Republika Hrvatska

Trgovački sud u Varaždinu

Varaždin., Braće Radić 2

Poslovni broj: 10 P-122/2020-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u V.u, po sucu Denisu Krnjaku, u pravnoj stvari tužitelja

I.1 d.d., V., OIB:…, kojeg zastupaju

punomoćnici iz Odvjetničkog društva B.&p. j.t.d. iz V., protiv tuženika

M. B. iz Z., OIB:…, i tuženika I. B. iz

Z., OIB:…, koje zastupa punomoćnik D. B.,

odvjetnik iz Z., nakon održane glavne rasprave 17. studenoga 2020. u nazočnosti punomoćnice tužitelja I. V. i punomoćnika tuženika D. B., radi utvrđivanja osnovanosti osporavanja, 08. siječnja 2021. objavio je i

p r e s u d i o  j e

1.) Djelomično se u odnosu na tuženika M. B. iz Z., kao osnovan prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja I.1 d.d., V., te se

utvrđuje da je osnovano tužiteljevo osporavanje tražbine tuženika M. B. iz Z., u iznosu od 25.849,28 kn kao tražbine drugog višeg isplatnog

reda prijavljene u stečajnom postupku koji se provodi nad trgovačkim društvom I.2 d.d. u stečaju, V., OIB:…, pred Trgovačkim sudom u

Varaždinu, pod poslovnim brojem St-529/2017, te se i utvrđuje da takva tražbina tuženika M. B. iz Z., ne postoji.

2.) Djelomično se u odnosu na tuženika M. B. iz Z., kao neosnovan odbija tužbeni zahtjev tužitelja I.1 d.d., V., i to u dijelu u kojem tužbeni zahtjev glasi:

„Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika M. B. iz Z., u iznosu od 55.446,78 kn kao tražbina drugog višeg isplatnog reda, prijavljena u

stečajnom postupku koji se provodi nad trgovačkim društvom I.2 d.d. u stečaju, V., OIB:…, koji se provodi pred Trgovačkim sudom u

Varaždinu, pod poslovnim brojem St-529/2017, slijedom čega je osporavanje tražbine tuženika prema I.2 d.d. u stečaju, V., OIB:…, po

tužitelju I.1 d.d., V., osnovano“.

3.) Djelomično se u odnosu na tuženika I. B. iz Z.,

kao osnovan prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja I.1 d.d., V.,

te se

utvrđuje da je osnovano tužiteljevo osporavanje tražbine tuženika I. B. iz Z., , u iznosu od 25.849,28 kn kao tražbine drugog višeg isplatnog

reda prijavljene u stečajnom postupku koji se provodi nad trgovačkim društvom I.2 d.d. u stečaju, V., OIB:…, pred Trgovačkim sudom u

Varaždinu, pod poslovnim brojem St-529/2017, te se i utvrđuje da takva tražbina tuženika

I. B. iz Z., ne postoji.

4.) Djelomično se u odnosu na tuženika I. B. iz Z.,

kao neosnovan odbija tužbeni zahtjev tužitelja I.1 d.d., V., i to u dijelu u kojem tužbeni zahtjev glasi:

„Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika I. B. iz Z., u iznosu od 55.446,78 kn kao tražbina drugog višeg isplatnog reda, prijavljena u

stečajnom postupku koji se provodi nad trgovačkim društvom I.2 d.d. u stečaju, V., OIB:…, koji se provodi pred Trgovačkim sudom u

Varaždinuu, pod poslovnim brojem St-529/2017, slijedom čega je osporavanje tražbine tuženika prema I.2 d.d. u stečaju, V., OIB:…, po

tužitelju I.1 d.d., V., osnovano“.

5.) Nalaže se tužitelju da tuženicima u roku od 15 dana naknadi parnični trošak u iznosu od 1.980,00 kn zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 08. siječnja 2021. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

Predmetna parnica predstavlja parnicu u smislu čl. 266. st. 2. i 4. Stečajnog zakona (Narodne novine, broj: 71/15 i 104/17) i to parnicu radi dokazivanja osnovanosti osporavanja tražbine tuženika prijavljene u stečajnom postupku s time da je u konkretnom slučaju parnica proizašla iz stečajnog postupka koji se vodi nad društvom I.2 d.d. u stečaju V. kod Trgovačkog suda u Varaždinu pod poslovnim brojem St-529/17.

Ističe se da je tužba pravodobna u smislu čl. 267. Stečajnog zakona. Naime, u stečajnom predmetu Trgovačkog suda u Varaždinu poslovnog broja St-529/2017 doneseno je drugostupanjsko rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Pž- 6223/2019-2 od 17. prosinca 2019. (kojim je potvrđeno rješenje o upućivanju tužitelja u parnicu) objavljeno na e-Oglasnoj ploči suda 04. veljače 2020. U skladu sa čl. 12. Stečajnog zakona pismeno čija se dostava vrši objavom na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča smatra se dostavljenim istekom osmog dana od dana objave odnosno u konkretnom slučaju ranije navedeno rješenje dostavljeno je 12. veljače 2020. Posljedično rok od 8 dana iz čl. 267. Stečajnog zakona za podizanje predmetne tužbe istekao je 20. veljače 2020. Budući je tužba u ovom predmetu podnesena 20. veljače 2020. (e-komunikacijom) sud ističe da je podnesena pravodobno.

Tužitelj u historijatu tužbe u bitnome ističe da je Trgovački sud u Varaždinu u stečajnom postupku nad društvom I.2 d.d. u stečaju u predmetu poslovnog broja St- 529/2017 rješenjem o utvrđenim i osporenim tražbinama od 4. srpnja 2019. tužitelja uputio da protiv tuženika pokrene parnicu u svrhu dokazivanja osnovanosti osporavanja prijavljene tražbine tuženika. Tužitelj je tuženicima kao nasljednicima iza pokojne Ljiljane Bilić osporio tražbinu prijavljenu po svakom od tuženika u iznosu od 81.296,06 kn koje su prijavljene kao tražbine II. višeg isplatnog reda te koje su tuženici prijavili na temelju ovršnih isprava. Kao razloge osporavanja tužitelj u tužbi navodi da su tuženici svoje tražbine prijavili u postupak predstečajne nagodbe nad društvom I. g. d.d. (kao pravnim prednikom društva I.2 d.d. u stečaju) dajući pri tom izjavu da se neće odreći prava na odvojeno namirenje već da će svoju tražbinu namirivati na nekretninama kao razlučni vjerovnici. Zbog navedenog tužitelj smatra da se tuženici imaju pravo namiriti isključivo iz vrijednosti predmeta zaloga odnosno isključivo kao razlučni vjerovnici te da se nemaju pravo namirivati kao vjerovnici II. višeg isplatnog reda u stečajnom postupku nad društvom I.2 d.d. u stečaju. Kao drugi razlog osporavanja tražbine tuženika tužitelj u tužbi ističe da je podjelom pravnog prednika stečajnog dužnika pravni odnos s tuženicima, uključujući i tražbinu, prešao na drugu pravnu osobu – društvo I. d.d. (ovdje tužitelja) te se pri tom tužitelj poziva na odredbu čl. 550.n st. 1. t.1. Zakona o trgovačkim društvima. U konačnici tužitelj predlaže usvajanje tužbenih zahtjeva u cijelosti.

Tužitelj u dokaznom postupku predlaže:

- izvršiti uvid i pročitati dokumentaciju i isprave koju je tužitelj dostavio u spis,

- izvršiti uvid u stečajni predmet TSVŽ St-529/17,

- provesti knjigovodstveno-financijsko vještačenje,

- izvršiti uvid u postupak predstečajne nagodbe nad društvom I. g. d.d. Tuženici u odgovoru na tužbu u cijelosti osporavaju tužbeni zahtjev tužitelja. Primarno tuženici ističu prigovor stvarne nenadležnosti Trgovačkog suda u Varaždinu. Ističu prigovor nepotpunosti tužbe jer im nisu dostavljeni svi prilozi tužbe. Ističu prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja iz razloga što su rješenjem ovog suda broj St- 529/2017-265 od 4. srpnja 2019. kao osporavatelji tražbina na pokretanje ove parnice upućeni vjerovnici I. g. d.d. i I. d.d. te da je tužbu podnio samo vjerovnik

I.1 d.d. Iznosi se i stav da aktivno legitimiran u ovom postupku može biti samo stečajni dužnik I.2 d.d. u stečaju, a ne tužitelj koji u skladu sa čl. 266. st. 2. Stečajnog zakona nastupa u ime i za račun stečajnog dužnika. Tuženici potvrđuju da je pravni prednik tuženika pokojna Ljiljana Bilić podnijela prijavu tražbine u postupku predstečajne nagodbe nad društvom I. g. d.d. te i posebno ističu da je tražbina u postupak predstečajne nagodbe prijavljena kao prioritetna tražbina, a tek podredno kao tražbina razlučnog vjerovnika. Pojašnjavaju da je riječ o tražbini pokojnog J. B. kao radnika dužnika koja je nastala do dana otvaranja postupka predstečajne nagodbe iz radnog odnosa s naslova razlike plaće u bruto iznosu, naknade štete, neisplaćene jubilarne nagrade, neisplaćenog regresa i parničnog troška kao i troškova ovrha. Budući da postupak predstečajne nagodbe ne utječe na prioritetne tražbine tuženici smatraju da je tužbeni zahtjev neosnovan. Tuženici iznose i pravni stav prema kojem po provedbi podjele društva I. d.d. su nastala društva I. g. d.d. i I.1 d.d. te da novonastala društva kao sveopći pravni sljednici društva I. d.d. zajedno sa tim društvom kao solidarni dužnici odgovaraju za sve obveze stečajnog dužnika, a koje su nastale do upisa podjele u sudski registar. U konačnici tuženici predlažu odbacivanje tužbe, a podredno odbijanje tužbenog zahtjeva tužitelja u cijelosti.

Tuženici u dokaznom postupku predlažu:

- izvršiti uvid i pročitati dokumentaciju i isprave koju su tuženici dostavili u spis,

- izvršiti uvid u stečajni predmet TSVŽ St-529/17,

- izvršiti uvid u predmete OGS ZG Ovr-1292/11 i Ovr-1293/11,

- izvršiti uvid u predmete OS Pula Ovr-1869/12, Ovr-372/14 i Ovr-2049/12,

- izvršiti uvid u predmete OS Zadar Ovr-2243/11, Ovr-2099/11 i Ovr-1892/14,

- izvršiti uvid u predmet predstečajne nagodbe nad društvom I. g. d.d. TSZG broj Stpn-332/14

- saslušati tuženike.

U dokaznom postupku izvršen je uvid i pročitane su sve isprave i dokumentacija koja je od strane parničnih stranaka dostavljena u spis i to:

- prijave tražbina tuženika M B. i I. B. u stečajnom postupku nad društvom

I.2 d.d. u stečaju (listovi 9 do 18 spisa),

- žalba vjerovnika Lj. B. u postupku predstečajne nagodbe nad dužnikom I. g. d.d. (listovi 19 do 23 spisa),

- prijava tražbine vjerovnika Lj. B. u postupku predstečajne nagodbe nad dužnikom I. g. d.d. sa specifikacijom tražbine (listovi 24 do 32 spisa),

- presuda i rješenje OGS Zagreb broj Pr-3729/08-39 od 24. veljače 2011. (listovi 33 do 46 spisa),

- rješenje OGS Zagreb broj Pr-3729/08-42 od 22. ožujka 2011. (listovi 47 do 49 spisa),

- rješenje o nasljeđivanju iza pokojnog J. B. od 22. studenoga 2011. (listovi 50 do 51 spisa),

- podnesak vjerovnika Lj. B. u postupku predstečajne nagodbe nad društvom I. g. d.d. sa prilozima (listovi 52 do 65 spisa),

- podnesak vjerovnika Lj. B. u postupku predstečajne nagodbe nad društvom I. g. d.d. sa prilozima (listovi 66 do 75 spisa),

- povijesni izvadak iz sudskog registra za društvo I.2 d.d. u stečaju (listovi 76 do 80 spisa),

- izvadak iz sudskog registra za društvo I.1 d.d. (listovi 81 do 83 spisa),

- izvadak iz sudskog registra za društvo I. g. d.d. (listovi 84 do 86 spisa),

- izvješće o financijsko-gospodarskom položaju stečajnog dužnika i uzrocima stečaja stečajnog upravitelja u stečajnom postupku nad društvom I.2 d.d. u stečaju (listovi 110 do 137 spisa),

- prijava tražbine vjerovnika Lj. B. u postupku predstečajne nagodbe nad dužnikom I. g. d.d. sa specifikacijom tražbine (listovi 138 do 147 spisa),

- podnesak vjerovnika Lj. B. u postupku predstečajne nagodbe nad društvom I. g. d.d. sa prilozima (listovi 148 do 157 spisa),

- žalba vjerovnika I.1 d.d. u stečajnom postupku nad društvom I. d.d. u stečaju (listovi 158 do 169 spisa),

- rješenje Financijske agencije od 27. ožujka 2013. u postupku predstečajne nagodbe nad dužnikom I. g. d.d. (listovi 187 do 220 spisa),

- podnesak razlučnog vjerovnika Lj. B. u postupku predstečajne nagodbe nad dužnikom I. g. d.d. (listovi 221 do 222 spisa),

- podnesak razlučnog vjerovnika Lj. B. u postupku predstečajne nagodbe nad dužnikom I. g. d.d. (listovi 223 do 224 spisa),

- plan podjele trgovačkog društva I. d.d. (listovi 225 do 228 spisa),

- rješenje VTS RH broj Pž-6223/2019-2 od 17. prosinca 2019. (listovi 229 do 231 spisa),

- rješenje TSVZ broj St-529/2017-265 od 4. srpnja 2019. (listovi 232 do 301 spisa),

- plan podjele trgovačkog društva I. d.d. (listovi 305 do 362 spisa).

U dokaznom postupku provedeni su i slijedeći dokazi: izvršen je uvid u stečajni predmet Trgovačkog suda u Varaždinu broj St-529/17, a posebice u prijavu tražbine tuženika kao stečajnih vjerovnika zajedno za priloženom dokumentacijom, izvršen je uvid u e-Spis predmeta Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr-1292/11 i Ovr-1293/11, Općinskog suda u Puli broj Ovr-1869/12, Ovr-372/14 i Ovr-2049/12, i predmete Općinskog suda u Zadru broj Ovr-2243/11, Ovr-2099/11 i Ovr-1892/14, izvršen je uvid u e-Spis postupka predstečajne nagodbe nad društvom I. g. d.d. koji se vodio kod Trgovačkog suda u

Zagrebu pod brojem Stpn-332/14.

U dokaznom postupku odbijen je dokazni prijedlog tužitelja za provedbom knjigovodstveno-financijskog vještačenja i odbijen je dokazni prijedlog tuženika za provedbom saslušanja tuženika. Dokazni prijedlozi odbijeni su iz razloga što je relevantno činjenično stanje potrebno za donošenje odluke o osnovanosti tužbenih zahtjeva moguće utvrditi bez provedbe tih dokaza. Dokazni prijedlog knjigovodstveno financijskog vještačenja tužitelj je predložio na okolnosti vezane za razlog osporavanja tuženikove tražbine koji nije istaknut u stečajnom postupku te budući da prema mišljenju ovog suda tužitelj ne može isticati razlog osporavanja koji nije istaknut u stečajnom postupku sud je odbio taj dokazni prijedlog. O tome i u daljnjem tijeku obrazloženja.

Budući su tuženici u odgovoru na tužbu istaknuli prigovor stvarne nenadležnosti ovog suda ističe se da je Trgovački sud u Varaždinu stvarno nadležan u ovom parničnom postupku u skladu sa čl. 34.b st. 1. toč. 5. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje u tekstu: ZPP) pa je shodno tome prigovor tuženika neosnovan. Za odluku o prigovoru relevantno je, također, da je tražbina tuženika koja se osporava predmetnim tužbenim zahtjevom u stečajnom postupku nad društvom I.2 d.d. u stečaju svrstana kao tražbina II. (drugog) višeg isplatnog reda odnosno ista ne predstavlja tražbinu iz radnih odnosa. Da je riječ o tražbini iz radnog odnosa tada bi ista u stečajnom postupku trebala biti svrstana u I. (prvi) viši isplatni red.

Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu sa čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na oba tuženika djelomično osnovan, a djelomično neosnovan. Predmetna parnica, dakle, predstavlja parnicu u smislu čl. 266. st. 2. i 4. Stečajnog zakon i to parnicu radi dokazivanja osnovanosti osporavanja tražbine prijavljene u stečajnom postupku s time da je u konkretnom slučaju parnica proizašla iz stečajnog postupka koji se vodi nad društvom I.2 d.d. u stečaju V. kod Trgovačkog suda u Varaždinu pod poslovnim brojem St-529/17.

Uvidom u isprave koje su stranke dostavile u ovaj spis te koje se odnose na spis Trgovačkog suda u Varaždinu poslovnog broja St-529/17 u kojem se, dakle, vodi stečajni postupak nad društvom I.2 d.d. u stečaju, kao i uvidom u navedeni predmet, utvrđeno je:

- da je u stečajnom predmetu u skladu sa čl. 265. Stečajnog zakona doneseno rješenje o utvrđenim i osporenim tražbinama poslovnog broja St-529/2017-265 dana 04. srpnja 2019. te da je isto potvrđeno rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Pž-6223/2019-2 od 17. prosinca 2019.,

- da tužitelj u stečajnom postupku ima status stečajnog vjerovnika te da mu je pravomoćnim rješenjem o utvrđenim i osporenim tražbinama tražbina utvrđena i svrstana u II. (drugi) viši isplatni red,

- tuženici kao stečajni vjerovnici prijavili su u stečajnom postupku tražbine u iznosu od 162.592,11 kn svaki te su naknadno djelomično povukli svoje tražbine (svaki tuženik za iznos od 81.296,05 kn) te je u konačnici pravomoćnim rješenjem o utvrđenim i osporenim tražbinama odlučeno da je tražbina tuženika osporena kao tražbina II. (drugog) višeg isplatnog reda,

- da je stečajni upravitelj priznao tražbinu svakog tuženika u iznosu od 81.296,06 kn dok su je u tom iznosu osporili vjerovnici I. g. d.d. V. i I.1 d.d. V. (tužitelj u ovom parničnom postupku),

- tuženici vezano za prijavljene tražbine imaju ovršne isprave,

- da su vjerovnici I. g. d.d. V. i I.1 d.d. V. (tužitelj u ovom parničnom postupku) kao osporavatelji upućeni pravomoćnim rješenjem o utvrđenim i osporenim tražbinama na parnicu protiv tuženika radi dokazivanja osnovanosti svog osporavanja.

Činjenično između parničnih stranaka nije sporno, a navedeno je vidljivo i iz prijave tražbina tuženika u stečajnom postupku nad društvom I.2 d.d. u stečaju, da su tuženici svoje tražbine prijavili na temelju slijedećih ovršnih isprava:

- rješenje o ovrsi OGSZG broj Ovr-1292/2011 od 29. travnja 2011. (iznos od 9.997,30 kn), - rješenje OGSZG broj Ovr-1293/2011 od 26. svibnja 2011. (iznos od 10.304,80 kn),

- rješenje o ovrsi OS Pula broj Ovr-1869/12 od 12. studenoga 2012. (iznos od 10.786,86 kn), - rješenje o ovrsi OS Pula broj Ovr-372/14 od 27. veljače 2014. (iznos od 10.472,36 kn),

- rješenje ŽS Pula broj GŽ Ovr-916/16-2, GŽ Ovr-917/16-2, GŽ Ovr-918/16-2 od 22. veljače 2017. (iznos od 59.781,73 kn),

- rješenje OS Zadar broj Ovr-2243/11 od 28. rujna 2011. (iznos od 10.304,80 kn),

- rješenje o ovrsi OS Zadar broj Ovr-2099/11 od 27. srpnja 2011. (iznos od 10.304,80 kn), i - rješenje OS Zadar broj Ovr-1892/2014-6 od 24. rujna 2014. (iznos od 40.639,46 kn).

Apostrofira se, dakle, da je vezano za sve nabrojene isprave u stečajnom postupku nad društvom I.2 d.d. u stečaju (TSVZ broj St-529/17) utvrđeno da su iste stekle svojstvo ovršnosti, a navedeno je ovaj parnični sud utvrdio i uvidom u svaki pojedini e-Spis predmeta u kojem su isprave donesene. Uz navedeno neke isprave koje su tuženici dostavili u stečajni predmet kao privitak prijave tražbine opskrbljene su klauzulama pravomoćnosti i ovršnosti te su i kao privitak priložene i pojedine drugostupanjske odluke. Posljedično svemu ovaj sud zaključuje da su sve gore pobrojane isprave stekle svojstvo pravomoćnosti i ovršnosti.

Nadalje, činjenično valja istaknuti, a što se također između parničnih stranaka nije pokazalo spornim, da su tuženici svoje tražbine u stečajnom postupku prijavili kao nasljednici pokojnog J. B. iz Z., i pokojne Lj. B., OIB:….

Navedeno je relevantno iz razloga što su kao vjerovnici tražbina iz gore pobrojanih ovršnih isprava navedene upravo citirane pokojne osobe.

Isto tako, kao obveznik plaćanja tuženicima (odnosno predniku tuženika) novčanih iznosa iz gornjih ovršnih isprava je društvo I.1 g. d.d. Z.. Između parničnih stranaka nije sporna činjenica da je društvo I. d.d. V. (nad kojim

društvom je sada u tijeku stečajni postupak kod Trgovačkog suda u Varaždinuu pod poslovnim brojem St-529/17) pravni slijednik društva I. g. d.d., obzirom da je izvršeno pripajanje društva I. g. d.d. društvu I. d.d. Sve navedeno vidljivo je iz

stanja sudskog registra za navedena društva.

Za odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva relevantno je što je nad društvom I. g. d.d. proveden postupak predstečajne nagodbe. Uvidom u e-Spis

Trgovačkog suda u Zagrebu broj Stpn-332/14 u kojem se vodio postupak predstečajne nagodbe nad društvom I. g. d.d. Z. te i uvidom u isprave dostavljene

po strankama koje se odnose na postupak predstečajne nagodbe nad društvom I. g. d.d. utvrđeno je da je postupak vođen prema odredbama Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi (Narodne novine, broj: 108/12 i 144/12 – dalje u tekstu: ZFPPN) te je u istome sklopljena predstečajna nagodba u smislu čl. 66. ZFPPN-a. Utvrđeno je, nadalje, da je postupak predstečajne nagodbe otvoren 03. siječnja 2013. te da je Trgovački sud u Zagrebu rješenjem broj Stpn-332/14-102 od 05. rujna 2014., koje je steklo svojstvo pravomoćnosti, odobrio sklopljenu predstečajnu nagodbu.

Nadalje, utvrđeno je da su dio predmetnih tuženikovih tražbina bile prijavljene u postupak predstečajne nagodbe i to tražbine ukupnog iznosa od 51.698,56 kn i to na temelju slijedećih ovršnih isprava:

- rješenja o ovrsi OGSZG broj Ovr-1292/2011 od 29. travnja 2011. (iznos od 9.997,30 kn), - rješenja OGSZG broj Ovr-1293/2011 od 26. svibnja 2011. (iznos od 10.304,80 kn),

- rješenja o ovrsi OS Pula broj Ovr-1869/12 od 12. studenoga 2012. (iznos od 10.786,86 kn), - rješenja OS Zadar broj Ovr-2243/11 od 28. rujna 2011. (iznos od 10.304,80 kn), i - rješenja o ovrsi OS Zadar broj Ovr-2099/11 od 27. srpnja 2011. (iznos od 10.304,80 kn).

Tražbine na temelju citiranih ovršnih isprava u postupak predstečajne nagodbe kao vjerovnica je prijavila pokojna Lj. B. te se kao razlučna vjerovnica pri tom nije odrekla prava na odvojeno namirenje. Posljedično tražbine iz ovršnih isprava u okviru postupka predstečajne nagodbe nad društvom I. g. d.d. nisu utvrđene u smislu čl. 60 ZFPPN-a te i nisu uvrštene kao takve u predstečajnu nagodbu.

Utvrđeno je, nadalje, da dio tuženikovih tražbina ukupnog iznosa od 110.893,56 kn nije prijavljen u postupak predstečajne nagodbe nad društvom I. g. d.d., a to iz razloga što su ovšne isprave iz kojih proizlaze tražbine nastale nakon otvaranja postupka predstečajne nagodbe. Tako u postupak predstečajne nagodbe nad društvom I. g. d.d. nisu prijavljene tražbine iz slijedećih ovršnih isprava:

- rješenje o ovrsi OS Pula broj Ovr-372/14 od 27. veljače 2014. (iznos od 10.472,36 kn),

- rješenje ŽS Pula broj GŽ Ovr-916/16-2, GŽ Ovr-917/16-2, GŽ Ovr-918/16-2 od 22. veljače 2017. (iznos od 59.781,73 kn), i

- rješenje OS Zadar broj Ovr-1892/2014-6 od 24. rujna 2014. (iznos od 40.639,46 kn). Imajući u vidu sav utvrđeni činjenični supstrat koji je gore iznesen, sud zaključuje da između parničnih stranaka veći dio odlučnog činjeničnog stanja nije sporan. Ono o čemu se parnične stranke suštinski spore su pravna pitanja vezana primarno na učinke provedenog predstečajnog postupka nad društvom I. g. d.d. na tuženikove tražbine koje tužitelj u ovom postupku osporava. Učinke provedenog postupka predstečajne nagodbe valja analizirati kroz odredbe ZFPPN-a, a na temelju kojih odredbi je proveden postupak predstečajne nagodbe.

Vezano za tražbine koje su prijavljene u postupak predstečajne nagodbe nad društvom I. g. d.d. (tuženikove tražbine iznosa od 51.698,56 kn) ovaj sud ističe da u cijelosti prihvaća pravne stavove tužitelja. Naime, te tražbine prijavljene su u postupak predstečajne nagodbe kao razlučne tražbine te se vjerovnik nije odrekao prava na odvojeno namirenje. Imajući navedeno u vidu zaključuje se da nakon što je sklopljena predstečajna nagodba u postupku nad društvom I. g. d.d. tuženici mogu svoje tražbine namiriti isključivo iz predmeta na kojem je zasnovano založno pravo. Ovršne isprave tuženika imaju učinak samo u odnosu na njihovo pravo namirenja na predmetu zaloga. Ovo pravno stajalište proizlazi iz odredbe čl. 81. st. 3. ZFPPN-a (ovršne isprave koje se odnose na tražbine iz predstečajne nagodbe gube u odnosu na dužnika pravnu snagu) i čl. 80. st. 5. ZFPPN-a (ovršna isprave razlučnih vjerovnika ne gube pravnu snagu glede namirenja na predmetu na kojem postoji razlučno pravo). Tuženici, dakle, vezano za tražbine koje su prijavljene u postupak predstečajne nagodbe nad društvom I. g. d.d. te vezano za koje se u tom postupku razlučni vjerovnik nije odrekao prava na odvojeno namirenje, na temelju ovršnih isprava mogu tražiti namirenje tražbina samo na predmetu na kojem je zasnovano založno pravo. Posljedično, te tražbine ne mogu biti svrstane kao tražbine II. višeg isplatnog reda u stečajnom postupku nad društvom I. d.d. u stečaju odnosno ne mogu se namirivati iz cjelokupne imovine stečajnog dužnika I. d.d. već se mogu namirivati isključivo iz imovine koja je opterećena zalogom zasnovanim u korist tuženika.

Stoga sud tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na oba tuženika cijeni djelomično osnovanim i to u djelu u kojem se osporavaju tražbine svakog od tuženika u iznosima od 25.849,28 kn (ukupno za oba tuženika iznos od 51.698,56 kn), a koje proizlaze iz ovršnih isprava i to:

- rješenja o ovrsi OGSZG broj Ovr-1292/2011 od 29. travnja 2011. (iznos od 9.997,30 kn), - rješenja OGSZG broj Ovr-1293/2011 od 26. svibnja 2011. (iznos od 10.304,80 kn),

- rješenja o ovrsi OS Pula broj Ovr-1869/12 od 12. studenoga 2012. (iznos od 10.786,86 kn), - rješenja OS Zadar broj Ovr-2243/11 od 28. rujna 2011. (iznos od 10.304,80 kn), i - rješenja o ovrsi OS Zadar broj Ovr-2099/11 od 27. srpnja 2011. (iznos od 10.304,80 kn).

Ovdje valja istaknuti da prema mišljenju suda činjenična okolnost da je vjerovnica Lj. B. tražbine iz gornjih ovršnih isprava u postupku predstečajne nagodbe nad društvom I. g. d.d. prijavila kao prioritetne tražbine nije od utjecaja na osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja. Naime, iako tuženici ističe da njihova tražbina proizlazi iz radnog odnosa te da stoga ima status prioritetne tražbine ovdje se ističe da je prema rješenju o utvrđenim i osporenim tražbinama poslovnog broja St-529/2017-265 dana 04. srpnja 2019. donesenim u stečajnom postupku nad društvom I.2 d.d. u stečaju V. tražbina tuženika svrstana kao tražbina II. (drugog) višeg isplatnog reda te shodno tome u stečajnom postupku nije tretirana kao prioritetna tražbina u smislu čl. 138. st. 1. Stečajnog zakona. Tuženici kao vjerovnici u stečajnom postupku imali su mogućnost ulaganja pravnog lijeka protiv citiranog rješenja o utvrđenim i osporenim tražbinama, a što nisu učinili, te se u ovom parničnom postupku više ne može raspravljati o tome da li je tražbinu tuženika trebalo svrstati kao tražbinu I. (prvog) ili II. (drugog) višeg isplatnog reda u smislu čl. 138. st. 1. i 2. Stečajnog zakona, budući da je, dakle, o tome pravomoćno odlučeno u stečajnom postupku.

Vezano za tražbine tuženika visine 110.893,56 kn koje nisu prijavljene u postupak predstečajne nagodbe nad društvom I. g. d.d. ističe se da tužitelj navedene tražbine osporava na način da tvrdi da je podjelom društva I. d.d. (koje je sada u stečaju) su te tražbine prešle na društvo I.1 d.d. odnosno na tužitelja. Uvidom u stečajni predmet nad društvom I.2 d.d. u stečaju utvrđeno je da navedeni razlog osporavanja tražbina tuženika tužitelj kao osporavatelj u tijeku ispitivanja tražbina nije istaknuo odnosno navedeni razlog osporavanja istaknut je tek u ovom parničnom postupku. Posljedično, a uvažavajući odredbe Stečajnog zakona, ovaj sud zaključuje da tužitelj ne može u parničnom postupku isticati razlog osporavanja tražbine kojeg nije istaknuo u stečajnom postupku u kojem je upućen na pokretanje parnice. Navedeno sud zaključuje uzevši u obzir odredbu čl. 270. Stečajnog zakona u kojoj je određeno da se u parnici utvrđivanje tražbine može zahtijevati samo na temelju osnove, u iznosu i u isplatnom redu kako je ono naznačeno u prijavi ili na ispitnom ročištu. Budući da vjerovnici, dakle, u parnicama za utvrđenje tražbine mogu zahtijevati tražbinu samo na temelju osnove koju su naveli u stečajnom postupku, ovaj sud smatra da osporavatelji mogu tražbine osporavati isključivo iz razloga kojeg su istaknuli u stečajnom postupku odnosno ne mogu u parnici istaknuti i neke dodatne razloge. Stoga je vezano za te tražbine potrebno tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na oba tuženika odbiti kao neosnovan.

Prema mišljenju ovog suda, dakle, tuženici imaju djelomično osnovanu tražbinu čije namirenje traže u stečajnom postupku nad društvom I.2 d.d. u stečaju i to svaki u visini od 55.446,78 kn (ukupno oba tuženika u iznosu od 110.893,56 kn) i to na temelju ovršnih isprava:

- rješenja o ovrsi OS Pula broj Ovr-372/14 od 27. veljače 2014. (iznos od 10.472,36 kn),

- rješenja ŽS Pula broj GŽ Ovr-916/16-2, GŽ Ovr-917/16-2, GŽ Ovr-918/16-2 od 22. veljače 2017. (iznos od 59.781,73 kn), i

- rješenja OS Zadar broj Ovr-1892/2014-6 od 24. rujna 2014. (iznos od 40.639,46 kn).

Ističe se da su tuženici u svojoj prijavi tražbine u stečajnom postupku nad društvom I.2 d.d. u stečaju sačinili detaljni obračun svojih tražbina te su uz prijavu priložili i ovršne isprave. Analizom obračuna tražbine tuženika sud zaključuje da su isti sačinjeni u skladu sa iznosima određenima u ovršnoj ispravi te ih sud u cijelosti prihvaća. Ističe se da su tuženici u stečajni postupka prijavili samo glavnične iznose tražbina iz pojedine ovršne isprave dok zatezne kamate nisu prijavili.

Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je primjenom čl. 154. st. 2. ZPP-a. U st. 2. određeno je da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici s time da se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

Imajući u vidu citirane odredbe ZPP-a potrebno je primarno utvrditi uspjeh pojedine stranke u parnici. Tako je tužitelj uspio u omjeru od 32% (tužiteljevo osporavanje osnovano je za iznos od 51.698,56 kn od ukupno 162.592,12 kn), a tuženici su uspjeli u omjeru od 68%. Posljedično sud zaključuje da je tužitelj dužan naknaditi tuženicima 36% njihovih osnovanih troškova (tuženikov uspjeh od 68% minus tužiteljev uspjeh od 32%).

Sud je kao potrebne troškove u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a za vođenje parnice tuženicima priznao slijedeće troškove (prema vrijednosti predmeta spora od 50.001,00 kn):

- sastav odgovora na tužbu po punomoćniku prema Tbr.8.t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – dalje u tekstu: Tarifa) u iznosu od 1.375,00 kn (uključen PDV),

- sastav podneska od 30. rujna 2020. po punomoćniku prema Tbr.8.t.1. Tarife u iznosu od 1.375,00 kn (uključen PDV),

- sastav podnesaka po punomoćniku od 16. ožujka 2020. i 05. lipnja 2020. prema Tbr.8.t.3. Tarife u iznosu od 687,50 kn (uključen PDV; 2 x 343,75 kn),

- zastupanje na ročištu po punomoćniku dana 17. studenoga 2020. prema Tbr.9.t.1. Tarife u iznosu od 1.375,00 kn (uključen PDV),

- zastupanje na ročištu za objavu odluke po punomoćniku prema Tbr.9.t.3. Tarife u iznosu od 687,50 kn.

Ističe se da je prilikom utvrđivanja iznosa za koji tuženici osnovano potražuju naknadu troškova uzeta u obzir odredba Tbr.36.t.1. Tarife prema kojoj odvjetnik kad zastupa više osoba ima pravo na povišenje tarifnih stavki za drugu osobu za 10%.

Sumarno je, dakle, tuženicima priznat trošak parničnog postupka u iznosu od 5.550,00 kn odnosno tuženici imaju pravo na naknadu 36% priznatih troškova pa je shodno tome tužitelju u točci 5. izreke odluke naložena naknada troška u iznosu od 1.980,00 kn u roku od 15 dana. Tuženici imaju pravo i na zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude i to u smislu čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20).

Tuženicima nije priznat trošak zastupanja na ročištu 31. kolovoza 2020. iz razloga što je navedeni trošak tuženicima priznat rješenjem ovog suda broj P-122/2020-17 od 31. kolovoza 2020. i to u skladu sa čl. 156. st. 1. ZPP-a. Također, tuženicima nije priznat niti zatraženi trošak sudskih pristojba za odgovor na tužbu i presudu budući da tuženici u skladu sa odredbama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj 118/18) nisu obveznici plaćanja navedenih sudskih pristojbi.

U Varaždinu 08. siječnja 2021.

Sudac:

Denis Krnjak

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o tom ročištu. Ako stranka nije uredno obaviještena o tom ročištu, može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u četiri istovjetna primjerka.

DNA:

- punomoćnik tužitelja

- punomoćnik tuženika