REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI PREKRŠAJNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Jž-1482/2020.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca, Anđe Ćorluka, kao predsjednice vijeća, te Ivanke Mašić i Mirjane Margetić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika M.H., zbog prekršaja iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17, 126/19 ) , odlučujući o žalbi okr. M.H., podnijetoj osobno i po branitelju V.M.,odvjetniku iz S., protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu,Stalna služba u Samoboru poslovni broj: 71. Pp J- 697/2019 od 15. srpnja 2020. , na sjednici vijeća održanoj dana 27. listopada 2020.

p r e s u d i o  j e :

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika M.H. i prvostupanjska presuda se potvrđuje.

II. Na temelju čl. 138.st. 2.toč. 3.Prekršajnog zakona („Narodne novine“,broj:107/07,39/13,157/13,110/15 , 70/17 i 118/18) okrivljenik M.H. obvezan je naknaditi paušalni trošak žalbenog postupka u iznosu od 300,00 (tristo)kuna u roku od 30 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom okr. M.H. je proglašen krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 7.600,00 (sedamtisućašesto) kuna zbog prekršaja iz članka 22.st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

Temeljem č. 40.st. 1. i st. 3. toč.1. Prekršajnog zakona okr. će se u kaznu zatvora uračunati vrijeme provedeno u zadržavanju od 5. svibnja 2019.s početkom u 20,20sati do 6. svibnja 2019. do 9,20 sati računajući svaki započeti dan zadržavanja kao 300,00 kuna, a kako je isti bio zadržan 2 (dva) dana, okrivljenik je dužan platiti iznos od 7.000,00 (sedamtisuća) kuna.

Temeljem odredbe članka 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji okrivljeniku M.H. se izriče zaštitna mjera zabrane približavanja,uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja nevjenačnoj supruzi S.Ž.,s prebivalištem XX u trajanju od 15 (petnaest) mjeseci na udaljenosti manjoj od 5 metara gdje god se ona nalazila te se okrivljeniku zabranjuje približavanje, uznemiravanje i uhođenje žrtve.

Broj: Jž-

1482/2020

.

Temeljem odredbe čl. 139.st. 3. Prekršajnog zakona, okr. je dužan platiti troškove prekršajnog postupka u iznosu od 700,00 (sedamsto)kuna.

Protiv te odluke okr. M.H. je pravodobno osobno i po svom branitelju podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

Predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati, te da se prvostupanjska presuda preinači sukladno čl. 207. Prekršajnog zakona.

Žalba nije osnovana.

Rješavajući predmet u okviru navoda žalbe, te ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona po ocjeni ovog Suda u prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede niti povrede odredaba prekršajnog materijalnog prava na štetu žalitelja na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti,a niti su počinjene povrede na koje ukazuje žalitelj. U odnosu na žalbene navode okr. koji se sadržajno odnose na bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195.st.1 toč. 11. Prekršajnog zakona,odnosno na nedostatak razloga o odlučnim činjenicama,odnosno da je obrazloženje presude u nesuglasju sa rezultatima izvedenih dokaza u postupku,ukazuje se žalitelju da se ne radi o povredama koje bi imale karakter apsolutne bitne povrede odredaba prekršajnog postupka,već naprotiv,pobijana presuda sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama,isti razlozi nisu u nesuglasju niti s izrekom niti s provedenim dokazima u spisu, niti su povrede u postupku koje se ogledaju u eventualnim tiskarskim greškama od utjecaja na pravilnost i zakonitost odluke.

Nadalje, nasuprot tvrdnjama žalitelja ,ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i to nakon što je prethodno izveo sve potrebne dokaze koje je prihvatio i pravilno cijenio.

Naime,ovaj Sud je utvrdio da je prvostupanjski sud,nakon pojedinačne analize obrane okr.,te analize iskaza oštećenice na siguran način utvrdio i imao dovoljno osnova za zaključak kako je žalitelj počinio prekršaje iz članka 22.st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji . Sve provedene dokaze,sukladno odredbi čl. 88.st. 2. Prekršajnog zakona ,prvostupanjski sud je slobodno cijenio,kao što je cijenio i postajanje relevantnih činjenica,pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima,te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji okr. Stoga su neosnovani navodi žalbe u kojem ističe kako ga oštećenica lažno tereti i da je odluka o krivnji utemeljena na iskazu oštećene, budući da iz ocjene i analize dokaza proizlazi da je prvostupanjski sud prihvatio iskaz oštećenice koja je uvjerljivo opisala dinamiku i tijek događaja kritične zgode, čiji iskaz je prvostupanjski sud prihvatio kao uvjerljiv, jasan i okolnosan, a prilikom provedenog suočenja je bila sigurnog i jasnog stava, ostala je u potpunosti kod svog iskaza, uvjerljivo gledajući okrivljenika u oči.Dakle, na osnovu ovakvog iskaza oštećenice prvostupanjski sud je imao dovoljno dokaza za krivnju okrivljenika, te je i mišljenje ovog suda kako je činjenično stanje u potpunosti i pravilno utvrđeno te nije bilo potrebe saslušati kao svjedoka mlt. L.H., pogotovo s obzirom na činjenicu kako je sam žalitelj odustao od provođenja ovog dokaza.

Broj: Jž-

1482/2020

.

Žalbeni navodi nisu doveli u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku, te dakle kako je odluka o krivnji valjano i argumentirano obrazložena valjalo je žalbu žalitelja odbiti kao neosnovanu.

Nadalje, za počinjene prekršaje iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ,prvostupanjski sud je izrekao zakonitu i ne prestrogu kaznu, te dakle ovaj Sud ocjenjuje da je izrečena kazna primjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje te ostalim okolnostima odlučnim za odmjeru kazne tako da su iste dovoljno individualizirana osobi žalitelja, a nisu se stekli uvjeti za preinaku novčane kazne na blažu.

Nadalje, na temelju odredbe članka 40. Prekršajnog zakona okrivljeniku je u izrečenu novčanu kaznu uračunato vrijeme provedeno u zadržavanju.

Odluka o izricanju zaštitne mjere zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja, utemeljena je na zakonu, prvostupanjski sud je za njezino izricanje dao valjane razloge koje u potpunosti prihvaća i ovaj sud.

Ovaj Sud je žalitelja obvezao na naknadu troškova žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 kuna sukladno odredbi čl. 138.st. 2. toč.3. c Prekršajnog zakona.

Kako je Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („N.N.“,broj:18/13)propisan opći okvir paušalne svote od 100,00 do 5.000,00 kuna,to je visina paušalnih troškova postupka određena u odnosu na trajanje i složenost žalbenog postupka.

Iz navedenih razloga valjalo je presuditi kao u izreci.

U Zagrebu, 27. listopada 2020.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Stanislav Walaszek, v.r.

Anđa Ćorluka, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Novom Zagrebu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.