REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 731/2020-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa kao predsjednika vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sande Bramberger Ostoić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika D. P., zbog kaznenog djela iz članka 196. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05., 71/06. i 110/07. – dalje u tekstu: KZ/97.) i dr., odlučujući o žalbi zatvorenika D. P., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu broj Ik I-818/2020-8 od 7. prosinca 2020., u sjednici održanoj 12. siječnja 2021. godine,
r i j e š i o j e:
Odbija se žalba zatvorenika D. P. kao neosnovana.
Obrazloženje
Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu na temelju članka 159.a točka 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine", broj 128/99., 55/00., 59/00. - ispravak, 129/00., 59/01., 67/01. - ispravak, 11/02. - ispravak, 190/03. – pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 125/11. – Kazneni zakon, 56/13. i 150/13. – dalje u tekstu: ZIKZ) odbijen je prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika D. P. koji je podnesen po službenoj dužnosti u smislu članka 158. a ZIKZ-a.
Zatvorenik se nalazi na izdržavanju jedinstvene kazne zatvora u trajanju trinaest godina i devet mjeseci koju izdržava temeljem pravomoćne i izvršne presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj Kvm-280/2019-13 od 7. srpnja 2020, zbog kaznenih djela iz članka 196. stavka 1. KZ/11. i dr. Početak izdržavanja kazne zatvora je 15. studenoga 2008. a istek 15. kolovoza 2022. Zatvorenik kaznu izdržava u Kaznionici u L.
Protiv tog rješenja žali se zatvorenik osobno i po branitelju odvjetniku R. K. zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači te da mu se odobri uvjetni otpust, podredno da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu. S obzirom na to da se žalbe zatvorenika sadržajno nadopunjuju, iste su razmotrene kao jedinstvena žalba zatvorenika.
I Kž 731/2020-5
Sukladno članku 44. stavku 2. ZIKZ-a u vezi s člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
Žalba nije osnovana.
Zatvorenik D. P. u žalbi tvrdi kako je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da do sada izdržana kazna zatvora ne daje osnova za zaključak o postignutim tretmanskim rezultatima. Naime, suprotno stajalištu prvostupanjskog suda, žalitelj tvrdi da nije odvedeno u pitanje da je u dosadašnjem tijeku izdržavanja kazne postigao iznimne rezultate, da je aktualno u provedbi programa ocijenjen kao "naročito uspješan", da je novčano nagrađivan za rad i ponašanje, pa da je stoga nejasno koje bi to značajke ponašanja trebao promijeniti da bi mu se odobrio uvjetni otpust. Iako nije pristao na izdržavanje kazne u poluotvorenom odjelu Kaznionice, pojašnjava kako je to zbog aktualne pandemije corona virusa, jer pogodnosti trenutno ne obuhvaćaju niti odlazak na vikende ni korištenje godišnjeg odmora. Drži kako je do sada izdržana kazna od preko dvanaest godina utjecala na njega, pa nema bojazni da bi u budućnosti činio nova kaznena djela.
Suprotno tvrdnjama žalbe zatvorenika, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud odbio prijedlog za uvjetni otpust Kaznionice u L., prihvaćajući činjenice koje je utvrdio iz mišljenja predlagatelja, kao i druge okolnosti o kojima ovisi odluka o uvjetnom otpustu.
Naime, nedvojbeno je da je zatvorenik već i prije objedinjujuće kazne koju trenutno izvršava, bio osuđivan zbog istovrsnog kaznenog djela na štetu djece i maloljetnika, pa iako mu je tom prilikom izrečena uvjetna osuda, očito je da ista nije na njega utjecala, pa je on nastavio činiti kaznena djela, ovdje u odnosu na čak pet maloljetnih žrtava. Upravo te okolnosti, unatoč do sada izdržanoj kazni, upućuju na zaključak kako kriminalni povrat u odnosu na najranjivije skupine društva, nije isključen. Osim toga, okolnost da je u više navrata odbio izdržavanje kazne zatvora na poluotvorenom odjelu u blažim uvjetima, unatoč poznatim okolnostima koje su privremenog karaktera, onemogućavaju praćenje njegovog ponašanja u manje kontroliranim uvjetima, a iz čega bi se mogao izvesti zaključak o stvarnom učinku dosadašnjeg penalnog tretmana.
Prema navedenome, unatoč nedvojbenim pozitivnim pomacima u izvršavanju kazne na strani zatvorenika, u pravu je prvostupanjski sud, a što u cijelosti prihvaća i Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, kada drži da nisu ostvarene pretpostavke za zatvorenikovo uvjetno otpuštanje, već je radi postizanja svrhe kažnjavanja, potrebno nastaviti s izdržavanjem kazne do čijeg punog isteka je preostalo preko godinu i pola dana.
Kako žalbom zatvorenika nije dovedeno u pitanje pobijano rješenje, niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede zakona na koje ovaj žalbeni sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, sukladno članku 494. stavku 3. točka 2. ZKP/08. odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 12. siječnja 2021.
Predsjednik vijeća:
I Kž 731/2020-5
Damir Kos, v.r.
