REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 78 Pž-3804/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mladen Šimundić, u pravnoj stvari tužitelja G. H. d.d. Z., U. grada V. 5, OIB …, kojega zastupa punomoćnik M. G., odvjetnik u Z., protiv tuženika P. P. zadruga N. G., B. T. 28, OIB …, kojega zastupa punomoćnik Ž. D., odvjetnik u P., radi isplate iznosa od 7.808,59 kn, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj Povrv-448/2018-17 od 29. travnja 2019., 5. siječnja 2021.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj Povrv-448/2018-17 od 29. travnja 2019.

II. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev da mu tuženik plati trošak odgovora na žalbu.

Obrazloženje

Presudom Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj Povrv-448/2018-17 od 29. travnja 2019. održan je na snazi platni nalog kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju glavnicu, kamate i trošak ovršnog postupka s kamatama (točka I. izreke), kao i platiti mu trošak parničnog postupka u iznosu od 7.218,75 kn (točka II. izreke). U bitnome, prvostupanjski sud navodi kako je, nakon provedenog postupka, utvrdio da je tuženik dužan platiti tužitelju navedeni iznos koji se odnosi na popuste po policama osiguranja, jer je između stranaka ugovoreno kako će se navedeni popust vratiti, ako se ugovor o osiguranju raskine. Kako je ugovor o osiguranju prestao po samom zakonu, zbog neplaćanja premije, a primjenom čl. 937. st. 4. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO), tuženik je dužan vratiti odobreni popust. Pri tome se ukazuje kako tuženik ne spori da je prestao plaćati premiju osiguranja, da je došlo do raskida ugovora, a visinu odobrenog popusta potvrdio je i sudski vještak u svom nalazu.

Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Smatra kako tužitelj u policama osiguranja nije jasno naveo umanjenje premije, te nije jasno je li isti i napravljen, pa prema mišljenju tuženika iznos naveden u polici predstavlja ukupan iznos premije, bez obzira na nalaz i mišljenje vještaka. Predlaže ukinuti platni nalog, odnosno ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

U odgovoru na žalbu tužitelj osporava navode tuženika te upućuje u jasne uvjete ugovora o osiguranju, prema kojemu je u iskazanu premiju kod višegodišnjeg osiguranja uključen i popust od 10%, kako to stoji i u svakoj od ponuda, što je potvrđeno i nalazom vještaka. Predlaže odbiti žalbu uz naknadu troškova odgovora.

Žalba nije osnovana.

Ovaj predmet predstavlja spor male vrijednosti, temeljem odredbe čl. 502. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), s obzirom na to da se isti odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 50.000,00 kn.

Stoga, temeljem odredbe čl. 467. st. 1. ZPP-a, drugostupanjski sud nije ispitivao navode žalitelja koje se odnose na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje (pitanje da li je popust izražen u policama) jer se presuda u sporu male vrijednosti može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1.,2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Međutim, valja ukazati i kako su ti žalbeni navodi ispitani, no u okviru moguće bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, odnosno da li je činjenični zaključak prvostupanjskog suda u suprotnosti sa ispravama u spisu.

Zbog svega navedenog, predmetna je žalba ispitana u okviru dopuštenih žalbenih navoda, te po službenoj dužnosti u odnosu na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a i zbog moguće pogrešne primjene materijalnog prava.

U postupku koji je prethodio pobijanoj presudi niti u pobijanoj presudi nisu učinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a u svojoj se žalbi tuženik ne poziva na neku od bitnih povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1. 5.,6. i 10. ZPP-a.

Obrazloženje pobijane presude jasno je i logično te nije u suprotnosti s ispravama u spisu pa nije počinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Naime, ih isprava u spisu (uvjeti osiguranja, ponude, nalaz i mišljenje vještaka) jasno proizlazi kako je popust od 10% obračunat na svaku policu, pa tuženik neosnovano tvrdi kako je, plaćanjem iznosa navedenog u računu, platio punu cijenu osiguranja, bez popusta.

Slijedom navedenog, na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo i održao na snazi platni nalog (čl. 451. st. 3. ZPP-a). U odluci o troškovima postupka prvostupanjski je sud primijenio odredbe čl. 154. i 155. ZPP-a, odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14 i 118/14) kao i Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 112/12 i 157/13) i Tarifu sudskih pristojbi. Kako žalitelj ne ukazuje da bi prvostupanjski sud pogrešno primijenio neku od zakonskih odredbi, niti je takva povreda utvrđena ispitivanjem odluke po službenoj dužnosti, žalba je i u tom dijelu neosnovana.

Slijedom navedenog, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a žalba je odbijena kao neosnovana, a prvostupanjska presuda potvrđena.

Tužiteljev zahtjev za naknadu troškova odgovora na žalbu odbijen je kao neosnovan temeljem odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a, jer bi odluka bila jednaka i da odgovor nije podnesen. Zagreb, 5. siječnja 2021.

Sudac

Mladen Šimundić