R. H. P.-68/13 O. S. U. S.

S.

U. I. M. E. R. E. P. U. B. L. I. K. E. H. R. V. A. T. S. K. E.

P. R. E. S. U. D. A.

O. sud u S. po sutkinji mr. sc. Z. T. kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja V. R., S., H. žrtava 61., O.:, koji je zastupan po punomoćnicima odvjetnicima odvjetničkog društva B. i partneri u S., odvjetniku u S., H. ceste d.o.o., Z., V. 3., O.:, P. jedinica

S., S., R. B. 22., koji je zastupan po punomoćniku N., T., dipl. iur.,

zaposlenici tuženika, radi naknade štete, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene u nazočnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika te proglašenja presude od 12. siječnja 2021.

p r e s u d i o  j e

I. Dužan je tuženik H. ceste d.o.o., Z., V. 3., O.:, u

roku 15 dana isplatiti tužitelju V. R., S., H. žrtava 61., O.: , ukupan iznos od 91.492,90 kn sa zateznim kamatama koje teku kako

slijedi:

- na iznos od 2.821,11 kn od 15. 02. 2004.,

- na iznos od 1.624,33 kn od 15. 03. 2004.,

- na iznos od 2.276,47 kn od 15. 04. 2004.,

- na iznos od 3.280,39 kn od 15. 05. 2004.,

- na iznos od 2.327,66 kn od 15. 06. 2004.,

- na iznos od 2.434,76 kn od 15. 07. 2004.,

- na iznos od 2.066,76 kn od 15. 08. 2004.,

- na iznos od 1.669,37 kn od 15. 09. 2004.,

- na iznos od 1.118,30 kn od 15. 10. 2004.,

- na iznos od 1.738,76 kn od 15. 11. 2004.,

- na iznos od 1.523,98 kn od 15. 12. 2004.,

- na iznos od 3.584,84 kn od 15. 01. 2005.,

- na iznos od 1.820,62 kn od 15. 02. 2005.,

- na iznos od 2.290,46 kn od 15. 03. 2005.,

- na iznos od 1.738,52 kn od 15. 04. 2005.,

- na iznos od 2.467,07 kn od 15. 05. 2005.,

- na iznos od 1.772,44 kn od 15. 06. 2005.,

- na iznos od 1.905,05 kn od 15. 07. 2005.,

- na iznos od 2.046,02 kn od 15. 08. 2005.,

- na iznos od 2.055,10 kn od 15. 09. 2005.,

- na iznos od 2.767,34 kn od 15. 10. 2005.,

- na iznos od 2.556,92 kn od 15. 11. 2005.,

- na iznos od 2.978,57 kn od 15. 12. 2005., -

na iznos od 3.189,97 kn od 15. 01. 2006., -

na iznos od 2.322,32 kn od 15. 02. 2006., -

na iznos od 1.862,92 kn od 15. 03. 2006., -

na iznos od 2.697,86 kn od 15. 04. 2006., -

na iznos od 3.098,35 kn od 15. 05. 2006., -

na iznos od 1.165,33 kn od 15. 06. 2006., -

na iznos od 811,41 kn od 15. 07. 2006.,

- na iznos od 1.102,41 kn od 15. 08. 2006., -

na iznos od 1.615,12 kn od 15. 09. 2006., -

na iznos od 2.504,48 kn od 15. 10. 2006., -

na iznos od 974,35 kn od 15. 11. 2006.,

- na iznos od 1.487,43 kn od 15. 12. 2006., -

na iznos od 1.338,41 kn od 15. 01. 2007., -

na iznos od 399,83 kn od 15. 02. 2007.,

- na iznos od 61,01 kn od 15. 03. 2007.,

- na iznos od 1.209,44 kn od 15. 04. 2007., -

na iznos od 2.180,79 kn od 15. 05. 2007., -

na iznos od 1.500,07 kn od 15. 06. 2007., -

na iznos od 634,82 kn od 15. 07. 2007., - na

iznos od 562,62 kn od 15. 08. 2007.,

- na iznos od 1.093,54 kn od 15. 09. 2007., -

na iznos od 699,01 kn od 15. 10. 2007., - na

iznos od 288,68 kn od 15. 11. 2007.,

- na iznos od 1.650,55 kn od 15. 01. 2008., -

na iznos od 765,78 kn od 15. 02. 2008., - na

iznos od 399,84 kn od 15. 03. 2008.,

- na iznos od 61,09 kn od 15. 05. 2008.,

- na iznos od 1.426,87 kn od 15. 06. 2008., -

na iznos od 249,70 kn od 15. 07. 2008., - na

iznos od 509,75 kn od 15. 09. 2008., - na

iznos od 322,84 kn od 15. 10. 2008., - na

iznos od 187,10 kn od 15. 11. 2008., - na

iznos od 665,69 kn od 15. 12. 2008.,

- na iznos od 1.588,68 kn od 15. 01. 2009., pa do isplate tih iznosa po stopi od 15% godišnje od 15. veljače 2004. do 31. prosinca 2007., po stopi od 14% godišnje od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011., po stopi od 12% godišnje od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Dužan je tuženik, u roku 15 dana, isplatiti tužitelju parnični trošak ovog postupka u iznosu od 23.945,00 sa zateznim kamatama koje teku od presuđena do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

Tužitelj je 11. veljače 2013. podnio tužbu protiv tuženika, radi naknade štete. U tužbi se navodi da je tužitelj 12. prosinca 2000. u prometnoj nesreći na rotoru državne ceste D., dionica S.-K., ozlijeđen kao vozač teretnog vozila marke V. reg. ozn S. 576-G. u vlasništvu njegovog poslodavca tvrtke C. d.d. K. S.. Nadalje se navodi da je pravomoćnom presudom ovog suda posl. br. I.-1865/03 koja je djelomično preinačena presudom Ž. suda u S. G.-1156/09 od 21. veljače 2011 utvrđena suodgovornost tužitelja za predmetnu prometnu nezgodu u iznosu od 40%. Zbog posljedica predmetne nezgode tužitelj da je izgubio profesionalnu radnu sposobnost na način da je izgubio sposobnost biti vozač C i E kategorije zbog čega da je s radnog mjesta profesionalnog vozača prebačen na radno mjesto referenta otpreme slijedom čega da trpi gubitak zarade. Navedenom presudom tužitelju da je s naslova izgubljene zarade za period od 13. prosinca 2000. do 31. prosinca 2003. dosuđen ukupan iznos od 67.346,66 kn sa zateznim kamatama. Ovom tužbom tužitelj potražuje isplatu razlike plaće koju bi ostvarivao da je ostao raditi na radnom mjestu profesionalnog vozača i plaće koju ostvaruje na radnom mjestu referenta otpreme, i to za naredni period od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008.

Podneskom od 19. prosinca 2018. tužitelj je konačno specificirao tužbeni zahtjev prema dostavljenim platnim podacima. Tužbenim zahtjevom tužitelj potražuje isplatu iznosa od ukupno 91.492,90 kn sa zateznim kamatama na način kako je to specificirano u izreci presude.

U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnov i visinu tužbenog zahtjeva te je istakao prigovor zastare.

U postupku su izvedeni dokazi čitanjem presude ovog suda I.P-1865/03 od 09. lipnja 2009., presude i rješenja Ž. suda u S. G.-1156/09 od 21. veljače 2011.,

saslušanjem tužitelja, platnih podataka za tužitelja, ugovora o radu br. od 07. studenog 2006., naziva radnog mjesta poslodavca tužitelja s osobnim značajkama, odluke o otkazu ugovora br. 1562/02 s ponudom izmijenjenog ugovora od 01. rujna 2006., ugovora o radu br. 1562/02 od 01. siječnja 2002., odluke o otkazu ugovora o radu br. 1562/99 od 01. siječnja 2002., ugovora o radu br. 1562/99 od 26. travnja 1999., rješenja H. zavoda za mirovinsko osiguranje, P. služba S., (dalje: H. S.) br. 77191 od 14. siječnja 2003., rješenja H. S. br. 77191 od 18. srpnja 2002., pregledom i čitanjem spisa H.

S. br. 77191, čitanjem platnih podataka za tužitelja i usporednog radnika L. B. dostavljenih od strane poslodavca tužitelja – tvrtke C. d.d. K. S., rješenja H.

S. br. 77191 od 18. srpnja 2002. s klauzulom pravomoćnosti i rješenja od 14. siječnja 2003. s klauzulom pravomoćnosti, čitanjem daljnjih platnih podataka za tužitelja i usporednog radnika L. B..

Tužbeni zahtjev je osnovan.

Među strankama sporne su sve činjenice odlučne za odluku u ovoj pravnoj stvari.

Sukladno odredbama čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1., čl. 221.a i čl. 220. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14), dalje: ZPP, u svezi s odredbom čl. 117. st. 2. ZID ZPP-a prema kojima je u našem pravnom sustavu dominantno raspravno načelo u odnosu na prikupljanje činjenične osnove spora, te prikupljanje i izvođenje dokaza, a teret inicijative za prikupljanje dokaza je na strankama, dok sud nema inkvizitornih ovlaštenja u postupku su izvedeni predloženi dokazi, te su na temelju ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno i rezultata cjelokupnog postupka utvrđene slijedeće činjenice.

Čitanjem spisa ovog suda P.-209/11 (stari broj I.-1865/03), sud je utvrdio:

- da je tužitelj 21. srpnja 2003. podnio tužbu protiv tuženika kojom je tražio naknadu štete zbog posljedica prometne nezgode od 12. prosinca 2000. na rotoru državne ceste D., dionica S.-K., u kojoj je ozlijeđen kao vozač teretnog vozila, marke V., reg. ozn. S. 576-G., u vlasništvu njegovog poslodavca tvrtke C. d.d. K. S.,

- da je predmetnom tužbom tužitelj na ime naknade štete, između ostalog, tražio i naknadu izgubljene zarade jer je zbog nastupa profesionalne nesposobnosti za rad, kao posljedice predmetne prometne nezgode, tužitelj raspoređen s radnog mjesta profesionalnog vozača na radno mjesto referenta,

- da u tom spisu priliježe konačno i pravomoćno rješenje H. zavoda za mirovinsko osiguranje, S. služba S. klasa: 77191 od 18. srpnja 2002. kojim je tužitelju priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad nastale 28. veljače 2002., a koja nesposobnost isključuje poslove u kojima nema intenzivnog korištenja obiju ruku i gdje nema poslova vozača profesionalca B. i C. kategorije,

- da je presudom ovog suda posl. br. I.-1865/03 (P.-209/11) koja je djelomično preinačena presudom Ž. suda u S. G.-1156/09 od 21. veljače 2011. utvrđena suodgovornost tužitelja za predmetnu prometnu nezgodu u iznosu od 40% te mu je na ime naknade štete izgubljene zarade, kao posljedice predmetne nezgode, za period od 13. prosinca 2000. do 31. prosinca 2003. dosuđen ukupan iznos od 67.346,66 kn sa zateznim kamatama.

Čitanjem ove tužbe razvidno je da tužitelj traži naknadu štete izgubljene zarade za naredni period od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008., a s istog osnova, dakle kao posljedice predmetne prometne nezgode.

Saslušanjem tužitelja i čitanjem ugovora o radu br. od 07. studenog 2006., naziva radnog mjesta poslodavca tužitelja s osobnim značajkama, odluke o otkazu ugovora br. s ponudom izmijenjenog ugovora od 01. rujna 2006., ugovora o radu br. od

01. siječnja 2002., odluke o otkazu ugovora o radu br. od 01. siječnja 2002., ugovora o radu br. od 26. travnja 1999.te čitanjem navedenog spisa H.-a, sud je utvrdio:

- da je tužitelj po zaprimanju navedenog rješenja H. o profesionalnoj radnoj nesposobnosti za mjesto profesionalnog vozača raspoređen s rednog mjesta profesionalnog vozača na radno mjesto djelatnika u otpremnom uredu na kojem radnom mjestu radi i danas,

- da je navedeno radno mjesto „djelatnik u otpremnom uredu“ dobilo novi naziv „referent otpreme“, međutim sadržajno se radi o istom radnom mjestu.

S obzirom na istaknuti prigovor zastare najprije je potrebno odlučiti o osnovanosti/neosnovanosti tog prigovora. Naime, prigovor zastare je materijalnopravni prigovor osnovanost kojeg ima za posljedicu odbijanje tužbenog zahtjeva.

Odredbom čl. 376. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99), dalje: ZOO, u svezi s odredbom čl. 1163. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), dalje ZOO 05, propisano je potraživanje naknade uzrokovane štete zastarijeva za tri godine od kad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila. Stavkom 2. istog članaka propisano je da u svakom slučaju ovo potraživanje zastarijeva za pet godina od kada je šteta nastala.

Odredbom čl. 388. ZOO/91 propisano je da se zastarijevanje prekida podizanjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim organom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja potraživanja.

Odredbom čl. 392. st. 3. ZOO/91 propisano je da kad je prekid zastarijevanja nastao podizanjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja potraživanja u sporu odnosno prijavljivanjem potraživanja u nekom drugom postupku, zastarijevanje počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili svršen na neki drugi način.

U konkretnom slučaju radi se o zahtjevu za naknadom štete (izgubljene zarade) za koju je izvjesno da će sukcesivno nastajati u budućnosti. Stoga je potrebno ukazati na sudsku praksu o tom pitanju.

Zastara zahtjeva za naknadu štete ocjenjuje se prema čl. 376. i čl. 377. ZOO/91 sada čl. 230. i 231. ZOO-a - nap a.), bez obzira na to zahtijeva li se naknada za već nastalu štetu ili za štetu za koju je po redovnom tijeku stvari izvjesno da će sukcesivno nastajati u budućnosti, kao i bez obzira na to zahtijeva li se naknada buduće štete u obliku novčane rente ili u jednokratnom iznosu. Naknada štete koja će sukcesivno nastajati u budućnosti (izgubljeno uzdržavanje, izgubljena zarada, naknada za tuđu pomoć i njegu i u drugim slučajevima kad se po zakonu može zahtijevati naknada buduće materijalne štete) oštećenik može ostvarivati i sukcesivnim utuživanjem naknade za proteklo razdoblje, a ne samo u obliku rente. U tom slučaju rokovi zastare za prvo utuženo potraživanje računaju se po odredbama čl. 376. odnosno čl. 377. ZOO/91 (sada čl. 230. i 231. ZOO-a - nap. a.). Za svaku sljedeću utuženu tražbinu teče novi rok zastare od dana kad je prethodni spor okončan (čl. 392. st. 3. ZOO/91, sada čl. 245. ZOO-a - nap. a). Ovo pravno stajalište primjenjuje se i na odnose nastale u vrijeme važenja Zakona o zastari potraživanja (čl. 19. i čl. 20.). Vrhovni sud,(Rev-x-420/ll od 29. 10. 2013.,Izv.; Rev-x-969/11 od 29. 2. 2012. Izbor 1/12-71; Revr-697/11 od 1. 10. 2013. Izv.; Rev- 1273/99 od 4. 6. 2002. Izbor 1/03-21 i Rev-842/07 od 29.10.2008. Izv. Sentenca odjavljena u Zakonu o obveznim odnosima s opsežnom sudskom praksom, Ivica Crnić, Organizator, Zagreb, 2016., str. 476.-477.

Naknadu štete koja će sukcesivno nastajati u budućnosti (izgubljeno uzdržavanje, izgubljena zarada, naknada za tuđu pomoć i njegu i u drugim slučajevima kad se po zakonu može tražiti naknada buduće materijalne štete) oštećenik može ostvarivati i sukcesivnim utuživanjem naknade za proteklo razdoblje, a ne samo u obliku rente. U tom slučaju rokovi zastare za prvo utuženo potraživanje računaju se po odredbama čl. 376. odnosno 377. ZOO/91 (sada čl. 230. i 231. ZOO-a - nap. a.), a za svako sljedeće utuženo potraživanje (utuženje) teče novi rok zastare od dana kad je prethodni spor okončan (čl. 392. st. 3. ZOO/91, sada čl. 245. ZOO-a - nap. a.). Vrhovni sud, Rev-842/07 od 29.10.2008. Izv.

Sentenca odjavljena u Zakonu o obveznim odnosima s opsežnom sudskom praksom, Ivica Crnić, Organizator, Zagreb, 2016., str. 483.

Dakle, iz iznesenog proizlazi da naknadu štete koja će sukcesivno nastajati u budućnosti (izgubljena zarada,) oštećenik može ostvarivati i sukcesivnim utuživanjem naknade za proteklo razdoblje, a ne samo u obliku rente. U tom slučaju rokovi zastare za prvo utuženo potraživanje računaju se po odredbama čl. 376. odnosno čl. 377. ZOO/91 Za svaku sljedeću utuženu tražbinu teče novi rok zastare od dana kad je prethodni spor okončan čl. 392. st. 3. ZOO/91. S obzirom na pozivanje tuženika da je tužitelj za predmetnu štetu saznao kad je zaprimio navedeno rješenje H.-a o priznanju prava na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad za ukazati je na slijedeću sudsku praksu.

Kad se buduća šteta s naslova izgubljene zarade može sagledati već sa sadašnjom štetom i ako je ona po redovnom tijeku stvari izvjesna, tada je riječ o šteti za koju je oštećenik već saznao. Vrhovni sud, Rev-317/03 od 10. 2. 2005. Izbor 2/05-26.

Sentenca odjavljena u Zakonu o obveznim odnosima s opsežnom sudskom praksom, Ivica Crnić, Organizator, Zagreb, 2016., str. 484.

Vrhovni sud RH, Revx-933/2012 od 1. listopada 2013.: „Kako vrijeme zastare potraživanja naknade štete počinje teći otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, za buduće štete rok zastare počet će teći od dana kad u budućnosti ta šteta bude nastala. Međutim, ako se buduća šteta može već zajedno sa sadašnjom sagledati, ako je ona već sada po redovnom tijeku stvari izvjesna, riječ je o šteti koju je oštećenik već saznao, a ne o šteti za koju će on doznati tek u vrijeme kad bude izložen izdacima za taj oblik štete. U konkretnom sporu to znači, da je rok zastarjelosti zahtijevati naknadu štete za tuđu pomoć i njegu, počeo teći već saznanjem tužitelja da će mu u budućnosti biti potrebna tuđa njega i pomoć“ (odluka dostupna na Internet stranici VSRH www.vsrh.hr).

Dakle, iz svega navedenog nedvojbeno proizlazi da zastarni rok za naknadu štete zbog izguljene zarade počinje teći od trenutka kad je oštećenik saznao za gubitak profesionalne radne sposobnosti. Naime, tada se buduća šteta zbog izgubljene zarade može sagledati zajedno sa sadašnjom. Međutim, oštećenik ima mogućnost izbora hoće ili naknadu štete zbog izgubljene zarade tražiti u obliku rente ili sukcesivnim utuživanjem naknade za proteklo razdoblje. Razlog takvog stava je u činjenici da se podnošenjem tužbe prekida zastara za tu vrstu štete (čl. 388. ZOO/91). Upravo zato za svaku sljedeću utuženu tražbinu teče novi rok zastare od dana kad je prethodni spor okončan (čl. 392. st. 3. ZOO/91).

Ovdje je za ukazati na slijedeću sudsku praksu.

Podizanjem tužbe kojom tužitelj zahtijeva naknadu štete na ime izgubljene zarade došlo je do prekida zastarijevanja iz tog oblika štete. Zato je tužitelj mogao urediti tužbu i postaviti konačni tužbeni zahtjev u tijeku trajanja postupka i nakon pet godina računajući od dospjelosti najstarije neisplaćene povremene tražbine. Vrhovni sud, Revr-537/06 od 5.10.2006. Izv. Sentenca odjavljena u Zakonu o obveznim odnosima s opsežnom sudskom praksom, Ivica Crnić, Organizator, Zagreb, 2016., str. 533.

Podnošenjem tužbe radi ostvarivanja naknade jednog oblika štete ne prekida se zastara tražbine naknade drugog oblika štete. Vrhovni sud, Rev-925/88 od 17. svibnja 1988. PSP- 44/77. Sentenca odjavljena u Zakonu o obveznim odnosima s opsežnom sudskom praksom, Ivica Crnić, Organizator, Zagreb, 2016., str. 535.

Dakle, podnošenjem tužbe za naknadu štete zbog izgubljene zarade prekida se zastara za taj oblik naknade štete zbog čega je moguće utuživanje naknade izgubljene zarade u obliku rente, ali i sukcesivnim traženjima za protekli period. Za svaku sljedeću utuženu tražbinu teče novi rok zastare od dana kad je prethodni spor okončan čl. 392. st. 3. ZOO/91 u svezi s čl. 388. ZOO/91, sve u svezi s čl. 370. ZOO/91.

Iako to nije bila intencija zakonodavca ovakav stav otvara mogućnost zloporabe. Sukcesivnim utuživanjem tuženik, bez svoje krivnje, dolazi u poziciju plaćanja sve većih zateznih kamata i odvjetničkih troškova koje ne bi morao plaćati kad naknade rente.

Slijedom svega navedenog proizlazi da je istaknuti prigovor zastare neosnovan u cijelosti.

Naime, u konkretnom slučaju tužitelj je za predmetnu štetu izgubljene zarade saznao zaprimanjem rješenja H. zavoda za mirovinsko osiguranje, S. služba S. klasa:

77191 od 18. srpnja 2002. kojim je tužitelju priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad.

Tužbu radi naknade štete izgubljene zarade posl. br. P.-209/11 (stari broj I.-1865/03) tužitelj je podnio 21. srpnja 2003., dakle unutar zastarnog roka od 3 godine (čl. 370. ZOO/91). Podnošenjem tužbe on je prekinuo zastarni rok za tu vrstu štete. Pravomoćnim okončanjem postupka P.-209/11 (stari broj I.-1865/03) trogodišnji zastarni rok za naknadu štete izgubljene zarade za slijedeće iznose počeo je iznova teći od 21. veljače 2011., jer je tog datuma postupak pravomoćno okončan. Ova tužba podnesena je 11. veljače 2013., dakle unutar trogodišnjeg zastarnog roka.

Kako je naprijed utvrđeno, u postupku koji između istih stranaka vođen pred ovim sudom pod posl.br. P.-209/11 (stari broj I.-1865/03) tužitelj je utvrđen suodgovornim za predmetnu prometnu nezgodu u iznosu od 40% te mu je dosuđena izgubljena zarada za period od 13. prosinca 2000. do 31. prosinca 2003., kao štetna posljedica predmetne nezgode. Nadalje, zbog profesionalne radne nesposobnosti, ako posljedice predmetne nezgode, tužitelj je s radnog mjesta profesionalnog vozača prebačen na radno mjesto referenta otpreme (prijašnji naziv djelatnik u otpremnom uredu) na kojem radi i danas.

Stoga je tuženik odgovoran za naknadu štete izgubljene zarade sukladno odredbi čl. 195. ZOO/91.

Naime, odredbom čl. 195. st. 1. ZOO, u svezi s odredbom čl. 1163 ZOO 05, propisano je da tko drugome nanese tjelesnu povredu ili mu naruši zdravlje dužan je naknaditi mu troškove oko liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

Stavkom 2. istog članka propisano je da ako povrijeđeni zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu, ili su mu potrebe trajno povećane, ili su mogućnosti njegova daljnjeg razvijanja i napredovanja uništene ili smanjene, odgovorna osoba dužna je plaćati povrijeđenom određenu novčanu rentu, kao naknadu za tu štetu.

Stoga je u nastavku potrebno raspraviti visinu utužene tražbine.

Tužitej je u tužbi predložio da se izvrši usporedba primanja dva usporedna radnika L. B. koji i danas radi u tvrtki C. kao vozač disab vozila (kamion s cisternom za čišćenje), dakle, na radnom mjestu profesionalnog vozača i G. B. koji više ne radi u tvrtki C..

S obzirom da G. B. više ne radi u tvrtki C. nije bilo potrebe vršiti usporedbu s njegovim primanjima. S druge pak strane L. B. se ukazuje kao usporedni radnik, jer je on kod poslodavca tužitelja (tvrtke C. d.d. K. S.) zaposlen kao profesionalni vozač vozila disab.

Primjedbe tuženika da L. B. nije usporedni radnik su paušalne i

neargumentirane. Naime, kod naknade štete izgubljene zarade uzimanju se u obzir radna mjesta tj. plaće za određena radna mjesta u neto iznosu, a ne bruto iznosu.

Iz dostavljenih platnih podataka poslodavca tužitelja tvrtke C. za tužitelja i usporednog radnika L. B. proizlazi slijedeći izračun razlike plaće između profesionalnog vozača i referenta otpreme:

PERIOD

PLAĆA  PROSJEK  RAZLIKA  UMANJENJE  IZNOS plaća usporedni

40%

TUŽITELJ

C-B

D-E

radnik (Britvić)

suodgovornosti

A

B

C

D

E

F

siječanj 2004. god. 5,270.62 kn 9,972.47 kn 4,701.85 kn 1,880.74 kn 2,821.11 kn veljača 2004. god. 4,654.68 kn 7,361.89 kn 2,707.21 kn 1,082.88 kn 1,624.33 kn ožujak 2004. god. 4,972.90 kn 8,767.02 kn 3,794.12 kn 1,517.65 kn 2,276.47 kn travanj 2004. god. 4,668.60 kn 10,135.92 kn 5,467.32 kn 2,186.93 kn 3,280.39 kn svibanj 2004. god. 4,806.74 kn 8,686.17 kn 3,879.43 kn 1,551.77 kn 2,327.66 kn lipanj 2004. god. 5,218.44 kn 9,276.37 kn 4,057.93 kn 1,623.17 kn 2,434.76 kn srpanj 2004. god. 5,231.03 kn 8,675.63 kn 3,444.60 kn 1,377.84 kn 2,066.76 kn kolovoz 2004. god. 5,304.71 kn 8,087.00 kn 2,782.29 kn 1,112.92 kn 1,669.37 kn rujan 2004. god. 5,005.13 kn 6,868.97 kn 1,863.84 kn 745.54 kn 1,118.30 kn listopad 2004. god. 5,025.99 kn 7,923.92 kn 2,897.93 kn 1,159.17 kn 1,738.76 kn studeni 2004. god. 4,717.84 kn 7,257.80 kn 2,539.96 kn 1,015.98 kn 1,523.98 kn prosinac 2004. god. 5,148.68 kn 11,123.42 kn 5,974.74 kn 2,389.90 kn 3,584.84 kn siječanj 2005. god. 5,269.11 kn 8,303.47 kn 3,034.36 kn 1,213.74 kn 1,820.62 kn veljača 2005. god. 5,114.25 kn 8,931.69 kn 3,817.44 kn 1,526.98 kn 2,290.46 kn ožujak 2005. god. 5,294.01 kn 8,191.55 kn 2,897.54 kn 1,159.02 kn 1,738.52 kn travanj 2005. god. 4,927.18 kn 9,038.96 kn 4,111.78 kn 1,644.71 kn 2,467.07 kn svibanj 2005. god. 5,178.77 kn 8,132.84 kn 2,954.07 kn 1,181.63 kn 1,772.44 kn lipanj 2005. god. 5,135.08 kn 8,310.16 kn 3,175.08 kn 1,270.03 kn 1,905.05 kn srpanj 2005. god. 4,852.01 kn 8,262.04 kn 3,410.03 kn 1,364.01 kn 2,046.02 kn kolovoz 2005. god. 5,512.73 kn 8,937.89 kn 3,425.16 kn 1,370.06 kn 2,055.10 kn rujan 2005. god. 5,096.36 kn 9,708.59 kn 4,612.23 kn 1,844.89 kn 2,767.34 kn listopad 2005. god. 4,946.78 kn 9,208.31 kn 4,261.53 kn 1,704.61 kn 2,556.92 kn studeni 2005. god. 5,146.49 kn 10,110.78 kn 4,964.29 kn 1,985.72 kn 2,978.57 kn prosinac 2005. god. 5,128.76 kn 10,445.38 kn 5,316.62 kn 2,126.65 kn 3,189.97 kn siječanj 2006.god. 5,180.96 kn 9,051.49 kn 3,870.53 kn 1,548.21 kn 2,322.32 kn veljača 2006.god. 4,963.93 kn 8,068.79 kn 3,104.86 kn 1,241.94 kn 1,862.92 kn ožujak 2006.god. 5,493.27 kn 9,989.70 kn 4,496.43 kn 1,798.57 kn 2,697.86 kn travanj 2006.god. 5,269.18 kn 10,433.10 kn 5,163.92 kn 2,065.57 kn 3,098.35 kn svibanj 2006.god. 6,247.74 kn 8,189.95 kn 1,942.21 kn 776.88 kn 1,165.33 kn lipanj 2006.god. 7,227.70 kn 8,580.05 kn 1,352.35 kn 540.94 kn 811.41 kn srpanj 2006.god. 5,689.15 kn 7,526.50 kn 1,837.35 kn 734.94 kn 1,102.41 kn kolovoz 2006.god. 6,021.86 kn 8,713.73 kn 2,691.87 kn 1,076.75 kn 1,615.12 kn rujan 2006.god. 5,718.53 kn 9,892.67 kn 4,174.14 kn 1,669.66 kn 2,504.48 kn listopad 2006.god. 5,672.88 kn 7,296.79 kn 1,623.91 kn 649.56 kn 974.35 kn studeni 2006.god. 6,104.96 kn 8,584.01 kn 2,479.05 kn 991.62 kn 1,487.43 kn prosinac 2006.god. 5,902.84 kn 8,133.53 kn 2,230.69 kn 892.28 kn 1,338.41 kn siječanj 2007.god. 6,826.33 kn 7,492.72 kn 666.39 kn 266.56 kn 399.83 kn veljača 2007.god. 7,356.22 kn 7,457.91 kn 101.69 kn 40.68 kn 61.01 kn

ožujak 2007.god. 5,692.97 kn 7,708.70 kn 2,015.73 kn 806.29 kn 1,209.44 kn travanj 2007.god. 6,422.51 kn 10,057.16 kn 3,634.65 kn 1,453.86 kn 2,180.79 kn svibanj 2007.god. 6,302.34 kn 8,802.45 kn 2,500.11 kn 1,000.04 kn 1,500.07 kn lipanj 2007.god. 6,953.12 kn 8,011.16 kn 1,058.04 kn 423.22 kn 634.82 kn srpanj 2007.god. 6,651.21 kn 7,588.91 kn 937.70 kn 375.08 kn 562.62 kn kolovoz 2007.god. 7,281.20 kn 9,103.76 kn 1,822.56 kn 729.02 kn 1,093.54 kn rujan 2007.god. 5,563.21 kn 6,728.22 kn 1,165.01 kn 466.00 kn 699.01 kn listopad 2007.god. 7,596.25 kn 8,077.39 kn 481.14 kn 192.46 kn 288.68 kn studeni 2007.god. 7,389.15 kn 6,889.15 kn - kn

- kn

- kn prosinac 2007.god. 5,995.21 kn 8,746.13 kn 2,750.92 kn 1,100.37 kn 1,650.55 kn siječanj 2008.god. 6,366.37 kn 7,642.67 kn 1,276.30 kn 510.52 kn 765.78 kn veljača 2008.god. 7,013.50 kn 7,679.90 kn 666.40 kn 266.56 kn 399.84 kn ožujak 2008.god. 8,321.18 kn 8,187.18 kn - kn

- kn

- kn travanj 2008.god. 7,345.93 kn 7,447.74 kn 101.81 kn 40.72 kn 61.09 kn svibanj

2008.god. 7,722.37 kn 10,100.49 kn 2,378.12 kn 951.25 kn 1,426.87 kn lipanj 2008.god. 7,088.43 kn 7,504.60 kn 416.17 kn 166.47 kn 249.70 kn srpanj 2008.god. 7,965.03 kn 7,403.65 kn - kn

- kn

- kn kolovoz 2008.god. 6,867.91 kn 7,717.49 kn 849.58 kn 339.83 kn 509.75 kn rujan 2008.god. 7,604.41 kn 8,142.48 kn 538.07 kn 215.23 kn 322.84 kn listopad 2008.god. 7,252.56 kn 7,564.40 kn 311.84 kn 124.74 kn 187.10 kn studeni 2008.god. 6,179.42 kn 7,288.90 kn 1,109.48 kn 443.79 kn 665.69 kn prosinac 2008.god. 6,390.38 kn 9,038.18 kn 2,647.80 kn 1,059.12 kn 1,588.68 kn ZBROJ: 357,267.10 kn 508,559.89 kn 152,488.17 kn 60,995.27 kn 91,492.90 kn

Dakle, iz navedenog izračuna proizlazi da je ukupna izgubljena zarada tužitelja za period od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. 91,492.90 kn. Visina pojedinih mjesečnih iznosa razvidna je iz zadnjeg stupca tablice (stupac F).

Slijedom navedenog tužbeni zahtjev je osnovan sukladno odredbi čl. 195 ZOO/91.

Tuženik koji je u zakašnjenju s plaćanjem navedene novčane obveze, duguje tužitelju na temelju odredbe čl. 29. ZOO u svezi s odredbom čl. 112. st. 2. ZPP-a osim glavnog duga i zakonske zatezne kamate za vrijeme od kada je obveza dospjela, pa do njene podmire. Stoga je sud dosudio zatezne kamate od dospijeća pojedinog mjesečnog iznosa tj. od petnaestog u mjesecu na način kako je to pobliže specificirano u izreci presude.

Stopa zateznih kamata temelji se na odredbi čl. 29. ZOO, Odlukama o diskontnoj (eskontnoj) stopi HNB-a (Narodne novine 132/07, 74/11, 83/13, 1/14, 80/14, 1/15) i Prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima (Narodne novine 85/15, 140/15, 60/16, 64/17).

Zbog svega navedenog sud je odlučio kao u točki I. izreke presude.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i 155. ZPP i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ 142/12, 103/14, 118/14, 107/15).

Tužitelju je obistinjen trošak zastupanja po punomoćniku: za sastav tužbe iznos od 1.000,00 kn, za zastupanje na 15 ročišta na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi iznos od po 1.000,00 kn, kao i sastav jednog obrazloženog podneska u iznosu od 1.000,00 kn, što ukupno iznosi 17.000,00 kn. Tom iznosu pridodan je iznos od 4.250,00 kn na ime PDV-a, iznos od 1.430,00 kn na ime pristojbe tužbe i iznos od 1.2645,00 kn na ime pristojbe presude, tako da sveukupni trošak tuženika iznosi 23.945,00 kn.

Na dosuđeni iznos naknade parničnog troška priznate su i zatezne kamate od presuđenja do isplate, a sukladno čl. 29. st.1., 2. i 8. ZOO-a u svezi s odredbom čl. 112. st. 2. ZPP-a. Stopa zakonske kamate temelji se na čl. 29. st. 2. i 8. ZOO 05 i Prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima (Narodne novine 85/15, 140/15, 60/16, 64/17).

Zbog navedenog sud je odlučio kao u točki II. izreke presude.

U Splitu 12. siječnja 2021.

S.

M.. sc. Z. T.v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka istog. Žalba se podnosi Županijskom sudu putem ovog suda u tri primjerka. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste (čl. 335. st. 11. ZPP-a).

DNA pun tužitelja,

pun tuženika,

u spis