 1. svibanj 2008.g.;
- 103,81 KN koja teče od dana 1. lipanj 2008. g.;
- 102,08 KN koja teče od dana 1. srpanj 2008.g.;
- 101,20 KN koja teče od dana 1. kolovoz 2008.g.;
- 100,72 KN koja teče od dana 1. rujan 2008. g.;
- 105,44 KN koja teče od dana 1. listopad 2008.g.;
- 105,28 KN koja teče od dana 1. studeni 2008.g.;
- 100,56 KN koja teče od dana 1. prosinac 2008.g.;
- 108,97 KN koja teče od dana 1. siječanj 2009.g.;
- 108,22 KN koja teče od dana 1. veljača 2009.g.;
- 104,48 KN koja teče od dana 1. ožujak 2009.g.;
- 104,30 KN koja teče od dana 1. travanj 2009.g.;
- 103,58 KN koja teče od dana 1. svibanj 2009.g.;
- 101,62 KN koja teče od dana 1. lipanj 2009. g.;
- 100,95 KN koja teče od dana 1. srpanj 2009.g.;
- 178,72 KN koja teče od dana 1. kolovoz 2009.g.;
- 180,06 KN koja teče od dana 1. rujan 2009. g.;
- 176,26 KN koja teče od dana 1. listopad 2009.g.;
- 176,18 KN koja teče od dana 1. studeni 2009.g.;
- 174,49 KN koja teče od dana 1. prosinac 2009.g.;
- 176,82 KN koja teče od dana 1. siječanj 2010.g.;
- 177,70 KN koja teče od dana 1. veljača 2010.g.;
- 175,53 KN koja teče od dana 1. ožujak 2010.g.;
- 176,32 KN koja teče od dana 1. travanj 2010.g.;
- 178,95 KN koja teče od dana 1. svibanj 2010.g.;
- 178,22 KN koja teče od dana 1. lipanj 2010. g.;
- 181,44 KN koja teče od dana 1. srpanj 2010.g.;
- 179,45 KN koja teče od dana 1. kolovoz 2010.g.;
- 187,82 KN koja teče od dana 1. rujan 2010. g.;
- 179,92 KN koja teče od dana 1. listopad 2010.g.;
- 179,34 KN koja teče od dana 1. studeni 2010.g.;
- 190,18 KN koja teče od dana 1. prosinac 2010.g.;
- 183,40 KN koja teče od dana 1. siječanj 2011.g.;
- 177,50 KN koja teče od dana 1. veljača 2011.g.;
- 176,98 KN koja teče od dana 1. ožujak 2011.g.;
- 174,90 KN koja teče od dana 1. travanj 2011.g.;
- 174,09 KN koja teče od dana 1. svibanj 2011.g.;
- 182,69 KN koja teče od dana 1. lipanj 2011. g.;
- 176,96 KN koja teče od dana 1. srpanj 2011.g.;
- 142,87 KN koja teče od dana 1. kolovoz 2011.g.;
- 130,91 KN koja teče od dana 1. rujan 2011. g.;
- 127,85 KN koja teče od dana 1. listopad 2011.g.;
- 125,58 KN koja teče od dana 1. studeni 2011.g.;
- 121,73 KN koja teče od dana 1. prosinac 2011.g.;
- 121,93 KN koja teče od dana 1. siječanj 2012.g.;
- 121,93 KN koja teče od dana 1. veljača 2012.g.;
- 119,30 KN koja teče od dana 1. ožujak 2012.g.;
- 116,42 KN koja teče od dana 1. travanj 2012.g.;
- 114,80 KN koja teče od dana 1. svibanj 2012.g.;
- 113,45 KN koja teče od dana 1. lipanj 2012. g.;
- 110,77 KN koja teče od dana 1. srpanj 2012.g.;
- 107,95 KN koja teče od dana 1. kolovoz 2012.g.;
- 105,03 KN koja teče od dana 1. rujan 2012. g.;
- 102,73 KN koja teče od dana 1. listopad 2012.g.;
- 98,68 KN koja teče od dana 1. studeni 2012.g.;
- 98,34 KN koja teče od dana 1. prosinac 2012.g.;
- 96,11 KN koja teče od dana 1. siječanj 2013.g.;
- 93,69 KN koja teče od dana 1. veljača 2013.g.;
- 89,49 KN koja teče od dana 1. ožujak 2013.g.; -
87,52 KN koja teče od dana 1. travanj 2013.g.; -
85,08 KN koja teče od dana 1. svibanj 2013.g.;
- 83,21 KN koja teče od dana 1. lipanj 2013. g.; -
79,00 KN koja teče od dana 1. srpanj 2013.g.;
- 76,55 KN koja teče od dana 1. kolovoz 2013.g.;
- 75,07 KN koja teče od dana 1. rujan 2013. g.;
- 72,54 KN koja teče od dana 1. listopad 2013.g.; -
70,36 KN koja teče od dana 1. studeni 2013.g.;
- 68,42 KN koja teče od dana 1. prosinac 2013.g.;
- 65,73 KN koja teče od dana 1. siječanj 2014.g. do 31.srpnja 2015.g. prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 % poena, a od 01.kolovoza.2015.g. do isplate sa zakonskom kamatom po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena;
III/ Nalaže s tuženoj da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.956,25 kn sa zakonskom kamatom koja teče od presuđenja do isplate po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena.
Obrazloženje
U tužbi podnesenoj ovom sudu 06. veljače 2019. se navodi kako su stranke sklopile Ugovor o namjenskom kreditu broj 7103885902 16. listopada 2007. temeljem koje je tužena odobrila stambeni kredit u iznosu od 115.423,00 CFF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja i ugovorenu kamatu u iznosu od 4,95% godišnje time da je tužena bez posebnog ugovaranja i pregovora jednostrano za sebe pridržala pravo za vrijeme trajanja ugovora primijeniti promjenjivu kamatnu stopu i način obračuna i naplate u skladu s jednostranim internim odlukama banke.
Protivno ugovoru i oplatnom planu, a temeljem jednostranih odluka tužene tužitelju su povećani anuiteti uslijed protupravnog povećanja kamate te je tužena naplatila veći iznos od onog kojeg je bila ovlaštena naplatiti temeljem pravnog posla koji je sklopljen među strankama. Odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u tom ugovoru ništetne su te su iznosi naplaćeni temeljem tih odredbi uslijed povećanja kamatne stope naplaćeni temeljem djelomično ništetnog pravnog posla.
Tužitelj se u tužbi poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda pod brojem Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. kojom je utvrđeno da je između ostalog i tužena povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita budući je u ugovorima o kreditima koristila nepoštenu ugovornu odredbu prema kojoj je ugovorena redovna kamatna stopa promjenjiva u skladu sa jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo te je navedena odredba proglašena ništetnom što je uzrokovalo stjecanje bez osnove na strani tužene.
Tužiteljica se poziva i na odluke ES koji na istovjetan način razmatraju gornju problematiku.
Slijedom navedenog zatraženo je obvezati tuženu na ime razlike u iznosima kamata isplatiti tužitelju iznos od 5.465,73 CHF, a na ime razlike smanjenja otplate glavnog duga uslijed povećanja kamatnih stopa, odnosno povećanja anuiteta isplatiti mu iznos od 1.648,53 CHF sve u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja i sa kamatom na pojedinačne tamo pobliže navedene iznose i zatraženim parničnim troškom.
U odgovoru na tužbu tuženik se protivio tužbi i zahtjevu, osporio zahtjeve kao neosnovane u pogledu pravne osnove, visine (izračuna) kao i činjenica te razloga kojima je tužitelj obrazložio svoju tužbu.
Istaknuo je prigovor zastare u odnosu na sve iznose dospjele prije 06. veljače 2014. Tuženik navodi da je predmetni kredit konvertiran prema Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju tako što je 18. veljače 2016. sklopljen dodatak ugovoru kojim je izvršena konverzija iz CHF valutne klauzule u kredit s EUR valutnom klauzulom. Tuženik navodi da su sve tužiteljeve uplate uzete u obzir prilikom izrade konverzije i iskorištene, odnosno uračunate za otplatu usporedno EUR kredita u skladu sa odredbama ZID ZPK/15. Tužitelj je dakle svojom slobodnom voljom prihvatio konverziju i time su stranke stvorile novu pravnu osnovu sporazumijevajući se pod kojim će kreditnim uvjetima iskoristiti do tada uplaćene svote pri čemu je banka bila dužna napraviti novi otplatni plan i njime zamijeniti početno utvrđeni otplatni plan, a isto tako i izračun konverzije s prijedlogom novog ili izmijenjenog ugovora o kreditu što je tužitelj i prihvatio.
Slijedom navedenog tuženik smatra da su konverzijom posljedice nepoštene, ništetne odredbe CHF ugovora o kreditu uređene voljom stranaka čime je isključeno pravo tužitelja da uz provedenu konverziju istodobno traži i povrat stečenog bez osnove pozivom na uvjete ugovora o kreditu u CHF koji je konverzijom otpao i nadomješten je novom zakonitom osnovom (EUR ugovor) temeljem koje je tužitelj stekao na zakonu utemeljeno potraživanje pretplate. Tuženik se poziva na odluku VS RH broj
Rev-1172/2018 od 19. ožujka 2019. još navodeći da su tužitelju povijesne kamatne stope u trenutku prihvata konverzije bile poznate u brojčanom iznosu kao da su bile ugovorene kao fiksne, a nakon tog razdoblja kamate su se u budućem razdoblju ravnale prema ugovorenom parametru i fiksnom dijelu kamatne stope za EUR kredite.
Tužitelj je nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja podneskom od 25. lipnja 2020. postavio, sada pored zahtjeva za isplatu u CHF u kunskoj protuvrijednosti na ime razlike kamata i više plaćene glavnice kao glavnog zahtjeva i podredni zahtjev s istog osnova tražeći isplatu u kunama kako je tamo pobliže navedeno. U tijeku postupka sud je izveo dokaz pregledom ugovora o kreditu broj … od 16. listopada 2007., dopisa tužitelja tuženoj "14. siječnja 2013": " S.,
14.01.2013.", dopisa tuženika tužitelju S. 29.01.2013.", S. 23.01.2014.", S. ", S. 23.01.2014.", S.
06.05.2013.", S. 01.12.2007.", S. ", S. 15.09.2009.", S. 02.06.2009.", S. 21.01.2010.", S. ", S.
03.06.2011." dopisa tužitelja tuženoj od 26.03.2013., dopisa tužene tužitelju od 12.11.2015., izračuna konverzije na dan 30.09.2016., Dodatka ugovora od 18.02.2016., mišljenja K. C. d.o.o za reviziju od 14.11.2015., vještačenjem po sudskom vještaku za financije M. J. te pregledom njegovog nalaza i mišljenja dok je sud odustao od izvođenja dokaza saslušanjem tužitelja jer kraj postignutih činjeničnih utvrđenja izvođenje tog dokaza nije smatrao potrebnim a stranke drugih dokaznih prijedloga nisu imale.
Glavni tužbeni zahtjev je neosnovan, podredni tužbeni zahtjev je osnovan. Predmet spora jest zahtjev tužitelja za isplatu spram tužene Banke i to temeljem ništetnih odredbi Ugovora o kreditu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa slijedom čega potražuje preplaćeni iznos kamata i razliku uvećanja glavnice u razdoblju od travnja 2008. do siječnja 2014.
Među strankama nije sporno kako su sklopile Ugovor o namjenskom kreditu dana 16. listopada 2007. kojim je tužena tužitelju stavila na raspolaganje iznos od 115.423,00 CHF s rokom otplate od 168 mjeseci uz ugovornu otplatu mjesečnim anuitetima od po 933,75 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja. Nije sporno ni da su stranke odredbom čl. 2. Ugovora o kreditu ugovorile kamatnu stopu od 4.95% godišnje glede koje je određeno da je promjenjiva u skladu s Odlukama Banke.
Tijekom otplate kredita vršena je promjena kamatne stope prema Odlukama Banke, ovdje tužene pa je tako od 1. 03. 2008. kamatna stopa iznosila 5,60 %, od 1. 07. 2009. iznosila je 6,10 %, od 1. 7. 2011. iznosila je 5,85 %.
Nije sporno ni da su stranke dana 18.02.2016. sklopile Dodatak ugovora o kreditu kojim su promijenjene odredbe Ugovora o kreditu zaključenog između stranaka od 16.listopada 2007. i to valuta kredita, kamatna stopa te iznos preostale neotplaćene glavnice kredita i to sve pozivom na Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju. Korisnik kredita, ovdje tužitelj je potpisom tog Dodatka potvrdio da mu je dostavljen izračun konverzije kredita sa prijedlogom izmijenjenog ugovora o kreditu, izvod otvorenih stavki a potpisom ugovora suglasio se sa izračunom konverzije kojeg mu je dostavio tuženik.
Prema čl.4 neotplaćena glavnica kredita u CHF u skladu sa izračunom konverzije iznosi 61.962,33 CHF, odnosno 432.544,90 kn, a na dan 30.rujna 2015. preostalo je 75 mjesečnih rata. Utvrđen je iznos razlike-preplate na temelju Zakona u iznosu od 95.592,69 kn. Utvrđeno je nadalje čl.8. kako na dan 30. rujna 2015.g. nedospjela glavnica kredita u EUR utvrđena prinudnim umanjenjem stanja neotplaćene glavnice kredita iz čl.4. Dodatka koja je zakonski učinak konverzije kojega na temelju Zakona prinudno snosi vjerovnik iznosi 38.770,95 EUR-a koju je tužitelj dužan platiti tuženiku zajedno sa redovnom kamatom u skladu sa odredbama tog članka sve u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB. Radi osiguranja cjelokupne tražbine tužitelj i D. H.
založili su suvlasnički dio nekretnine pobliže opisane u čl.16., stranke ugovornice su odredile visinu anuiteta koji dospijeva na naplatu po kamatnoj stopi iz Dodatka ugovora te sačinile otplatni plan.
Tužitelj se pozvao na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem p-1401/12 od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da je tamošnji tuženik pod 1) Zagrebačka banka d.d., u ovoj parnici tuženik, u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. U navedenom dijelu citirana presuda je potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda RH broj pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., a
V.S. R. H. svojom odlukom broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. odbio je revizije tuženika od 1) do 7) kao neosnovane.
Postupak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, koji je pokrenut po tužbi HSU za zaštitu potrošača- Potrošač protiv sedam banaka, a među kojima je i
tuženik, predstavlja kolektivni sudski postupak, a sukladno odredbi čl. 502. c Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05,
84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14, dalje ZPP).
Prema ovoj odredbi pravomoćna presuda u kolektivnom sudskom postupku obvezuje prvostupanjske sudove koji u pojedinačnim parnicama sude povodom zahtjeva potrošača radi zaštite prava čija je povreda utvrđena u kolektivnom sporu.
U obrazloženju presude Visokog Trgovačkog suda (str. 62) navodi se kako se pojedini potrošači, u slučaju postojanja osuđujuće odluke, dakle kada sud utvrdi postojanje određene povrede propisa o zaštiti potrošača, u postupku individualne pravne zaštite, naknade štete, izmjene ugovora ili slično, mogu pozvati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih prava i interesa. Na taj način proširene su subjektivne granice pravomoćnosti jer osuđujuća presuda iz postupka zaštite kolektivnih interesa u postupcima individualne zaštite koje pokrenu potrošači obvezuje ostale sudove. Naime, navedeno je u skladu sa odredbom čl. 138. a Zakona o zaštiti potrošača ("NN" broj: 79/07, 125/07, 79/09 i 89/09 – dalje ZZP) koji propisuje da odluka suda
donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavka 1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 131. stavka 1. ovoga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika (koji obuhvaća i povrede učinjene kod potrošačkog kreditiranja).
Prema odredbi čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03
dalje ZZP/03) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana treba uvijek procjenjivati prema svim konkretnim okolnostima slučaja.
Glede odredbe čl. 2 Ugovora o kreditu reći je kako bi se radilo o standardnom ugovoru koji sadrži odredbu prema kojoj je redovna kamata promjenjiva u skladu sa odlukom banke o visini kamatnih stopa, a nedvojbeno je da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.
Ugovor ne sadrži ni referentnu stopu (referentna stopa jest osnovna kamatna stopa za kašnjenje s plaćanjem) koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu ni precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope pa je tako tuženik, koristeći ugovornu odredbu prema kojoj se kamata koja je ugovorena kao promjenjiva određuje prema odluci banke, mogao postupiti kako je htio tj. i savjesno i nesavjesno.
Po ocjeni ovog suda ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke je jasna i lako uočljiva, ali nije razumljiva jer je jedino sigurno da visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke, a ne navode se bilo kakvi kriteriji npr. iz općih uvjeta poslovanja ili sl., već se promjena visine stope veže samo za odluku banke, a da li to možda podrazumijeva i primjenu nekih kriterija, u samom ugovoru nije navedeno.
Prema Presudi ESP od 30. travnja 2014. godine u predmetu broj C-26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.
U konkretnom slučaju to znači da su u Ugovoru tužitelju morali na transparentan način biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora tako da on na temelju jasnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze.
Odredba o promjeni kamatne stope je ključna ugovorna odredba, a ista je ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja - banke, bez da su istodobno precizno određeni uvjeti promjenjivosti i referentna stopa za koju se veže promjena, pa ista odredba na taj način uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija.
Stoga se zaista radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužitelja jer su predmet i cijena bitni sastojci ugovora, a putem ove ugovorne odredbe tuženik je potpuno izbjegao utjecaj druge ugovorne strane na cijenu (kamate), što je suprotno odredbi članka 247. ZOO koja propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.
ZZP/03 niti ZOO ne navode nikakve posebne kriterije za ocjenu je li pojedina ugovorna odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja, a koje je načelo sadržano u odredbi članka 4. ZOO kojom je propisano da su se u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.
Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, pri tom vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Konkretno, kao mjerilo ponašanja procjenjuje se kako bi se ponašao prosječan čovjek ili prosječan potrošač s jedne strane odnosno, uredan i savjestan gospodarstvenik ili dobar domaćin s druge strane kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti (pravni standard).
Prema odredbi članka 83. ZZP/03 prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav proizvoda ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor.
Imajući u vidu da je kamata cijena, da je cijena bitan element ugovora o kreditu te da mora biti određena odnosno odrediva, već samim tim odredbu ugovora koju koristi tuženik, a na temelju koje se cijena određuje prema odluci banke (jednostrano) bez unaprijed formuliranog čvrstog kriterija za promjenu, ocijeniti je protivnom načelu savjesnosti i poštenja.
Kako je u odluci VTS-a posebno istaknuto, a s tim se slaže i ovaj sud, "iako nije zabranjeno istovremeno ugovoriti valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, ta činjenica da obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa čini tu obvezu posebno rizičnom jer u vrijeme zaključenja ugovora potrošač ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci, a ne zna niti koju će cijenu (redovnu kamatu) za to platiti. Iznos glavnice kredita, koji je promjenjiv, a ovisi o odnosu švicarskog franka i kune, ne mogu unaprijed znati niti na njega utjecati ni banke ni potrošači, dok iznos cijene ovisi i o iznosu glavnice (koji je neizvjestan) i o visini kamatne stope, koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru promjenjiva sukladno odluci banke, dakle vjerovnika. Zato već sama činjenica da u opisanoj situaciji drugi promjenjivi element o kojem ovisi visina obveze potrošača, kamatu, određuje banka jednostrano, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja".
Nadalje, nepostojanje propisa koji nalažu bankama da u ugovoru o kreditu precizno utvrde uvjete promjenjivosti kamatne stope u relevantnom razdoblju ne daje tuženiku ovlaštenje da kamatnu stopu mijenja po svom nahođenju i time jednostrano mijenja visinu obveze tužitelja. Upravo u tome se i ogleda potreba primjene korektiva - načela savjesnosti i poštenja.
S obzirom na nespornu činjenicu da u ugovorima u kojima koristi predmetnu odredbu o promjeni kamatne stope tuženik nije odredio referentnu stopu, imajući u vidu da u vrijeme zaključivanja Ugovora nije bilo propisano da ugovor u slučaju ugovaranja promjenjive kamatne stope mora sadržavati element za koji se veže promjena te način promjene, banka je kao savjesni gospodarstvenik, rukovodeći se načelom savjesnosti i poštenja, po ocjeni ovog suda, trebala odrediti elemente za koji se veže promjena i način njihove primjene.
Umjesto toga, vodeći računa očito samo o svom interesu i iskoristivši činjenicu da nema propisa koji joj takvo što nalaže, banka je tužitelju kao potrošaču nametnula ugovorne odredbe koje ga stavljaju u neravnopravan položaj, koje odredbe uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja.
Iz navedenoga slijedi, a ne smatrajući predmetni slučaj drugačijim od drugih (i u konkretnom slučaju je ugovorena primjena općih akata tuženika) da se ima uzeti da se ni u ovom slučaju nije pojedinačno pregovaralo vezano uz spornu ugovornu odredbu.
To što je tuženik eventualno dostavio otplatni plan tužitelju, po nalaženju ovog suda nije od značaja za utvrđivanje navedene sporne činjenice da se o spornoj ugovornoj odredbi i pregovaralo. Naime, tuženik je bio i dužan sukladno ugovoru i dostaviti isti.
Slijedom navedenog, kako tužitelj nije bio stranka kolektivnog spora, a stavovi iznijeti u presudama po kolektivnom sporu vežu stranke na koje se isti odnosi, to je po nalaženju ovog suda u ovoj parnici bilo moguće ocijeniti da je ništetna odredba ugovora o kreditu iz čl. 2. u dijelu koji se odnosi na ugovorenu kamatu.
U nastavku je valjalo je ocijeniti visinu zahtjeva, po tuženiku istaknuti prigovor zastare te značaj činjenice što je među strankama sklopljen Dodatak ugovoru o kreditu u 2016.
Što se tiče visine zahtjeva istu je utemeljiti na saznanjima do kojih je sud došao provedenim vještačenjem po sudskom vještaku financijske struke M. J. koji
je ustvrdio kako je tuženik za vrijeme otplate kredita u više navrata mijenjao početno ugovorenu kamatnu stopu od 4,95 % i to:
1./ 5,60% s primjenom od 1. 03.2008.
2./ 6,10 % s primjenom od 1.07.2009.
3./ 5,85% s primjenom od 1.07.2011.
te da je tužitelj kao korisnik kredita u promatranom razdoblju platio tuženiku veći iznos na ime kamata u visini od 5.465,62 CHF (preračunato u kune iznos od 30.386,66 kn), time da je kao posljedicu promjene otplatnog plana na dan 1. siječnja 2014. je tužitelj tuženiku dugovao veći iznos glavnice od ukupno 1.648,24 CHF ili 8.979,87 kn, koji iznosi su kumulativ mjesečnih iznosa dospjelih sukladno otplatnoj dinamici, kako je sve prikazano u citiranom nalazu i mišljenju (Tablica )
Stranke nisu imale prigovora na izračun vještaka pri čemu ovaj smatra vještački nalaz i mišljenje stručnim i objektivnim.
Glede Dodatka ugovoru o kreditu tuženik smatra kako je sklapanjem Dodatka u cijelosti izmijenjen prethodno sklopljen Ugovor o kreditu, na koju izmjenu je tužitelj dobrovoljno pristao slijedom čega više nema pravni interes tražiti utvrđenje ništetnosti odredbi prethodno sklopljenog Ugovora o kreditu. Ovako iznijetom stavu tužitelj se protivio u bitnom smatrajući kako i nadalje ima pravni interes pozivom na odluke VS RH.
Ocjenu dopuštenosti tužbe, odnosno pravnog interesa zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredbi osnovnog ugovora o kreditu u slučaju kada je kredit konvertiran, dao je VS RH u odluci broj Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019.
prema kojoj korisnik kredita ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi neovisno o činjenici što je ugovorena konverzija kredita. Ovo iz razloga što sklapanjem Dodatka nije u cijelosti podmiren dug budući ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kada uzrok ništetnosti naknadno nestane, osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje članak 326. stavak 2. ZOO-a, a koji u predmetnom slučaju nisu ispunjeni.
Tuženik je ponudom konverzije postupio sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("NN", broj 102/15.) koji je stupio na snagu 30. rujna 2015., a kojim je propisano načelo konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u Euro na način da se položaj potrošača u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit u Eurima. Kamatna stopa određena Dodatkom od 18. veljače 2016. određena je onako kako je vrijedila za kredite koji su u navedenom razdoblju ostvarivani u valuti Euro, dakle i za te kamatne stope i promjenu istih nisu vođeni pojedinačni pregovori, već je kamatna stopa mijenjana prema odlukama tuženika (banke).
Vještačenjem u ovom postupku utvrđeno da se radi o preplati iz čega je razvidno da konvertiranjem nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana. Sud EU je u presudi C-118/17 od 14. ožujka 2019. (predmet Z. D.
protiv E.B.H. Z.) dajući odgovor na pitanja o kreditima s nepoštenim ugovornim odredbama, a primjenjujući Direktivu 93/13/EZ o nepoštenim uvjetima o potrošačkim ugovorima, utvrdio da se članak 6. stavak 1. Direktive mora tumačiti na način da se ugovorna odredba koja je proglašena nepoštenom mora smatrati, načelno, kao da nikada nije postojala, tako da ne može imati učinak na potrošača s posljedicom ponovne uspostave prave i činjenične situacije u kojoj se potrošač nalazio da navedena odredba ne postoji. Činjenice da su određene ugovorne odredbe bile proglašene nepoštenima i ništetnima i zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor, ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača (par. 41. i 43. Presude).
Slijedom izloženog, a imajući u vidu stavove Suda EU, ovaj sud drži
kako u konkretnom slučaju konvertiranjem kredita nije postignut učinak zaštite tužitelja kao potrošača, jer Dodatkom od 18. veljače 2016. nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana. Osnovom nepoštenih i ništetnih odredbi o promjenjivim ugovornim kamatnim stopama i valutnoj klauzuli tužitelj je preplatio utuženi iznos, a što nije otklonjeno predmetnim Dodatkom, nije uspostavljena ravnoteža u pravima i obvezama iz Ugovora o kreditu, odnosno nadoknađena šteta koja je nastala tužitelju u vidu preplaćenih kamata i razlike u valutnom tečaju i nema utjecaja na ništetnost odredbi ugovora o osnovnom kreditu.
Sklapanjem Dodatka nije moglo doći do obnove kreditnih ništetnih odredbi niti je došlo do konvalidacije ništetnosti temeljem Zakona jer je temeljna pretpostavka da bi se održani pravni posao mogao konvalidirati, da je taj pravni posao zakonom utvrđen ništetan, a što nedvojbeno nije utvrđeno Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju jer odredbe predmetnog zakona vezano uz konverziju ne predviđaju ništetnost ni konvalidaciju. Također člankom 41. Zakona o zaštiti potrošača propisano da se potrošač ne može odreći niti mu se mogu ograničiti prava koja ima temeljem tog zakona, a među kojima je i pravo na utvrđenje ništetnih ugovornih odredbi i potraživanje neosnovano stečeno.
Ovdje je imati u vidu i kako bi, promatrajući razdoblje od potpisa Ugovora o kreditu od 16.10.2007. pa do 30. 9. 2015. glavnica u CHF bila manja da nije bilo drastičnog porasta tečaja i povećanja kamatne stope, radi čega su sve izvršene uplate na ime kredita najvećim dijelom iskorištene za podmirivanje tako nastalog povećanja anuiteta, pa je u vrijeme konverzije tužitelj bio na početku otplate svoje glavnice čime je po mišljenju ovog suda od sklapanja kredita do konverzije došlo do bitnog poremećaja u strukturi samih anuiteta te se glavnica minimalno smanjivala slijedom čega ne može biti pravedna i napravljena konverzija jer se radi povećanja kamatnih stopa i povećanja tečaja CHF podizala visina anuiteta i mijenjala se struktura unutar samog anuiteta u korist kamata na štetu glavnice, pa konverzijom tužitelj zasigurno nije mogao biti obeštećen već je time tužitelju nastala razlika utvrđene glavnice iz razloga što sukladno originalnom otplatnom planu vrijednost neotplaćene glavnice na taj dan uz početnu kamatnu stopu i početni tečaj CHF bi iznosila 1.648,24 CHF, odnosno 8.979,87 kn.
Tužitelj je podneskom od 25. lipnja 2020. uredio tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka tako što je pored glavnog zahtjeva na isplatu iznosa od 5.465,62 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate s kamatama kako je tamo pobliže navedeno (razlika kamata) i isplate iznosa od 1.648,24 CHF također u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate s kamatama kako je tamo pobliže navedeno (razlika smanjenja glavnice) postavio i podredni zahtjev kojim je s istih osnova potraživao kunske iznose i to pozivom na odredbu čl. 188. ZPP-a.
Imajući u vidu činjenicu da je visina tužbenog zahtjeva utvrđivana tijekom postupka i to na jedini mogući način-vještačenjem, sud smatra kako tužitelj nije bio u ravnopravnom položaju s tuženikom te nije mogao pravilno precizirati tužbeni zahtjev sve dok mu nije dostavljena dokumentacija, odnosno dok vještak nije izradio nalaz i mišljenje.
Radi navedenog, sud je dopustio preinaku, smatrajući to svrsishodnim za donošenje odluke.
Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o restitucijskom zahtjevu tužitelja temeljem odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO-a, sud smatra kako se kod povrata stečenog bez osnove ne može primjenjivati ugovorena valutna klauzula, odnosno da je stjecatelj dužan vratiti ono što je primio bez osnove, a kako je tužitelj banci plaćao ugovorene anuitete u kunama, to bi banka bila dužna vratiti tužitelju onaj iznos kuna koji je platio bez pravne osnove. Zbog navedenog, odbijen je glavni tužbeni zahtjev, a prihvaćen podredni tužbeni zahtjev tužitelja.
Što se tiče prigovora zastare tuženika reći je kako čl. 215. st. 1. ZOO propisuje da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, dok čl. 241. ZOO propisuje da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim organom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.
Čl. 245. st. 1. ZOO propisuje da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a st. 3. istoga članka da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način.
Pozivajući se na gore navedene odredbe ZOO-a o zastari sud smatra da je podnošenjem kolektivne tužbe 4. travnja 2012. Trgovačkom sudu u Zagrebu u gore navedenom sporu za zaštitu kolektivnih prava prekinut tijek zastare, dok je pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom R. H. donošenjem
presude Pž-7129/13 dana 13. lipnja 2014. zastara počela teći ispočetka, a vrijeme prije prekida neće se uračunati u tijek zastare.
Naime, navedenom drugostupanjskom presudom pravomoćno je utvrđena ništetnost ugovorne odredbe kojom je promjenjivost kamatne stope tijekom postojanja ugovorne obveze utemeljena na jednostranoj odluci banke.
Dakle, kako je predmetna tužba podnesena dana 6. veljače 2019. a potraživanje tužitelja se odnosi na razdoblje od siječnja 2008. pa nadalje do siječnja 2014. a zakon kod instituta stjecanja bez osnove ne predviđa posebni zastarni rok, uslijed čega se ima primijeniti čl. 225. ZOO koji propisuje da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, dok je presuda pred Visokim Trgovačkim sudom R. H. donesena 13. lipnja 2014., to je razvidno da je predmetna
tužba podnesena u zastarnom roku, uslijed čega se istaknuti prigovor ima smatrati u cijelosti neosnovanim.
Ovdje je dodati i kako se prva isplata potražuje za anuitet plaćen u siječnju 2008., a tužba u kolektivnom sporu je podnesena 4. travnja 2012.g. pa od datuma te uplate do podnošenja kolektivne tužbe (prekid tijeka zastare) nije istekao petogodišnji zastarni rok. Zbog navedenog valjalo je presuditi kao u izreci.
Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 3., 155., 156. st. 1. i 164. ZPP-a. Budući je sud odbio glavni zahtjev tužitelja, dok je prihvatio podredni zahtjev tužitelja, smatrati je kako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, pri čemu je odlučeno da je tuženik u obvezi nadoknaditi tužitelju od pojedinih troškova trošak vještačenja u iznosu od 2.956,25 kn.
U Splitu, 12. siječnja 2021.
S U T K I N J A :
Mirjana Rubić v.r.
PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA:
- pun tužitelja
- pun. tuženika
- u spis
