Republika Hrvatska

Poslovni broj: Gž Ob-2/2021-2

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, po sutkinji mr. sc. Seniji Ledić, izvanparničnoj pravnoj stvari predlagatelja Centra za socijalnu skrb Z. iz Z., zastupanog po zakonskoj zastupnici M. Č. J., diplomiranoj socijalnoj radnici, protiv protustranke N. K. iz G., OIB: …, zastupanog po posebnom skrbniku T. P., diplomiranoj pravnici Centra za posebno skrbništvo, Dislocirana jedinica S., radi vraćanja poslovne sposobnosti protustranke, odlučujući o žalbi predlagatelja protiv rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj R1 Ob-169/19 od 21. rujna 2020., 12. siječnja 2021.,

r i j e š i o  j e

Preinačuje se rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj R1 Ob-169/19 od 21. rujna 2020. u pobijanom dijelu kojim je djelomično vraćena poslovna sposobnost protustranci N. K. rođenom ... u G. od oca F. i majke D., OIB: …, na način da samostalno može poduzimati pravne radnje i poslove, osim onih koji se odnose na raspolaganje plaćom ili drugom stalnim novčanim primanjima preko iznosa od 2.640,00 kuna mjesečno, i u tom dijelu rješava:

Djelomično se vraća poslovna sposobnost protustranci N. K. rođenom ... u G. od oca F. i majke D., OIB: …, na način da protustranka N. K. samostalno može poduzimati pravne radnje i poslove koji uključuju i raspolaganje plaćom ili drugim stalnim novčanim primanjima.

U preostalom dijelu prvostupanjsko rješenje ostaje neizmijenjeno.

Obrazloženje

Pobijanim je rješenjem djelomično vraćena poslovna sposobnost protustranci N. K. na način da samostalno može poduzimati sve pravne radnje i poslove osim onih koji se odnose na osobno stanje: davanje izjava ili poduzimanje radnji koje se odnose na promjenu osobnog imena, sklapanje i prestanak braka, roditeljstvo, odluke o zdravlju, mjestu prebivališta, odnosno boravišta, zapošljavanju, zatim imovinu: raspolaganje i upravljanje imovinom, te raspolaganje plaćom ili drugim stalnim novčanim primanjima preko iznosa od 2.640,00 kuna mjesečno.

Protiv dijela tog rješenja kojim je protustranci djelomično vraćena poslovna sposobnost na način da samostalno može poduzimati sve pravne radnje i poslove osim onih koji se odnose na raspolaganje plaćom ili drugim stalnim novčanim primanjima preko iznosa od 2.640,00 kuna, žalbu podnosi predlagatelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se rješenje u pobijanom dijelu preinači na način da se upotrijebi uopćena formulacija kojom se protustranku N. K. ograničava u raspolaganju plaćom ili stalnim i redovitim mjesečnim primanjima te da se ne upotrebljava niti spominje konkretni novčani iznos.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba je osnovana.

S obzirom na činjenicu da žalitelj žalbu nije podnio zbog žalbenog razloga bitne postupovne povrede, u vezi s tim žalbenim razlogom, pobijano je rješenje ispitano u granicama ispitivanja iz članka 365. stavka 2. u vezi s člankom 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje u tekstu: ZPP), čija je primjena utemeljena na odredbi članka 346. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 103/15 i 98/19, dalje u tekstu: ObZ). Na taj je način utvrđeno da u postupku nisu počinjene bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Ovaj je postupak pokrenut temeljem odredbe članka 557. stavka 1. ObZ jer je protustranka već po prijašnjim propisima potpuno lišena poslovne sposobnosti pa je, u skladu s ovom zakonskom odredbom, odluku o lišenju poslovne sposobnosti donesenu prema prijašnjim propisima potrebno preispitati u izvanparničnom postupku radi vraćanja poslovne sposobnosti iz članka 502. i 503. ovoga Zakona.

U postupku je utvrđeno da je rješenjem Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj 1-R1 I-59/99 od 18. travnja 2000. protustranka N. K., rođen ... lišen u potpunosti poslovne sposobnosti.

Nadalje je utvrđeno da se protustranka dugi niz godina liječi pod dijagnozom paranoidne shizofrenije, koja je u razvijenoj fazi uključivala sumanute ideje i halucinacije, ali se protustranka već dulje vrijeme nalazi u fazi dobre remisije, što je utvrđeno kroz njegov razgovor s vještakinjom, kroz razgovor vještakinje s njegovim sinom, a proizlazi i iz medicinske dokumentacije protustranke te njegova stranačkog iskaza. Iz istog je izvora utvrđeno da protustranka redovito uzima propisanu terapiju, vrijedan je i surađuje, bez psihopatoloških produkcija. Već dulje živi sam i brine o svojim potrebama na zadovoljavajući način. I dalje nije sposoban samostalno poduzimati radnje i poslove koji se odnose na osobno stanje, kao što su davanje izjava ili poduzimanje radnji koje se odnose na promjenu osobnog imena, sklapanje i prestanak braka, roditeljstvo, odluke o zdravlju, mjestu prebivališta, odnosno boravišta, zapošljavanju. Sposoban je samostalno poduzimati radnje i poslove koji se odnose na imovinu, odnosno raspolaganje i upravljanje plaćom ili drugim stalnim novčanim primanjima, dok nije sposoban samostalno raspolagati i upravljati ostalom imovinom.

Sud je saslušanjem protustranke utvrdio da on prima mirovinu u iznosu od 2.640,00 kuna, sam podmiruje mjesečne režijske troškove u visini od oko 650,00 kuna za mobitel, pričuvu za stan, struju, vodu, smeće i televizijsku naknadu. Samostalno odlazi u trgovinu, samostalno kuha i brine o održavanju kućanstva, a svakih šest mjeseci redovito odlazi na kontrolu u bolnicu V. u Z. gdje se i liječio, time da su u posljednje vrijeme zbog epidemioloških razloga ove kontrole nešto prorijeđene. Osim stana u kojem stanuje, u vlasništvu ima i neku zemlju koju je naslijedio od oca, a upoznat je sa sadržajem mišljenja I zaključka vještakinje koja ga je pregledala i nema primjedbi na njen prijedlog da se i dalje zbog shizofrenije djelomično liši poslovne sposobnosti.

Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja koje žalbenim navodima nije dovedeno u sumnju, sud je, u skladu s odredbom članka 234. stavaka 1., 4., 5., 6. i 7. ObZ, odlučio protustranci djelomično vratiti poslovnu sposobnost na način da može samostalno poduzimati sve radnje i poslove osim onih koji se, među ostalim, odnose na imovinu i to raspolaganje plaćom ili drugim stalnim novčanim primanjima preko iznosa od 2.640,00 kuna.

Predlagatelj, pak, smatra da je u slučaju djelomičnog vraćanja poslovne sposobnosti prikladnije upotrijebiti uopćenu formulaciju kojom se protustranku N. K. ograničava u raspolaganju plaćom ili stalnim i redovitim mjesečnim primanjima bez spominjanja konkretnog novčanog iznosa.

Postupak lišenja poslovne sposobnosti ulazi u područje prava na poštivanje privatnog života koje regulira odredba članka 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava I temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10, dalje u tekstu: EKLJP) koja se kao međunarodni ugovor primjenjuje u Republici Hrvatskoj od 5. studenoga 1997. Lišenje poslovne sposobnosti osobe, bilo potpuno ili djelomično, predstavlja miješanje države u privatni život pojedinca budući da se osobi lišenoj poslovne sposobnosti ograničava njezina mogućnost da svojim postupcima, izjavama ili radnjama proizvodi pravne učinke.

Stoga je u postupku radi vraćanja poslovne sposobnosti osobe koja je u potpunosti lišena te sposobnosti potrebno postići pravičnu ravnotežu između prava osobe na poštivanje privatnog života u vidu pune poslovne sposobnosti zajamčenog Konvencijom, s jedne strane, I legitimnog prava države na zaštitu prava i interesa osobe koja se djelomično lišava poslovne sposobnosti i drugih osoba, s druge strane, imajući na umu da je ta mjera po vrsti i opsegu nužna da bi se postigao navedeni legitimni cilj.

Prema ocjeni žalbenog suda, u okolnostima konkretnog slučaja ograničavanje protustranke u raspolaganju plaćom ili drugim stalnim novčanim primanjima predstavlja ograničenje veće od potrebnog za postizanje legitimnog cilja zaštite prava i interesa protustranke kao osobe koju je potrebno djelomično lišiti poslovne sposobnosti zbog duševne bolesti jer se njegova zaštita može postići i na blaži način, i to bez ograničenja u raspolaganju plaćom ili drugim stalnim novčanim primanjima. Navođenje novčanog iznosa preko kojeg se ograničava raspolaganje plaćom ili drugim stalnim primanjima kao što je to učinio sud prvog stupnja onemogućilo bi protustranci raspolaganje stalnim i redovnim primanjima i u slučaju njihova povećanja.

Istina, odredba članka 234. stavka 7. ObZ propisuje da će se rješenjem o lišenju poslovne sposobnosti odrediti točan iznos stalnog novčanog primanja preko kojega štićenik ne može samostalno raspolagati, ali samo ako je to prikladno.

U okolnostima konkretnog slučaja, prema ocjeni žalbenog suda, to nije prikladno jer za ograničenje protustranke u raspolaganju novčanim sredstvima koji se odnose na plaću ili druga stalna novčana primanja nema uporišta u sadržaju prvostupanjskog spisa i pravilno utvrđenim činjenicama prema kojima je protustranka sposobna samostalno raspolagati I upravljati plaćom ili drugim stalnim novčanim primanjima bez obzira na njihov iznos. To upravo proizlazi iz nalaza i mišljenja vještakinje psihijatrijske struke prema kojem je protustranka sposobna samostalno poduzimati radnje i poslove koji se odnose na raspolaganje plaćom ili drugim stalnim novčanim primanjima, a proizlazi i iz iskaza protustranke prema kojem on već samostalno raspolaže tim svojim primanjima dugi niz godina koji je iskaz sud prvog stupnja pravilno cijenio kako samog za sebe, tako posebno i u povezanosti s drugim dokazima, posebno nalazom i mišljenjem vještakinje psihijatrijske struke i medicinskom dokumentacijom protustranke.

U tom smislu mjera kojom se protustranku ograničava u raspolaganju njegovim redovnim i stalnim primanjima nije bila nužna da bi se postigao legitiman cilj zaštite prava i interesa protustranke zato što se taj cilj može postići i blažom mjerom tj. bez ograničenja u raspolaganju ovim novčanim sredstvima. Unutar skrbničke zaštite protustranke ta blaža mjera predstavlja mjeru primjerenu potrebi zaštite protustranke imajući na umu poštivanje njegovih temeljnih ljudskih prava.

Kako je sud prvog stupnja pogrešno primijenio odredbu članka 234. stavka 7. u vezi s člankom 557. stavka 1. ObZ, valjalo je temeljem odredbe članka 380. točke 3. ZPP u vezi s člankom 346. ObZ preinačiti rješenje u pobijanom dijelu, dok je u preostalom dijelu prvostupanjsko rješenje ostalo neizmijenjeno, slijedom čega je riješeno kao u izreci.

Split, 12. siječnja 2021.

Sutkinja:

mr. sc. Senija Ledić