REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: II Kž 544/2020-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Perice Rosandića i dr. sc. Marina Mrčele, doc., kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivone Horvatić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. M., zbog kaznenog djela iz članka 329. stavka 1. točke 4. u vezi članka 190. stavaka 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 3. prosinca 2020. broj Kov-Us- 67/2020, o produljenju istražnog zatvora nakon donesene nepravomoćne presude na temelju sporazuma, u sjednici održanoj 5. siječnja 2021.,
r i j e š i o j e :
Žalba optuženog D. M. odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, u razdvojenom postupku, a nakon donesene nepravomoćne presude na temelju sporazuma kojom je optuženi D. M. osuđen na kaznu zatvora u trajanju dvije godine zbog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa opojnim drogama u sastavu zločinačkog udruženja iz članka 329. stavka 1. točke 4. u vezi članka 190. stavaka 1. i 2. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine” broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz osnova u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08.
Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi D. M. po branitelju, odvjetniku P. C. s prijedlogom da se ukine pobijano rješenje i branitelju dodijeli trošak podnesene žalbe.
Žalba nije osnovana.
U žalbi optuženika se ističe da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka jer da je u pobijanom rješenju propušteno utvrditi "kolika je osnovana sumnja da bi okrivljenik ponovio počinjenje kaznenih djela" i da je "nejasno kako je naslovni sud ocijenio
II Kž 544/2020-4
činjenicu da se je okrivljenik osuđivan, te kako se svrha zadržavanja u RH može ostvariti drugim sigurnosnim mjerama." Suprotno žalbenim navodima, nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. na koju aludira žalba budući da pobijano rješenje sadrži sastojke propisane u članku 124. stavku 3. ZKP/08., jasno je u svim svojim dijelovima te su obrazložene sve odlučne činjenice.
Dakle, nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju smjera žalba, a ispitivanjem rješenja sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08. ovaj sud nije našao da bi bila počinjena neka druga povreda na koju pazi po službenoj dužnosti.
Osporavajući činjenično stanje žalba osporava jedino osnovu iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. navodeći da je isto pogrešno i nepotpuno utvrđeno tako što sud nije utvrdio na koji način je optuženik zarađivao za život. Međutim, u konkretnoj situaciji se ne radi o odlučnoj okolnosti budući da je opasnost od ponavljanja kaznenog djela prvenstveno utemeljena na događaju zbog kojeg je optuženik nepravomoćno proglašen krivim, a iz kojeg proizlazi ustrajnost, organiziranost i dugotrajnost postupanja. Te okolnosti su relevantne za predviđanje optuženikovog ponašanja budući da ukazuju na određeni obrazac postupanja. Osim toga, isti je nezaposlen i ne ostvaruje redovite prihode što može biti značajan motiv za upuštanje u slično protupravno postupanje koje se uobičajeno poduzima radi stjecanja nezakonite zarade. Kod takvog stanja stvari, nije od utjecaja žalbeni prigovor vezan za neosuđivanost.
Slijedom navedenog, neosnovana je i žalbena tvrdnja prema kojoj je istražni zatvor trebalo zamijeniti blažim mjerama. Naime, jedino se mjera istražnog zatvora ukazuje kao efikasno pravno sredstvo sa ciljem onemogućavanja optuženika da počini kazneno djelo i da postane nedostupan tijelima Republike Hrvatske za što postoji realna i predvidiva opasnost. Stoga se nikakve mjere opreza iz članka 98. stavka 2. ZKP/08. ne ukazuju kao adekvatan supstitut lišenju slobode optuženika.
Imajući u vidu izloženo, a budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 5. siječnja 2021.
Predsjednik vijeća:
Damir Kos, v.r.
