REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-632/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, po sucu Zoranu Šariću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja J. J. sina F., OIB: …, iz B. V., …, zastupanog po punomoćniku S. P. L., odvjetniku u M, protiv tužene K. G. ud. N., OIB: …iz B. V., …, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Makarskoj, poslovni broj P-3648/2019-10 od 16. ožujka 2020., 4. siječnja 2021.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženice te se u pobijanom dijelu, u toč. I i III izreke potvrđuje presuda Općinskog suda u M. poslovni broj P-3648/2019-10 od 16. ožujka 2020.

Obrazloženje

Pobijanom prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici da tužitelju isplati iznos od 28.419,00 kn zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 29. listopada 2019. pa do isplate (I), a tuženici je naloženo da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 16. ožujka 2020. pa do isplate (III).

Protiv te presude pravodobnu i dopuštenu žalbu podnosi tuženica, a u žalbi, u bitnome, navodi da je vodila spor oko puta na svojoj k.č. …, da su to dva vještaka utvrdila i da je nakon drugostupanjske presude smatrala da je spor gotov, da je na zahtjev odvjetnika tražila troškove postupka, ali da nije bila upozorena da se pravomoćna presuda može ukinuti, da je od naplate prošlo više od 5 godina i da ona taj novac više nema, da je ona stara, bolesna i da nije u mogućnosti zaraditi da je mirovina mala, pa moli, ako je moguće da se taj trošak smanji jer da je za isti kriva i protivna strana i da joj se omogući plaćanje u ratama.

Žalba tuženice je dostavljena na odgovor tužitelju.

Odgovor na žalbu nije dostavljen.

Žalba tuženice nije osnovana.

U predmetnom postupku tužitelj je potraživao od tuženice isplatu novčanog iznosa od 28.419,00 kn, a kojega je tuženica naplatila od tuženika u ovršnom postupku poslovni broj Ovr-477/14, a zbog toga što je ovršna isprava na temelju koje je izvršena ta naplata, ukinuta, a prvostupanjski sud tom zahtjevu tužitelja udovoljava primjenom odredbe čl. 1111. – 1117. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO).

Takva odluka prvostupanjskog suda, u njenom bitnom dijelu, je valjana i zakonita.

Prije svega valja navesti da kod donošenja pobijane presude prvostupanjski sud nije počinio bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

Nadalje, prvostupanjski sud je valjano utvrdio odlučne pravnorelevantne činjenice a koje ni tuženica ne spori u aktualnoj žalbi tako:

- da je od tužitelja u ovršnom postupku poslovni broj Ovr-477/14, a koji se temeljio na ovršnoj ispravi – presudi Općinskog suda u M. poslovni broj P-809/01 od 14. lipnja 2012. tuženica naplatila 28.419,00 kn do 3. kolovoza 2015.,

- da je ta ovršna isprava ukinuta rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revx-996/2017 od 4. lipnja 2019. i da je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Na temelju tih utvrđenja prvostupanjski sud, onda, valjano utvrđuje da nakon što je ukinuta ovršna isprava temeljem kojega je tuženica od tužitelja naplatila u ovršnom postupku novčani iznos od 28.419,00 kn da tužitelj može od tuženice osnovano potraživati povrat primljenog iznosa, pa stoga, valjano, a primjenom odredbe čl. 1111. ZOO-a i nalaže tuženici da primljeni iznos vrati tužitelju i to sa pripadajućom zateznom kamatom.

Tuženica, u osnovi ističe kao žalbene razloge loše imovno stanje, loše zdravstveno stanje i sl., ti žalbeni navodi tuženice iako razumljivi i životno uvjerljivi ne daju valjanu osnovu zbog koje bi se moglo utvrditi da bi pobijana presuda bila nevaljana i nezakonita.

Ti razlozi mogu biti tek prijedlog tužitelju za dogovor o načinu otplate tog duga, visina mirovine tuženice može biti od utjecaja tek ako bi, eventualno, došlo do ovrhe radi naplate tog duga na mirovini tuženice, a i tada bi se primjenjivala odredba čl. 173. aktualnog Ovršnog zakona glede ograničenja ovrhe, a tuženičino neznanje o mogućnosti ukidanja ovršne isprave je ne ispričava odnosno ne oslobađa obveze povrata neosnovano naplaćenog pa je žalba tuženice neosnovana i u tom dijelu.

Slijedom svega navedenog valjalo je žalbu tuženice odbiti kao neosnovanu, potvrditi pobijanu presudu, u njenom pobijanom dijelu te donijeti odluku kao u izreci, a na temelju odredbe čl. 368. ZPP-a.

U Puli-Pola 4. siječnja 2021.

S u d a c

Zoran Šarić, v.r.