REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Franjevačke stube 2

52000 Pazin

Posl. br. Psp-92/2019-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Pazinu, po sucu Biljani Pamić, u pravnoj stvari tužitelja M. P., OIB: iz R., E. 15, zastupanog po punomoćnicima iz O. D. Č. i P . d.o.o., odvjetnicima u P., protiv tuženika R. P., OIB: iz E. 13, zastupanog po punomoćnicima iz Z. O.U. D. J. i M. M., odvjetnicima u B., II. I. B. 14/1, radi smetanja posjeda, nakon glavne javne rasprave zaključene 26. studenog 2020. u prisutnosti stranaka i njihovih punomoćnika, dana 08. siječnja 2021.

r i j e š i o  j e

I.1. Utvrđuje se da je tuženik R. P., OIB: iz E. 13, smetao tužitelja M. P., OIB: iz R., E. 15, u posljednjem mirnom posjedu nekretnine upisane u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u P., k.o. H. označene kao k.č. br. 86/2 zgr i to sve na način da je tuženik 20. lipnja 2019. na istu parkirao neregistrirani automobil marke Suzuki Vitara.

2. Nalaže se tuženiku uspostaviti prijašnje posjedovno stanje na način da s nekretnine iz točke 1. ukloni neregistrirani automobil marke Suzuki Vitara u roku od 24 sata.

3. Zabranjuje se tuženiku ubuduće svako smetanje posjeda tužitelja na jednak ili sličan način kao u točki 1.

II. Odbija se zahtjev tužitelja da se tuženiku zapriječi novčanom kaznom.

III. Nalaže se tuženiku R. P., OIB: iz E. 13, da tužitelju naknadi trošak postupka isplatom iznosa u visini od 5.026,80 kuna.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u cijelosti.

Obrazloženje

Tužitelj je 18. srpnja 2019. podnio tužbu protiv tuženika radi smetanja posjeda. U obrazloženju tužbe navodi da je tužitelj posljednji mirni posjednik nekretnine označene kao k.č. br. 86/2 zgr k.o. H., a koja predstavlja gospodarsku zgradu s dvorištem koja se nastavlja na obiteljsku kuću tužitelja. Tu nekretninu u dijelu u kojem predstavlja dvorište, tužitelj koristi, među ostalim i za prolaz te provoz vozilima i poljoprivrednim strojevima u

smjeru javnog puta na k.č. br. 5478/6 k.o. H. sjeverno te nekretnina (oranica, pašnjaka i sl.) južno od njegove kuće i gospodarskih zgrada kojima je vlasnik, odnosno koje drži u posjedu (k.č. 874/17 i dr. sve k.o. H.) kao i radi smještaja tih strojeva i vozila u garažu koja je sagrađena u kompleksu zgrada na k.č. br. 86/2 zgr, 86/3 zgr, 86/4 zgr sve k.o. H. a opisani način pristupanja predstavlja ujedno i jedini pogodan put prema navedenim nekretninama, odnosno garaži. Tuženik u posjedu drži nekretnine koje s nekretninama u posjedu tužitelja, uključivo i spornom, graniče prema istoku (k.č. br. 86/1 zgr k.o. H.). Navedeno je utvrđeno i prilikom izrade geodetskog snimka izvedenog stanja izrađenog po N. G. ing. geod. broj 20- 36/17 od 23. svibnja 2017. Do događaja koji je razlog podnošenju predmetne tužbe, tužitelja nikada nitko nije smetao u posjedovanju predmetne nekretnine, pa tako ni tuženik, stoga je njegov posjed posljednji, faktički i miran. Tužitelja nitko nije smetao u služenju predmetnom nekretninom radi prolaza i provoza vozilima i poljoprivrednim strojevima. Tuženik je 20. lipnja 2019. na k.č. br. 86/2 k.o. H. parkirao neregistrirani automobil marke Suzuki Vitara i to točno na put kojim se koristi tužitelj na prethodno opisani način čime je tuženik smetao tužiteljev mirni posjed navedene nekretnine. Tuženika je tužitelj u više navrata zamolio da pomakne navedeni automobil na što se tužitelj oglušio. Radi navedenog je tužitelj predmetnom tužbom zatražio da se utvrdi da ga je tuženik smetao u posljednjem mirnom posjedu nekretnine oznake k.č. br. 86/2 zgr k.o. H. i to na način da je tuženik 20. lipnja 2019. na istu parkirao neregistrirani automobil marke Suzuki Vitara, da se tuženiku naloži uspostaviti prijašnje posjedovno stanje na način da s te nekretnine ukloni neregistrirani automobil marke Suzuki Vitara u roku od 24 sata te da se tuženiku zabrani ubuduće svako smetanje posjeda tužitelja na jednak ili sličan način, pod prijetnjom novčane kazne. Tužitelj je po pravilima eventualne kumulacije postavio i drugi tužbeni zahtjev za slučaj da prvopostavljeni sud ocijeni neosnovanim, te je prema eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu zatražio da se utvrdi da je tuženik smetao tužitelja u posljednjem mirnom posjedu prava služnosti prolaza i provoza vozilima i poljoprivrednim strojevima a koja se proteže preko k.č. 86/2 zgr k.o. H. na način da je tuženik 20. lipnja 2019. na navedenu nekretninu parkirao neregistrirani automobil marke Suzuki Vitara, da se naloži tuženiku uspostaviti prijašnje posjedovno stanje na način da s navedene nekretnine ukloni predmetni automobil u roku od 24 sata te da mu se zabrani svako takvo i slično smetanje tužiteljevog posjeda navedene služnosti.

Tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu te je predložio odbiti isti u cijelosti. Tuženik je potvrdio da je parkirao svoj neregistrirani automobil kako je to opisano u tužbi a u prilog toj tvrdnji dostavio je preslik fotografija parkiranog vozila (list 12 i 14 spisa), te pojašnjava da je razlog parkiranja bio taj što je tužitelj nekoliko dana prije toga zapriječio put svojim radnim strojem (kombinirkom) preko k.č. 874/23 do livada koje tuženik oduvijek kosi na k.č. 874/3 i 874/4 k.o. H.. Prethodne godine tužitelj je na kratko vrijeme (nakon što je tuženik pokosio svoje nekretnine k.č. 874/3 i 874/4 k.o. H.) na isto mjesto stavio svoj radni stroj (kombinirku) a kako bi tuženika nastojao onemogućiti u tome da tuženik pokupi svoje pokošeno sijeno, tako da ako je netko nekome onemogućio prolaz i smetao pravo prolaza to je bio upravo tužitelj koji je parkirao svoj radni stroj i time spriječio prolaz tuženiku do svojih nekretnina, ali i samome sebi.

Tuženik je priznao činjenicu da je parkirao neregistrirano vozilo Suzuki Vitara onako kako je to opisano u tužbi, no sporno je da li je tužitelj bio posljednji mirnim posjednik nekretnine k.č. 86/2 zgr., k.o. H. te da li čin parkiranja vozila Suzuki Vitara na dijelu nekretnine k.č. 86/2 zgr. k.o. H. predstavlja smetanje tužiteljeva posjeda.

Radi utvrđenja spornih pitanja u postupku su provedeni dokazi uvidom u preslik fotografija sa lica mjesta (list 12-14 spisa i 21 spisa), geodetski snimak izvedenog stanja nezakonito izgrađene zgrade sačinjen po G. C. – ing d.o.o. B. (list 19-20 spisa), nalaz identifikacije vještaka N. G. na raspravnom zapisniku od 11. prosinca 2019. (list 26 spisa), orto foto sa preklopom (list 29 spisa), saslušani su svjedoci M. Š., A. P., V. P., N. F., S. B., E. P. i M. P. (list 26-28 spisa), te tužitelj i tuženik kao stranke (list 39-42 spisa).

Tužbeni zahtjev je osnovan.

Uviđajem na licu mjesta izvršenim 11. prosinca 2019. je po mjerničnom vještaku N. G. ing. geod. identificirana nekretnina na kojoj je zatečeno parkirano neregistrirano vozilo Suzuki Vitara pri čemu je utvrđeno da se radi o nekretnini oznake k.č. 86/2 zgr k.o. H. u naravi štala i dvorište. Zbog zatečenog parkiranog osobnog vozila Suzuki Vitara bez registracije onemogućen je prolaz vozila preko dijela dvorišta na k.č. 86/2 ZGR. te nastavno preko k.č. 86/3 zgr štala i dvorište, a zatečeno vozilo vještak je označio na orto foto snimku sa preklopom koji se nalazi na listu 29 spisa.

Iz, u tom dijelu suglasnih iskaza, svjedoka A. P., N. F., V. P., E. P. i M. P. nedvojbeno je utvrđeno da je tužitelj u posljednjem mirnom posjedu nekretnine k.č. 86/2 zgr.k.o. H.. Naime, svi su imenovani svjedoci kazivali da tužitelj koristi štalu koja se nalazi na nekretnini oznake k.č. 86/2 zgr, susjednu štalu na 86/3 zgr, i štalu preko puta na 459 zgr sve k.o. H. koje su nekretnine I prikazane na geodetskom snimku od 23. svibnja 2017. sačinjenom po N. G. ing. geod. na listu 20 spisa. T. je svjedok A. P., majka tužitelja kazivala je tužitelj koristi štalu na k.č. 86/2 zgr k.o. H. kao što je ranije istu koristio njegov otac, ali i štalu preko puta kuće na k.č. 459 zgr k.o. H.. V. P., brat tuženika kazivao je da štalu na k.č. 459 zgr koristi tužitelj kao i zgrade na k.č. 86/2 i 86/3 zgr. k.o. H. koje tužitelj koristi kao štale u kojima tužitelj drži sijeno. I N. F., šogor tuženika kazivao je da kuću na k.č. 86/2 zgr, štalu na k.č. 86/3 kao i štalu na k.č. 459 zgr sve k.o. H. koristi tužitelj. I svjedok E. P. jednako je kao i M. P., otac tuženika kazivao kako kuću na k.č. 86/2 zgr i 86/3 zgr. k.o. H. koristi tužitelj. Iskaze svjedoka na te okolnosti sud je prihvatio s obzirom da su u tom dijelu svi svjedoci istovjetno i uvjerljivo kazivali.

Osim na te okolnosti, svjedoci su kazivali i na okolnost prolaza tužitelja dvorišnim dijelom nekretnine k.č. 86/2 zgr., k.o. H., radi postavljenog eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva u kojem su dijelu njihovi iskazi međusobno oprečni međutim, njihove iskaze u tom dijelu sud niti nije posebno ocjenjivao, obzirom da je osnovanim prihvatio prvopostavljeni tužbeni zahtjev radi smetanja posjeda.

Dakle, iz iskaza svjedoka je utvrđeno da tužitelj koristi štale na k.č. 86/2 zgr, 86/3 zgr kao i 459 zgr, sve k.o. H.. Iz geodetskog snimka na listu 29 proizlazi, a isto je potvrđeno i očevidom, kako su sve navedene štale povezane su dvorištem koje se nalazi na južnom dijelu k.č.86/2 zgr. i koje se dvorište nastavlja na k.č. 86/3 zgr. iz čega proizlazi da je tužitelj u samostalnom i mirnom posjedu dijela nekretnine k.č. 86/2 zgr u cijelosti, dakle ne samo štale nego i južnog dijela k.č. 86/2 zgr k.o. H., koji predstavlja dvorište, plato, po kojem se pristupa štali na k.č. 86/2 zgr., ali i štali na k.č. 459 zgr., kao i dvorištu i štali na k.č. 86/3 zgr., k.o. H. koje su sve u posjedu tužitelja, i iz kojeg (dvorišnog, južnog dijela k.č. 86/2 zgr.) tužitelj iskrcava sijeno i dr. u štalu građenu na sjevenom dijelu k.č. 86/2 zgr., k.o. H..

Stranke su u dugogodišnjim sporovima radi prava prolaza između ostalog i predmetnom nekretninom koje pitanje nije predmet ovog postupka, no i ukoliko je tuženik prolazio predmetnom nekretninom oznake k.č. 86/2 zgr radi dolaska do nekih drugih nekretnina u nastavku, a kako to proizlazi iz odgovora na tužbu, samim time isti nije stekao pravo suposjeda sa tužiteljem na k.č. 86/2 zgr k.o. H. već eventualno pravo posjeda stvarne služnosti prolaza, no ni tada ne bi bio ovlašten samovoljno zatvarati prolaz parkiranjem neregistriranog vozila na dijelu nekretnine k.č. 86/2 zgr. k.o. H.. Za razliku od tuženika, tužitelj je u posjedu k.č. 86/2 zgr k.o. H. koju koristi na način da sjeverni dio zgradni koristi kao štalu, a južni i jugoistočni dio te nekretnine kao dvorište kojim pristupa štali na kojem zaustavlja poljoprivredna vozila i strojeve sa kojih iskrcava sijeno i dr. u objekte na k.č. 86/2 zgr, 86/3 zgr i 459 zgr k.o. H. a iz iskaza svjedoka i stranaka ne proizlazi da bi tuženik ni itko treći tužitelju prigovarao zbog posjeda nekretnine k.č. 86/2 zgr. k.o. H. na opisani način. Tuženik je parkiranjem neregistriranog vozila marke Suzuki Vitara koje vozilo od 20. lipnja 2019. nije pomicao osim eventualno kratko za dolazak do njive nakon čega bi vozilo ponovno vratio na isto mjesto (što je tuženik potvrdio u svom iskazu), smetao tužitelja u posjedu i korištenju njegove nekretnine k.č. 86/2 zgr k.o. H. na uobičajeni način budući da zbog parkiranog neregistriranog vozila tužitelj ne može pristupiti na dvorišni dio k.č. 86/2 zgr poljoprivrednim vozilima i strojevima i time ne može ni štalu građenu na istoj k.č. koristiti na uobičajeni način za skladištenje sijena i dr. čime je tuženik smetao tužitelja u posljednjem mirnom posjedu nekretnine k.č. 86/2 zgr k.o. H..

Prema čl. 10. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, nadalje ZV), posjednik je osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari. U skladu s čl. 19. ZV-a posjed traje dok traje posjednikova faktična vlast glede stvari. Prema čl. 20. st. 1. i 2. ZV-a, samovlast je zabranjena, odnosno, bez obzira na to kakav je posjed, nitko ga nema pravo samovlasno smetati, pa i ako smatra da ima jače pravo na posjed. Tko posjedniku bez njegove volje oduzme posjed ili ga u posjedu uznemirava, samovlasno je smetao njegov posjed. Na temelju čl. 21. st. 1. ZV-a, koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda. U skladu s čl. 22. st. 1. ZV-a posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegovog posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.

U čl. 21. st. 3. ZV-a određeno je da pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od 30 dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja. Prema čl. 22. st. 2. ZV-a, sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu.

Parnica zbog smetanja posjeda predstavlja posebnu vrstu parnice u kojoj je moguće ostvariti sudsku zaštitu posjeda pod uvjetom da je tužba podnesena u propisanim prekluzivnim rokovima te da su ispunjene materijalne pretpostavke koje se za zaštitu posjeda zahtijevaju. Navedene pretpostavke odnose se na dokazivanje postojanja dviju odlučnih činjenica na koje je raspravljanje u postupku koncentrirano, i to posljednjeg mirnog posjeda na strani tužitelja, odnosno čina smetanja posjeda izvršenog od strane tuženika. Pritom za rješavanje predmeta spora nije od značaja je li tužitelj imao ili nije imao pravo na posjed te, ako ga je imao, je li to njegovo pravo prestalo.

Budući da je vozilo Suzuki Vitara na dijelu nekretnine k.č. 86/2 zgr k.o. H. parkirano 20. lipnja 2019. što je potvrdio i tuženik u svom iskazu (list 40 spisa), te da je tužba podnesena 18. srpnja 2019., tužitelj je pokrenuo postupak u propisanom subjektivnom roku od 30 dana od saznanja za čin smetanja i počinitelja te unutar objektivnog roka od godinu dana od nastalog smetanja.

Na temelju provedenih dokaza, sud je utvrdio da je tužitelj bio u posljednjem mirnom posjedu nekretnine k.č. 86/2 zgr k.o. H. koristeći istu u sjevernom dijelu kao štalu, u južnom kao dvorište kojim se pristupa do štale, na kojem se parkiraju poljoprivredna vozila i strojevi i iz kojih se iskrcava sijeno i dr. radi spremanja u štalu koja je sagrađena na toj istoj nekretnini, te da ga je tuženik smetao u posljednjem mirnom posjedu te nekretnine na način da je na jugoistočnom dijelu iste parkirao neregistrirano vozilo Suzuki Vitara koje je na tom mjestu bilo i na dan zaključenja glavne rasprave (a kako to proizlazi iz iskaza tuženika) budući da je tužitelju takvim činom onemogućeno pristupiti dvorišnom dijelu nekretnine k.č. 86/2 zgr k.o. H. poljoprivrednim vozilima i strojevima na uobičajen način a posljedično tome onemogućeno mu je koristiti i štalu sagrađenu na toj istoj nekretnini na način kao do sada za skladištenje sijena i dr.

Činjenica da su odnosi stranaka duže vrijeme narušeni, što je tuženik naglašavao u tijeku postupka, ni na koji način nije od utjecaja na odluku u ovome postupku. I iz presude dostavljene uz odgovor na tužbu posl. br. P 1214/15 utvrđeno je da su se i ranije među strankama vodili sporovi radi ukidanja i utvrđenja prava stvarne služnosti a i u tijeku ovog postupka, pokušano je sa strankama iznaći mirno rješenje do čega međutim nije došlo. Upravo sa ciljem mirnog rješenja ove pravne stvari, kao i drugih postupaka koji se vode kod ovoga suda, vještak mjernik je nakon održanog očevida, u nalazu i skici prikazao druge putne pravce do nekretnina stranaka (na listu 31-33 spis), no kako isto nije od utjecaja na rješenje ovog spora, to sud nalaz vještaka u tom dijelu, kao ni skicu nije posebno ocjenjivao niti na istima temeljio odluku o tužbenom zahtjevu.

Dakle, slijedom svega naprijed navedenog prihvaćen je kao osnovan tužbeni zahtjev tužitelja radi smetanja posjeda nekretnine k.č. 86/2 zgr k.o. H. jer je tužitelj dokazao posljednji mirni posjed na k.č. 86/2 zgr k.o. H. kao i činjenicu da ga je tuženik parkiranjem vozila Suzuki Vitare smetao u posjedu te nekretnine na uobičajen način, te je odlučeno kao u stavku I. izreke ovog rješenja, radi čega o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu sud nije odlučivao.

Tužitelj je zatražio da se tuženiku pored zabrane smetanja njegova posjeda nekretnine k.č. 86/2 zgr. ko. H. ubuduće na jednak ili sličan način zaprijeti novčanom kaznom u kom dijelu je njegov zahtjev odbijen iz razloga što u izreci rješenja o smetanju posjeda nema mjesta za izricanje prijetnji novčanom kaznom, već takvu kaznu može izreći sud u ovršnom postupku.

Obje su stranke zatražile naknadu parničnog troška.

Prema čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, nadalje ZPP), stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. U skladu s čl. 155. st. 1. ZPP-a, sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. Na temelju čl. 164. st. 1. ZPP-a, o naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev stranke, bez raspravljanja.

Tužitelj je zatražio naknadu troška u vidu jednokratne nagrade za sastav tužbe i zastupanje u postupku u visini od 200 bodova uvećano za PDV, uviđaja u iznosu od 2.500,00 kuna, sudskih pristojbi na tužbu i rješenje ukupno 600,00 kuna, te putni trošak za pristup očevidu 11. prosinca 2019. na relaciji P. – E. – P. 120,00 kuna (60 km x 2,00

kn/km).

Tužitelju je priznat trošak jednokratne nagrade za zastupanje u postupku radi smetanja posjeda u iznosu od 2.000,00 kuna prema tar. br. 7. t. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, nadalje OT), koji uvećan za pripadajući PDV u iznosu od 500,00 kuna prema tar. br. 42. OT iznosi ukupno 2.500,00 kuna. Također, tužitelju je priznat trošak uviđaja i mjerničnog vještačenja u iznosu od 2.006,80 kuna te sudskih pristojbi na tužbu i rješenje koje prema vrijednosti predmeta spora od 5.000,00 kuna naznačenoj u tužbi iznose po 200,00 kuna u skladu s tar. br. 2. st. 1. u vezi tar. br. 1. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine br. 53/19) kao i trošak putovanja punomoćnika tužitelja na očevid 11. prosinca 2019. na relaciji Pazin – Erkovčići – Pazin u iznosu od 120,00 kuna. Slijedom svega navedenoga, tužitelju su priznati troškovi u iznosu od 5.026,80 kuna te je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi priznati iznos troška.

Neutrošeni predujam u iznosu od 493,20 kuna tužitelju će biti vraćen putem računovodstvene službe suda.

Tužitelju je odbijen zahtjev za naknadu troška sudskih pristojbi za daljnji iznos od 200,00 kuna s obzirom da prema vrijednosti predmeta spora, kako je naprijed navedeno sudska pristojba na tužbu i rješenje iznosi po 200,00 kuna, a tužitelj je pozvan na uplatu dodatnih 100,00 kuna pristojbe na rješenje (o pristojbi) s obzirom da pristojbu na tužbu nije uplatio u roku od 3 dana od predaje tužbe sudu, pa stoga takav trošak pada na teret samog tužitelja.

U Pazinu 08. siječnja 2021.

Sudac

Biljana Pamić, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri pisana primjerka u roku od 15 dana od dostave rješenja.

DNA:

1. tužitelj p. p.

2. tuženik p. p.