REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: II Kž 7/2021-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog R. R., zbog kaznenog djela iz članka 110. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 17. prosinca 2020. broj Kv I-35/2020-7 (Kzd-1/2020), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 12. siječnja 2021.,
r i j e š i o j e:
Odbija se žalba optuženog R. R. kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog R. R., zbog kaznenih djela iz članka 110. i članka 191. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11., pod točkom I izreke, na temelju članka 127. stavka 4. u vezi s člankom 131. stavkom 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), optuženiku je produljen istražni zatvor iz osnova u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08., a pod točkom II izreke određeno je da, na temelju članka 131. stavka 2. ZKP/08., istražni zatvor po tom rješenju može trajati do pravomoćnosti presude, a nakon pravomoćnosti presude najdulje do pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora.
Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi R. R. po braniteljici, odvjetnici N. V., ne navodeći izrijekom žalbene osnove te predlažući da se „donese rješenje o ukidanju istražnog zatvora protiv optuženog R. R.“.
Žalba nije osnovana.
II Kž 7/2021-4
Prvostupanjski je sud pravilno i potpuno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za produljenje mjere istražnog zatvora protiv optuženog R. R., kako one koje se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za primjenu te mjere propisane člankom 123. stavkom 1. ZKP/08., tako i one koje se odnose na postojanje posebnih pretpostavki za daljnju primjenu te mjere iz osnova u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08., a za svoju odluku dao je jasne, dostatne i valjane razloge. Također je valjano obrazložio zašto smatra da se ista svrha u konkretnom slučaju ne bi mogla uspješno ostvariti drugim mjerama, blažim od istražnog zatvora.
Osnovana sumnja kao opća pretpostavka za primjenu istražnozatvorske mjere protiv optuženika propisana člankom 123. stavkom 1. ZKP/08., koju optuženik doduše ni ne osporava svojom žalbom, proizlazi iz dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica.
Prvostupanjski sud je pravilno zaključio da na strani optuženika i nadalje postoji realna i razumno predvidiva opasnost od bijega u slučaju da ga se pusti na slobodu. Riječ je, naime, o državljaninu Bosne i Hercegovine koji u Republici Hrvatskoj ima status stranca sa stalnim boravkom. Osim toga, unatoč formalno prijavljenoj adresi u Z., ..., optuženik je do odlaska u istražni zatvor neprijavljeno živio na drugoj adresi u Z., ... Kada se uz sve navedeno ima na umu i to da on policijskim službenicima na kucanje nije htio otvoriti vrata te je pokušao pobjeći kroz prozor, kao i visine kazni zatvora propisane za kaznena djela za koja ga se ovdje tereti, i prema ocjeni ovoga suda sve izloženo u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti upućuje na nužnost daljnje primjene istražnozatvorske mjere protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08.
Nadalje, optuženik je prema izvatku iz kaznene evidencije osuđivan u dva navrata, između ostaloga, i zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. KZ/11., dakle istovrsnog jednome od kaznenih djela za koja ga se ovdje tereti. Budući da je ovdje osnovano sumnjiv za počinjenje dvaju novih kaznenih djela, i to kaznenog djela omogućavanja trošenja droga iz članka 191. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11., dakle istovrsnog onome za koje je ranije osuđen, kao i kaznenog djela ubojstva iz članka 110. KZ/11., pri čemu su oba počinjena na štetu djeteta, očito je da ranije izrečene uvjetne osude na optuženika nisu utjecale na način da shvati ozbiljnost i pogibeljnost činjenja kaznenih djela. Njegovo je protupravno postupanje, naprotiv, progrediralo. Osim toga, optuženik je i prekršajno kažnjavan, između ostaloga, zbog prekršaja iz članka 54. stavka 1. točke 1. u vezi stavka 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga. Uz sve navedeno valja imati na umu i rezultate provedenog psihijatrijskog vještačenja optuženika. Riječ je, naime, o osobi s poremećajem ličnosti koja je ovisna o opijatima (heroinu), a sada je u apstinenciji, pri čemu je uz terapiju metadonom i na kontinuiranoj konzumaciji više drugih psihoaktivnih tvari. Očitujući se o postojanju opasnosti da takvo stanje (koje je kod optuženika bilo prisutno tempore criminis) može i u budućnosti poticajno djelovati na počinjenje kaznenog djela, stalna sudska vještakinja, dr. med. S. V. P. navela je da je za prevenciju istoga potreban stalan i kontinuiran nadzor i liječenje uz uzimanje propisanih mu psihofarmaka uz inicijalno uspostavljanje adekvatne apstinencije i nadzor nad održanjem iste, što se ne može bez hospitalnih uvjeta, time da su zbog optuženikove nekritičnosti i manjkavog uvida zadovoljeni kriteriji za prisilno liječenje jer svojim postupanjem ugrožava sebe, a posljedično i druge. Vještakinja je preporučila i izricanje optuženiku sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja od ovisnosti iz članka 69. KZ/11. Imajući u vidu i način te okolnosti počinjenja terećenih mu kaznenih djela, i prema
II Kž 7/2021-4
ocjeni ovoga suda na strani optuženika i nadalje postoje one osobite okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja kaznenih djela, a time i na opravdanost i nužnost daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv njega iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.
Pravilnost takvog zaključka nije s uspjehom dovedena u pitanje žalbenom tvrdnjom optuženika da je dosadašnji boravak u istražnom zatvoru na njega dovoljno utjecao da ne čini kaznena djela.
Uzevši u obzir sve prethodno izložene okolnosti, prvostupanjski sud je pravilno zaključio i da se svrha istražnog zatvora u konkretnom slučaju ne bi mogla s uspjehom ostvariti nijednom drugom mjerom blažom od istražnog zatvora, a pravilnost takvog zaključka nije s uspjehom dovedena u pitanje paušalnom žalbenom tvrdnjom optuženika da se opasnost od bijega može prevenirati mjerama opreza.
Budući da žalba optuženog R. R. nije osnovana te da ni ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08. nisu utvrđene ni povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 12. siječnja 2021.
Predsjednik vijeća:
Damir Kos, v.r.
