Poslovni broj: Usž-4354/20-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te sudske savjetnice Alme Beganović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice M. J. J. P. iz J., zastupane po opunomoćeniku H. L., odvjetniku u J., protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, Z., radi stambenog zbrinjavanja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI- 423/19-9 od 28. kolovoza 2020., na sjednici vijeća održanoj 8. siječnja 2021.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-423/19-9 od 28. kolovoza 2020. godine.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe.
Obrazloženje
Osporenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja tuženika, KLASA: 371-06/16-01/440, URBROJ: 522-05/3-1-18-17 od 11. prosinca 2018., kao i zahtjev za naknadu troška spora.
Tužiteljica je protiv osporene presude podnijela žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. U žalbi, u bitnom, navodi da uvjetnost za stanovanje kuće u D. nije uopće utvrđivana u postupku, a utvrđenje te činjenice da je od odlučnog značaja za dodjelu stambenog kredita. Iz navedenog razloga smatra da je u sporu trebala biti saslušana, koji dokaz je prvostupanjski sud neosnovano odbio provesti. Ukazuje da nije zaprimila zapisnik stručne komisije o izvršenom pregledu. Ujedno osporava i odluku o trošku. Predlaže da se žalba usvoji, prvostupanjska presuda preinači, podredno, ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu, uz naknadu troška sastava žalbe.
Tuženik u odgovoru na žalbu, u bitnom, ostaje kod razloga iznijetih u obrazloženju osporenog rješenja i predlaže odbiti žalbu.
Žalba nije osnovana.
Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da prvostupanjski upravni sud nije povrijedio zakon na štetu tužiteljice time što je odbio njezin tužbeni zahtjev, pri čemu je za svoju odluku naveo pravno relevantne razloge, utemeljene na podacima sveza spisa i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava. Tužiteljici je osporenim rješenjem tuženika utvrđeno pravo na stambeni kredit za poboljšanje uvjeta stanovanje u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 1.530,00 EUR. Navedeni iznos kredita odnosi se na površinu od 9 m[2] , što predstavlja razliku u površini između odgovarajuće površine za samca od 35 m[2] , propisane člankom 90. stavkom 1. a) Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, broj: 121/17., dalje: Zakon) i površine od 26 m[2] kuće izgrađene na k.č.br. 16488/4 k.o. D., koliko je iznosio suvlasnički dio tužiteljice prije otuđenja. Naime, prema podacima spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica, kupoprodajnim ugovorom od 6. ožujka 2017., prodala 1/3 kuće izgrađene na k.č.br. 16488/4 k.o. D., koja kuća je površine 80 m[2] , slijedom čega proizlazi da površina prodanog suvlasničkog dijela tužiteljice iznosi 26 m[2] . Pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da se zaključak tuženika o nepriznavanju stambenog kredita preko dodijeljenog iznosa temelji na pogrešnoj primjeni članka 90. stavka 1. Zakona, jer iz navedene odredbe ne proizlazi ovlast da se odgovarajuća stambena površina, utvrđena prema broju članova kućanstva, umanjuje za iznos otuđene stambene površine. Prema članku 84. stavku 1. točka c) Zakona, pravo na stambeno zbrinjavanje ostvaruje se ako osoba iz članka 83. ovoga Zakona i članovi njezina obiteljskog kućanstva nemaju zapreke za njihovo ostvarivanje, to jest da nije imala odgovarajući stan ili kuću u vlasništvu koji je prodala, darovala, zamijenila ili na drugi način otuđila nakon početka Domovinskog rata, bez obzira na to gdje se nekretnina nalazi.
Prema članku 90. stavku 1. a) Zakona, stambeni kredit i druga prava vezana za stambeno zbrinjavanje ostvaruju se za odgovarajuću stambenu površinu i određuju se prema broju članova uže i šire obitelji i to za samca 35 m[2,] pri čemu se, sukladno članku 90. stavku 2. Zakona, smatra da stan dodijeljen ili kupljen putem stambenog kredita ima odgovarajuću stambenu površinu ako od stambene površine, određene u stavku 1. odstupa za +/- 10 m². Imajući u vidu da je tužiteljica imala u suvlasništvu kuću koju je prodala, koji suvlasnički dio od 26 m[2] je, sukladno mjerodavnim odredbama Zakona, bio odgovarajuće površine za samca, upravo ta činjenica, u konkretnom slučaju predstavlja zapreku za ostvarenje zahtjeva tužiteljice za stambeno zbrinjavanje dodjelom stambenog kredita za poboljšanje uvjeta stanovanja, propisanu člankom 84. stavkom 1. točkom c) Zakona. Slijedom navedenog, kako je osporenom presudom odbijen tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja tuženika i zahtjev za dodjelu stambenog kredita u iznosu većem od onog koji je tužiteljici dodijelio tuženik, takvim postupanjem prvostupanjskog suda nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice.
Kraj takvog stanja stvari, pravno su neodlučni žalbeni prigovori koji se odnose na uvjetnost za stanovanje otuđene nekretnine. U odnosu na žalbeni prigovor tužiteljice da joj nije dostavljen zapisnik stručne komisije o izvršenom pregledu, ukazuje se da spisu predmeta prileži potpisana izjava tužiteljice od 18. siječnja 2018., kojom potvrđuje da je stručna komisija u njezinom prisustvu izvršila obilazak, obavila očevid i sačinila zapisnik o pregledu nekretnine za koju je podnesen zahtjev za dodjelu stambenog kredita.
Kako, dakle, tužiteljica žalbenim navodima nije dovela u sumnju zakonitost prvostupanjske presude, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
Odluka o trošku spora temelji se na odredbi članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., dalje: ZUS), pa kako tužiteljica u ovom sporu nije uspjela, to je razlog zbog kojeg je odbijena sa zahtjevom za naknadu troška sastava žalbe.
Slijedom navedenog, valjalo je, pozivom na odredbu članka 74. stavka 1. i članka 79. stavka 6. ZUS-a, odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 8. siječnja 2021.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić, v.r.
