Poslovni broj: 6 UsIpor-119/20-4

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga Suda Neli Mešin, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Zrinke Pivac, u upravnom sporu tužitelja R. E. iz M., A. S. …, zastupan po opunomoćeniku S. V., odvjetniku u Z., T. c. …, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, F.., radi poreza na promet nekretnina, bez održavanja glavne rasprave, dana 7. siječnja 2021.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje stavka 2. rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II- 410-20/17-01/1027, Urbroj: 513-04-19-2 od 24. prosinca 2019. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda D., Ispostave M., Klasa: UP/I-410-20/2016- 001/03813, Urbroj: 513-007-29-05-2017-0006 od 20. siječnja 2017.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

Osporenim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-410-20/17-01/1027, Urbroj: 513-04-19-2 od 24. prosinca 2019. poništeno je rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda D., Ispostave M., Klasa: UP/I-410-20/2016-001/03813, Urbroj: 513-007-29-05-2017- 0004 od 29. prosinca 2016. i odbijena je žalba tužitelja na rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda D., Ispostave M., Klasa: UP/I-410-20/2016-001/03813, Urbroj: 513-007-29-05-2017-0006 od 20. siječnja 2017., kojim je tužitelju utvrđena osnovica poreza na promet nekretnina u iznosu od 263.416,86 kuna i na tu osnovicu porez na promet nekretnina u iznosu 13.170,84 kuna.

Tužitelj u tužbi, kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, tvrdi kako je porezna obveza nastala 5. studenog 2007., a je li ista prijavljena poreznom tijelu i kada nije od nikakvog značenja za utvrđivanje zastare potraživanja u ovom predmetu. Tvrdi kako tuženik u obrazloženju utuženog rješenja izrijekom navodi dokumentaciju koja prileži spisu predmeta, tako navodi da spisu predmeta tuženika prileži Ugovor o kupoprodaji nekretnine u gospodarskoj zoni Z. koji je zaključen 5. studenog 2007., a kojim Ugovorom je R. E., vl. obrta za proizvodnju svijeća i usluga E., kao kupac, stekao od Općine Z. pravo vlasništva predmetne nekretnine. Dakle, u samom obrazloženju utuženog rješenja sam tuženik ne čini spornom činjenicu kako je dana 5. studenog 2007. tužitelj stekao nekretninu, te sukladno članku 14. stavku 1. Zakona o porezu na promet nekretnina u tom trenutku je nastala porezna obveza za navedeni kupoprodajni ugovor i od tog datuma počinje teći zakonski rok, a vezan za nastupanje zastare potraživanja u odnosu na navedeni porez na promet nekretnina. Nadalje, tvrdi kako tuženik navodi da spisu istog prileži Ugovor o prijenosu gospodarske cjeline od 31. prosinca 2013., koji je sklopljen između obrta E. kao prenositelja i E. d.o.o. kao stjecatelja kojim Ugovorom je na E. d.o.o. prenesena gospodarska cjelina obrta, pa i predmetna nekretnina. Ističe kako navedeni Ugovor o prijenosu gospodarske cjeline nema nikakvog značenja za utvrđenje porezne obveze u ovom predmetu, budući je porezna obveza nastala 5. studenog 2007. Navodi kako su E. d.o.o. i Općina Z. dana 1. srpnja 2014. sklopili Dodatak Ugovor o kupoprodaju nekretnine u gospodarskoj zoni Z. od 5. studenog 2007., i temeljem navedenog pravnog posla nije nastala, a niti mogla nastati nova porezna obveza, već je izmijenjena postojeća porezna obveza koja je nastala 5. studenog 2007. Navodi kako tuženik u utuženom rješenju točno citira odredbe članka 4., članka 6, članka 9. i članka 14. Zakona o porezu na promet nekretnina, ali iste pogrešno tumači prilikom donošenja utuženog rješenja. Smatra kako tuženik posebno pogrešno tumači odredbe članka 14. stavka 1. Zakona o porezu na promet nekretnina i to kada nastaje porezna obveza, a ovo posebno jer je navedenim člankom izričito propisano kako porezna obveza nastaje u trenutku sklapanja ugovora i nikakva drugačija tumačenja u tom dijelu nisu moguća. Tvrdi kako obzirom na zakonske propise koji su bili na snazi u vrijeme nastanka porezne obveze nesporno je kako je u ovom predmetu za predmetnu poreznu obvezu nastupila relativna zastara za naplatu porezne obveze po navedenom ugovoru dana 1. siječnja 2010., a apsolutna zastara je nastupila dana 1. siječnja 2013. Nadalje, navodi kako dana 17. srpnja 2014., protivno navodima tuženika, nije prijavljen nastanak porezne obveze po Ugovoru od 5. studenog 2007., već je dana 17. srpnja 2014. javni bilježnik dostavio tuženiku Dodatak ugovora od 5. studenog 2007., pa su i u tom dijelu netočni navodi tuženika. Tvrdi kako se Obavijest javnog bilježnika odnosila na Dodatak Ugovoru, a ne obavijest kojom je dostavljen Ugovor od 5. studenog 2007. Navodi kako tuženik potom u utuženom rješenju navodi kako je isto saznalo za poreznu obvezu dana 17. srpnja 2014. od strane javnog bilježnika po zaprimanju Aneksa Ugovora, a iz sadržaja Aneksa tuženik je saznao za postojanje Ugovora od 5. studenog 2007. Prema tome niti dana 17. srpnja 2014. nije prijavljen Ugovor o kupoprodaji od 5. studenog 2007.Tvrdi kako je tuženik imao saznanja o navedenom Ugovoru od 5. studenog 2007., znatno prije 17. srpnja 2014. Tužbenim zahtjevom traži poništenje točke 2. rješenja tuženika i prvostupanjsko rješenje od 20. siječnja 2017.

Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana i u cijelosti ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja Sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis te spis tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

Budući je među strankama sporna samo primjena materijalnog prava, a stranke nisu izričito zatražile održavanje rasprave, Sud je temeljem članka 36. stavka 3. točke 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., dalje u tekstu ZUS-a) spor riješio bez rasprave.

Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

Iz sadržaja spisa predmeta proizlazi kako je predmet oporezivanja stjecanje nekretnine na temelju Ugovora o kupoprodaji sklopljenog 5. studenog 2007. između tužitelja kao kupca i Općine Z. kao prodavatelja, predmet kojeg je nekretnina koja u naravi predstavlja zemljište unutar građevinskog područja, k.o. Ž., k.č.br. 661/46 označene kao čest. br. 17 površine cca 2000 m2, čest. br. 18 površine 1800 m2, čest. br. 19 površine cca 2600 m2, za ugovorenu kupoprodajnu cijenu od 35.840,00 EUR, plativo po srednjem tečaju HBH na dan plaćanja. Porezno tijelo je osnovicu poreza na promet nekretnina utvrdilo u skladu sa odredbom članka 9. Zakona iz isprave o stjecanju u iznosu od 263.416,86 kuna, na koju osnovicu je utvrđen porez na promet nekretnina po stopi od 5% u iznosu od 13.170,84 kuna. Među strankama je sporno je li nastupila zastara prava na utvrđenje obveze poreza na promet nekretnina.

Odredbom članka 14. stavka 1. Zakona o porezu na promet nekretnina („Narodne novine“ broj: 69/97., 26/00., 127/00., 153/02., 22/11. i 143/14., dalje u tekstu Zakona), koji se primjenjuje temeljem odredbe članka 35. Zakona o porezu na promet nekretnina („Narodne novine“ broj: 115/16.), propisano je da porezna obveza nastaje u trenutku sklapanja ugovora ili drugoga pravnog posla, kojim se stječe nekretnina.

Odredbom članka 17. stavka 1. Zakona propisano je da porezni obveznik nastanak porezne obveze mora prijaviti ispostavi Porezne uprave na području koje se nalazi nekretnina u roku od 30 dana od dana njezina nastanka.

Odredbom članka 197. stavka 1. Općeg poreznog zakon („Narodne novine“ broj: 115/116., dalje u tekstu Novog OPZ-a) propisano je da postupci pokrenuti do stupanja na snagu ovoga Zakona prema odredbama Općeg poreznog zakona (»Narodne novine«, br. 147/08., 18/11., 78/12., 136/12., 73/13., 26/15. i 44/16., dalje u tekstu „Starog OPZ-a“), osim postupaka pokrenutih na temelju glave VIII. i IX. Općeg poreznog zakona (»Narodne novine«, br. 147/08., 18/11., 78/12., 136/12., 73/13., 26/15. i 44/16., dovršit će se prema odredbama toga Zakona.

Stavkom 2. istog članka propisano je iznimno od stavka 1. ovoga članka, postupci za utvrđivanje zastare započeti po zahtjevu poreznog obveznika prema odredbama Općeg poreznog zakona (»Narodne novine«, br. 147/08., 18/11., 78/12., 136/12., 73/13., 26/15. i 44/16.) u kojima je do 1. siječnja 2017. nastupila relativna zastara dovršit će se prema odredbama toga Zakona. Postupci u kojima je do 1. siječnja 2017. nastupila apsolutna zastara prema odredbama Općeg poreznog zakona (»Narodne novine«, br. 147/08., 18/11., 78/12., 136/12., 73/13., 26/15. i 44/16.) dovršit će se prema odredbama ovoga Zakona. Dakle, iz navedenog proizlazi kako je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti odredbe Starog OPZ-a, obzirom kako je predmetni upravni postupak pokrenut temeljem obavijesti od 17. srpnja 2014.

Odredbom članka 94. stavka 1. Starog OPZ-a propisano je da pravo poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo na pokretanje postupka naplate poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za tri godine računajući od dana kada je zastara počela teći.

Stavkom 2. istog članka propisano je da zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći nakon isteka godine u kojoj je trebalo utvrditi porezne obveze i kamate. Odredbom članka 95. stavka 1. Starog OPZ-a propisano je da tijek zastare prava na utvrđivanje, odnosno prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe prekida se svakom službenom radnjom poreznog tijela usmjerenom na utvrđivanje ili naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe, koja je dostavljena na znanje poreznom obvezniku.

Stavkom 3. istog članka propisano je da nakon poduzetih radnji iz stavka 1. ili 2. ovoga članka zastarni rok počinje ponovno teći.

Odredbom članka 96. stavka 1. Starog OPZ-a propisano je da apsolutni rok zastare prava poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te prava poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe nastupa za šest godina računajući od dana kada je zastara počela prvi put teći, a prema odredbama članka 94. stavka 3. 4. i 5. ovoga Zakona.

U skladu sa navedenim, obzirom da je tužitelj, u smislu citirane odredbe članka 17. stavka 1. Zakona o porezu na promet nekretnina, nadležnom poreznom tijelu morao prijaviti nastanak porezne obveze u roku od 30 dana od sklapanja predmetnog Ugovora o kupoprodaji, a to nije učinio, već je porezno tijelo za predmetni promet nekretnina saznalo temeljem obavijesti od 17. srpnja 2014., prema stajalištu ovog Suda, pravilno je porezno tijelo utvrdilo kako se dan početka tijeka zastare utvrđenja poreza na promet nekretnine uzima dan saznanja poreznog tijela za predmetu obvezu.

Kako je porezno za predmetu obvezu saznalo 17. srpnja 2014., u smislu odredbe članka 94. stavak 2. OPZ-a, zastara teče od 1. siječnja 2015., slijedom čega valja utvrditi kako u konkretnom slučaju nije protekao trogodišnji rok relativne zastare prava na utvrđenje porezne obveze iz članka 94. OPZ-a, niti šestogodišnji rok apsolutne zastare prava na utvrđenje porezne obveze iz članka 96. OPZ-a, računajući do donošenja prvostupanjskog rješenja (20. siječnja 2017.), odnosno drugostupanjskog rješenja (24. siječnja 2019.). Takav pravni stav ovaj Sud temelji i na zaključku donesenom na sjednici sudaca Visokog upravnog suda Republike Hrvatske od 8. prosinca 2016. da se kod početka tijeka zastare za porez na promet nekretnina ostaje kod zaključka sa sjednice sudaca Upravnog suda Republike Hrvatske od 5. studenog 2001. prema kojem je za utvrđivanje apsolutnog roka zastare prava poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze mjerodavno kada je porezno tijelo saznalo za poreznu obvezu.

Tim u vezi, valja kazati kako odredba članka 15. stavka 1. Zakon o porezu na promet nekretnina propisuje da je javni bilježnik koji ovjerava potpise na ispravama o prodaji ili drugom načinu otuđenja nekretnine obvezan je jedan primjerak isprave, kao i svake druge isprave na osnovi koje dolazi do prometa nekretnine (ugovor o ortaštvu, ugovor o osnivanju prava građenja i sl.) uz podatak o osobnom identifikacijskom broju sudionika postupka, dostaviti ispostavi Porezne uprave na području koje se nalazi nekretnina u roku od 15 dana po isteku mjeseca u kojem je ovjeren potpis na ispravi, prema propisima o obveznom osobnom dostavljanju pismena. Međutim, odredba članka 17. stavka 1. Zakon o porezu na promet nekretnina jasno propisuje kako i porezni obveznik mora prijaviti nastanak porezne obveze u roku od 30 dana od dana njezina nastanka, a što tužitelj nije uradio, zbog čega Sud smatra kako tužitelj svoje ne postupanje ne može pravdati ne postupanjem javnog bilježnika. Stoga, stajalište ovog Suda je kako se dan početka tijeka zastare utvrđenja poreza na promet nekretnine uzima dan saznanja poreznog tijela za predmetu obvezu.

Nastavno, valja napomenuti kako je prethodno navedeno bilo propisano i odredbama članka 15. stavka 1. i članka 17. stavka 1. Zakonom o porezu na promet nekretnina („Narodne novine“ broj: 69/97., 26/00., 127/00., 153/02.), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kupoprodaji 2007.

Imajući u vidu sve naprijed navedeno, Sud ocjenjuje osporeno rješenje zakonitim, te se prigovori tužitelja otklanjaju kao neosnovani.

Slijedom navedenoga, prema ocjeni suda osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa je valjalo na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučiti kao pod točkom I izreke presude.

Kako tužitelj nije uspio u sporu, trebalo je temeljem odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a, odbiti zahtjev za naknadom troškova spora kao neosnovan i odlučiti kao pod točkom II izreke presude.

U Splitu, 7. siječnja 2021.

S U T K I N J A

Nela Mešin, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. ZUS-a).

Za točnost otpravka-ovlašteni službenik

Zrinka Pivac