REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Splitu

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

21000 Split

Poslovni broj: Ref 29 P : Pnš-433/2011-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu Josip Mrkonjić u pravnoj stvari tužitelja: M. P., S. zastupanog po punomoćniku P. T., odvj. u S., protiv tuženika: I. C., S. zastupanog po punomoćniku M. J., odvj. u S., radi Naknada štete - ostalo, dana 07. siječnja 2021. god.

p r e s u d i o  j e

1. Tuženik je dužan u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe iz osnove neimovinske štete u vidu povrede prava osobnosti na tjelesno zdravlje, te povrede prava osobnost na duševno zdravlje isplatiti tužitelju sveukupan iznos od 9.600,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje, na taj iznos teku od 22. svibnja 2009. godine do 31. srpnja 2015. god. u visini koja se za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koji je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena,

te od 1. kolovoza 2015. godine pa do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za 3 postotna poena.

Za više zatraženi iznos od 46.930,00 kn tužbeni zahtjev tužitelja odbija se kao neosnovan.

2. Tuženik je dužan u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe iz osnove imovinske štete u vidu tuđe njege i pomoći, isplatiti tužitelju iznos od 245,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 22. svibnja 2009. godine do 31. srpnja 2015. god. u visini koja se za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koji je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena,

te od 1. kolovoza 2015. godine pa do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za 3 postotna poena.

Za više zatraženi iznos od 805,00 kn tužbeni zahtjev tužitelja odbija se kao neosnovan.

3. Dužan je tužitelj u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 6.543,20 kuna.

Obrazloženje

Kod ovog suda zaprimljena je dana 12. Rujna 2011. Godine tužba tužitelja protiv tuženika radi naknade štete.

U tužbi se navodi da se dana 11. studenog 2003. godine, oko 13,30 sati u S. u ulici … tužitelj kretao mopedom marke «Malagutti», reg. oznake i broja …iz smjera istoka u smjeru zapada kolnikom, te udario u psa u vlasništvu tuženika kojiistog nije držao na uzici, već ga je pustio da se slobodno kreće po kolniku, zbog čega je pao i

uslijed toga zadobio otvoreno iščašenje desnog gornjeg nožnog zgloba koja ozljeda je teške naravi.

Tuženik je presudom Općinskog suda u Splitu, broj: IK-265/05, od 22. svibnja 2009. god., koja je postala pravomoćna 27. travnja 2010. god., proglašen krivim zbog navedenog događaja.

U nezgodi je tužitelj zadobio komplicirano iščašenje desnog skočnog zgloba s prijelomom gležnja goljenične kosti zbog čega je i operiran u tri navrata, te je provodio stacionarnu fizikalnu terapiju. Kao trajna posljedica loše sraslog prijeloma i posljedičnih degenerativnih promjena zaostala je, ukočenost desnog skočnog zgloba, koja je zbog poremećene statike i dinamike hoda provocirala nastanak kroničnih degenerativnih promjena kuka i slabinske kralježnice, opisane i dijagnosticirane u medicinskoj dokumentaciji.

Tužitelj je bio podvrgnut operacijskim zahvatima i to u tri navrata, a nakon istih je odlazio u Specijalnu bolnicu za medicinsku rehabilitaciju B. u M..

Tužitelj, s obzirom na naprijed navedene ozljede, na ime povrede prava osobnosti potražuje kako slijedi:

- s osnova smanjene životne aktivnosti 15.000,00 kn

- s osnova straha 22.000,00 kn

- s osnova boli 20.000,00 kn

S osnova materijalne štete u vidu tuđe njege i pomoći iznos 5.600,00 kn. Slijedom navedenog tužitelj predlaže da sud donese slijedeću p r e s u d u :

Tuženik je dužan u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe iz osnove nematerijalne štete zbog povrede prava osobnosti u vidu smanjene životne aktivnosti, boli i straha isplatiti tužitelju iznos od 57.000,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 22. svibnja 2009. god, pa do isplate, u visini koja se za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, pa do isplate.

Tuženik je dužan u roku od petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe s osnova materijalne štete u vidu tuže njege i pomoći isplatiti tužitelju iznos od 5.600,00 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 22. svibnja 2009. god. pa do isplate, u visini koja se za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, pa do isplate.

Tuženik je dužan u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parbeni trošak. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da obzirom na pravomoćnu presudu Općinskog suda u Splitu posl.br. IK-265/05 od 22.05.2009.g. ne osporava osnovu, ali osporava visinu postavljenog tužbenog zahtjeva.

Štetni događaj zbio se je na uskoj cesti koja u naravi u stvari predstavlja asfaltirani poljski put. Radi se o nepreglednoj prometnici koja se u principu najviše koristi za provoz poljoprivrednih strojeva, budući prolazi kroz područje plastenika, vinograda, voćnjaka i sl. Maksimalno dopuštena vrzina na toj prometnici iznosi 30 km/h. Osim toga ZSPC propisuje da je vozač dužan brzinu vozila prilagoditi uvjetima na kolniku.

To sve znači da se na preglednom dijelu prometnice smije voziti maksimalnom brzinom do 30 km/h, a na nepreglednim dijelovima kao što je mjesto sraza, znatno sporije od toga.

Ovo radi toga jer na tom području prosječan vozač može i mora očekivati i domaće životinje, kao što su psi , mačke, perad , ali i divlje životinje, fazani , zec i sl. Posebno, obzirom da prometnica nema nogostup mora očekivati ljude, pješake, šetače ili težake, pa je dužan na tim dijelovima bitno smanjiti brzinu u odnosu na dopuštenu. U kaznenom postupku utvrđeno je daje tužitelj vozio brzinom od 45 km/h, te da nije bilo reakcije na kočnicu prije sraza, što znači da je prekršio dva prometna propisa, ograničenje brzine i nije prilagodio vožnju uvjetima na cesti.

Iz svega proizlazi da je zbog kršenja prometnih propisa prekoračenjem dopuštene brzine iznad ograničenja od 50% dopuštene i radi toga što nije prilagodio brzinu uvjetima na kolniku, tužitelj kao oštećeni pretežno odgovoran za nastanak štete, pa se radi toga ističe prigovor podijeljene odgovornosti.

Radi izloženog, predlaže da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan. Podneskom od 15. travnja 2019. godine tužitelj je uredio tužbeni zahtjev tako da sada isti glasi:

1. Tuženik je dužan u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe iz osnove neimovinske štete u vidu povrede prava osobnosti na tjelesno zdravlje, te povrede prava osobnost na duševno zdravlje isplatiti tužitelju sveukupan iznos od 56.530.00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje, na taj iznos teku od 22. svibnja 2009. godine do 31. srpnja 2015. god. u visini koja se za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koji je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena,

te od 1. Kolovoza 2015. Godine pa do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za 3 postotna poena.

2. Tuženik je dužan u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe iz osnove imovinske štete u vidu tuđe njege i pomoći, isplatiti tužitelju iznos od 1.050,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 22. svibnja 2009. godine do 31. srpnja 2015. god. u visini koja se za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koji je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena,

te od 1. Kolovoza 2015. godine pa do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za 3 postotna poena.

3. Tuženik je dužan u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parbeni trošak sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena koje na taj iznos teku od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

U dokaznom postupku sud je pregledao presudu ovog suda IK 265/05 od 22. Svibnja 2009. Godine, spis ovog suda br. IK 265/05, nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. A. A. od 18. Svibnja 2011. Godine, medicinsku dokumentaciju tužitelja, zdravstveni karton tužitelja, sudsko medicinsko vještačenje dr. B. L. od 8. Lipnja 2015. Godine,

nalaz i mišljenje M. Ž., dipl. inž od 16. Studenoga 2019. Godine, proveo vještačenje po sudskom vještaku dr. S. B., liječniku psihijatru, te saslušao tužitelja kao parničnu stranku.

Punomoćnici stranaka potpisali su parnični trošak.

Tužbeni zahtjev tužitelja djelomično je osnovan.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske i neimovinske štete koju je pretrpio kao posljedicu u svezi s štetnim događajem, prometnom nezgodom, koja se dogodila dana 11. 11. 2003. god. oko 13,30 sati u S., u ulici kada se tužitelj

kretao mopedom marke «Malagutti», reg. oznake i broja…, iz smjera istoka u smjeru zapada kolnikom, te udario u psa u vlasništvu tuženika koji istog nije držao na uzici, već ga je pustio da se slobodno kreće po kolniku, zbog čega je tužitelj pao i zadobio ozljede.

Među strankama sporna je tužiteljeva suodgovornost, kao i visina tužbenog zahtjeva.

Kako bi sud utvrdio obujam i visinu štete tužitelja pregledao je spisu priloženu medicinsku dokumentaciju, zdravstveni karton tužitelja, proveo vještačenja po sudskim vještacima, te saslušao tužitelja kao parničnu stranku.

Iz sudskomedicinskog vještačenja dr. B. L., vještaka za ortopediju, sud utvrdio da je tužitelj imao zadobio kostolom – frakturu u tzv. Stražnjeg gležnja desne potkoljenice, iščašenje gornjeg nožnog zgloba uz rupturu deltoidnog ligamenta.

Hospitaliziran je u kliničkom bolničkom centru S. K. za kirurgiju – traumatologiju u periodu od 11. studenog 2004. Godine do 22. Studenoga 2004. Godine odnosno 11 dana. Tužitelju su uređene više operacija.

Vještak zaključuje da je tužitelj ima trajno umanjenje opće životne aktivnosti u iznosu od 10%.

Tužitelj je trpio bolove jakog intenziteta 1 sat kroz 3 dana, srednje jakog intenziteta 3 tjedna kroz 2 sata, te slabog intenziteta 3 mjeseca kroz 2 sata. Povremeno zaostaju bolovi srednjeg intenziteta u desnom gornjem nožnom zglobu i lijevom kuku do danas pri svakodnevnim fizičkim aktivnostima.

Ograničen je opseg kretnji desnog nožnog zgloba za 1/5 opsega.

Zaostaje ograničen opseg kretnji lijevog kuka sveukupno do 1/3 opsega.

Zaostaju smetnje pri svakodnevnim aktivnostima – oblačenje čarapa, cipela i slično. Kod fizičkih aktivnosti umara se brzo, neće moći duže hodati niti stajati u odnosu na zdravu osobu.

Neće moći planinariti, otežano će savladavati kosine i strmine.

Naruženost je srednjeg stupnja zbog šepanja na desnu nogu te štednje lijeve noge zbog početnih degenerativnih promjena - početna artroza lijevog kuka.

Vidljivi post operacijski ožiljci na desnoj potkoljenici – oba gležnja, te manji ožiljci na lijevom kuku.

Tuđa pomoć i njega druge osobe je bila potrebna 1 sat kroz tjedan dana nakon svake operacije, a bilo ih je ukupno pet.

Sudski vještak dr. S. B., liječnik psihijatar, u svom usmenom vještu navodi slijedeće:

"Iz dokumentacije u sudskom spisu razvidno je da je tužitelj M. P. dana 11.

studenog 2003. god. nastradao u nezgodi, a o čijem načinu nastanka kao i o težini povrede se izjasnio prethodno vještak ortoped.

Pregledala sam dostupnu medicinsku dokumentaciju kao i jedan nalaz psihijatra u kojem se navodi dijagnoza anksiozni sindrom te psihijatrica navodi da je tužitelj u ambulantnom tretmanu zbog smetnji anksioznog tipa, a nakon ovog predmetnog štetnog događaja. U terapiju je uključen antidepresiv i lijek za smirivanje napetosti. Sukladno navedenom sam mišljenja da je tužitelj trpio primarni strah jakog intenziteta u trajanju od dvije minute. Uslijedio je sekundarni strah koji je u jekom intenzitetu trajao tjedan dana, u srednjem intenzitetu u trajanju od 3 tjedna, te strah blažeg intenziteta u različitom vremenskom intervalu ali sa iste osnove u trajanju od 3 mjeseca. Reaktivirao se strah jakog intenziteta dva dana prije i dva dana poslije svakog indiciranog operativnog zahvata. Trajnih posljedica straha nema.

Tužitelj je iskusio i duševne patnje koje su bile od srednjeg do jakog intenziteta, a privremenog karaktera čiji uzrok je bio u fizičkim bolovima indiciranim operativnim zahvatima i fizikalnom terapijom, daljnjom dijagnostičkom obradom, potrebom za tuđom njegom i pomoći te končano zbog trajnog umanjenja općih i životnih aktivnosti zbog ograničenja koja će tužitelj imati cijeli život, a koja je iznio vještak ortoped. Naruženje je srednjeg stupnja, a radi se i o estetskom (vidljivi su post operativni ožiljci na desnoj nozi i lijevom kuku u ljetnim mjesecima kada je tužitelj obnažen), i o funkcionalnom naruženju jer tužitelj vidljivo šepa, a to je jedan od razloga da netko intenzivnije pati.

Punomoćnik tužitelja postavlja pitanje da li se vještakinja može očitovati o postojanju trajnih smanjenih životnih aktivnosti i ako da u kojem postupku, vještak odgovara da se vještačenje psihijatra uklapa u već procijenjeni postotak koji je dao vještak ortoped."

Iskazana vještva sud ocjenjuje sveobuhvatnim, objektivnim, stručnim i logičnim, te sukladnim spisu priloženoj medicinskoj dokumentaciji tužitelja.

Iz provedenih dokaza sud zaključuje da je tužitelj u uzročno posljedičnoj svezi s prometnom nezgodom zadobio niz tjelesnih ozljeda zbog čega trpi posljedice o kojima su vještačili sudski vještaci pa mu pripada pravo na naknadu imovinske i neimovinske štete koju je pretrpio.

Uzimajući u obzir sve kriterije i mjerila propisane čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima («NN» br. 35/05 i 41/08 - u daljnjem tekstu: ZOO-a), a posebno jačinu i trajanje povredama izazvanih fizičkih boli, duševnih boli zbog umanjenja općih životnih aktivnosti, straha, naruženosti, cilju kojemu služi ta naknada, godina života tužitelja u vrijeme nastanka ove prometne nezgode, tegobe tijekom liječenja i operacija, neugodnosti prilikom nošenja imobilizacije, nemogućnosti kretanja, izloženost zračenju prilikom snimanja ozljeda, neugodnosti tijekom fizikalne terapije, česte odlaske liječniku i dr. ovaj sud smatra da je tužitelju bilo povrijeđeno pravo osobnosti pa mu određuje iznos naknade neimovinske štete od 48.000,00 kuna.

U točci 2 tužbenog zahtjeva tužitelj je zatražio da mu tuženik isplatiti na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu ukupni iznos od 1.050,00 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos tekućom od dana 22.05.2009.godine pa do isplate.

Sudski vještak dr. B. L., vještak za ortopediju, u svom vještvu navodi da je tužitelju tuđa pomoć i njega druge osobe bila potrebna 1 sat kroz tjedan dana nakon svake operacije, a bilo ih je ukupno pet, tj. ukupno 35 sati.

Svrha i cilj otklanjanja štete je da se oštećenikovo imovno stanje dovede u takvo stanje da mu bude nadoknađeno ono što on mora platiti za usluge nemedicinske tuđe pomoći koju mu pruža treća osoba. To je u pravilu cijena rada koju za takvu vrstu usluge oštećenik mora prosječno platiti u sredini u kojoj živi, u konkretnom slučaju u S.. Stoga je sud izvršio pregled podataka Doma za starije i nemoćne osobe L. S. iz kojih je vidljivo da je u utuženom periodu cijena sata njege za službu pomoći i njege u kući pri Domu L. u S. iznosila 35,00 kuna.

Uvažavajući prednje mišljenje sudskog vještaka trebalo je tužitelju za 35 sati potrebne tuđe pomoći i njege po cijeni neto sata od 35,00 kuna odrediti iznos od 1.225,00 kuna.

Među strankama sporno je pitanje suodgovornost tužitelja za nastali štetni događaj.

Iz službene bilješke postaje prometne policije od 11. Studenoga 2003. Godine vidljivo je da tužitelj opisuje sam način nastanka nezgode pa navodi da je zapazio sa lijeve bočne strane 2 muškarca, a na kolniku većeg psa koji je bio bez nadzora vlasnika. U tijeku vožnje pas je počeo trčati po kolniku gdje je izbjegavanjem udara u psa ipak došao prednjim dijelom mopeda u kontakt s psom, te je izgubio nadzor nad motociklom i pao na kolnik. Iz službene bilješke postaje prometne policije od 12 studenog 2003. Godine vidljivo je da svjedok V. D. navodi da je dana 11. Studenog 2003. Godine oko 13,30 sati došlo do predmetne nezgode na način da je pas šetao po ulici a iz smjera zapada došao je većom brzinom vozač na mopedu koji je motociklom udario psa, a nakon toga pao na kolnik. U iskazu koji je tuženik dao na zapisnik sastavljenom u Županijskom sudu u Splitu dana 1. Veljače 2005. godine navodi se da se predmetna nezgoda dogodila u blagom zavoju na cesti, tuženik je iz drugog smjera uočio moped koji se kretao dosta velikom brzinom. Kada je došao neposrednu blizinu vozač mopeda je svom silinom udario u prsa prednjim kotačem i odgurao ga još nekih petnaestak metara naprijed. Vozač motocikla je pao, dok je zbog siline udarca pas uginuo.

Svjedok V. D. na zapisnik Županijskog suda u Splitu od 1. Veljače 2005. Godine navodi da je u jednom trenutku začuo jauk psa i okrenuo se te vidio kako vozač motora koči i nosi psa prema naprijed nakon čega je vozač mopeda pao. Sjeća se da je pas bio točno između kola mopeda.

U zapisniku ovog suda u kaznenom postupku od 25. siječnja 2008. Godine okrivljeni ovdje tuženik navodi da je vozač motocikla prešao prvim kotačem preko psa i da mu se pas zabio u predio između stražnjeg kotač motocikla, nakon čega je tužitelj nastavio voziti petnaestak metara, zaustavio se te naglo srušio na zemlju.

Tužitelji u svom iskazu danom u kaznenom postupku pred ovim sudom dana 06. studenoga 2008. Godine navodi da prilikom predmetne nezgode nije vozio brzo, da se radi o takvoj cesti gdje nije moguća nikakva brza vožnja, da mu je pas došao bočno, da ga nije mogao odmah vidjeti. Nije siguran da li ga je zahvatio prvo prednjim, a onda stražnjim kotačem ili samo stražnjim kotačem.

Tužitelj u ovom predmetu na raspravi dana 18. Studenoga 2014. Godine navodi da je cesta na kojoj se nezgoda dogodila dosta uska, vozio malom brzinom možda svega 35 km/h, a kada je došao do dvojice ljudi uz cestu, u jednom trenutku mu se ispod kotača motocikla stvorio mali psić koji mu je ušao pod motorkotač odnosno zadnji kotač motocikla.

Iz kombiniranog vještačenja dr. A. A. i V. U., dipl. ing., od 08.

12. 2008. Godine koje je napravljeno za potrebe kaznenog postupka sudski vještak V. U. konstatira da se predmetna nezgoda dogodila na kolniku gdje je ograničena brzina kretanja na 30 km/h, preglednost iznosi 70 – 80 m, širina kolnika iznosi 3,60 m, a na kolniku nema središnje crte.

U trenutku nezgode pas se počeo kretati prema lijevom južnom rubu kolnika i na taj način ulazi u putanju kretanja motocikla koji prednjim kotačem udara psa. Nakon sraza moped prelazi preko psa kojeg gura ispod mopeda prema naprijed, te vozač i moped skupa padaju na kolnik, a od udara mopeda pas je na mjestu uginuo.

Moped pred nezgodu mogao se gibati brzinom od 45 km/h, a ista brzina je i u mjestu sraza, dok se pas kreće brzinom od 4 – 5 km/h.

Sud je u ovom parničnom postupku proveo prometno-tehničko vještačenje po M. Ž., diplomiranom inženjeru, koji u svom vještvu od 22. Studenoga 2019. Godine navodi identično kao i V. U., dipl. inženjer, koji je vještačio u kazanom predmetu. Tako ovaj vještak zaključuje da je tužitelj upravljao mopedom kada se pas počeo kretati prema južnom rubu kolnika i na taj način ušao u putanju kretanja mopeda.

Moped se kretao brzinom od oko 45 km/h a istom brzinom je ušao i u sraz, dok se pas kretao brzinom od oko 5 km/h. Do sraza je došlo prednjim kotačem mopeda s psom a nakon toga je moped gurao psa po koliku, te je vozač zajedno sa mopedom pao na kolnik. Tom prilikom vozač mopeda zadobio je teže tjelesne ozljede, dok je pas uginuo.

Moped tužitelja bi se zaustavio do mjesta sraza da se kretao brzinom od oko 29 km/h. Uz rub kolnika prije mjesta događaja na udaljenosti od oko 200 m gledano iz smjera zapada postavljen je znak ograničenja brzine od 30 km/h.

Iskazano vještvo sudskog vještaka M. Ž., dipl. ing. sud ocjenjuje sveobuhvatnim, objektivnim, stručnim i logičnim, te sukladnim u predmetu provedenim ostalim dokazima, dok stranačkom iskazu tužitelja sud ne pokloniti vjeru iz razloga što tužitelj u kaznenom postupku, a posebno u zapisniku prve policijske postaje iskazuje znatno drugačije. Logično je da je iskaz tužitelja koji je dao neposredno poslije nezgode točniji. Za razliku od tužiteljeva iskaza u ovom postupku kada navodi da psa nije vidio prije sraza, da mu se našao pod kotačima motocikla, u ranijim danim iskazima tužitelj navodi da je psa vidio ispred sebe na cesti i udario ga prvim točkom motocikla.

Ocjenjujući sve provedene dokaze i elemente nastanka ove prometne nezgode sud smatra da je do nesreće došlo iz razloga što pas tuženika nije bio pod nadzorom vlasnika jer se slobodno kretao kolnikom ceste.

Međutim, treba navesti da je predmetna cesta široka svega 3,60 m, da se radi o lokalnoj cesti koja prolazi kroz polje, gdje je ograničena brzina kretanja od 30 km/h, a tužitelj je tom i takvom cestom vozio brzinom oko 45 km/h, tj. znatno brže od dopuštene brzine. Da je tužitelj tom cestom vozio dozvoljenom brzinom od 30 km/h do same nezgode ne bi ni došlo bez obzira što pas tuženika nije bio pod nadzorom. Bilo je logično očekivati da se pas ili neka druga životinja bez kontrole može zateći na jednom takvom poljskom putu, pa je i tužitelj vožnjom kroz takav krajobraz trebao voziti sa pojačanom pažnjom, međutim, tužitelj se ponašao upravo suprotno.

Ocjenjujući stupanj odgovornosti tužitelja u ovoj prometnoj nezgodi sud smatra da je tužitelj suodgovoran za nastali štetni događaj jer se kretao 50 % brže od dopuštenog, a što je znatno, u najvećoj mjeri, utjecalo na ovu nezgodu.

Ocjenjujući stupanj odgovornosti tuženika sud smatra da je on suodgovoran za nastali štetni događaj jer nije pod nadzorom držao svog psa.

Ocjenjujući stupanj odgovornosti sudionika ove prometne nezgode sud smatra da je na strani tužitelja postojala suodgovornost za nastali štetni događaj sa 80%, a na strani tuženika sa 20%.

S obzirom na utvrđenu suodgovornosti tužitelja od 80% sud tužitelju dosuđuje iznos od 9.600,00 kn s osnova nematerijalne štete, te 245,00 kn s osnova imovinske štete dok se za više traženo u iznosu od 46.930,00 kn nematerijalne štete, te iznos od 805,00 kn s osnova materijalne štete tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovana.

Na dosuđeni iznos tužitelju pripada i zakonska zatezna kamata sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a.

Tužitelju je u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, vps-u i popisanom trošku trebalo priznat trošak sastava tužbe 1.000,00 kn, za zastupanje po punomoćniku na 8 ročišta po 1.000,00 kn, pristup na 4 ročišta po 250,00 kn, sastav 4 podneska po 1.000,00 kn, ukupno 14.000,00 kn.

Utvrđeni iznos je trebalo uvećati za trošak 25% PDV-a od 3.500,00 kuna, ukupno 17.500,00 kuna, te sudsku pristojbu za tužbu u iznosu od 976,00 kn i sudsku pristojbu za presudu u iznosu od 926,00 kn, ukupno 19.402,00 kn.

Tuženiku je također, sukladno važećoj odvjetničkoj Tarifi i popisanom trošku trebalo obistiniti trošak odgovora na tužbu 1.000,00 kuna, za zastupanje na 7 ročišta po 1.000,00 kuna, pristup na 4 ročišta po 250,00 kn, ukupno 9.000,00 kuna.

Utvrđeni iznos potrebno je uvećati za 25% PDV-a od 2.250,00 kn, te trošak pristojbe odgovor na tužbu od 460,00 kn, ukupno 11.710,00 kuna.

Kako je tuženik istakao prigovor suodgovornosti, a osporavao je i visinu tužbenog traženja tužitelja, tužiteljev uspjeh u parnici je trebalo procijeniti sa 15%, a tuženikov uspjeh sa 85%. Kada se od iznosa koji je obistinjen tužitelju na ime parničnog troška odbije iznos koji je priznat tuženiku ostaje da tužitelj naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 7.043,20 kuna.

Tužitelj je imao trošak vještačenja od 2.000,00 kn, dok je tuženik imao trošak vještačenja od 2.500,00 kn, pa kada se ti iznosi prebiju ostaje da tužitelj naknadi tuženiku parnični trošak u iznos od 6.543,20 kuna.

U Splitu, dana 07. siječnja 2021. god.

Sudac:

Josip Mrkonjić, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude, putem ovog suda na Županijski sud, pisanim podneskom u 3 primjerka.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

Broj zapisa: eb2f5-80640

Kontrolni broj: 0662a-4134e-0a571

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=JOSIP MRKONJIĆ, L=SPLIT, O=OPĆINSKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web

adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-

dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.