Republika Hrvatska

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

21 000 Split

Pn-90/2020-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Sonji Meštrović, u pravnoj stvari tužitelja J. P., OIB:……, iz P., kojeg zastupa opunomoćenik D. M., odvjetnik u S., protiv tuženice pod 1. B. B., OIB:….., iz M., O., i pod 2. J. B., OIB….., iz S., koje zastupa po opunomoćenik Ž. O., odvjetniku u S., radi naknade štete, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene dana 26. studenog 2020. u nazočnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja i opunomoćenika tuženika, dana 11. siječnja 2021.

p r e s u d i o  j e

I. Dužan je tuženik pod 2. J. B. u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju neimovinsku štetu u iznosu od 2.000,00 kuna, sve zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja do konačne isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, sukladno članku 29. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima, dok se tužbeni zahtjev u odnosu na tuženu pod 1. B. B., za više zatraženi iznos od 9.000,00 kn i više zatraženu kamatu odbija kao neosnovan.

II. Tužitelj i tuženik pod 2. J. B. sami snose svoje troškove ovog postupka.

III. Dužan je tužitelj u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženoj pod 1. Bosiljki Bekavac parnični trošak u iznosu od 10.000,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja, pa do isplate.

Obrazloženje

Tužbom zaprimljenom kod ovog suda dana 21. siječnja 2013. tužitelj je ustao protiv tuženika, a radi naknade štete.

Kao pravnu osnovu svog zahtjeva tužitelj je naveo da se on sve od 28. svibnja 2012. nalazio u posljednjem mirnom posjedu poslovnih prostora, odnosno idealnih dijelova nekretnine koji su povezani s određenim posebnim dijelom nekretnine (etažno vlasništvo). Posebni dijelovi nekretnine da su položeni u zgradi sagrađenoj većinskim dijelom na pravu građenja i na čest. zem. 1392/30. z.k. uloška 17301 K.O. S.. Naime, tužena pod 1. da je u dva navrata tijekom mjeseca svibnja 2012.

zasmetala tužitelja u posjedu ovih nekretnina. Prvotno da je HEP na nalog tužene pod 1. isključio struju u predmetnom poslovnom prostoru tužitelja, da bi nakon toga tužena samovlasno promijenila bravu na ulaznim vratima u prostor, te da je tužitelj tim činom potpuno onemogućen u korištenju prostora. Zbog neistinitih navoda iznesenih u javnosti od strane tuženika, tužitelj da je pretrpio povredu prava osobnosti, te da mu je povrijeđeno pravo na čast, ugled i dostojanstvo i ime, i sve to da je utjecalo na tužiteljevo duševno zdravlje. Zbog toga da je tužitelj morao zatražiti pomoć ovlaštenog liječnika, koji da mu je propisao i određenu terapiju. Naime, ovakvim neistinitim izjavama danim u javnosti, kojima se tužitelju implicira između ostalog i počinjenje nekoliko kaznenih dijela, nedvojbeno da je povrijeđen ugled i čast tužitelja. Tužitelju da je narušen dotadašnji duševni mir, zbog čega da je morao u nekoliko navrata posjećivati liječnika psihijatra. Zbog svega navedenog tužitelj da potražuje primjerenu pravičnu novčanu naknadu od tuženika.

Tuženici su se usprotivili osnovi i visini tužbenog zahtjeva kao neutemeljenim, te predložili da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja, i tužitelja da se obveže na obvezu naknade troškova parničnog postupka tuženika. Tuženici prvenstveno osporavaju osnovu tužbenog zahtjeva jer je odredbom članka 1100. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima propisano da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom. Tuženi drže da je tužitelj pogriješio pravni put odnosno da je trebao ukoliko su mediji objavili nešto što ne odgovara istini, a što je po njega štetno, zaštitu svojih prava ostvariti sukladno odredbama Zakona o medijima. Tuženi osporavaju i visinu tužbenog zahtjeva. Naime, iz tužiteljeve medicinske dokumentacije da ne proizlazi da je tužitelj trpio štetu u visini postavljenog tužbenog zahtjeva. Zbog svega da predlažu da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

U provedenom postupku sud je pružio strankama mogućnost izjašnjavanja te je izveo dokaz pregledom izvatka iz obrtnog registra (list 5 spisa), pregledom izvatka iz zemljišne knjige za čest. zem. 1392/30, z. k. uloška 17301 K.O. S., (list 6-11 spisa), pregledom kaznene prijave od 30. svibnja 2012. (list 12/13 spisa), kartice prometa s izvodima S. b. (list 14 -17 spisa), novinskih članaka (list 18- 23 spisa), prijave za upis promjena obrtnog registra (list 24 spisa), medicinske dokumentacije tužitelja (list 25-31 spisa), pregledom spisa ovog suda poslovni broj Ovr-3867/2012, Ovr-3614/2012, Ovr-3151/2012, Psp-29/2014 (ranija oznaka spisa Psp-50/2012), Psp-45/2012, Pst-847/2012, Po-129/2012, kaznenog spisa ovog suda poslovni broj K-190/2011 i K-542/16, pregledom spisa ODO-a Split poslovni broj K-DO-917/2012 i K-DO-1804/2012, saslušanjem svjedoka M. M., I. K., M. L., pregledom medicinske dokumentacije tužene (list

58/59 spisa), saslušanjem tužitelja i tuženika u svojstvu parničnih stranaka, dok drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

Kako ovaj sud, a sve sukladno odredbi članka 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 117/03), više nije ovlašten i obvezan potpuno i istinito utvrditi sporne činjenice o kojima ovisi osnovanost zahtjeva, to je sud po prijedlogu stranaka i zaključio raspravljanje u ovoj pravnoj stvari. Valja naglasiti da su od 1. prosinca 2003. godine, a sukladno odredbi članka 282. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

Naime, sudovi odlučuju o tužbenom zahtjevu na temelju činjenica koje utvrde u postupku, sukladno odredbi članka 7. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, dalje: ZPP) (načelo materijalne istine), a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze koji te činjenice potvrđuju.

Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete koja je nastala tužitelju.

Kao sporno u ovom postupku je valjalo raspraviti i utvrditi je li tužitelju nastala šteta te jesu li tuženici odgovorni za nastalu štetu i visinu potraživanja.

Među parničnim strankama je nesporno da je:

- na internetskom portalu tportala.hr objavljen članak s naslovom "Zbog kafića se polila benzinom i prijetila da će se zapaliti" dana 6. lipnja 2012. u kojem se navodi: "57-godišnja vlasnica poslovnog prostora u S., jutros se oko 8 sati polila benzinom i prijetila da će sve zapaliti ako sud obavi deložaciju nad kafićem koji se nalazi u njezinu poslovnom prostoru. Uz policiju pred kafićem su bili i Hitna pomoć i vatrogasci. Oko 9,30 sati, žena je, piše 24sata. izašla van i Hitna ju je odvezla u bolnicu

Naime, policija je odmah stigla pred kafić, no tek nakon što je sudski ovršitelj u 9,15 sati pred kafićem izjavio kako se deložacija odgađa 57-godišnja B. B. je odlučila izaći.

Ona je, piše 24sata, prijetila samoubojstvom jer je u svađi s J. P., koji vodi kafić.

Pavić je uspio dobiti rješenje suda da se smije vratiti u kafić iz kojeg su ga vlasnica prostora i njezin sin izbacili jer ih, kako tvrde terorizira te im od listopada prošle godine ne plaća najamninu.

'Ubit ću se, reka mi je J. P. da će me uništiti. Ne dam moje, to mi je od oca. Ne dam moje', kazala je kroz suze potpuno slomljena B. B. nakon što su je nagovorili da izađe.

Dok je još bila unutar prostora u kojem se nalazi kafić u rukama je držala natpis: 'Samo preko mene mrtve J. P. će ući u prostor!'.

U 9,15 sati, pred kafić je stigao i sudski ovršitelj koji je rekao kako se vraćanje Pavića u kafić odgađa i ubrzo nakon toga B. je odlučila izaći van.

B. je u zamjenu za zemlju, na kojoj je izgrađena zgrada, dobila poslovni prostor. Iznajmila ga je J. P. koji je tamo uredio kafić.

'Moja majka je njemu vjerovala na riječ. Kod sklapanja ugovora nije imala odvjetnika. Kada je trebalo produljiti ugovor, on je to odbio. Tražio je 100.000 eura odštete. Mi smo mu rekli da taj novac nemamo. No zapravo nas je samo zavlačio i iz kafića nije htio izaći pa smo slučaj dali na sud. Sud je prvo odlučio da P. mora izaći van, a nakon sedam dana je preinačio odluku i odlučio da se P. može vratiti', kazao je B. sin J.. Tvrdi i kako im je

Pavić već prijetio smrću. Dodao je i da će se žaliti na presudu. P. pak tvrdi kako je on oštećen. 'Vidite što mi rade. Sud je odlučio, neka se provede odluka', rekao je P.."

- na internetskom portalu indeks.hr objavljen članak s naslov "Okončana drama u splitskom kafiću Genius vlasnicu prostora koja se polila benzinom odveli u bolnicu" dana 6. lipnja 2012. u kojem se navodi: B. B. vlasnica prostora u kojemu se nalazi kafić

G. u S., polila se jutros oko 8 sati benzinom te

se zatvorila u objekt!

Benzinom preduhitrila sudskog ovršitelja

B. je ogorčena na sud i ostale institucije, a u sporu je s J. P. koji vodi kafić.

B. sin jutros je tvrdio da ih P. terorizira te da je putem svojih veza uspio ishoditi sudsko rješenje o povratku u prostor iz kojeg su ga izbacili.

P. jutros nije znao ništa o situaciji u prostoru, pretpostavljao je da je B. B. svojim činom htjela spriječiti njegov povratak u kafić.

P. s. u. p. n. m. v.

Policija je pregovarala s B., nastojali su je odgovoriti od bezumnog čina, a u blizini je bila i ekipa Hitne pomoći te su pozvani i vatrogasci...

"Moja majka želi počiniti samoubojstvo jer nas P. terorizira. Uspio je u rekordnom roku dobiti povrat u posjed, premda nam najamninu ne plaća od listopada prošle godine. Ja sam sada na sudu, tražim da me netko primi. Ne prijetimo nikome, ali P. se u prostor ne može vratiti", kazao nam je sin B. B..

Sudski ovršitelj povukao se bez obavljenog posla

Nešto poslije 9:30 sati drama je okončana. Zbog sigurnosne situacije, privremena mjera osiguranja je odgođena, sudski ovršitelj povukao se bez obavljenog posla. Kada je vidjela da od P. povratka u prostor neće biti ništa i B. se predala. Odvezli su je u

bolnicu.". Članak je opskrbljen i fotografijama.

- u dnevnom listu S. D. objavljen članka "Natopila se benzinom i prijetila zapaljenjem", u rubrici C. kronika, dana 7. lipnja 2012. u kojem se navodi da je B. B. ušla u svoj poslovni prostor, prekrila pod kartonskim papirom, nasred toga sjela i natopila sve benzinom. To da je bio očajnički pokušaj da skrene pažnju javnosti na pravnu borbu koja joj je protekli mjesec dana život pretvorila u pakao. Tako da je ostala sve dok joj sudski ovršitelj nije prenio odluku suda da se deložacija neće izvršiti. S obzirom na rastrojeno stanje da je odvedena na psihijatrijsku obradu. Dok su je odvodili plačući da govorila da će je Pavić ubiti. Navode o odnosu zakupa da im je potvrdio B. i najstariji sin J. B..

Sudu da je donio odluku da se P. mora vratiti u prostor zbog čega da je B. poduzela očajnički čin. J. P. da je naveo da je on u cijelom događaju oštećeni. Detalje odnosa pojasnio je odvjetnik J. P..

- da je rješenjem ovog suda poslovni broj Psp-29/2014 od 15. prosinca 2014. u pravnoj stvari tužitelja J. P. iz S., vlasnik ugostiteljsko- trgovačkog obrta G., MBO …, protiv tužene B. B. iz S., OIB -…., zbog smetanja posjeda, utvrđeno da je tužena zasmetala tužitelja

u posljednjem mirnom posjedu poslovnih prostora, odnosno idealnih dijela nekretnine koji su povezani s određenim posebnim dijelom nekretnine (etažno vlasništvo) i to: 200. ETAŽA 50/14868 dijela č.zem. 1392/30, koji je suvlasnički dio povezan s cjelinom poslovnog prostora, oznake poslovni prostor – P7, površine 49,62 m2, na I. (prvom) katu, ulaz K 4, upisano u zk.ul. 17301, poduložak 200, 201. ETAŽA 30/14868 dijela č.zem. 1392/30, koji je suvlasnički dio povezan s cjelinom poslovnog prostora, oznake poslovni prostor – P8, površine 29,70 m2, na I. (prvom) katu, ulaz K 4, upisano u zk.ul. 17301, poduložak 201, 202. ETAŽA 30/14868 dijela č.zem. 1392/30, koji je suvlasnički dio povezan s cjelinom poslovnog prostora, oznake poslovni prostor – P9, površine 30,30 m2, na I. (prvom) katu, ulaz K 4, upisano u zk.ul. 17301, poduložak 202, položenih u zgradi sagrađenoj većinskim dijelom na pravu građenja ina čest. zem. 1392/30, uk.ul. 17301, K.O. S., anagrafske oznake na način da je 29. svibnja 2012. promijenila bravu na ulaznim vratima u navedene prostore i time oduzela tužitelju posjed tih prostora u kojima obavlja svojuregistriranu djelatnost, pa joj je stoga nalaženo da u roku od 8 dana uspostavi ranije posjedovno stanje na način da uvede tužitelja u posjed navedenih poslovnih prostora, odnosno da mu preda ključeve ulaznih vrata i omogući korištenje poslovnih prostora, te joj se zabranilosvako daljnje takvo ili slično smetanje posjeda tužitelja ubuduće. Ujedno je naloženo tuženoj da u roku od 8 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.250,00 kuna. Rješenjem Županijskog sud u Splitu, poslovni broj Gžsp-31/15-2 od 26. veljače 2016. odbijena je žalba i potvrđena prvostupanjsko rješenje.

- da je presudom ovog suda poslovni broj Pst-847/2012 od 14. srpnja 2016. u pravnoj stvari tužitelja pod 1. B. B. iz M.,, i pod 2. J. B., iz S., protiv tuženika J. P., iz S., radi utvrđenja i iseljenja, i u pravnoj stvari tužitelja J. P. iz S., protiv tuženice B. B. iz M., radi utvrđenja i predaje odlučeno: "I. Utvrđuje se da je s danom 15. ožujka 2012. prestao zakupni odnos po ugovoru o zakupu poslovnog prostora zaključenom dana 14.ožujka 2007. g. između B. B. i J. B. s jedne strane kao zakupodavaca, te J. P. s druge strane kao zakupnika, ovjeren u potpisu B. B. i J. B. kod S. Z., javnog bilježnika u S. dana 29. ožujka 2007. pod br.OV-8174/2007.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice pod 1.-protutuženice i tužitelja pod 2. koji glasi:

„ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana preda tužiteljima u posjed poslovne prostore odnosno idealne dijelove nekretnine koji su povezani s određenim posebnim dijelom nekretnine (etažno vlasništvo) i to baš poslovne prostore:

-200.ETAŽA 50/14868 idealnih dijelova čest. zem. 1392/30 koji je suvlasnički dio povezan sa cjelinom poslovnog prostora oznake P-7, površine 49,62 m2, a koji se nalazi na prvom katu, ulaz K-4, upisano u ZU 17301, KO S. poduložak 200;

-201 ETAŽA 30/14868 idealnih dijelova čest. zem. 1392/30 koji je suvlasnički dio povezan sa cjelinom poslovnog prostora oznake P-8, površine 29,70 m2, a koji se nalazi na prvom katu, ulaz K-4, upisano u ZU 17301 KO S., poduložak 201;

-202 ETAŽA 30/14868 idealnih dijelova čest. zemn. 1392/30 koji je suvlasnički dio povezan sa cjelinom poslovnog prostora oznake P-9, površine 30,30 m2, a koji se nalazi na prvom katu, ulaz K-4 upisano u ZU 17301 poduložak 202; položenih u zgradi sagrađenoj na pravu građenja čest. zem. 1392/30, ZU 17301 KO S., anagrafske oznake S., slobodne od osoba i stvari.“ III. Odbija se glavni protutužbeni zahtjev tuženika –protutužitelja koji glasi:

„Utvrđuje se da postoji zakupni odnos između tužene B. B. kao zakupodavca i tužitelja Joze Pavića kao zakupnika, u trajanju od 5 (pet) godina, počevši od 15.ožujka 2012.g. do 15.ožujka 2017. a sve temeljem Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 14.ožujka 2007.g., koji je ovjeren o strane javnog bilježnika S. Z. iz S. pod brojem OV-8174/2007 od 29.ožujka 2007. predmet kojeg su poslovni prostori, odnosno idealni dijelovi nekretnine označeni kao 200.ETAŽA 50/14868 dijela čest. zem. 1392/30, koji je suvlasnički dio povezan s cjelinom poslovnog prostora, oznake poslovni prostor –P7, površine 49, 62 m2, na I (prvom) katu, ulaz K4, upisano u zk.ul.17301, poduložak 200, 201.ETA ŽA 30/14868 dijela čest. zem.1392/30, koji je suvlasnički dio povezan s cjelinom poslovnog prostora, oznake poslovni prostor –P8, površine 29,70 m2, na I (prvom) katu, ulaz -4, upisao u zk ul.17301, pod. ul.201, 202. ETAŽA 30/14868 dijela čest. zem. 1392/30, koji je suvlasnički dio povezan s cjelinom poslovnog prostora, oznake poslovni prostor- P9, površine 30,30 m2 na I.(prvom) katu ulaz K4, upisano u zk.ul.17301, pod ul.202, položeni u zgradi sagrađenoj većinskim dijelom na pravu građenja i na čest. zem. 1392/30 zk ul.17301 KO S..“

IV. Odbija se podredni protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja koji glasi:

„Nalaže se tuženoj B. B. da kao zakupodavac sklopi s tužiteljem J. P. kao zakupnikom, Ugovor o zakupu poslovnog prostora u trajanju od 5 (pet) godina, počevši od 15. ožujka 2012. do 15. ožujka 2017., predmet kojeg bi bili poslovni prostori, odnosno idealni dijelovi nekretnine označeni kao 200. ETAŽA 50/14868 dijela č. zem.1392/30, koji je suvlasnički dio povezan s cjelinom poslovnog prostora, oznake poslovni prostor – P 7, površine 49,62 m2, na I. (prvom) katu, ulaz K 4, upisano u zk.ul.17301, poduložak 200, 201. ETAŽA 30/14868 dijela č. zem. 1392/30, koji je suvlasnički dio povezan s cjelinom poslovnog prostora, oznake poslovni prostor –P8, površine 29,70 m2, na I. (prvom) katu, ulaz K4, upisano u zk.ul.17301, pod.ul.201, 202. ETAŽA 30/14868 dijela č. zem. 1392/30, koji je suvlasnički dio povezan s cjelinom poslovnog prostora oznake poslovni prostor –P9, površine 30,30 m2 na I. (prvom) katu, ulaz K4, upisano u zk. ul. 17301, pod ul.202, položeni u zgradi sagrađenoj većinskim dijelom na pravu građenja i na čest. zem. 1392/30, zk.ul.17301, KO S.

Ukoliko tužena ne pristupi sklapanju predmetnog ugovora iz točke 1. ovog zahtjeva, tada će ista zamijeniti ova sudska odluka slijedećeg sadržaja:

B. B. iz M.,, kao zakupodavac s jedne strane te J. P. iz S., kao zakupnik s druge strane, sklopili su u S. dana 15.ožujka 2012.g. ugovor o zakupu poslovnog prostora

Članak 1.

Zakupodavac i zakupnik kao ugovorne strane, suglasnošću volja polaze od slijedećih utvrđenja:

- da je predmet ovog Ugovora zakup poslovnih prostora u vlasništvu zakupodavca, koji se nalaze na lokaciji S. u zgradi V. V. i to

baš poslovnih prostora sagrađenih u zgradi koja se nalazi na čest. zem. 1392/30, ZU 17300 KO S., a na kojoj čestici je upisano pravo građenja i to u ZU 17301 i to baš poslovnih prostora,

- 50/14868 idealnih dijelova čest. zem. 1392/30, koji je suvlasnički dio povezan sa cjelinom poslovnog prostora oznake P-7, površine 49,62 m2, a koji se nalazi na prvom katu, ulaz K-4, a koji je u zemljišnim knjigama upisan pod rednim brojem 200, a sve u ZU 17301 KO S.,

- 30/14868 idealnih dijelova čest. zem. 1392/30, koji je suvlasnički dio povezan sa cjelinom poslovnog prostora oznake P-8, površine 29,70 m2 a koji se nalazi na prvom katu, ulaz K-4, a koji je u zemljišnim knjigama upisan pod rednim brojem 201, a sve u ZU 17301 KO S.,

- 30/14868 idealnih dijelova čest. zem. 1392/30, koji je suvlasnički dio povezan sa cjelinom poslovnog prostora oznake P-9, površine 30,30 m2, a koji se nalazi na prvom katu, ulaz K-4 a koji je u zemljišnim knjigama upisan pod rednim brojem 202, a sve u ZU 17301 KO S.,

- da je iste prostore B. B. stekla temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnina br. 33/2006 sklopljenog između nje i Adut nekretnine d.o.o. S. i

to 21.srpnja 2007.,

- da gore označena stambena –poslovna građevina, a gdje se nalaze predmetni poslovni prostori posjeduje uporabnu dozvolu s pečatom pravomoćnosti i konačnosti i to od 3. studenog 2006.

Članak 2.

Polazeći od utvrđenja iz čl. 1. ovog Ugovora, zakupodavac daje u zakup, odnosno na korištenje poslovne prostore, a zakupnik izjavljuje da prima u zakup naprijed opisane prostore i obvezuje se plaćati ugovorenu zakupninu.

Članak 3.

Zakupodavac i zakupnik su suglasni da se ovaj ugovor zaključuje na određeno vrijeme i to na vremensko razdoblje od 5 (pet) godina, počevši od 15. ožujka 2012. do 15. ožujka 2017. Zakupnik se obvezuje da će navedene poslovne prostore koristiti za obavljanje svoje registrirane djelatnosti caffe bara.

Članak 4.

Ugovorne strane određuju mjesečnu zakupninu u iznosu od 800 EUR-a (osamsto EUR-a) mjesečno i to računajući protuvrijednost u hrvatskim kunama po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja.

Članak 5.

Zakupnik će gore navedene poslovne prostore i sve instalacijske uređaje u njima koristiti i održavati u ispravnom stanju te ih prilikom iseljenja predati zakupodavcu u ispravnom stanju, uzimajući u obzir promjene koje su nastale redovitom uporabom, odnosno korištenjem poslovnih prostora.

Prilikom primopredaje poslovnih prostora, odnosno vraćanja u posjed zakupodavcu, zakupodavac i zakupnik sačinit će poseban zapisnik kojim će utvrditi stanje prostora i opreme.

Članak 6.

Zakupnik se obvezuje da će za vrijeme trajanja zakupa snositi sve režijske troškove u svezi s korištenjem navedenih prostora, a posebno troškove struje, vode, telefona, čišćenja i troškova pričuve.

Članak 7.

Zakupnik se obvezuje da će zakupljene prostore koristiti suglasno njihovoj namjeni, da će se ponašati na pažljiv i primjeren način, ne ometajući pri tome ostale korisnike zgrade i ne oštećujući prostorije niti zgradu.

Zakupnik se obvezuje da će po isteku ugovora o zakupu odnijeti sav svoj inventar i opremu i predati prostorije zakupodavcu građevinski uređene, uzimajući u obzir promjene koje su nastale redovitom uporabom, odnosno korištenjem poslovnih prostora.

Zakupnik ne smije bez prethodne suglasnosti zakupodavca davati prostore u podzakup niti koristiti prostore protivno ugovorenoj namjeni.

Članak 8.

Ukoliko za vrijeme trajanja zakupa dođe do promjene vlasnika predmetnih prostora, a uslijed statusnih promjena kod zakupodavca ili uslijed prijenosa vlasništva, ugovorne strane su suglasne da će novi zakupodavac preuzeti obveze iz ovog ugovora te da istog neće moći raskinuti prije ugovorenog roka."

V. Dužan je tuženik –protutužitelj u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici pod 1-protutuženoj i tužitelju pod 2. parnični trošak u iznosu od 16.025,00 kn sa zateznim kamatama koje na isti teku od 14. srpnja 2016. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok se za više zatraženi parnični trošak u iznosu od 4.375,00 kn sa zateznim kamatama koje na isti teku od 14. srpnja 2016. pa do isplate zahtjev tužiteljice pod 1.-protutuženice i tužitelja pod 2. odbija.

VI. Odbija se zahtjev tuženika-protutužitelja da mu tužiteljica pod 1.-protutuženica i tužitelj pod 2. u roku od 15 dana naknade parnični trošak u iznosu od 32.375,00 kn sa zateznim kamatama od 14. srpnja 2016.g. pa do isplate, a da je dopunskom presudom Općinskog suda u Splitu broj: Pst-847/12 od 11. srpnja 2017., odbijen glavni protutužbeni zahtjev tuženika /protutužitelja koji glasi:

„ Nalaže se tuženoj B. B. da, u roku od 15 dana, tužitelju J. P. reda u posjed poslovne prostore, odnosno idealne dijelove nekretnine označene kao 200. ETAŽA 50/ 14868 dijela č.zem.1392/30, je suvlasnički dio povezan s cjelinom poslovnog prostora, oznake poslovni prostor P 7, površine 49,62 m2, na I. (prvom) katu, ulaz K 4, upisano u zk.ul. 17301, poduložak 200, 201. ETAŽA 30/ 14868 dijela č. zem. 1392/ 30, koji je suvlasnički dio povezan s cjelinom poslovnog prostora, oznake poslovni prostor - P 8, površine 29,70 m2, na I. (prvom) katu, ulaz K 4, upisano u zk .ul. 17301, pod.ul. 201, 202. ETAŽA 30/ 14868 dijela č. zem. 1392/ 30, koji je su vlasnički povezan s cjelinom poslovnog prostora, oznake poslovni prostor-P površine 30,30 m2, na (prvom) katu, ulaz K 4, upisano u zk.ul. 17301, pod.ul. 202 položeni u zgradi sagrađenoj većinskim dijelom na pravu građenja i na čest. zem 1392/30, zk.ul. 17301, K.O. S., sveslobodno od osoba stvari.".

Presudom Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-1108/2017-3 od 5. prosinca 2019. odbijena žalba tuženika/protutužitelja J. P. kao neosnovana te se potvrdila presuda Općinskog sud u S. broj: Pst-847/12 od 14. srpnja 2016., i dopunska presuda Općinskog sud u Splitu broj: Pst-847/12 od 11. srpnja 2017.

- da je presudom ovog suda poslovni broj K-542/2016 od 24. travnja 2018. okrivljenik J. B., OIB: ….., sin I. i B. rođene M., u S., gdje i prebiva,, trgovac, završio srednju školu, završio srednju školu, Hrvat, državljanin Republike Hrvatske, kriv što je 6. lipnja 2012. oko 9,00 sati ispred ugostiteljskog trgovačkog obrta G. u S., u namjeri da za drugoga iznese nešto neistinito što može škoditi njegovoj časti i ugledu, što je iznijeto pred više osoba, zbog čega je kleveta postala pristupačna većem broju ljudi, iznio brojne neistine na račun privatnog tužitelja koje su objavljene na internetskom portalu "Indeks.hr", u tekstu članka naslova "Okončana drama u splitskom kafiću G.: vlasnicu prostora koja se polila

benzinom odveli u bolnicu", u kojem je iznio da njegovu obitelj J. P. " ….terorizira, te da je putem svojim veza uspio ishoditi sudsko rješenje o povratku u prostor iz kojeg su ga izbacili. Moja majka želi počiniti samoubojstvo jer nas P. terorizira. Uspio je u rekordnom roku dobiti povrat u posjed, premda nam najamninu ne plaća od listopada prošle godine.", zatim na internetskom portalu "T- portal.hr" u tekstu članka naslova " Zbog kafića se polila benzinom i prijetila da će se zapaliti" gdje je iznio: "Kada je trebalo produljiti ugovor, on je to odbio. Tražio je 100.000,00 EUR-a oštete. Mi smo mu rekli da taj novac nemamo. No zapravo nas je samo zavlačio i iz kafića nije htio izaći pa smo taj slučaj dali na sud. Sud je prvo odlučio da Pavić mora izaći dan, a nakon sedam dana je preinačio odluku i odučio da se Pavić može vratiti. Tvrdi i kako im je P. prijetio smrću…",

dakle, za drugoga iznio nešto neistinito što može škoditi njegovoj časti ili ugledu, a izneseno je pred više osoba te preneseno putem tiska,

čime je počinio kazneno djelo protiv časti i ugleda – kaznenim djelom klevete – djelo označeno i kažnjivo po čl. 200. st. 2. u svezi sa st. 1. Kaznenog zakona.

Stoga je okrivljenik J. B. temeljem odredbe čl. 200. st. 2. KZ/97 osuđen na novčanu kaznu u visini od 15 (petnaest) osobnih dnevnih dohodaka okrivljenika što ukupno iznosi 25.000,00 kuna (dvadesetipettisućakuna), s time da jedan osobni dnevni dohodak okrivljenika iznosi 1.666,67 kuna (tisućušestošezdesetkuna) koji iznos je okrivljenik sukladno odredbi čl. 51. st. 3. KZ/97 dužan platiti po pravomoćnosti presude u roku od 3 (tri) mjeseca.

Županijski sud u Vukovaru, u kaznenom predmetu protiv optuženog J. B., zbog kaznenog djela iz čl. 200. st. 2. KZ/97., odlučujući o žalbi optuženog J. B., po branitelju, podnesene protiv presude Općinskog suda u Splitu broj K-542/2016. od 24. travnja 2018., na sjednici vijeća održanoj 1. veljače 2019., presudio presudom poslovni broj I Kž- 130/2018-16 da se odbija kao neosnovana žalba optuženog J. B., te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

- da je tužitelj napustio poslovni prostor nakon 28. svibnja 2012.

- da je dana 6. lipnja 2012. u ovršnom predmetu ovog suda poslovni broj Ovr-3867/2012 odgođeno uredovanje koje je bilo određeno po rješenju i zaključku ovog suda poslovni broj Ovr-3867/2012 od 30. svibnja 2012. doneseno na temelju prijedloga predlagatelja osiguranja J. P. protiv protivnice osiguranja B. B., kojim je bilo naloženo protivnici osiguranja da odmah uvede u posjed predlagatelja osiguranja, a koji postupak je okončan odbijanjem ovršnog zahtjeva rješenjem ovog suda poslovni broj Ovr-3151/2012 od 20. lipnja

2012.

Kao sporno valjalo je utvrditi pripada li tužitelju pravo naknadu štete zbog povrede prava osobnosti koja mu je nastala zbog iznošenje neistinitih navoda u javnosti od strane tuženika i jesu li tuženici iznijeli te navode.

Saslušani tužitelj J. P. u svom iskazu je naveo da su navodi koji su objavljeni u člancima koji su pobliže označeni uz tužbu bili udarna vijest na svim internet portalima, na RTL-u i TV Nova, kao i medijskim izdanjima, a da ti zapravo predstavlja povredu njegove osobnosti. Niti jedan navod da nije točan jer da nije točno da je tuženoj pod 1. prijetio da će je ubiti i uništiti a niti da ih je terorizirao, niti je putem svojih veza uspio ishoditi sudsko rješenje o povratu u prostor iz kojeg je izbačen a niti da je točno da ne plaća najamninu. Objavljeni navodi da su zapravo iskonstruirani od strane tuženika da bi ga predstavili kao kriminalca. Poradi objavljenih navoda da je doživio dosta neugodnosti pa da su ga tako zaustavljali ljudi, napadali, pitali što je napravio. U to vrijeme otac da mu je bio teško bolestan tako da je objava tih članaka pospješila njegovu smrt, a majka i supruga da su također imale zdravstvenih problema. Zapravo, da mu je zbog radnji tuženih uništeno sve ono što je radio 20 godina. U prostoru da se više ne nalazi ali da vodi različite postupke, te tuženi da su zadržali inventar vrijedan 80.000,00 €. Poradi svega da je zatražio liječničku pomoć te da mu je bila propisana terapija koju koristi, i to Wellbrutin, Xanax i Sanval. Kao posljedicu svega toga da ima teškoća prilikom spavanja. Tuženi da su sve iskonstruirali kako bi ga izbacili iz tog prostora, a svi članci da su objavljeni nakon što je rješenjem pred sudom ishodio da se vrati u predmetni poslovni prostor. Tužena pod 1. da je podnijela prijavu protiv njega zbog prijetnje ubojstvom. Ta prijava da je odbačena. U predmetnom poslovnom prostoru da se nalazio oko 5,5 godina i prije toga da nije bilo nikakvih problema s tuženima. Ujedno da nije točno da je bilo razgovora između stranaka u smislu da bi on uvjetovao napuštanje poslovnog prostora davanje iznosa od 100.000,00 €, kako je navedeno u članku. On da je normalno poslovao, da su bili u korektnim odnosima, da nije bilo problema, čak da je rješavao neke njihove dugove, a tuženi da su preko noći provalili u poslovni i onemogućili mu korištenje prostora. Također, da poradi cijele situacije nije mogao unajmiti drugi kafić. Poradi svega da je ostao izoliran te da mu je egzistencija bila upitna.

Saslušana tužena pod 1. B. B. u svom iskazu je navela da kritične prigode nije novinarima ništa kazala jer da je bila u vrlo teškom psihičkom stanju. J. P. da joj nikada nije kazao da će ju ubiti i uništiti. Međutim, navod da joj od listopada 2011. ne plaća najamninu da je točan, odnosno najamnina za prostor da je iznosila 2.000,00 EUR. On da je na račun uplaćivao 800,00 EUR a ostatak od listopada 2011. da nije plaćen. Tužitelja da je molila da plati najamninu, pisanim i usmenim putem, a on da je odgovorio da ga tuži na sud.

Kaznene prijave zbog prijetnje ubojstvom da se ne sjeća. Ujedno je navela kako nije točno da bi tužitelj njoj posuđivao bilo kakva novčana sredstva.

Saslušani tuženik pod 2. J. B. u svom iskazu je naveo da je tužena pod 1. njegova majka i da je on uvučen u tu cjelokupnu tešku situaciju. Njegova majka predmetne prigode da nije razgovarala s novinarima nego da je on razgovarao s novinarima. Novinaru da je ispričao priču, da je to sve bilo medijski eksponirano, pa da je čak i novinar predočio neke članke o tužitelju koji nisu o njemu lijepo pisali u smislu da on vidi kakav je to čovjek. On da je rekao da su prodavali prostor a tužitelj da je tražio određeni iznos u eurima da bi iselio, ali kada je pročitao te članke i kada je gledao televiziju da je ostao iznenađen načinom i stilom kako je to novinar objavio. On da je razgovarao s jednim ili dva novinara. On da ne mislim da je tužitelj terorist i da će provoditi teror, a da je majka govorila da će se zbog cijele situacije ubiti, s tim da je to bilo u kontekstu te situacije. Majka da je bila u prostoru i da su došli djelatnici hitne pomoć te da su je odveli kolima.

U svom iskazu saslušani svjedok M. M. je naveo da je pročitao članak u S. D. U predmetni kafić da je s društvom, njih desetak, dolazio svako jutro

na kavu i to oko jednu godinu. To društvo da živi u tom kvartu gdje se nalazio taj kafić tako da je to zapravo bio kvartovski kafić za popit jutarnju kavu. Tužitelja da je samo pozdravljao i da drugog kontakta nije imao. Usprkos takvom kontaktu da je ostao iznenađen objavom članka.

U svom iskazu saslušani svjedok I. K. je naveo da tužitelja poznaje kao vlasnika kafića u koji je dolazio svaki dan na jutarnju kavu.

U svom iskazu saslušana svjedokinja M. L. je navela da ima poslovni prostor u i da se bavi iznajmljivanjem tog prostora. Predmetni članka da je pročitala I nakon objave tog članka tužitelj da ju je nazvao i pitao bili bi mu iznajmila svoj prostor u V.. Međutim, da nije željela iznajmiti svoj poslovni prostor osobi koja se na bilo koji način sudjelovala u nekim problematičnim događajima. Naime, kad je pročitala taj članak da joj je to bio dovoljan razlog da ne prihvati tu ponudu.

Na temelju tako provedenoga dokaznog postupka i analizom danih iskaza ovaj sud je utvrdio da je uistinu objavljeno nekoliko novinskih članaka u kojima se opisivao događaj od 6. lipnja 2012. a u kojim novinskim člancima su uzete izjave tuženika pod 2., tužitelja i njegovog punomoćnika.

Prema naprijed izloženom činjeničnom supstratu, trebalo je utvrditi jesu li se zbog iznošenja navoda tuženika putem članaka ispunile pretpostavke za dosudu nematerijalne štete zbog povrede ugleda i časti tužitelja.

Čast i dostojanstvo s jedne strane i ugled s druge strane mogu biti ugroženi postupanjem koje najčešće kvalificiramo kao uvredu ili klevetu.

Uvreda je svako izražavanje omalovažavanja drugog, odnosno, nepoštovanje tuđe časti dostojanstva i ugleda.

Da bi se neko ponašanje moglo ocijeniti kao uvreda potrebno je da je riječ o gruboj nepristojnosti ili primitivizmu. Kleveta je iznošenje ili prenošenje za drugoga nečega neistinitog, što može škoditi njegovu časti i ugledu u njegovu životnom okruženju.

Povrede časti i ugleda su česti događaji, međutim oni ne daju uvijek osnovu za zahtjev za novčanu naknadu nematerijalne štete. Da bi se takav zahtjev mogao postaviti one moraju imati za posljedicu intenzivnu duševnu bol uzrokovanu posljedicama ugroženosti časti i ugleda.

Odredbom članka 1100. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO) propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu neovisno o naknadi imovinske štete, a i kad nje nema, time da je stavkom 2. istog članka propisano da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih duševnih boli i straha, cilju kojim služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

Pod pravima osobnosti kad je pitanju fizička osoba podrazumijevaju se u smislu odredbe članka 19. stavka 2. ZOO-a pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. što znači da se naknada ne dosuđuje za povredu ugleda i časti, već za duševne bolove koji su tom povredom izazvani.

Analizom provedenoga dokaznog postupka i to ocjenom svakog dokaza pojedinačno a potom u njihovoj sveukupnosti, sve sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da da je tuženik pod 2. J. B. naveo da ih tužitelj terorizira, te da je putem svojim veza uspio ishoditi sudsko rješenje o povratku u prostor iz kojeg su ga izbacili, potom da njegova majka želi počiniti samoubojstvo jer ih P. terorizira, a da je uspio je u rekordnom roku dobiti povrat u posjed, premda im najamninu ne plaća od listopada prošle godine.", zatim na internetskom portalu " T- portal.hr" u tekstu članka naslova "Zbog kafića se polila benzinom i prijetila da će se zapaliti" iznio: "Kada je trebalo produljiti ugovor, on je to odbio. Tražio je 100.000,00 EUR-a oštete. Mi smo mu rekli da taj novac nemamo. No zapravo nas je samo zavlačio i iz kafića nije htio izaći pa smo taj slučaj dali na sud. Sud je prvo odlučio da P. mora izaći dan, a nakon sedam dana je preinačio odluku i odučio da se P. može vratiti. Tvrdi i kako im je P. prijetio smrću…", čime je uistinu iznio navode koji predstavljaju neistinite navode te počinio kazneno djelo protiv časti i ugleda – kaznenim djelom klevete – djelo označeno i kažnjivo po članka 200. stavka 2. u svezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona, za koje djelo je pravomoćno osuđen, to je ovaj sud zaključio da je tužitelju radi povrede časti i ugleda nastala šteta u vidu povrede prava osobnosti na duševno zdravlje (neimovinska šteta) počinjena od stane tuženika pod 2. J. B.. Kod takvog utvrđenja činjeničnog stanja ovaj sud je nedvojbeno utvrdio da tužena pod 1. B. B. nije iznosila tvrdnje koje bi na bilo koji način predstavljanje uvredu ili klevetu tužitelja, pa u tom smislu ne bi bila odgovorna za eventualnu štetu tužitelju. Takva utvrđenja ovog suda tužitelj ničim nije osporio a niti je tijekom postupka predlagao dokaze ili izvođenja dokaza koja bi eventualno ovaj sud utvrdi da je i tužena pod 1. B. B. iznosila netočne navode o tužitelju novinarima prilikom uredovanja 6. lipnja 2012.

Na temelju navedenih odredbi u nastavku postupka valjalo odlučit o zahtjevu tužitelja za naknadu štete zbog povrede prava osobnosti, u smislu citirane odredbe članka 1100. stavaka 1. i 2. ZOO-a, u iznosu od 11.000,00 kuna, zbog toga što je tužitelju takvim iznošenjem neistina povrijeđena privatnost, dostojanstvo, ugled i čast uslijed čega da je imao duševne patnje.

Neimovinska šteta sastoji se u povredi prava osobnosti, temelj prava na naknadu štete je povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, pa je imajući u vidu činjenicu da je tuženik pod 2. J. B. naveo da ih tužitelj terorizira, te da je putem svojim veza uspio ishoditi sudsko rješenje o povratku u prostor iz kojeg su ga izbacili, potom da njegova majka želi počiniti samoubojstvo jer ih P. terorizira, a da je uspio je u rekordnom roku dobiti povrat u posjed, premda im najamninu ne plaća od listopada prošle godine.", zatim na internetskom portalu " T- portal.hr" u tekstu članka naslova "Zbog kafića se polila benzinom i prijetila da će se zapaliti" iznio: "Kada je trebalo produljiti ugovor, on je to odbio. Tražio je 100.000,00 EUR-a oštete. Mi smo mu rekli da taj novac nemamo. No zapravo nas je samo zavlačio i iz kafića nije htio izaći pa smo taj slučaj dali na sud. Sud je prvo odlučio da P. mora izaći dan, a nakon sedam dana je preinačio odluku i odučio da se P. može vratiti. Tvrdi i kako im je P. prijetio smrću…", to je ovaj sud stava da je u konkretnom slučaju nastupila takva povreda da bi tužitelju pripadala naknada. Naime, tužitelj navodi kako je poradi iznošenja takvih navoda bio uznemiren i da su o njegovom slučaju pričali njegovi gosti i poslovni suradnici odnosno zakupodavci, ovaj sud je stava da su sve te okolnosti, a s obzirom na objavljene novinske članke, od takvog značaja da su kod tužitelja izazvale takvu povredu da bi bilo pravično dosuditi naknadu štete. Naime, davanje takvih izjava novinarima koji su i objavili te izjave u formi upravnog govora zasigurno su doveli do nastanka duševne bol zbog povrede časti i ugleda. Ovaj sud vjeruje da je iznošenje takvih podataka odnosno izazivanje sumnje u ispravnost sudskih postupaka, tužitelja uznemirilo, znajući da nije prijetio smrću, što je konačno tužena pod 1. B. B. u svom iskazu i navela, i znajući da ne može utjecati na pravomoćne sudske odluke, ovaj sud je stava da tužitelju sve te okolnosti opravdavaju primjenu odredbe članka 1100. stavka 1. ZOO-a kojom je propisano pravo na naknadu štete zbog duševnih boli zbog povrede ugleda i časti koja naknada bi trebala doprinijeti umanjenju posljedica koje tužitelj zbog povrede časti i ugleda trpi kao duševne boli. Isplata naknade, u konkretnom slučaju, a kod ovako utvrđenoga činjeničnog stanja, po stavu ovog suda bi služila cilju.

Stoga, ovaj sud u cijelosti zaključuje da se u konkretnom slučaju radi o iznošenju netočnih i zlonamjernih informacija koje je iznio tuženik pod 2. J. B., koji je po ocjeni ovog suda postupa isključivo s ciljem da manipulira s javnošću o predmetnom događaju. Ovakva utvrđenja ovog suda tuženik pod 2. J. B. ničim nije osporio. S obzirom na navedeno utvrđenje tužitelj je bio izvrgnut povećanom zanimanju javnosti, o čemu su svjedočili saslušani svjedoci koji su u svojim iskazima navodili o činjenici da su vjerovali objavljenim informacijama. Iznošenje takvih informacija od strane tuženika pod 2. Josipa Bekavca o tužitelju sa sumnjom o neprihvatljivom postupanju, zasigurno da je pričinjena šteta tužitelju, jer se u javnosti zasigurno stvorila sumnja u njegovo postupanje. Na temelju navedenog ovaj sud smatra da je takvim iznošenjem podataka povrijeđeno zaštićeno pravo na dostojanstvo, ugled i čast tužitelja, te da je tuženik pod 2. J. B. odgovoran za štetu, te je dužan nadoknaditi je sukladno odredbi članka 1098. ZOO-a. U tom smislu ovaj sud je odbio tužbeno potraživanje spram tužene pod 1. Bosiljke Bekavac jer po stavu ovog suda tužena pod 1. B. B. nije doprinijela šteti koja je počinje tužitelju objavom navoda tuženika pod 2. J. B., slijedom čega je u odnosu na tuženu pod 1.

Bosiljku Bekavac odbio tužbeno potraživanje.

Sukladno utvrđenom ovaj sud smatra da je tužitelj zbog povrede prava osobnosti odnosno zaštićenog prava na čast i dostojanstvo trpio duševne boli pa da je time dokazao i postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu kako to propisuje odredba članka 1100. stavka 1. ZOO-a, stoga ovaj sud smatra primjerenim obvezati tuženika pod 2. Josipa Bekavca na naknadu štete tužitelju u visini od 2.000,00 kn, ocjenjujući ovaj iznos primjerenim u konkretnom slučaju, dok je za više zatraženo i to za iznos od 9.000,00 kn tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude. Tužitelj, osim navoda da je imao neugodnosti, nije dokazao da je uslijed objave tog članka imao teže neugodnosti. Ovaj sud je vodio računa da se dosuđenom naknadom neimovinske štete ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom, a cijenio je značenje povrijeđenog dobra i jakost pretrpljenih duševnih bolova. Kod dosuđivanja takvog iznosa za pretrpljenu štetu ovaj sud je mišljenja da je upravo na taj način kod tužitelja pružena primjerena zaštita za pretrpljene bolova.

Tužitelju su priznate i zatezne kamate od presuđenja pa do isplate obzirom da se u konkretnom slučaju radi o naknadi neimovinske štete, a sve sukladno odredbi članka 29. stavka 2. ZOO-a.

Na temelju odredbe članka 154. stavak 2. ZPP-a, a cijeneći cjelokupni tijek postupka i uspjeh stranaka u ovom postupku, ovaj sud je odlučio da tužitelj i tuženik pod 2. sami snose svoje troškove, poradi čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

Odlučujući o parničnom trošku tužene pod 1. B. B. ovaj sud je sukladno Tbr. 48. OT-a priznao tuženoj trošak sastava odgovora na tužbu i trošak zastupanja na četiri ročišta od po 1.000,00 kn te trošak pristupa na šest ročišta koje je odgođeno prije početka raspravljanja od po 500,00 kn. Tuženoj pod 1. B. B. je na temelju Tbr. 42. OT-a priznat trošak PDV-a od 2.000,00 kn, što sveukupno predstavlja iznos od 10.000,00 kn, koji iznos je obistinjen pod točkom III. izreke. Više zatraženi trošak ovaj sud nije priznao jer tako zatraženi trošak nije bio nužan za vođenje ovog postupka.

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

Split, 11. siječnja 2021.

S U T K I N J A

Sonja Meštrović,v.r.

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.