REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI PREKRŠAJNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
ZAGREB
Broj: Jž-574/2020
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja: Anđe Ćorluka, kao predsjednice vijeća te Mirjane Margetić i Ivanke Mašić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka, kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljene M.Š. zbog prekršaja iz članka 22. stavka 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine 70/17), odlučujući o žalbi okrivljene M.Š. koju brani Lj.V., odvjetnica iz S. podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 21. svibnja 2019. godine, broj 32. Pp J-447/2019-25, na sjednici vijeća održanoj dana 12. siječnja 2021. godine
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljene M.Š. i potvrđuje se pobijana presuda.
II. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona (Narodne novine 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) okrivljena M.Š. se obvezuje naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 500,00 (petsto) kuna u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
O b r a z l o ž e n j e
Prvostupanjskom presudom okrivljena M.Š. je proglašena krivom i primjenom članka 37. Prekršajnog zakona kažnjena novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 kuna zbog prekršaja iz članka 22. stavka 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, pobliže opisanog u izreci pobijane presude, a ako u roku određenom pobijanom presudom plati dvije trećine izrečene novčane kazne, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cjelini (članak 152. stavak 3. Prekršajnog zakona).
Istom presudom okrivljenica je obvezana na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 500,00 kuna.
Protiv te presude okrivljenica je pravodobno podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni. Žaliteljica navodi da je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi, da u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno u cijelosti su nejasni i proturječni, sud nije uzeo u obzir činjenicu da je predmetni događaj prijavljen nadležnim tijelima tek 21 dan nakon što se isti dogodio što ukazuje da se predmetni događaj nije ni dogodio na način kako to pokušavaju prikazati oštećenik i svjedok i činjenica da oštećenik nikada nije zatražio liječničku pomoć zapravo dokazuje kako do nikakvog fizičkog kontakta između nje i oštećenika kritične prigode nije ni došlo i budući da u predmetnom postupku nije dokazano da je počinila prekršaj koji joj se stavlja na teret prigovara i visini izrečene novčane kazne.
Žaliteljica predlaže da se radi razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.
Žalba nije osnovana.
Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je po službenoj dužnosti ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. ovog Zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona.
Rješavajući predmet i ispitujući pobijanu presudu u dijelu koji se pobija žalbom, ovaj Sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba prekršajnog postupka i da je potpuno i točno utvrdio činjenično stanje i na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja izveo pravilan zaključak o krivnji okrivljenice zbog prekršaja iz članka 22. stavka 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.
Po ocjeni ovog Suda izreka presude je razumljiva i potpuno suglasna s iznijetim razlozima u obrazloženju budući da su za sve navode činjeničnog opisa pobijane presude u obrazloženju iznijeti potpuni i logični razlozi koji se temelje na sadržaju dokaza provedenih tijekom prvostupanjskog postupka.
Naime, prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaznog postupka, odnosno obrane okrivljenice, iskaza svjedoka D.M., oštećenika i D.M., provedenog suočenja između okrivljenice i oštećenika, izvršenog uvida i pročitane uredovne bilješke o provjeri prekršajne evidencije za okrivljenicu, ovršnog prijedloga okrivljenice protiv ovršenika T.M., presude Općinskog suda u Splitu i Vrhovnog suda Republike Hrvatske, fotokopije poruka, kaznene prijave okrivljenice protiv T.M., korespodenciju putem sms poruka između okrivljenice i oštećenika, cijeneći svaki dokaz pojedinačno i u njihovoj međusobnoj povezanosti osnovano zaključio da su se u kritično vrijeme u ponašanju okrivljenice ostvarila sva zakonska obilježja prekršaja za koji ju se tereti.
Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano i argumentirano obrazložio, a navode žalbe u kojima okrivljenica u biti ponavlja svoju obranu danu pred prvostupanjskim sudom ne dovode u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku.
Ukratko, u odnosu na žalbeni navod okrivljenice da je događaj prijavljen tek 21 dan nakon što se isti dogodio ukazuje da se predmetni događaj uistinu nije dogodio na način kako ga prikazuju oštećenik i svjedok valja navesti da je ta činjenica pravno irelevantna, a u odnosu na žalbeni navod da svjedok nije mogao vidjeti masnice po nogama oštećenika jer je kritične zgode oštećenik nosio dugu odjeću valja navesti da su svjedoci D.M. i D.M. suglasno iskazivali o udarcima remenom po nogama, oštećeni D.M. opisujući kako ga je majka udarala remenom po nogama pri kojem iskazu je ostao i prilikom suočenja sa okrivljenicom, a svjedok D.M. je vidio da D.M. na nogama ima masnice od kaiša.
Ispitujući odluku o kazni, Visoki prekršajni sud RH je utvrdio da je okrivljenici izrečena primjerena novčana kazna koja se ne ukazuje prestrogom i da nema zakonskih uvjeta za primjenu mjere upozorenja opomene, kao ni uvjeta za dodatno ublažavanje izrečene kazne.
Naime, za inkriminirano djelo propisana je novčana kazna u iznosu od najmanje 10.000,00 kuna ili kazna zatvora u trajanju od 45 dana, a okrivljenici je primjenom odredaba o ublažavanju kazne ista izrečena ispod zakonom propisanog minimuma novčane kazne, za to djelo, srazmjerno težini počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti okrivljenice te ostalim odlučnim okolnostima koje je naveo prvostupanjski sud te Visoki prekršajni sud RH smatra da će se ovako izrečenom kaznom postići svrha kažnjavanja.
Pored toga, ako okrivljena M.Š. u roku od 30 dana od primitka ove presude plati dvije trećine novčane kazne izrečene pobijanom presudom, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cjelini (članak 152. stavak 3. Prekršajnog zakona).
Zbog navedenog, trebalo je na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona odbiti žalbu okrivljenice i potvrditi pobijanu presudu, kao što je odlučeno u točki I. izreke ove presude.
Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona okrivljena M.Š. obvezana je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 500,00 kuna roku od 15 dana od dostave ove presude, a isti je određen s obzirom na složenost i trajanje postupka pred Visokim prekršajnim sudom RH i imovno stanje okrivljenice (točka II. izreke presude).
Zbog izloženih razloga odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 12. siječnja 2021. godine
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Stanislav Walaszek, v.r.
Anđa Ćorluka, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 primjeraka: za spis, okrivljenicu, braniteljicu i tužitelja.
