Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-817/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Butković Brljačić, u pravnoj stvari tužitelja S. P. iz P., OIB: … zastupanog po punomoćniku I. M., odvjetniku iz Š., protiv tuženika M. M. iz S., OIB: …radi naknade neimovinske štete, rješavajući žalbu tuženika, izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj 24 Pn-63/17 od 23. listopada 2019., 5. siječnja 2021.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj 24 Pn-63/17 od 23. listopada 2019. potvrđuje u točkama 1. i 3. izreke.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja te je tuženik obvezan na ime pravične novčane naknade platiti tužitelju novčani iznos od 10.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. lipnja 2017. do isplate, pobliže navedeno točkom 1. izreke citirane presude. Odbijen je preostali dio zahtjeva tužitelja za iznos od 10.000,00 kn s kamatama (točka 2. izreke), te je tuženik obvezan nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.109,37 kn.

Rješenjem sadržanim u istom pisanom otpravku utvrđeno je da je tužitelj oslobođen od obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovom predmetu.

Protiv citirane presude u njezinom dosuđujućem dijelu (točka 1. i 3. izreke) žali se tuženik ne navodeći određene žalbene razloge, a iz sadržaja žalbe razvidno je da istu podnosi iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 - dalje ZPP), predlažući da se presuda ukine.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga, a pazeći po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, na postojanje apsolutno bitnih povreda postupka, ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem citirane presude bila počinjena neka od navedenih povreda postupka, pa tako niti ona iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a - ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave, nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom, budući da je suprotno žalbenim navodima, tuženiku omogućeno raspravljanje pred sudom.

Naime, tuženiku je uredno dostavljena tužba, na koju nije odgovorio, štoviše u žalbi navodi da to nije "smatrao za potrebnim s obzirom da sa nestrpljenjem čekam sud gdje ću imati priliku raskrinkati tog kriminalca", da je na prijedlog tuženika odgođeno pripremno ročište određeno za 23. svibnja 2019., a da se zatim, uredno pozvan na pripremno ročište određeno za 12. rujna 2019., na kojem je zaključen prethodni postupak, te nastavljeno s održavanjem glavne rasprave i zaključeno raspravljanje, nije odazvao.

Stoga, neosnovano tuženik prigovara i da bi sud odlučio „bez ikakve rasprave i bez i jednog dokaza“, jer je glavna rasprava održana, izvedeni su dokazi predloženi po tužitelju, a tuženik se pak nije usprotivio tužbenom zahtjevu, niti je prigovorio činjeničnim navodima tužbe, čime je propustio obvezu stranke izjasniti se o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica (čl. 219. st. 1. ZPP).

Pri tome nisu odlučni ni žalbeni navodi kojima tuženik ističe da mu se dogodio previd kao i da rasprave nisu ni mogle biti održane, jer da je sudu još 15. rujna 2019. poslao zahtjev za besplatnu pravnu pomoć i naknadu troškova vezanih za predmetne rasprave. Međutim, iz stanja spisa nije razvidno da bi takav zahtjev bio zaprimljen u prvostupanjskom postupku, a sve i da je dostavljen, sud bi ga zbog nenadležnosti odbacio.

Naime, odredbom čl. 172. ZPP-a propisano je da se pravo na oslobođenje od plaćanja troškova postupka i pravo na stručnu pravnu pomoć stranka ostvaruje na način i uz uvjete propisane posebnim propisom kojim se uređuje besplatna pravna pomoć, a to je Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći („Narodne novine“, br. 143/13), koji postupak se pokreće podnošenjem zahtjeva nadležnom uredu državne uprave, iz čega slijedi da sud nije nadležan odlučivati o pravu na navedeno oslobođenje.

Neodlučan je prigovor tuženika da Općinski sud u Šibeniku nije mjesno nadležan, jer se prema odredbi čl. 20. st. 1. ZPP-a sud može, u povodu prigovora tuženika, proglasiti mjesno nenadležnim, ako je prigovor podnesen najkasnije do upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari, a u konkretnom slučaju takav prigovor nije podnesen u prvostupanjskom postupku.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik nadoknadi neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti, časti i ugleda, iznošenjem neistinitih tvrdnji na tuženikovoj Facebook stranici od 4. i 13. travnja 2017. i komentarima svog posta, objavom na blogu D.B., članka pod naslovom "Iza uspješnog muškarca u P. stoji uspješni S. P.".

Iz činjeničnih navoda tužbe i stanja spisa proizlazi da je tuženik na svojim stranicama društvene mreže Facebook, 4. travnja 2017. napisao i objavio tekst slijedećeg sadržaja: S. P. je dokazano lažni RVI i sudionik jedne od najvećih privatizacijskih pljački na Jadranu".

Nakon navedene objave, na "zidu" M. M. da je provedena rasprava u kojoj je tuženik i dalje nastavio pisati uvrede i klevete na račun tužitelja. Na svojim stranicama društvene mreže Facebook, tuženik da je u odnosu na tužitelja 13. travnja 2017. Napisao I javno objavio tekst slijedećeg sadržaja: A. V. žena načelnika S. P. je odlučila iskoristiti zadnje mjesece strahovlade svoga supruga pa je od skromne ušteđevine kupila teren (kat.čes. … ….) koji se vodio kao poljoprivredno zemljište (pašnjak) a onda se kao magijom to isto zemljište pretvara u ekskluzivnu građevinu T. z. (T2) koja odmah dobiva kompletnu infrastrukturu. Školski primjer sukoba interesa i zlouporabe položaja i ovlasti, kojim S. P. od 85.000,00 eura kroz nepune dvije godine, praveći idiote od mještana P. ulažući njihov novac zaradi preko 7.000,000,00 kuna."

Uz navedeni post, tuženik da je objavio i svoj blog na stranici D.B. pod nazivom: I. u. m. u. P. s. u. S.. Sadržaj da je podijeljen, a kako je isti javno objavljen to da je isti i u trenutku pisanja ove tužbe dostupan svim čitateljima kao i komentari drugih osoba koje također na uvredljiv i klevetnički način pišu o tužitelju. U svom statusu – pisanoj objavi na Facebook mreži, tuženik dalje navodi: "prijavio sam sve Ministarstvu koje je to pokušalo prikriti. U DORH-u su predmet stavili u neki stari iz 2015. što nisam dozvolio i tražim da se vodi odvojeno zato što imam dovoljno dokaza da mu se oduzme mirovina i da bude osuđen za prijevaru bez obzira što se pred svjedocima hvalio da mu je to S. P. već riješio".

Nadalje, tuženik da na svom blogu D . B . pod nazivom "Iza uspješnog muškarca u P. stoji uspješni S. P." navodi: "to je odgovor sa početka teksta i priča o P. u kojem je sve moguće ako si A. V. i imaš supruga kriminalca na čelu općine koji ima moćne zaštitnike kao što je S. P. koji će se već postarati za DORH i USKOK. Cijela ta poslovna "magija" će opet pasti na teret mještana P. kroz račun za komunalije i davanja prema O. P. kao i dug od 10.000.000,00 prema M. O. banci. Uskoro, kakav kriminalni lobi stoji iza "gologuzih" M. i prema dijagnozama "trajno nesposobnog za rad S. P. Slijedom izloženoga, sud prvog stupnja utvrđuje da je tuženik manipulirajući javnošću, iznoseći neistinite podatke, davanjem osuđujućih, klevetničkih i nadasve uvredljivih izjava o tužitelju u svome članku objavljenom na svome blogu, kao i objavama i komentarima na svoj post na svojoj Facebook stranici tužitelja uvrijedio i oklevetao na način koji je dostupan široj javnosti, pa bi se svaka normalna osoba mogla osjećati neugodno zbog termina kojima se tuženik služio u tom svom tekstu.

Isto tako, imajući u vidu da mediji oblikuju javno mnijenje, a elektronički mediji, posebice društvena mreža Facebook postala sveprisutna i u današnje vrijeme dominatni oblik informiranja, te se sve veći broj ljudi informira i posjećuje internetske portale, Facebook stranice, blogove i sl., da čitatelji vjeruju napisanom, da se putem predmetnih tekstova stvorio negativan dojam o tužitelju kao "pokvarenom" političaru, "lažnom dragovoljcu, lažnom ratnom vojnom invalidu", sud utvrđuje da su objavljene informacije mogle izazvati prijekor okoline, prezir i umanjenje tužiteljevog ugleda u javnosti. Zaključak je da su objava predmetnog teksta na blogu D. B. kao i tekstova na Facebook

stranici tuženika, objavljene kao javne i dostupne svima koji posjete Facebook stranicu tuženika rezultat šikanoznog postupanja tuženika, pa da je time tuženik prouzročio tužitelju štetu u vidu povrede prava osobnosti na ugled, čast i dostojanstvo, pri čemu tuženik nije dokazao postojanje ni jednog razloga kojim bi otklonio odgovornost za predmetnu štetu prouzročenu tužitelju.

Primjenom odredbi iz čl. 1046., čl. 1049. i čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje ZOO) sud prvog stupnja dosuđuje tužitelju pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 10.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama s tijekom od podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari 27. lipnja 2017. do isplate.

Navedena činjenična i pravna utvrđenja suda prvog stupnja prihvaća i ovaj sud. Prema odredbi čl. 19. ZOO-a svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom (st. 1.) Pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. (st. 2.).

Odredbom čl. 1100. st. 1. ZOO-a propisano je da u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

Stoga, cijeneći činjenična utvrđenja i pravni zaključak suda prvog stupnja glede postojanja odgovornosti tuženika za nastalu štetu, a naročito da su netočne i klevetničke informacije bila prenesene u informatičkim medijima i dostupne širokom krugu ljudi, da je zbog iznesene klevetničke informacije tužitelj bio izvrgnut brojnim uvredama, preziru okoline, sumnji u njegovo poštenje, što se sve odražavalo i na obiteljski život tužitelja, koji je zbog toga trpio intenzivne duševne boli, posebno kada se k tome ima u vidu da je tuženik poznat i široj i užoj društvenoj sredini i političar, te da je tužitelj također političar, da društvena sredina formira svoje mišljenje pretežno putem medija, isto tako i putem Facebooka, pravilno je i po ocjeni ovoga suda primijenjeno materijalno pravo djelomičnim prihvaćanjem zahtjeva tužitelja za naknadu neimovinske štete u iznosu od 10.000,00 kn, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu štete odbijen.

S tim u svezi i sadržaj žalbe u kojoj ističe da je „s nestrpljenjem čekao sud gdje će raskrinkati tog kriminalca“, da se radi o teškom psihičkom bolesniku koji je krao prstace i dr., potvrđuje da je donošenjem pobijane presude sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo.

Pri tome je, u odnosu na žalbene navode za odgovoriti da je neodlučna razlika između bloga i novinskog članka, jer u ovom postupku nije tužen nakladnik, već štetnik fizička osoba, koja je povrijedila pravo osobnosti tužitelja.

Protivno navodima tuženika sud nije trebao izvesti dokaz vještačenjem radi utvrđenja duševnih bolova i njihova opsega koje je tužitelj trpio u vezi objave spornog teksta, kao i je li tuženik autor spornih objava, budući da prethodno utvrđene okolnosti medijskog "obračuna" tuženika sa tužiteljem opravdavaju visinu dosuđene naknade štete, da sud nije ovlašten izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile (čl. 7. st. 2. ZPP-a), te da sud utvrđuje samo sporne činjenice, a činjenicu da bi tuženik bio autor predmetnih objava isti tijekom postupka nije osporio, već to prvi puta čini u žalbi, o čemu kao o novoj činjenici ovaj žalbeni sud nije ovlašten odlučivati sukladno odredbi iz čl. 352. st. 1. ZPP-a.

Tužitelj, sukladno odredbi čl. 1103. ZOO-a, ima pravo na isplatu zatezne kamate od dana podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe osim ako je šteta nastala nakon toga pa su mu, na dosuđeni iznos naknade štete, pravilno dosuđene zatezne kamate tekuće od dana podnošenja tužbe do isplate po stopi koja se temelji na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

Odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita kako po osnovi tako i po visini dosuđenog iznosa i sukladna odredbi čl. 154. st. 2., čl. 155. st. 1. ZPP-a imajući u vidu da tuženik određeno ne prigovara načinu obračuna, broju i vrstama radnji za koje je dosuđen parnični trošak.

Iz ovih je razloga na temelju odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.

U preostalom dijelu (točka 2. izreke), presuda i rješenje suda prvog stupnja kao nepobijani ostaju neizmijenjeni.

U Rijeci, 5. siječnja 2021.

Sutkinja

Dubravka Butković Brljačić